CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Pobjesnjeli .... Zavladala je strast kod saveznika, polakomili se da pojedu svu pogaču dok je još u popretu, i eto danas bi- jesni kod njih borba do istrage. Kao da su iskrsli iz srednjega vijeka Sime- on silni i Dušan silni, pak gledaju da jedna zemlja upropasti drugu, da brat- ski narod zarobi brata, a da im $e ne haje da tamo iz prikrajka neko oštri posjeklicu ćordu, a da im kasapi šiju, kad se budu iskrvavili i oba oslabili, i tako da im bude sugjeno drpiti te- ške i odurne verige ugnjetene raje. | dok su se oni gonjali sa Bizantinskim " Carstvom, mješte stvoriti tvrdi savez, da se ispriproste turaka; dok su se za mrvice klali, dotle je aždaja turska proždrla i Bizantince i Bugare i Srbe. Dogje tužni Vidov-dan, tama poklopi Balkan, rijeke krvi potopiše Kosovo, i tužna je raja trpjela zulum i nasilje, krvim svoje djece širila vlast omraže- nog nametnika, cvijet svoje mladosti davale u janjičare, da pogaze krst časni i gjedovsku vjeru, kćeri joj otimali be- zi i spahije, a da ragjaju zatornike ovome rodu, žene im obešćašćivali na- silnici, zemlje im otimali, u groznim ili tamnicama zatrpavali da se živi kolju sa jakrepima, ili ih očajne naganjali da bježe glavom bez obzira i da sa svoga praga goli i bosi zaištu u tugjem kra- ju milostinju, zaštitu i novu postojbi- nu. A ko bi sve nabrojio, što su ti mučenici pretrpjeli, ne jedan ili dva- dni, nego punih pet vjekova? Pune su narodne pjesme dirljivih slučajeva, da ti duša trne a da ti oči navru suze. | dogje dan osvete, krvave, strašne o- svete. Balkanci rijet bi da se osvjestiše; uz tvrdi savez navališe na dušmanina svoga, i složne ga sile natjeraše do sa- mog morskog žala. | osvane na Ko- sovu prvi svijetli Vidov-dan nakon pet- stoljetne pomračine, te ga vrli osve- tnici ushitno i veličanstveno proslaviše! U zao čas po njih! Nijesu još svršili račune sa Turskom, nijesu još na čisto što će biti od Ar- PODLISTA K. (2) Baldo Molkov Glavić. Klicu ljubavi prema narodnoj poeziji usi- sao je Glavić, kako spomenuh, u svom za- vičaju prije nego je i otišao na nauke u Dubrovnik, a nije ga ta ljubav ostavila ni tamo, premda je prema tadašnjem običaju srednja škola imala nastavni jezik talijanski, a po tome se u njoj i odgajalo u duhu sve prije nego narodnom, Ljubav prema mate- rinjem jeziku u godinama srednje škole unapregjivao je kod Glavića i njegovih dru- gova u sjemeništu onaj duh, koji je počeo da se budi u našem javnom životu, duh, er MA et ASSAM DS A PRN a Pano Dart at PRSA Mb st PSA A i PASA stam i REBALANSA ii JESSE PAPE REV Aa E PJ TA Br. 437. banije, još u Londonu brižni mešetari nijesu svoj posao ogjebavili; netom u Parizu odaslanici pritežu i natežu radi ratne odštete, dok iz prikrajka Rumunj- ska sve to goropadnije rogobori; dok vojske izmorene i izmrcvarene trebaju počinka; osvojene zemlje zahtjevaju mira i reda, pusta polja neobragjena prijete gladom; ratni dugovi rastu vra- tolomno, dok mnogo jači im nameću svoju volju, kojoj hotimice ili nehotice moraju se podložiti, bezsvjesni save- znici ustaše jedan na drugoga, da se u koštac zahvate, koji će kojega ne sa- mo povaliti, nego ga posve utuči i zadušiti. Sporedno je istraživati, koji je tomu krivnik, griješilo se s jedne ili s druge strane; ali svako plemenito srce, svaki rodoljub, a nadasve svaki Slaven ne može s manjega a da ne gleda gnušanjem, gdje su ustali brat na brata, oni saveznici, koji su znali tako uzorno, tako junački skršiti silnu tursku vojsku, koji su kao divovi znali nasrtati na tvrdu Jedrenu, Skoplje, Skadar, i kao lavovi kroz ubojite žice, kroz strahovite jarke, kroz vrletne pr- sobrane osvojit ih. Kao braća su sno- sili tegote krši, glada, žegje, povodnja, mećave; kao braća su jurili na ždrije- lo, na naperene topove; na sijaset_2o- štrih bodeža; kao braća skupa su pa- dali na snopove, u zagrljaju umirali ; kao braću ih skupa zakopaše; i oni ginuše rađosno, oduševljeno, ponosno, u tvrdoj nadi e će njihova krv sljubiti preostalu braću na životu, da se paze, ljube, potpomagaju kao prava braća ; umirali su u tvrdom uvjerenju da Srba i Bugara neće više razdvojiti na vje- kove nikakova sila, nego da će njiho- va svojta i njihova se djeca nauživati mira, uljudbe, napretka, blagostanja, da će u ljubavi i s ostalim Slavjanima poraditi da slove u svijetu kao mo- ćan, napredan narod u nauci i udo- bnosti. Sad im pak prijeti novo Kosovo, novi udesni Vidov-dan, jer dobio ili je- dan, ili drugi od takmaca, zavladao na Balkanu Srb ili Bugar, tako će se svome nešto na njegovom jeziku, otišao je Glavić poslije dovršenih bogoslovnih nauka u Zadru za dušobrižnika na otok Mljet. Tamo se je žureći u otvorenu pučinu za- našao mladi kapelan u široke poglede že- ljan rada, pun velikih osnova, Na Mljetu, udaljenu i odijeljenu ponešto od čestih sveza s kopnom, na otoku zatočenja, može se lako duša opojiti pjesničkim zanosom, da sklada pjesme, kao što je i Mavro Vetranić na o- samljenom ostrvu sv. Andrije spjevao svog Pelegrina. No teški dušobrižnički poslovi otimali ga narodnoj knjizi. Već sada on počinje svoj sabiralački rad, a na Mljetu stvara on prve osnove za svoje umjetne pjesme. Obilata i bogata tradicija i pučka predaja o Remeti, Marunku i slična davala je prilično poticaja, a znamo, da su se i neki stari dubrovački pjesnici bavili opje- vavanjem tih raznih tipova otoka Mljeta. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. RESTART Ap BJ U DUBROVNIKU, 12. JULA 1913. strašno izmrcvariti, da će biti tužna i- gračka na tugjoj vlasli, i to bi opet bilo najmanje zlo, jer koliko nam se vidi, ili dobio jedan ili dobio drugi od takmaca, takova pobjeda nebi bila prava ili jednoj ili drugoj od velikih sila, te će svršetak biti da će planuti po svoj prilici Europejski rat, a prve će žrtve tomu požaru baš biti Bugar- ska i Srbija, koje jer nijesu htjele kao sestrice ma mirne i dogovorno dijeliti miraz, kog su od propale Turske pri- mile, morati će da se zadovolje s o- nim što im drugi odrede, a naravno će im u tom slučaju ostati malo ili ni- šta. Koji su zločin tim učinile, nek im dokaže činjenica, da Slaveni prezirno gledaju tu prokletu rabotu i da neće ni novčića dati za žrtve objesti i ne- razbora ! Svršetkom školske godine. Škole su se zatvorile, i mladež ta- mo prenatrpana, kao ptica iz kaveza poletjela svojim kućama, svojim lugo- vima, svojemu moru da se. odmara, da planduje, da se nauživa proste slo- bode, bez zavezaja, bez stege, bez o- dregjenih ura napornog učenja. O puč- kim ne govorimo; ali o višim škola- ma opaža se sa svih strana da odgoj strašno nazaduje, a po tome donekle i nauka; opaža se da je nestalo one sinovske odanosti, one harnosti, one pokornosti, kojim su prije škole bli- stale i bivale ono što moraju da budu, naukovni i odgojni zavodi u potpu- nom smislu riječi. Javni listovi ne sa- mo da spominju potajna rovarenja, na- silne otpore, bučne izgrede sad u o- vom sad u onom zavodu, te ih po pravici žigoše; nego često spominju i očite zločine, koji se sve to više zbi- vaju od : mladeži proti nastavnicima, spominju često i kidisanje na vlastiti život; a to sve dokazuje da viši javni zavodi hramlju teško u odgoju, te bi pozvanici imali na vrijeme stati na kraj tome bolesnome stanju, da nebi po nesreći toliko se proširilo e bi zahtje- za naukom pospješila gubitak njegovog vida. Svi oni, koji poznavahu talenat Glavićev spojen snjegovom marljivošću i ljubavlju za radom, uvjereni su, da bi on ostavio u umjetničkoj poeziji našoj dublju spomen, da su mu prilike bile povoljne i da mu je prema ljubavi i volji doticalo vremena. Došavši u Dubrovnik, gdje je bio neko vri- jeme i profesor u sjemeništu (upravo gi- mnaziji), premda pun posla, dao se živo oko sabiranja narodnih pjesama. One pak svoje prve utiske sa otoka Mljeta u duši je čuvao, u duši opjevao Remetu, da kasnije na Šipanu slijep diktira u pero svom ka- pelanu Anti Aniću »Tri pjesme«. | tko bi zapitao Don Antu, ovaj bi mu znao kazati, kako je Glavić sve svoje pjesme itmriho dugo i dugo sastavljene u duši, a ne napisane, jer koliko se i ja mogu sjećati, Glavić je još samo toliko videći, da ide iz sobe u sobu bez zaustavljanja diktirao »Tri pjesme«, te bi se prije umorio Don Ante pišući nego on kazujući. U ostavštini OGlavićevihi tuko- pisa vidio sam lanjskih praznika i pjesmu »Siroće«, koju je pokojnik takogjer slijep diktirao mojemu prijatelju Ivu Stjepoviću. Uz neke prigodnice i omanje stvarce gla- emtA MA et Is SM vna je njegova književna ostavština velika tt A ata ai RR ai Rea JE valo vanredne oštrine i mnogih žrta- va, a po svoj prilici i pravednih, jer se pravi krivci ponajviše znadu dobro pokriti, a druge izložiti. Da je baš ta- ko daje nam pravo »Il Piccolo« u svo- me broju 11.488, koji 'donaša ovaj tanak, kog prevagjamo: Revolver u školi. Nije moguće zamisliti nastavnika sa šibom u ruci, strašilo za učenike ne- marljive i prkosite. Naprotiv dok je nastavnik goloruk, učenik se je znao naoružati revolverom ili štapinom, te dokazuje da se zna s njima poslužiti dovoljnom odvažnosti. Nastavnici, koji su prije skapali od sušice, jer bi ba- cili pluću da nešto latinskoga utuve u- čenicima u glavu, sad imadu izgleda e će završiti junačkom smrti, a to s udarca štapine po glavi, ili hitcem sa- mokresa. Miroljubivo zvanje gramma- icusa kao da će postati veoma po- gibeljno; i možda nije daleko doba, kad će trebati stolicu nastavnika zao- kružiti gvozdenim štitom, kao zapo- vjednika na ratnoj lagji, ili će se mo- rati postaviti «ko nastavnika četa pre- torjanaca. Veli se, da je uzrok svemu tomu prenapetost živaca, koja muči i shrva sadašnju mladež. Nu ipak treba odva- žno kazati, da ta nevolja ima posve druge uzroke. Škola mal da ne u svoj je Europi, mješte hrama nauka i od- goja, postala prosta tvornica svjedo- džaba. U ogromnom skupu svojih su- drugova siledžija se gura naprijed svo- jom odvažnošću. Od njega se ne za- htjeva znanje, nego proste svjedodžbe; a to je veoma praktično, kad se komu žuri. Zato mladiću se ne haje da zna- de; jedino mu se haje da se dočepa priznanice, kojom da otvori sebi put do jasala. A više puta roditelji za taj isti razlog, mješte biti krotitelji svoje djece, ruju s njima i postaju sukrivci. A kada se znanje ne uzimlje u obzir, kad se poremeti onaj red, koji ima postojati ako se hoće pravoga uspjeha, onda nastavnik postaje nametnik, da- pjesan (mljetska epopeja) »Baba i Babino- polje«, Uvjeren sam, da bi Glavićeva baš- tinica gospogjica Vice Glavić rado dala, da se štampa ovo djelo, a Mljećani, koji se još rado sjećaju svog župnika, najbolje bi se odužili uspomeni i ljubavi njegovoj, kad bi izdali ovu pjesmu, kojom bi još bolje sačuvali uspomenu ma zanimivu prošlost svog otoka. Još je bilo Glavićevih rukopisa, ali ih se sigurno nešto zametlo, što nije ni čudo, jer, kad je on oslijepio, pri pre- seljivanju w drugi stan, nije ko imao, da razumije što vrijede oni sitni papirići, na koje je on obično pisao svoje pjesme. Sje- ćam se, da se je i meni tužio, kako mu se , PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. ) it ta PRAMA et ISA DA M e ASA a SA God. x. | pače nasilnik, koji pušta da učenici prolaze kako mu šune, ili kako mu se znađu ulagivat, postaje podmitljiv, stran- čar. Prognanci i naukovni redovi idu za tim, da kažu i osvjedoče svakoga, e je učenje posve laka stvar. Ali na taj način učenici ne znadu se prilago- diti da gorkom mukom prebrde sve poteškoće mudre nastave. Tim se širi sumnja, da neuspjeh učenika ne pro- izlazi iz njihovog neznanja ili nemar- nosti, nego da proističe iz mržnje na- stavnikove. Tako svrhom godine na- stavnik omražen izlaže se uvrijedama, a što je gore hitcu samokresa, ili u- darcu štapine. Ta preugodno je moći svaliti krivnju na drugoga, i lišiti sebe zaslužene krivice! Ali odtole dolazi ne- sreća, da Opravdajući svaku, popušta- jući svakomu, gledajući svaku na mir- ne smiriti, raste naraštaj, koji ne sa- mo da zna vješto baratati samokre- som, nego što je glavno nezna se predobiti, nezna pregnuti, nezna u- kloniti poteškoće, nego se pušta za- vestit na izgrede, pušta se od zlijeh presotoniti, i po tome neće da znade za stegu, red i poredak. Velik je po- rok sadašnje škole, što o tome dopri- naša mnogo i sadašnje socijalno sta- nje, ne daje prestrogo, nego da baš na protiv, sa neodregjenom svojom bla- gosti više puta podržaje ovu rak-ranu javne nastave. * + Mnogo žive istine ima u tome član- ku, a zaista ga nije napisao koji na- tražnjak, ili koji zagriženi hvalitelj do- be već prošle. | nije ta tužba samo kod njega, tuže se svi, i izgledaju želj- no kad će se u gorkom neredu javne ustanove uvestiti malo reda. Nije pri- jatelj mladeži, koji joj laska, koji ju pušta da pustopašice srče u ponor ; nego je pravi joj prijatelj, koji joj želi one vrline i kreposti, koje diče pravo- ga, skromnog, umjerenog, trijeznog, marljivog učenika, koji joj kaže i po koju krupnu i gorku, da ju u lako- umnosti i nesvjestici naputi na onu sta- zu, koja ih može učiniti dobre učeni- Već tamo jubilarne god. 1900, kad je bio u Rimu, počeo je osjećati, da slabije vidi, a bolest je brzo napredovala, te je u tri godine potpuno oslijepio i tako slijep ži- vio još 8 godina, dok se nije 8. srpoja g. 1910. oslobodio za uvijek teških muka, koje je najvećom strpljivošću podnašao. Obnavljajući uspomenu na Balda Mel- kova Glavića u srcima njegovih prijatelja i štovatelja ne smijem propustiti, a da ne spomenem, kako je znanstvena njegova sprema bila na visokom stupnju. On stari gojenac naših škola, u kojima se latinske klasike ne samo čitalo i prevodilo, već učilo i u dušu upijalo, poznavao je kao latinsku iževnost tako i i i H M i i ili i | Hi H I : i i i : sa š ii i ' i i i | ili š li i i H ili e su OČALAS FO NMERTE O i