CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

Pobjesnjeli ....

Zavladala je strast kod saveznika,
polakomili se da pojedu svu pogaču
dok je još u popretu, i eto danas bi-
jesni kod njih borba do istrage. Kao
da su iskrsli iz srednjega vijeka Sime-
on silni i Dušan silni, pak gledaju da
jedna zemlja upropasti drugu, da brat-
ski narod zarobi brata, a da im $e ne
haje da tamo iz prikrajka neko oštri
posjeklicu ćordu, a da im kasapi šiju,
kad se budu iskrvavili i oba oslabili,
i tako da im bude sugjeno drpiti te-
ške i odurne verige ugnjetene raje. |
dok su se oni gonjali sa Bizantinskim
" Carstvom, mješte stvoriti tvrdi savez,
da se ispriproste turaka; dok su se za
mrvice klali, dotle je aždaja turska
proždrla i Bizantince i Bugare i Srbe.
Dogje tužni Vidov-dan, tama poklopi
Balkan, rijeke krvi potopiše Kosovo,
i tužna je raja trpjela zulum i nasilje,
krvim svoje djece širila vlast omraže-
nog nametnika, cvijet svoje mladosti
davale u janjičare, da pogaze krst časni
i gjedovsku vjeru, kćeri joj otimali be-
zi i spahije, a da ragjaju zatornike
ovome rodu, žene im obešćašćivali na-
silnici, zemlje im otimali, u groznim ili
tamnicama zatrpavali da se živi kolju
sa jakrepima, ili ih očajne naganjali da
bježe glavom bez obzira i da sa svoga
praga goli i bosi zaištu u tugjem kra-
ju milostinju, zaštitu i novu  postojbi-
nu. A ko bi sve nabrojio, što su ti
mučenici pretrpjeli, ne jedan ili dva-
dni, nego punih pet vjekova? Pune su
narodne pjesme dirljivih slučajeva, da
ti duša trne a da ti oči navru suze. |
dogje dan osvete, krvave, strašne o-
svete. Balkanci rijet bi da se osvjestiše;
uz tvrdi savez navališe na dušmanina
svoga, i složne ga sile natjeraše do sa-
mog morskog žala. | osvane na Ko-
sovu prvi svijetli Vidov-dan nakon pet-
stoljetne pomračine, te ga vrli osve-
tnici ushitno i veličanstveno proslaviše!

U zao čas po njih!

Nijesu još svršili račune sa Turskom,
nijesu još na čisto što će biti od Ar-

PODLISTA K.

(2) Baldo Molkov Glavić.

Klicu ljubavi prema narodnoj poeziji usi-
sao je Glavić, kako spomenuh, u svom za-
vičaju prije nego je i otišao na nauke u
Dubrovnik, a nije ga ta ljubav ostavila ni
tamo, premda je prema tadašnjem običaju
srednja škola imala nastavni jezik talijanski,
a po tome se u njoj i odgajalo u duhu sve
prije nego narodnom, Ljubav prema mate-
rinjem jeziku u godinama srednje škole
unapregjivao je kod Glavića i njegovih dru-
gova u sjemeništu onaj duh, koji je počeo
da se budi u našem javnom životu, duh,

 

er MA et ASSAM DS A PRN a Pano Dart at PRSA Mb st PSA A i PASA

stam
i REBALANSA ii JESSE PAPE REV Aa E PJ TA
Br. 437.

banije, još u Londonu brižni mešetari
nijesu svoj posao ogjebavili; netom u
Parizu odaslanici pritežu i natežu radi
ratne odštete, dok iz prikrajka Rumunj-
ska sve to goropadnije rogobori; dok
vojske izmorene i izmrcvarene trebaju
počinka; osvojene zemlje zahtjevaju
mira i reda, pusta polja neobragjena
prijete gladom; ratni dugovi rastu vra-
tolomno, dok mnogo jači im nameću
svoju volju, kojoj hotimice ili nehotice
moraju se podložiti, bezsvjesni save-
znici ustaše jedan na drugoga, da se
u koštac zahvate, koji će kojega ne sa-
mo povaliti, nego ga posve utuči i
zadušiti. Sporedno je istraživati, koji
je tomu krivnik, griješilo se s jedne ili
s druge strane; ali svako plemenito
srce, svaki rodoljub, a nadasve svaki
Slaven ne može s manjega a da ne
gleda gnušanjem, gdje su ustali brat
na brata, oni saveznici, koji su znali
tako uzorno, tako junački skršiti silnu
tursku vojsku, koji su kao divovi znali
nasrtati na tvrdu Jedrenu, Skoplje,
Skadar, i kao lavovi kroz ubojite žice,
kroz strahovite jarke, kroz vrletne pr-
sobrane osvojit ih. Kao braća su sno-
sili tegote krši, glada, žegje, povodnja,
mećave; kao braća su jurili na ždrije-
lo, na naperene topove; na sijaset_2o-
štrih bodeža; kao braća skupa su pa-
dali na snopove, u zagrljaju umirali ;
kao braću ih skupa zakopaše; i oni
ginuše rađosno, oduševljeno, ponosno,
u tvrdoj nadi e će njihova krv sljubiti
preostalu braću na životu, da se paze,
ljube, potpomagaju kao prava braća ;
umirali su u tvrdom uvjerenju da Srba
i Bugara neće više razdvojiti na vje-
kove nikakova sila, nego da će njiho-
va svojta i njihova se djeca nauživati
mira, uljudbe, napretka, blagostanja, da
će u ljubavi i s ostalim Slavjanima
poraditi da slove u svijetu kao mo-
ćan, napredan narod u nauci i udo-
bnosti.

Sad im pak prijeti novo Kosovo,
novi udesni Vidov-dan, jer dobio ili je-
dan, ili drugi od takmaca, zavladao
na Balkanu Srb ili Bugar, tako će se

svome nešto na njegovom jeziku, otišao je
Glavić poslije dovršenih bogoslovnih nauka
u Zadru za dušobrižnika na otok Mljet.
Tamo se je žureći u otvorenu pučinu za-
našao mladi kapelan u široke poglede že-
ljan rada, pun velikih osnova, Na Mljetu,
udaljenu i odijeljenu ponešto od čestih sveza
s kopnom, na otoku zatočenja, može se lako
duša opojiti pjesničkim zanosom, da sklada
pjesme, kao što je i Mavro Vetranić na o-
samljenom ostrvu sv. Andrije spjevao svog
Pelegrina. No teški dušobrižnički poslovi
otimali ga narodnoj knjizi. Već sada on
počinje svoj sabiralački rad, a na Mljetu
stvara on prve osnove za svoje umjetne
pjesme. Obilata i bogata tradicija i pučka
predaja o Remeti, Marunku i slična davala
je prilično poticaja, a znamo, da su se i
neki stari dubrovački pjesnici bavili opje-
vavanjem tih raznih tipova otoka Mljeta.

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

RESTART Ap BJ

U DUBROVNIKU, 12. JULA 1913.

strašno izmrcvariti, da će biti tužna i-
gračka na tugjoj vlasli, i to bi opet
bilo najmanje zlo, jer koliko nam se
vidi, ili dobio jedan ili dobio drugi
od takmaca, takova pobjeda nebi bila
prava ili jednoj ili drugoj od velikih
sila, te će svršetak biti da će planuti
po svoj prilici Europejski rat, a prve
će žrtve tomu požaru baš biti Bugar-
ska i Srbija, koje jer nijesu htjele kao
sestrice ma mirne i dogovorno dijeliti
miraz, kog su od propale Turske pri-
mile, morati će da se zadovolje s o-
nim što im drugi odrede, a naravno
će im u tom slučaju ostati malo ili ni-
šta. Koji su zločin tim učinile, nek im
dokaže činjenica, da Slaveni prezirno
gledaju tu prokletu rabotu i da neće
ni novčića dati za žrtve objesti i ne-
razbora !

 

Svršetkom školske godine.

Škole su se zatvorile, i mladež ta-
mo prenatrpana, kao ptica iz kaveza
poletjela svojim kućama, svojim lugo-
vima, svojemu moru da se. odmara,
da planduje, da se nauživa proste slo-
bode, bez zavezaja, bez stege, bez o-
dregjenih ura napornog učenja. O puč-
kim ne govorimo; ali o višim škola-
ma opaža se sa svih strana da odgoj
strašno nazaduje, a po tome donekle
i nauka; opaža se da je nestalo one
sinovske odanosti, one harnosti, one
pokornosti, kojim su prije škole bli-
stale i bivale ono što moraju da budu,
naukovni i odgojni zavodi u potpu-
nom smislu riječi. Javni listovi ne sa-
mo da spominju potajna rovarenja, na-
silne otpore, bučne izgrede sad u o-
vom sad u onom zavodu, te ih po
pravici žigoše; nego često spominju i
očite zločine, koji se sve to više zbi-
vaju od : mladeži proti nastavnicima,
spominju često i kidisanje na vlastiti
život; a to sve dokazuje da viši javni
zavodi hramlju teško u odgoju, te bi
pozvanici imali na vrijeme stati na kraj
tome bolesnome stanju, da nebi po
nesreći toliko se proširilo e bi zahtje-

za naukom pospješila gubitak njegovog vida.
Svi oni, koji poznavahu talenat Glavićev
spojen snjegovom marljivošću i ljubavlju
za radom, uvjereni su, da bi on ostavio u
umjetničkoj poeziji našoj dublju spomen,
da su mu prilike bile povoljne i da mu je
prema ljubavi i volji doticalo vremena.
Došavši u Dubrovnik, gdje je bio neko vri-
jeme i profesor u sjemeništu (upravo gi-
mnaziji), premda pun posla, dao se živo
oko sabiranja narodnih pjesama. One pak
svoje prve utiske sa otoka Mljeta u duši je
čuvao, u duši opjevao Remetu, da kasnije
na Šipanu slijep diktira u pero svom ka-
pelanu Anti Aniću »Tri pjesme«. | tko bi
zapitao Don Antu, ovaj bi mu znao kazati,
kako je Glavić sve svoje pjesme itmriho dugo
i dugo sastavljene u duši, a ne napisane,
jer koliko se i ja mogu sjećati, Glavić je
još samo toliko videći, da ide iz sobe u
sobu bez zaustavljanja diktirao »Tri pjesme«,
te bi se prije umorio Don Ante pišući nego
on kazujući. U ostavštini OGlavićevihi tuko-
pisa vidio sam lanjskih praznika i pjesmu
»Siroće«, koju je pokojnik takogjer slijep
diktirao mojemu prijatelju Ivu Stjepoviću.
Uz neke prigodnice i omanje stvarce gla-

emtA MA et Is SM

 

vna je njegova književna ostavština velika

 

tt A ata ai RR ai Rea JE

valo vanredne oštrine i mnogih žrta-
va, a po svoj prilici i pravednih, jer
se pravi krivci ponajviše znadu dobro
pokriti, a druge izložiti. Da je baš ta-
ko daje nam pravo »Il Piccolo« u svo-
me broju 11.488, koji 'donaša ovaj
tanak, kog prevagjamo:

Revolver u školi.

Nije moguće zamisliti nastavnika sa
šibom u ruci, strašilo za učenike ne-
marljive i prkosite. Naprotiv dok je
nastavnik goloruk, učenik se je znao
naoružati revolverom ili štapinom, te
dokazuje da se zna s njima poslužiti
dovoljnom odvažnosti. Nastavnici, koji
su prije skapali od sušice, jer bi ba-
cili pluću da nešto latinskoga utuve u-
čenicima u glavu, sad imadu izgleda
e će završiti junačkom smrti, a to s
udarca štapine po glavi, ili hitcem sa-
mokresa. Miroljubivo zvanje gramma-
icusa kao da će postati veoma po-
gibeljno; i možda nije daleko doba,
kad će trebati stolicu nastavnika zao-
kružiti gvozdenim štitom, kao zapo-
vjednika na ratnoj lagji, ili će se mo-
rati postaviti «ko nastavnika četa pre-
torjanaca.

Veli se, da je uzrok svemu tomu
prenapetost živaca, koja muči i shrva
sadašnju mladež. Nu ipak treba odva-
žno kazati, da ta nevolja ima posve
druge uzroke. Škola mal da ne u svoj
je Europi, mješte hrama nauka i od-
goja, postala prosta tvornica svjedo-
džaba. U ogromnom skupu svojih su-
drugova siledžija se gura naprijed svo-
jom odvažnošću. Od njega se ne za-
htjeva znanje, nego proste svjedodžbe;
a to je veoma praktično, kad se komu
žuri. Zato mladiću se ne haje da zna-
de; jedino mu se haje da se dočepa
priznanice, kojom da otvori sebi put
do jasala. A više puta roditelji za taj
isti razlog, mješte biti krotitelji svoje
djece, ruju s njima i postaju sukrivci.
A kada se znanje ne uzimlje u obzir,
kad se poremeti onaj red, koji ima
postojati ako se hoće pravoga uspjeha,
onda nastavnik postaje nametnik, da-

pjesan (mljetska epopeja) »Baba i Babino-
polje«, Uvjeren sam, da bi Glavićeva baš-
tinica gospogjica Vice Glavić rado dala, da
se štampa ovo djelo, a Mljećani, koji se
još rado sjećaju svog župnika, najbolje bi
se odužili uspomeni i ljubavi njegovoj, kad
bi izdali ovu pjesmu, kojom bi još bolje
sačuvali uspomenu ma zanimivu prošlost
svog otoka. Još je bilo Glavićevih rukopisa,
ali ih se sigurno nešto zametlo, što nije
ni čudo, jer, kad je on oslijepio, pri pre-
seljivanju w drugi stan, nije ko imao, da
razumije što vrijede oni sitni papirići, na
koje je on obično pisao svoje pjesme. Sje-
ćam se, da se je i meni tužio, kako mu se

 

,

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

)

it ta PRAMA et ISA DA M e ASA a SA

God. x. |

pače nasilnik, koji pušta da učenici
prolaze kako mu šune, ili kako mu se
znađu ulagivat, postaje podmitljiv, stran-
čar. Prognanci i naukovni redovi idu
za tim, da kažu i osvjedoče svakoga,
e je učenje posve laka stvar. Ali na
taj način učenici ne znadu se prilago-
diti da gorkom mukom  prebrde sve
poteškoće mudre nastave. Tim se širi
sumnja, da neuspjeh učenika ne pro-
izlazi iz njihovog neznanja ili nemar-
nosti, nego da proističe iz mržnje na-
stavnikove. Tako svrhom godine na-
stavnik omražen izlaže se uvrijedama,
a što je gore hitcu samokresa, ili u-
darcu štapine. Ta preugodno je moći
svaliti krivnju na drugoga, i lišiti sebe
zaslužene krivice! Ali odtole dolazi ne-
sreća, da Opravdajući svaku, popušta-
jući svakomu, gledajući svaku na mir-
ne smiriti, raste naraštaj, koji ne sa-
mo da zna vješto baratati samokre-
som, nego što je glavno nezna se
predobiti, nezna pregnuti, nezna u-
kloniti poteškoće, nego se pušta za-
vestit na izgrede, pušta se od zlijeh
presotoniti, i po tome neće da znade
za stegu, red i poredak. Velik je po-
rok sadašnje škole, što o tome dopri-
naša mnogo i sadašnje socijalno sta-
nje, ne daje prestrogo, nego da baš na
protiv, sa neodregjenom svojom bla-
gosti više puta podržaje ovu rak-ranu
javne nastave.

*

+
Mnogo žive istine ima u tome član-
ku, a zaista ga nije napisao koji na-
tražnjak, ili koji zagriženi hvalitelj do-
be već prošle. | nije ta tužba samo
kod njega, tuže se svi, i izgledaju želj-
no kad će se u gorkom neredu javne
ustanove uvestiti malo reda. Nije pri-
jatelj mladeži, koji joj laska, koji ju
pušta da pustopašice srče u ponor ;
nego je pravi joj prijatelj, koji joj želi
one vrline i kreposti, koje diče pravo-
ga, skromnog, umjerenog, trijeznog,
marljivog učenika, koji joj kaže i po
koju krupnu i gorku, da ju u lako-
umnosti i nesvjestici naputi na onu sta-
zu, koja ih može učiniti dobre učeni-

Već tamo jubilarne god. 1900, kad je bio
u Rimu, počeo je osjećati, da slabije vidi,
a bolest je brzo napredovala, te je u tri
godine potpuno oslijepio i tako slijep ži-
vio još 8 godina, dok se nije 8. srpoja
g. 1910. oslobodio za uvijek teških muka,
koje je najvećom strpljivošću podnašao.

Obnavljajući uspomenu na Balda Mel-
kova Glavića u srcima njegovih prijatelja i
štovatelja ne smijem propustiti, a da ne
spomenem, kako je znanstvena njegova
sprema bila na visokom stupnju. On stari
gojenac naših škola, u kojima se latinske
klasike ne samo čitalo i prevodilo, već učilo
i u dušu upijalo, poznavao je kao latinsku
iževnost tako i

i
i
H

M
i

i
ili

i

|

Hi
H

I
:

i
i
i

:
sa

š

ii
i
'

i
i
i

|

ili
š
li
i

i

 

H

ili e su OČALAS FO

NMERTE O

i