CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Dokle ćemo ovako? Zaista kad promišljeno procjenimo sve što se u našoj Monarhiji zgagja, snebivamo se i sami sebe pitamo: do- kle ćemo ovako ? Nezadovoljstvo i strastvena napetost raste u svim krunovinama našeg car- stva; nezadovoljni su Nijemci, tako barem vele uz sve svoje privilegovane povlastice; namršeni su Česi, i ta naj bogatija krunovina pri rubu je novča- ne propasti; nakostrušeni Poljaci, jer im vlada ne dopušta posve potlačiti Rusine; ozlojegjeni Slovenci, jer ih o- čito potiskavaju; nadrti Talijani, jer ih se je malo zbilo u tor na Rijeci dr- žavnom policijom, u Trstu naredbom da se otpušte tugji namještenici u ja- vnoj službi, u Trentu, jer neće kruna da potvrdi načelnika očitog iredenti- stu; a tamo preko Leite svakdanje tu- žbe i istrage radi rasipavanja javnog novca u izborne svrhe i korupcije; o- | vorena pisma sa optužbama; dvoboji, javna nasilja; oružnici u saboru; opo- zicija, koja sve to više maha zahvaća; republikanska stranka, koja očito usta- je proti redu i zakonitoj vlasti; stran- ka rada, koja bezobzirno svoju goni; nezadovoljne narodnosti, progoni, za- pljene, nasilja u potpunoj mjeri. A u nas? U nas je gore, nego kod svijeh dru- gih; a to jer su nas razdijelili, razdvo- jili, raskomadali: Herceg-Bosna visi u zraku; mi smo u ovoj poli Monarhi- je, a Hrvati u onoj. Pak svaka vlada poteže i priteže, kako hoće i kako šu- ne gromovnicima. Neustavno stanje u Hrvatskoj traje; mile lale dobrih riječi ne fali; ali do danas komesarstvo tra- je i mi dvojimo e će brzo nestati; ili ako ga i dignu, e će do malo doći do iste mjere, jer Magjari eto ima po vi- jeka da nijesu niti dlaku popustili od svog nasilja, a toliko stranka rada, kao i opozicija, tako su zadojene imperia- lističkom preuzetnosti, tako su kivne PODLISTAK. SO godina dubrovačke novele. Ove se godine navršuje jubilej važan za povjest hrvatske novelistike. Ove se godine navršuje baš pola stoljeća, da je mnekada- šnjt gruško-lapadski župnik dum Mato Vo- dopić, počeo svoju novelističku karijeru. Godine 1863, u doba zagrebačkoga »Naše gore lista« i požeškoga »Slavonca«, obje- lođanio je Mato Vodopić (u četrdeset se- dmoj godini svojega života!) prvi odlomak svoje »Marije Konavoke« (tri poglavlja) u zagrebačkom »Nizu bisera jugoslavenskoga« I tim udario početak dubrovačkoj noveli, koje do onda nije ni bilo. Sva »Marija Ko- navoka« izišta je tek poslije autorove smr- | RANA NA LA DLS NS SA ZLO Nr LA LN na Hrvate, da se od njih ne može u- fati nego svaki dan to gore tlačenje. U nas u Dalmaciji postoji komesa- rijat na pola, jer sve novine bez iz- nimke, ima tomu nekoliko bilježe ta- kove globe, tužbe, progone, kakovih odavna u nas nije bilo. Donekle se opravdalo to ratom na Balkanu; ali je i taj rat dokrajčio se, a stvari javne nijesu krenule na bolje. Nećemo tijem da opravdamo postupak gospode za- stupnika, koji su otklonili poziv na dine, jer osim prosvjeda za sve te neurednosti u pokrajini, cijenimo da će bit bilo i skrovitih razloga, te su javno ustali da prosvjeduju. Svakako i mi smo od njihove, da u pokrajini ima prilično toga, što bi trebalo ure- diti, ako se hoće da ustav vlada, i to- me bi trebalo doskočiti. Ali zbrka u vladanju je na vrhuncu u Herceg-Bosni. Ovijeh dana dok mi- nistar Bilinski daje svečani objed dru. Mandiću, presjedniku tamošnjeg sabo- ra, e bi u istom upriličila radnu stran- ku; vlada u Sarajevu zabranjuje e bi |oporbeni zastupnici dr. Sunarić, dr. Ča- brajić i Jelavić osnovali pravaški klub. Ostavimo na stranu sve ostale razloge, koje vlada navagja, da bi tobože oprav- dala izdatu zabranu: a osvrnimo se na sam razlog naveden, koji glasi: da je taj klub protuzakonit i upravljen proti državnom temeljnom ure- gjenju, pošto ide za državnim sjedinjenjem Bosne i Hercegovi- ne sa Hrvatskom, Istrom i Dal macijom. Eto smo doživjeli i to, da se proglasi kao »protuzakonito« i »na- pereno proti državnom temeljnom u- regjenju«, ono što su Hrvati u Herceg- Bosni ispovjedali, zahtjevali, tražili i vapili još kad je Turska vladala tim pokrajinama; uz koju su lozinku usta- li da zbace otomansku vladu; uz koji su poklič pozivali Austriju, da ih oslo- bodi; sa kojom su molbom zaklinjali viteškog našeg hrvatskog kralja da ih primi u sinove i podanike, još godine šest Dubrovčana, koji su pisali novele iz [dubrovačke sadašnjosti i prošlosti, ali od ovih su se samo /vo Vojnović, njegova se- stra Kristijana Solvegis (ggja. Gjene Loi- seau) i dr. Mato Lisičar popeli do umje- tničke visine. Svaki je od ove trojice sa- mostalan spisatelj, nezavisan jedan od dru- goga i od samoga auktora »Marije Kona- voke«, ali svi su ipsk nastavljači Mata Vo- dopića, koji je 1863. počeo, što su oni ka- |snije nastavili sa »Tri sirene«, »Ksantom«, »Vricsom«, »Lopudskom siroticom« itd, M. Vodopić je počeo svoju movelističku karijeru usred mučnih kulturno nacijonalnih prilika. On se dao na novelu ne samo iz nagona, prirogjenoga svakom sposobnom književniku, nego još više iz patriotsko- političkih motiva, a najviše iz želje da li- terarnim radom i osobito solidnom prozom [pomogne suzbijsti nemaravnu talijanštinu, koja je još gospodovala po svoj Dalmaciji. Vodopić je počeo svoju novelističku karije- ru godinu dana prije smrti Vuka Karadži- ća, četiri godine prije nego se u Dalmaciji *[je puno mlagji pripovjedač August IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. 1875., kad je pribivao u našim strana- ma; kojemu su glasno i jasno predali uz ushitno pristajanje svega naroda molbe preko ruku poglavica narodnih i duhovnih i svjetovnih: Svjetla Kruno, sjedini nas s braćom iz Banovine! Na programu stranke prava opstoje i rade obe katoličke udružene stranke, i ve- ćina muslimana. Nea kriomice, nego javno perjanice naše iz t& zemlje pri- sustvovaše velikim skupštinama stran- ke, pristali su uz vrhovno vijeće stran- ke prava, odazvali su se i revno vije- ćali kadgod se naša stranka gdje bilo sakupila, da unapredi narodne probit- ke. I vlada je to sve znajući puštala, nije nijednog od spobornika tužila ili mu poricala pravo na to; a eto sad ustaje i nalazi da je »napereno proti državnom temeljnom uregjenju«! . . . Ovako dalje ne može da ide; otpor bi izazvao strašno negodovanje i me- tež u narodu; bolje je da vlada uvidi e nije taj put koji vodi dobru i sreći, te posluša narodni vapaj, i monarhiju stavi na federativne temelje, koji sami mogu - spasiti Monarhiju i učinit ju spremniom za budućnost, koja se po- sve crnom prikazuje. Na Balkanu. Rijet bi da će se ustaliti strašni ta- lasi, koji su ga drmali, i da će zavla- dati mir. One su se državice iscrpile i krvim i novcem, stekle su nova ze- mljišta, koja treba urediti i unaprediti, te su skloni mirovati, pak i neka po- stoje nesuglasice izmegju Grčke i Ita- lije, izmegju Srbije i Crne-Gore, iz- megju istijeh i nove Arbanije, koja bi se imala urediti. I velike su vlasti volj- ne mirovati, jer se svaka boji od pre- vrtljivosti ratne sreće, a nadasve jer i ako znadu što bi slijedilo, kad bi je- dna od njih trgnula mač, ipak ne zna- du što bi sve nadošlo, bilo kod kuće bilo tamo na bojnim poljanama. Naj- gore će proći tužna Bugarska, koja će upravu, sudove, sabor i sve ondašnje dru- štvo. Najodličniji rodoljubi u Dalmaciji bi- vali su otpuštani iz službe, i premještani u tugje pokrajine, kao Miho Klaić, Ivan Da- nilo i Gjuro Pulić, a ljudi kao Tkalac se- lili su iz Austrije. Ni u samoj Hrvatskoj (koja je uzalud nekoliko puta preko sabo- ra zavapila za sjedinjenjem Dalmacije) ni- jesu još bile sregjene ni kulturne ni poli- tičke prilike. Kraljevina Hrvatska je koleba- la, bili se prihvatila unijonizma ili centra- lizma. Jugosi. Akađemije još ne bijaše, a književnost se naša još ne mogaše dičiti obilatom korektnom prozom. Prvi odlomak »Marije Konavoke« bijaše prilog dobroj i samonikloj hrvatskoj prozi u duhu narodno- ga jezika, koja je imala još doći. U ovo pedeset godina, otkad se naša novelistika poslije Augusta Šenoe razvila do ga stanja, dobili smo odličnih stilista i do- brih prozaika, ali svejedno Vodopićeva se vrijednost nije izgubila. | ako M. Vodopić nije bio baš mlad, kada je objelodanio pr- vi odlomak svoje prve pripovijesti, tako da počeo nekako u isto vrijeme, ipak on o- - [staje jedan od najranijih tvoraca naše ko- a W.. RER aLAN SSS NAL AS ŠSS SAMA GS DNO NL SENJ RAS JEŠNJESJE U DUBROVNIKU, 13. SEPTEMBRA 1913. današnje. , se morati odreći Makedonije, i izgubiti Jedrenu, gdje je bila usredotočila svu svoju silu i snagu, kad joj ne dadoše na Carigrad. Jedina joj je naša Mo- narhija ukazala dobru volju, i učinila joj mnoge usluge, i bila bi i više, da nijesu druge velevlasti, a nadasve gor- da Rusija, prepustile tu tužnu zemlju svome udesu, i opozvale prama Tur- skoj i ono što su svečano bile u Lon- donu odredile. Kao vrhunac njihove sebičnosti, narediše joj da se sama s Turskom nagoni, i pristane na ono što joj Turska odredi. Dakle mir će se za stalno utvrditi, i trajat će za nekoliko godina; a sad nastupaju veliki dani, da se velike vlasti okoriste trgovinom i prometom u tim krajevima. Navala će bit velika, utakmica i još viša, a do- bro će proći ona vlada, koja znat bu- de steći simpatije onih naroda, i pru- žit im najviše pogodnosti, da uz svo- ju veliku korist, i one dobiju što više. Ako iko naša je Monarhija pozvana da zauzme prvo mjesto u tom poslu, da steče prijateljstvo i prijaznost tih naroda, i to ne na prelazno neko do- ba, nego na dugo i trajno, jer ne u- čini li to, naći će se deset drugijeh, ko- ji će znati i nastojati to ovršiti, a sve očitom namjerom, i proračunanom svr- hom da njoj naškodi moralno i ma- terijalno. Ali je prvi preduvjet, da na- ša Monahija ne bude vodila propa- gandu, o kojoj je govorio ministar spo- ljašnih poslova n Njemačkoj, da se nameće xulturom probitcima velike Nje- mačke, nego da jedino se osvrne na svoje probitke, na dobrobit i zadovolj- stvo svojih naroda; jer tijem simpatije Balkanaca nigda za nigda steći neće, a velika će Rusija to više raskriliti svo- ja krila i poklopiti vas Balkan; a dru- gi je preduvjet, da zadovolji pravednim zahtjevima slavenskih naroda u Mo- narhiji, jer jedino kad bi susjedi vi- djeli da smo sretni i zadovoljni, na- predni i slobodni u kući svojoj, onoliko koliko zajednica Monarhije dopušta, U utorak poslije podne imagjasmo samo jedan sat škole, pa kako se matura primi- cala, sastalo se nekoliko nas, da skupa po- navljamo hrvatsku i srpsku književnost. Izmegju ubavih predijela dubrovačke pri- rode potražismo zgodno mjestance i zapo- česmo ponavljanje. Sjećam se... bio je posljednji školski utorak, — posljednji utorak mojeg djako- vanja... Da, pa i taj posljednji utorak pro- vedosmo na našem obljubljenom mjestancu — na golim hridima, — pokraj mora, da kažemo i njima tugu našu... Porazbacivši šešire amo i tamo, namjestivši se, knjigom u ruci, zadubile se u ono plavo more, — plavo nebo. — Ali, jedna kolegica uvijek (najboljeg prirogjenog humora, nekako — malo ismjehivajući se našoj melanholiji, stala nas poticati na rad, ponavljajući ne- |prestano princip jednog našeg protesora: »Ripetitio est mater studiorum«. Već bijasmo proučile hivatsku i srpsku Šenoa|književnost, od najstarijeg do najnovijeg jedna drugu. — Ali, PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. God. IX. onda bi i kao susjedi i kao braća od iste krvi voljeli nami, a preko nss'i skupa s nama Monarhija bi sa Balka- na crpila velike blagodati i dobra. Taj je jedini put, jedini izlazak, ako se ho- će do čiste državne blagodati. Držav- nici naši, ako nijesu posve slijepi, mo- raju to uvidjeti, i poraditi u tome smi- slu, a baš bi tad osvanuo sretni dan za našu Monarhiju, da se utvrdi, okri- jepi i bude glavni faktor na Balkanu. Idemo da vidimo hoće li tako biti? Dogagjaji koji su se od nazad godinu dana tamo zaredali, uhvamo da neće biti mrtvo slovo za naše državnike! Trg. ugovor Austro-Ug. sa Srbijom Trgovačka komora u Beogradu postavila je komisiju od više članova, da pripremi materijal za pregovore izmegju Srbije i na- še monarhije o novom trgovinskom ugo- voru. Sav je izgled, da će sve dobro poći za rukom, pa da će ugovor što prije biti sklopljen. U isto vrijeme zaključila je trg. komora da zamoli ministra gragjevina, da preduzme potrebne korake, da se što prije uspostavi saobraćaj sa inozemstvom, koji je za vrijeme rata prekinut. Tursko-Bugarski pregovori. _-.. konferencije turskih i bugarskih izaslanika. »Tanin« piše, da porta ni u kome slučaju neće ništa popustiti o minimuma svojih zahtjeva, koji se u tome sastoje, da Tur- skoj ostanu oni krajevi, što su turske čete do sada zauzele. U političkim carigradskim krugovima mi- sli se, da će bugarska najposlije usvojiti tursko stanovište. Još prije nego su u Ca- rigrad stigli delegati, bugarski je poslanik Načević u jednom poluslužbenom razgovo- ru bio pristao, da ostane Turskoj lijeva o- bala Marice i jedan komad zemljišta oko Drinopolja, dovoljan za obranu. Granica će početi južno od Drinopolja, a odatle će ići na Crno more. Lozen-grad će ostati Tur- skoj. Na osnovi ovog poluslužbenog odgo- vora izaslanici će morati da vode pregovore. Srpsko-Crnogorski pregovori. U diplomatskim krugovima izjavljuje se, da pregovori Crue-Gore sa Srbijom nijesu predavanje, da dokaže kako je u istinu naj- veći literat onaj, koji se njome svigja. Ona kolegica odveć sanguinične naravi, nije ništa tako dobro znala kao maskerate književnika i književnih djela bio joj Antun Reljković i njegov »Satir ili ti divlji čovik«. — Čitava pojava te moje kolegice bijaše veoma interesantna, — isticao se u njoj nagon podražavanja, a nas zanimala osobito, kada bi zapala u entuzijazam veličajući Reljkovića — živo napadajući na »Momusa« — i »Nesmira Kudilovića«. Sunce se sve više naginjalo k zapadu. — Ostavismo učenje — te stadosmo gledati, sa one sanjljive pozicije, za posljednji put sve na okupu, agoniju sunca... Mali su vali tiho... tiho... cjelivali hridine, — ljetni je povjetarac pirlo... a mi nijeme, kao bez riječi, ne maknuvši se, buljile u taj divotni prizor, u tu predvečernju sinfo- niju naravi. Ona priroda u sumraku, tamo pod onim južnim nebom, pričinjala nam se kao overtura, koju ni najvrsniji glazbenici ne bi znali onako ti, U daljini modrio se otok Sv, Andrije, utočište »Lopudske sirotice«, — a za njim, U ponedjeljak su započele u Carigradu dubrovačkih pisaca 16, vijeka, — a ideal ,