CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO;

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.

KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Dokle ćemo ovako?

Zaista kad promišljeno procjenimo
sve što se u našoj Monarhiji zgagja,
snebivamo se i sami sebe pitamo: do-
kle ćemo ovako ?

Nezadovoljstvo i strastvena napetost
raste u svim krunovinama našeg  car-
stva; nezadovoljni su Nijemci, tako
barem vele uz sve svoje privilegovane
povlastice; namršeni su Česi, i ta naj
bogatija krunovina pri rubu je novča-
ne propasti; nakostrušeni Poljaci, jer
im vlada ne dopušta posve potlačiti
Rusine; ozlojegjeni Slovenci, jer ih o-
čito potiskavaju; nadrti Talijani, jer ih
se je malo zbilo u tor na Rijeci dr-
žavnom policijom, u Trstu naredbom
da se otpušte tugji namještenici u ja-
vnoj službi, u Trentu, jer neće kruna
da potvrdi načelnika očitog iredenti-
stu; a tamo preko Leite svakdanje tu-
žbe i istrage radi rasipavanja javnog

novca u izborne svrhe i korupcije; o- |

vorena pisma sa optužbama; dvoboji,

javna nasilja; oružnici u saboru; opo-

zicija, koja sve to više maha zahvaća;
republikanska stranka, koja očito usta-
je proti redu i zakonitoj vlasti; stran-
ka rada, koja bezobzirno svoju goni;
nezadovoljne narodnosti, progoni, za-
pljene, nasilja u potpunoj mjeri.

A u nas?

U nas je gore, nego kod svijeh dru-
gih; a to jer su nas razdijelili, razdvo-
jili, raskomadali: Herceg-Bosna visi u
zraku; mi smo u ovoj poli Monarhi-
je, a Hrvati u onoj. Pak svaka vlada
poteže i priteže, kako hoće i kako šu-
ne gromovnicima. Neustavno stanje u
Hrvatskoj traje; mile lale dobrih riječi
ne fali; ali do danas komesarstvo tra-
je i mi dvojimo e će brzo nestati; ili
ako ga i dignu, e će do malo doći do
iste mjere, jer Magjari eto ima po vi-
jeka da nijesu niti dlaku popustili od
svog nasilja, a toliko stranka rada, kao
i opozicija, tako su zadojene imperia-
lističkom preuzetnosti, tako su kivne

PODLISTAK.

SO godina dubrovačke novele.

Ove se godine navršuje jubilej važan za
povjest hrvatske novelistike. Ove se godine
navršuje baš pola stoljeća, da je mnekada-
šnjt gruško-lapadski župnik dum Mato Vo-
dopić, počeo svoju novelističku karijeru.
Godine 1863, u doba zagrebačkoga »Naše
gore lista« i požeškoga »Slavonca«, obje-
lođanio je Mato Vodopić (u četrdeset se-
dmoj godini svojega života!) prvi odlomak
svoje »Marije Konavoke« (tri poglavlja) u
zagrebačkom »Nizu bisera jugoslavenskoga«
I tim udario početak dubrovačkoj noveli,
koje do onda nije ni bilo. Sva »Marija Ko-

navoka« izišta je tek poslije autorove smr- |

RANA NA LA DLS NS SA ZLO Nr LA LN

na Hrvate, da se od njih ne može u-
fati nego svaki dan to gore tlačenje.

U nas u Dalmaciji postoji komesa-
rijat na pola, jer sve novine bez iz-
nimke, ima tomu nekoliko bilježe ta-
kove globe, tužbe, progone, kakovih
odavna u nas nije bilo. Donekle se
opravdalo to ratom na Balkanu; ali
je i taj rat dokrajčio se, a stvari javne
nijesu krenule na bolje. Nećemo tijem
da opravdamo postupak gospode za-
stupnika, koji su otklonili poziv na
dine, jer osim prosvjeda za sve te
neurednosti u pokrajini, cijenimo da
će bit bilo i skrovitih razloga, te su
javno ustali da prosvjeduju. Svakako
i mi smo od njihove, da u pokrajini
ima prilično toga, što bi trebalo ure-
diti, ako se hoće da ustav vlada, i to-
me bi trebalo doskočiti.

Ali zbrka u vladanju je na vrhuncu
u Herceg-Bosni. Ovijeh dana dok mi-
nistar Bilinski daje svečani objed dru.
Mandiću, presjedniku tamošnjeg sabo-
ra, e bi u istom upriličila radnu stran-
ku; vlada u Sarajevu zabranjuje e bi
|oporbeni zastupnici dr. Sunarić, dr. Ča-
brajić i Jelavić osnovali pravaški klub.
Ostavimo na stranu sve ostale razloge,
koje vlada navagja, da bi tobože oprav-
dala izdatu zabranu: a osvrnimo se na
sam razlog naveden, koji glasi: da je
taj klub protuzakonit i upravljen
proti državnom temeljnom ure-
gjenju, pošto ide za državnim
sjedinjenjem Bosne i Hercegovi-
ne sa Hrvatskom, Istrom i Dal
macijom. Eto smo doživjeli i to, da
se proglasi kao »protuzakonito« i »na-
pereno proti državnom temeljnom u-
regjenju«, ono što su Hrvati u Herceg-
Bosni ispovjedali, zahtjevali, tražili i
vapili još kad je Turska vladala tim
pokrajinama; uz koju su lozinku usta-
li da zbace otomansku vladu; uz koji
su poklič pozivali Austriju, da ih oslo-
bodi; sa kojom su molbom zaklinjali
viteškog našeg hrvatskog kralja da ih
primi u sinove i podanike, još godine

šest Dubrovčana, koji su pisali novele iz
[dubrovačke sadašnjosti i prošlosti, ali od
ovih su se samo /vo Vojnović, njegova se-
stra Kristijana Solvegis (ggja. Gjene Loi-
seau) i dr. Mato Lisičar popeli do umje-
tničke visine. Svaki je od ove trojice sa-
mostalan spisatelj, nezavisan jedan od dru-
goga i od samoga auktora »Marije Kona-
voke«, ali svi su ipsk nastavljači Mata Vo-
dopića, koji je 1863. počeo, što su oni ka-
|snije nastavili sa »Tri sirene«, »Ksantom«,
»Vricsom«, »Lopudskom siroticom« itd,
M. Vodopić je počeo svoju movelističku
karijeru usred mučnih kulturno nacijonalnih
prilika. On se dao na novelu ne samo iz
nagona, prirogjenoga svakom sposobnom
književniku, nego još više iz patriotsko-
političkih motiva, a najviše iz želje da li-
terarnim radom i osobito solidnom prozom
[pomogne suzbijsti nemaravnu talijanštinu,
koja je još gospodovala po svoj Dalmaciji.
Vodopić je počeo svoju novelističku karije-
ru godinu dana prije smrti Vuka Karadži-
ća, četiri godine prije nego se u Dalmaciji

 

 

 

*[je puno mlagji pripovjedač August

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

1875., kad je pribivao u našim strana-
ma; kojemu su glasno i jasno predali
uz ushitno pristajanje svega naroda
molbe preko ruku poglavica narodnih
i duhovnih i svjetovnih: Svjetla Kruno,
sjedini nas s braćom iz Banovine! Na
programu stranke prava opstoje i rade
obe katoličke udružene stranke, i ve-
ćina muslimana. Nea kriomice, nego
javno perjanice naše iz t& zemlje pri-
sustvovaše velikim skupštinama stran-
ke, pristali su uz vrhovno vijeće stran-
ke prava, odazvali su se i revno vije-
ćali kadgod se naša stranka gdje bilo
sakupila, da unapredi narodne probit-
ke. I vlada je to sve znajući puštala,
nije nijednog od spobornika tužila ili
mu poricala pravo na to; a eto sad
ustaje i nalazi da je »napereno proti
državnom temeljnom uregjenju«! . . .

Ovako dalje ne može da ide; otpor
bi izazvao strašno negodovanje i me-
tež u narodu; bolje je da vlada uvidi
e nije taj put koji vodi dobru i sreći,
te posluša narodni vapaj, i monarhiju
stavi na federativne temelje, koji sami
mogu - spasiti Monarhiju i učinit ju
spremniom za budućnost, koja se po-
sve crnom prikazuje.

Na Balkanu.

Rijet bi da će se ustaliti strašni ta-
lasi, koji su ga drmali, i da će zavla-
dati mir. One su se državice iscrpile
i krvim i novcem, stekle su nova ze-
mljišta, koja treba urediti i unaprediti,
te su skloni mirovati, pak i neka po-
stoje nesuglasice izmegju Grčke i Ita-
lije, izmegju Srbije i Crne-Gore, iz-
megju istijeh i nove Arbanije, koja bi
se imala urediti. I velike su vlasti volj-
ne mirovati, jer se svaka boji od pre-
vrtljivosti ratne sreće, a nadasve jer i
ako znadu što bi slijedilo, kad bi je-
dna od njih trgnula mač, ipak ne zna-
du što bi sve nadošlo, bilo kod kuće
bilo tamo na bojnim poljanama. Naj-
gore će proći tužna Bugarska, koja će

 

upravu, sudove, sabor i sve ondašnje dru-
štvo. Najodličniji rodoljubi u Dalmaciji bi-
vali su otpuštani iz službe, i premještani
u tugje pokrajine, kao Miho Klaić, Ivan Da-
nilo i Gjuro Pulić, a ljudi kao Tkalac se-
lili su iz Austrije. Ni u samoj Hrvatskoj
(koja je uzalud nekoliko puta preko sabo-
ra zavapila za sjedinjenjem Dalmacije) ni-
jesu još bile sregjene ni kulturne ni poli-
tičke prilike. Kraljevina Hrvatska je koleba-
la, bili se prihvatila unijonizma ili centra-
lizma. Jugosi. Akađemije još ne bijaše, a
književnost se naša još ne mogaše dičiti
obilatom korektnom prozom. Prvi odlomak
»Marije Konavoke« bijaše prilog dobroj i
samonikloj hrvatskoj prozi u duhu narodno-
ga jezika, koja je imala još doći. U ovo
pedeset godina, otkad se naša novelistika
poslije Augusta Šenoe razvila do
ga stanja, dobili smo odličnih stilista i do-
brih prozaika, ali svejedno Vodopićeva se
vrijednost nije izgubila. | ako M. Vodopić
nije bio baš mlad, kada je objelodanio pr-
vi odlomak svoje prve pripovijesti, tako da

počeo nekako u isto vrijeme, ipak on o-

- [staje jedan od najranijih tvoraca naše ko-

a W..

 

 

RER aLAN SSS NAL AS ŠSS SAMA GS DNO NL SENJ RAS JEŠNJESJE

U DUBROVNIKU, 13. SEPTEMBRA 1913.

današnje.

,

 

se morati odreći Makedonije, i izgubiti
Jedrenu, gdje je bila usredotočila svu
svoju silu i snagu, kad joj ne dadoše
na Carigrad. Jedina joj je naša Mo-
narhija ukazala dobru volju, i učinila
joj mnoge usluge, i bila bi i više, da
nijesu druge velevlasti, a nadasve gor-
da Rusija, prepustile tu tužnu zemlju
svome udesu, i opozvale prama Tur-
skoj i ono što su svečano bile u Lon-
donu odredile. Kao vrhunac njihove
sebičnosti, narediše joj da se sama s
Turskom nagoni, i pristane na ono što
joj Turska odredi. Dakle mir će se za
stalno utvrditi, i trajat će za nekoliko
godina; a sad nastupaju veliki dani, da
se velike vlasti okoriste trgovinom i
prometom u tim krajevima. Navala će
bit velika, utakmica i još viša, a do-
bro će proći ona vlada, koja znat bu-
de steći simpatije onih naroda, i pru-
žit im najviše pogodnosti, da uz svo-
ju veliku korist, i one dobiju što više.
Ako iko naša je Monarhija pozvana
da zauzme prvo mjesto u tom poslu,
da steče prijateljstvo i prijaznost tih
naroda, i to ne na prelazno neko do-
ba, nego na dugo i trajno, jer ne u-
čini li to, naći će se deset drugijeh, ko-
ji će znati i nastojati to ovršiti, a sve
očitom namjerom, i proračunanom svr-
hom da njoj naškodi moralno i ma-
terijalno. Ali je prvi preduvjet, da na-
ša Monahija ne bude vodila propa-
gandu, o kojoj je govorio ministar spo-
ljašnih poslova n Njemačkoj, da se
nameće xulturom probitcima velike Nje-
mačke, nego da jedino se osvrne na
svoje probitke, na dobrobit i zadovolj-
stvo svojih naroda; jer tijem simpatije
Balkanaca nigda za nigda steći neće,
a velika će Rusija to više raskriliti svo-
ja krila i poklopiti vas Balkan; a dru-
gi je preduvjet, da zadovolji pravednim
zahtjevima slavenskih naroda u Mo-
narhiji, jer jedino kad bi susjedi vi-
djeli da smo sretni i zadovoljni, na-
predni i slobodni u kući svojoj, onoliko
koliko zajednica Monarhije dopušta,

U utorak poslije podne imagjasmo samo
jedan sat škole, pa kako se matura primi-
cala, sastalo se nekoliko nas, da skupa po-
navljamo hrvatsku i srpsku književnost.
Izmegju ubavih predijela dubrovačke pri-
rode potražismo zgodno mjestance i zapo-
česmo ponavljanje.

Sjećam se... bio je posljednji školski
utorak, — posljednji utorak mojeg djako-
vanja... Da, pa i taj posljednji utorak pro-
vedosmo na našem obljubljenom mjestancu
— na golim hridima, — pokraj mora, da
kažemo i njima tugu našu... Porazbacivši
šešire amo i tamo, namjestivši se, knjigom
u ruci, zadubile se u ono plavo more, —
plavo nebo. — Ali, jedna kolegica uvijek
(najboljeg prirogjenog humora, nekako —
malo ismjehivajući se našoj melanholiji,
stala nas poticati na rad, ponavljajući ne-
|prestano princip jednog našeg protesora:
»Ripetitio est mater studiorum«.

Već bijasmo proučile hivatsku i srpsku

Šenoa|književnost, od najstarijeg do najnovijeg

jedna drugu. — Ali,

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
| UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

God. IX.

onda bi i kao susjedi i kao braća od
iste krvi voljeli nami, a preko nss'i
skupa s nama Monarhija bi sa Balka-
na crpila velike blagodati i dobra. Taj
je jedini put, jedini izlazak, ako se ho-
će do čiste državne blagodati. Držav-
nici naši, ako nijesu posve slijepi, mo-
raju to uvidjeti, i poraditi u tome smi-
slu, a baš bi tad osvanuo sretni dan
za našu Monarhiju, da se utvrdi, okri-
jepi i bude glavni faktor na Balkanu.
Idemo da vidimo hoće li tako biti?
Dogagjaji koji su se od nazad godinu
dana tamo zaredali, uhvamo da neće
biti mrtvo slovo za naše državnike!

 

Trg. ugovor Austro-Ug. sa Srbijom

Trgovačka komora u Beogradu postavila
je komisiju od više članova, da pripremi
materijal za pregovore izmegju Srbije i na-
še monarhije o novom trgovinskom ugo-
voru. Sav je izgled, da će sve dobro poći
za rukom, pa da će ugovor što prije biti
sklopljen. U isto vrijeme zaključila je trg.
komora da zamoli ministra gragjevina, da
preduzme potrebne korake, da se što prije
uspostavi saobraćaj sa inozemstvom, koji
je za vrijeme rata prekinut.

Tursko-Bugarski pregovori. _-..

 

konferencije turskih i bugarskih izaslanika.
»Tanin« piše, da porta ni u kome slučaju
neće ništa popustiti o minimuma svojih
zahtjeva, koji se u tome sastoje, da Tur-
skoj ostanu oni krajevi, što su turske čete
do sada zauzele.

U političkim carigradskim krugovima mi-
sli se, da će bugarska najposlije usvojiti
tursko stanovište. Još prije nego su u Ca-
rigrad stigli delegati, bugarski je poslanik
Načević u jednom poluslužbenom razgovo-
ru bio pristao, da ostane Turskoj lijeva o-
bala Marice i jedan komad zemljišta oko
Drinopolja, dovoljan za obranu. Granica će
početi južno od Drinopolja, a odatle će ići
na Crno more. Lozen-grad će ostati Tur-
skoj. Na osnovi ovog poluslužbenog odgo-
vora izaslanici će morati da vode pregovore.

 

Srpsko-Crnogorski pregovori.
U diplomatskim krugovima izjavljuje se,
da pregovori Crue-Gore sa Srbijom nijesu

predavanje, da dokaže kako je u istinu naj-

veći literat onaj, koji se njome svigja.
Ona kolegica odveć sanguinične naravi,

nije ništa tako dobro znala kao maskerate

književnika i književnih djela bio joj Antun
Reljković i njegov »Satir ili ti divlji čovik«.
— Čitava pojava te moje kolegice bijaše
veoma interesantna, — isticao se u njoj
nagon podražavanja, a nas zanimala osobito,
kada bi zapala u entuzijazam veličajući
Reljkovića — živo napadajući na »Momusa«
— i »Nesmira Kudilovića«.

Sunce se sve više naginjalo k zapadu. —
Ostavismo učenje — te stadosmo gledati,
sa one sanjljive pozicije, za posljednji put
sve na okupu, agoniju sunca... Mali su
vali tiho... tiho... cjelivali hridine, —
ljetni je povjetarac pirlo... a mi nijeme,
kao bez riječi, ne maknuvši se, buljile u
taj divotni prizor, u tu predvečernju sinfo-
niju naravi. Ona priroda u sumraku, tamo
pod onim južnim nebom, pričinjala nam se
kao overtura, koju ni najvrsniji glazbenici
ne bi znali onako ti,

U daljini modrio se otok Sv, Andrije,
utočište »Lopudske sirotice«, — a za njim,

 

U ponedjeljak su započele u Carigradu

dubrovačkih pisaca 16, vijeka, — a ideal ,