Br. 447 odanost Habsburškom domu. To bi bio magnet koji bi neodoljivo pritegao svijeh na Balkanu i oslabio upliv Ho- henzollerna i Koburga. Ne zaboravimo da je balkansko pi- tanje tek dio istočnog pitanja. A sad bi trebalo sve udariti da Monarhija ne ostane pri raspletu tog pitanja kratkih rukava, kako je ostala pri raspletu Bal- kanskog. To bi se nedvojbeno dogo- dilo, ako dotle ne bude riješeno pi- tanje Hrvatske, bilo u pravaškom smi- slu, bilo u onom kog zagovaraju drugi rodoljubi; i to predpostavkom da o- stane u punoj kreposti hrvatsko ime i osobitost. Nazad ne vele ja sam taj program cijenio utopijom, dočim danas iza kako se je promjena dogodila, u njemu vigjam jedino ishodište da se stvar rasplete, u okviru Monarhije. Nek se već natu- ca na srpsku pogibelj; Srbija ima i tako odviše posla a da bi podjari- vala amo nemire, a razložito je da pra- ti sućutno svaki naš napor. Sjedište srpske propagande nije u Beogra- du, nego u ministarstvu bečkom i peštanskom. Udesno je doba na- stupilo, vlada ne smije goniti narod u očaj, ako želi se uzdržati i otići bu- dućnosti u susret. Videant consules. IV. Političko stanje u Hrvatskoj. Već je godina i po da u Hrvatskoj vlada nasilje. Nijedan političar, ili gla- silo, ili stranka nije smjelo šta posebi- ce ili skupa kazati. Oprijeka tom na- silju svaki dan biva veća i jača. Unio- nizam ili magjaronstvo udrilo na seke; stare je unioniste zemlja pozobala; o- stali su pojedinci, ali ti u narodu se ne broje niti imaju upliva. A ipak su sve magjarske vlade po- duzele e bivoživljele unionizam. Slije- dio je zatvor i raspust sabora, bi uki- nut ustav, uveden komisarijat, nu bez uspjeha; nego se narod u borbi oče- ličio, i zamrzio na silu. A i dogagjaji na Balkanu su uzvrpoljili duhove i u- činili ga spremnim na odlučnu bitku. Mlagji je naraštaj odlučniji i žilaviji, nego li ikakva stranka do danas. Neće vele proći, a sve će postojeće stranke isčeznuti, a nastupit će mlagji čas posve novim idejama i programom. To se nikako neda zaustaviti. Neki faktori cijene e bi čisto katolička struja mogla zapriječiti ili smalaksati napor miagjih; ali i ta struja, nije već ono što je bila stara struja, ne obazire se na onaj: aula est pro nobis, nego pristaje uz Jukića i Dojčića. (To ne vjerujemo.) Kratko a pravo u svim razredima pučanstva na jugu, a nadasve kod in- teligencije nastupa promjena, koja će Nad lijesom plemenite gospogjice BLAŽENKE KAPOR koja preminu u Dubrovniku na 11/9. 1913. Tek rujua zora prosu nebom svoje rume- nilo, iz tihana sna budeći uspavane oči ljud- stva, kad zadnji trzaj zastruji alabastrim Tvojim tijelom; ledeni znoj, mrtvo blijedilo zastre Tvoje djevičansko lice, a iz patničkih Tvojih grudiju Bogu vinuo se uzdah, i Ti — ti dobra Blaženko — bijaše mrtva! Nebo, zemlja, sav svemir, pri času tog prvog i zadnjeg Tvog leta bajnijim kraje- vima, osta začaran. Ista kob smrti Tebe po- štedi od potpunog poraza: t& na mrtvom Tvom licu osta divna nježnost; oči caklile se rajskim sjajem; čitav Tvoj lik bijaše lik Angjela. On krasan kao rosom okupano cvijeće; on divan kao sunce obavito misti- čnim sjajem! Čelo Ti uzvinuto, obavito dje- vičanskom krunom; usne Tvoje kao rubin rujne, a niz ramena pustiše se valovi po- zlatne kose Tvoje, Odijelo Ti bijelo kao snijeg, protkano, regbi, skupinama zlata, srebra i dragog kamena, a po kojem paše Te ljubičasta štola. To lik Tvoj; to kip, kip Angjela, — bla- žena Blaženko | — Al miris vrlina Tvojih nadjačava sve | IN u malo godina donijeti plodove, koje nije moguće utuči. To, a i ono što sam kazao u pred- njim poglavljima, svjedoče, kako je la- bavo i klimavo ugovaranje Skerlecza, te ako Tisza i drugovi misle sa ukidom pragmatike uskrisiti unionizam, zaista su naivni. Barun Skerlecz nek veli da je koali- cija spravna ugovarati na temelju na- gode 1868, neka kaže, da neće tražiti reviziju ista; neka nagovješta, da je ista spravna prekinuti pogodbu sa pravaš- kom strankom, u kojoj je pogodbi za- ključeno tražiti financijsku neodvisnost, i ne slati zastupnike u Budim; ali do danas se za stalno nezna koje je za- htjeve koalicija postavila. Bez temeljite revizije nagode, nije moguće da pomirba ustraje. U tome su saglasni svi političari u Carstvu, napokon poznati zagovornik magjarsko- njemač!' g bratstva g. F. Dobernig, koji je u govoru savjetovao Magjarima da dopuste reviziju nagode, kako bi Hrvati uspješno mogli napredovati. A ja cijenim da nije moguće e bi se hrvatsko-srpska koalicija mogla sa manje zadovoljiti. Bude li ona to pokušala, učinila je izdajstvo, i tad ju čeka sud- bina starih unionista; nestati će sa ja- vnog poprišta u Hrvatskoj; tome usudu ne može izbjeći, i u kratko će nestati. Nije moja stvar ispitivati što će koali- cija uraditi, ali sam osvjedočen e će pravaši upozoriti narod na izdajstvo i prepuštiti koaliciju svome udesu. Pravaši će ustanovljenom stazom, pak im kojemudrago prepone pravili, kako ovih dana, zatranom u Bosni utemeljivanja društava pravaških, što je na štetu Monarhiji. Zaglavak je moj, da puk hrvat- ski a snjime svi Slaveni na jugu, žele ovo pitanje razriješiti samo u »PRAVA CRVENA HRVATSKA« Pošto su ta srestva bila dobro provigjena, započeše gradnju crkve po nacrtu Mleča- nina Bernardina Maccaruzzi, jednog od naj- boljih mletačkih arhitekta XVIII. vijeka. Kako je bio tada prvi arhitekt, to su njemu Mle- čani povjeravali sve radnje znamenitih gra- gjevina. Njegova su još i danas spomena vrijedna djela u Mlecima, kao zgrada po- kraj plokate sv. Marka »Ridotto«, pa »Scuo- la della Carit&«, crkva sv. Roka, sa pro- čeljem, koja zapada 70.000 dukata. Popra- vio je dvoranu »dei banchetti« u duždevoj palači i mnoge druge znamenite gradnje. U starosti bje imenovan profesorom aka- demije, u kojoj časti i umre 1800. Prča- njani dakle po njegovom uzoru gradiše crkvu i postaviše prvi temeljni kamen 22. Travnja 1790. Gradnja je dobro napredo- vala sve do propasti Venecije g. 1797. Od te godine prestala je. Uzevši u obzir, kako su Mlečani imali nad Bokom samo vrhovnu vlast, t. j. u tvrgjavama držati vojsku, stav- ljati provediture u Kotoru i nekoliko činov- nika; u ostalom je Boka imala potpunu autonomiju. Stoga su Bokelji bili s republi- kom posve zadovoljni, jer im se sloboda nije krnjila, a bili su i njihovi brodovi radi republike zaštićeni, te su mogli slobodno ploviti Sredozemnim morem. Kako su Prča- njani, a uopće i Bokelji bili vrsni trgovci i pomorci, u svojim su rukama dobili trgo- vinu s Arbanijom, Morejom, grčkim otocima i Carigradom. Pošto im je ta trgovina silu novaca donosila, to su i njihove domaće prilike stajale dobro. Pade republika, pade i Bokeljsko blagostanje. Bokelji zatim sa- zvaše vijeće i dragovoljno se predadoše caru i kralju Franu II. god. 1797. uz uvjet, da im sve povlastice ostanu nepovrijegjene. Pod austrijskom upravom započe cvasti opet blagostanje, i radnja se nove crkve počela opet graditi, poput prve životnosti. Ali i to ne potraje mnogo: 1806. Boka pripadne Francuzima i tim se radnja prekine. Za vla- danja Francuza, Rusa, Engleza i Crnogo- raca, Boka je mnogo udaraca pretrpjela. I tako se gradnja crkve nije prije počela nego kad je Boka ponovno pod Austriju došla g. 1814. Godine 1860. sastao se od- bor za dogradnju novog hrama. God. 1873. Ni. Vel. Frano Josip I. proputovao Dalma- ciju i tom prigodom pohodi zgradu i udi- jeli joj obilatu pripomoć, kojom se dovr- Monarhiji i s prejasnim Vladaju- ćim Domom. Vijesti iz naroda. Iz Boke Kotorske. (Posveta crkve u Prčanju.) Na 8. ov. kao ova. Uprav ove god. izminuše 124 g. otkad se je počela graditi. Stari Prčanjani materijalno su dobro stajali, te stoga od- lučiše graditi novu crkvu pri moru, ier im se stara župska crkva, radi nezgodna po- ložaja u brdu, pa radi tjesnoće i trošnosti, nije dopadala. Zbog toga se oni 1783. g. sakupiše u vijeće, u kome obećaše, da će svaki prinašati obol za podignuće novog hrama, dokle se bude dovršio. Dalje su stavili na svaki svoj brod carinu, — ma kamo god terete vozio — koju će davati u fond za gradnju. Da taj posao bude lakši morao je svaki zapovjednik na koncu pu- tovanja polagati račune svoga brodarenja. ljepote lika. Kao tamjan sveti diše on hra- mom prirode čiste; kao nektor ambrozijan- skih časa opaja svakog, koji Te je pozna- vao, — vrla Blaženko! Rogjena kuća o tom nam jamči; školske prostorije svjedokom su Tvojih vrlina; pri- jatelji, prijateljice, znanci, drugarice u .sav glas zovu Te: Kreposnicom ! Ti skromna, ljubico djevojčica ! Ti bogo- ljubna dušo sveta! Savjesna, čista, učena, razborita do udivljenja! ; Angiel tijela bila si na zemlji, Angjel si duhom već u raju. Svi porovi neravne zem- lje ne nahudiše Tebi, nu ko Kerub mačem branila si ono, što Ti nebesa podadoše, eda se čista, sveta povratiš Sazidatelju tih ne- besa! Alem-kamen vrlina Tvojih jest: he- rojsko ustrpljenje, I u boli i u patnji, i u plaču i u suzi Ti uvijek ista bijaše! Gori, nebeskoj domaji, budila si pogled svoj; kroz sve tmurne magle bolesti motrila si samo lik Boga. I da, zato Ti se divim o mučenice, patnice zemlje, a sad sretnico, blaženice raja — o draga Blaženko! Noga Tvoja već imala stupiti na popri- šte Tvojih ideala i kO div oboružana lije- pim znanjem, poštenim srcem, plemenitim osjećajima imala si započeti svoj rad za »Boga i rod«; al jao, skliznu Ti ona: bije. li veo sa svetog Križa pred lijesom Tvojim šila visoka kupola god. 1885. Od ove go- | dine do 1905. nije se više radi materijalnih \srestava radilo ništa. 1905. crkva bi pokri- vena uz nastojanje presvijetlog biskupa Frana \Uceellini, koji je dao potporu iz Vjeroza- |konske zaklade, a k tome su doprinijeli ne- Išto i sami mješćani. God. 1909. crkva se mj. obavila se je posveta crkve u Prčanju. | dovršila. Kako crkva stoji na visini od je- Uopće malo se je koja crkva više radila,| dno 30 metara nad morem, to su joj još falile dostojne stepenice, koje su sretno do- vršene malo dana pred posvetom. Stepenice su veličanstvene i umjetnički sagragjene, te podaju hramu još velebniju sliku. Nacrt stepenica zasnovao je g. nadinž. A. Karlo- vac. Nad stepenicama diže se divna fasada sa dva reda stupova, sa krasnim korintskim glavama, a posred te fasade pri dnu, u udu- bini zida smjestiše Isusov kip. U lijevoj mu je ruci knjiga otvorena, i na knjizi su zlat- nim slovima urezane ove riječi: »ego sum via, et vita, et veritas«. Ovaj kip podigoše na spomen 1600, godišnjice Konstantinova jubileja. K tomu imam još spomenuti, da je crkva duga 38 m, a široka 24; dijeli se u družba Tvojih drugarica pratila je Tebe, a bolni glasovi hrvatske siročadi tužnimr le- lekom oplakivalo je Tebe, buduću svoju Prosvjetiteljicu! Hram luči, koga Ti domo- vina imala dodijeliti, u crno se zavio, eda prolaznicim priča o čudu ideala, zanosa, samoprijegora, što ono u Tebi izgubi. Tek 22. godišno sunce obasja Tebe, nu u potpunom smislu ispunila si misiju: u- čenice, djevojčice, kćeri, kršćanke. | punim stoga pravom ono pusto grobište sv. Mi- hajla, koje krije kosti tolikih po krvi ple- mića Dubrovnika, neka ono krije i Tvoje, o plemenita: po srcu, uzgoju, duši Blažen- ko! Hlad vremešnih čempresa, poj krilatog stvorca blažio Ti vječni sanak Tvoj! Nek prohuji i stota godina za godinom; nek tisuće i tisuće gordih valova rasplinu se lapadskim klisurinam; nek tisuće i tisu- će kapljica kane i osuši se po granama vremešnih čempresa, al spomen na te u sr- cima prijatelja Tvojih vjeke će biti svježi. Poletni ideali Tvoji, život djevice — patni- ce, uzor poštenog srca i zdrave pameti vje- ke neka bude izgledom, budilicom hrvat- skim kćerkama ! Zadnji spomen na Te, zadnja šaka pis- ha nad lijesom Tvojim neka bude: Laka Ti, o čestita Blaženko, bilu zemljica crna, jer i Ti njoj bila si lakom zaleprša zrakom! Potresna srca skromna ooo tri lagje, te su razdijeljene krasnim i veli: čanstvenim arkadama. U sredini srednje lagje, ispred presbitera diže se kupola u visini od 30 metara. U crkvi se još nalazi nekoliko starih slika iz 17 vijeka, pa jedan križ! iz prve polovice 17 vij. sa bogatim ukrasom. Crkva obiluje takogjer sa srebrom, kao malo koja crkva. — Ovo bi bila sasvim u kratko povjest same crkve, a sad pregjimo na samu svečanost. Cijelo se mjesto zavilo u svečano ruho, a osobito ulaz uz stepenice. Odlični Prča- njani sa narodom i pučkom školom ie sa hrvatskom bokeljskom glazbom, pod revnim učiteljem g. T. Tomas-om dočekaše presvij. biskupa na dnu stepenica. Na prvim stepe- nicama pozdravi lijepim govotom presvi- jetlog učenica pučke škole. Na to se svi zaputiše put Isusova kipa, gdje ga biskup blagoslovi, a na to hrv. glazba zasvira hi- mnu »Pred tobom«. Zatim vIč. župuik Niko Luković ponovno pozdravi biskupa, zahva- livši mu na njegovo revno nastojanje za crkvu, i spomenuvši pri tom ovoj veseli god, koji se obavio istom nakon 124 go- dine. Na to mu je presvijetli zahvalio, i zaželio njemu i svim mješćanima, da se i nadalje brinu za svoj hram, da čuvaju taj stari amanet, pa da tako nauče i svoje si- nove, da uzdrže i ljube ono, što su im se stari za cijelog svog života žrtvovali. Od 8—11 s. bila je posveta. Tad je započela pontifikalna služba Božja, kojoj je prisu- stvovao c. k. dvorski savjetnik g. grof Thun pl. Hohenstein, zamjenik poglavarev g. Bo- šković, narodni zastupnik, načelnici prčanj- ski i kotorski i druge vigjenije ličnosti. Misu je pjevao »pjevački zbor stolne crkve u Kotoru«, pod ravnanjem g. Leopolda Ba- kosa kot. povjerenika. Pjevanje je bilo divno. Iza sv. Mise bio je sjajan diner u općin- skoj dvorani i avliji župske crkve, kamo je bilo izrečeno više govora. U 5 s. po p. sli- jedio je procesionalni prenos sv. Moći mu- čenika Feliks: iz crkve sv. Nikole u novi župski hram. Zatim je slijedio Blagoslov sa Presv. Otajstvom, sa pjevačkim zborom. Istodobno je i »Kotorska glazba« izvagjala vrsan koncerat. U isto vrijeme bilo je mjesto sve rasvijetljeno i paljahu se umjetne vatre. Kasno u noći prevažala je »Bokeljska bro- dica« silan marod, koji se bio toga dana skupio. Kogod je bio na tu svečanost, po- nio je lijepe uspomene toga dana. Veselja dan je uvijek dan vučenja za o- noga, koji kupi tursku srećku te njome po- godi jednog izmegju glavnih zgoditaka po 400.000 ili 200.000 franaka. Takav će dan biti opet već 1. listopada *o. g. Jer svaka srećka mora dobiti, zato ju mirnom savje- šću preporučamo u nakup svakome, koji hoće svoju sreću pokušati sa srećkom, jer ako mu se već ne dogodi glavni ili drugi veći zgoditak, dobije u obliku najmanjeg zgoditka veći dio sa prodajom srećke, u doglednom času t«kogjer sav za nju izdan novac natrag. Turske srećke su dakle naj- manje opasna lutrija, ujedno takogjer si- gurna štediona, te nije druge srećke, koja bi se mogla u tome usporediti s njom. Mje- sečni obrok za tursku srećku iznosi samo 4 krune i 75 para. Ko želi sebi nadu na zgoditke povećati, taj neka uz tursku srećku naruči još izvrsnu srećku talijanskog crve- nog križa uz skupnu mjesečnu otplatu po samo 6 kruna. Narudžbe prima i obavijesti daje za :»Slovensku i Hrvatsku Narodnu Stražu« g. Valentin Urbančić, Ljubljana, i svi suradnici u pokrajinama slovenskim i hrvatskim, Naručujte samo po posredovanju »Straže«, pa nećete biti prevareni i oštećeni! Domaće vijesti. Skerlecz na poslu. Komesar za Hrvatsku bar, Skerlecz stigao je u srijedu u Budimpeštu, da uz ostalo pregovara sa ministrom Tiszom »o uspostavljenju ustav- nih odnošaja« u Hrvatskoj. Samo ne dalmatinski sabor! Kako zvanični list u Beču donosi, sazvani su razni pokrajinski sabori za dane 17, 23 i 24 ov. mj. Samo dalmatinski sabor nije sazvan! Biće i to da se našoj i onako »od- već unapregjivanoj« pokrajini — s»koristi« l!., Francuzi za Hrvatsku. Ovih da- na bavi se u Zagrebu profesor pariške po- litičke škole Georg Blondel, a onda će pu- tovati po pokrajini. Uvaženi učenjak saku- plja upute o ekonom. i socijalnom stanju u Hrvatskoj, te o političkom položaju Hr- vata. To će upotrijebiti u svom velikom dje- lu »Južni Slaveni u austro-ugarskoj mo-|ški narhiji«, Pravački klubovi u Bosni. Iz vjestitelj »Hrv. Dnevnika« saznaje u Beču, da će odlučan korak zastupnika bivše Hrv, Kat. Udruge u pitanju, što vlada nije po- tvrdila pravila pravaškog kluba u Sarajevu, | imati siguran uspjeh. Na ministarstvu zaje- God. IX. dničkih poslova »već se traži način, kako će se povući vladina zabrana, a da se ne tangira u bit i formu pravaškog programa«. Odbor za proslavu Milanskog Edikta u Spljetu držao je dne 12. o. mj. svoju VI, redovitu sjednicu. Megju o- stalim pitanjima, o kojima se na sjednici raspravljalo, bijaše glavno utanačenje dana proslave. Obzirom na okolnost, da se od dva mjeseca u spljetskom Općinskom Ka- zalištu izvagjaju popravci oko orkestre i da će isti biti dovršeni oko polovice oktobra, bilo je jednoglasno zaključeno, da se pro- slava Milanskog Edikta u Spljetu i Solinu odnosno drama »Car Solinski« u Kazalištu, a »Smrt cara Dioklecijana« u Peristilu nje- gove Palače u Spljetu, kao što i svečanost u staro-kršćanskoj Bazilici u Solinu, bude držana u oktobru i to na 19. u nedjelju i na 20., 21. i 22. Potanji program bit će o- bjelodanjen na svoje vrijeme. — I ovom prigodom mole se rodoljubi za što obilatiji doprinos za velike troškove ove religiozno- kulturne svečanosti. Gg. Katehetima i učiteljima na znanje. Prvo izdanje »Malog katekizma za opće pučke škole« koje su priredili gg. V. Taljeran i S. Fabris, već je sasvim ras- prodano, a drugo ispravljeno i popunjeno izdanje biće gotovo za prvi Oktobra. Mo- limo zato g.g. katehete, učiteljice i učitelje, da se ustrpe za ovo malo dana, a onda će se svima koji se prijave, redovito razaslati. To se je cijenilo potrebitim javiti, jer svagdano stižu poveće naručbe. Razne domaće vijesti. Protiv a- lentatora Dojčića dovršena je istraga. Ove će sedmice da mu uruče optužnicu, a ra- sprava bi mogla biti koncem ov. mjeseca. — Zagrebački poluslužbeni »Jutarnji List« prestaje sa 1. oktobra izlaziti. Kamo sreće i koristi da je i prije! — Javljaju nam iz Zagreba: »Pijevu Dru- štvu« za promicanje katoličke štampe me- gju Hrvatima u pr. mjesecu uplatiše godi- šnji članovi K 250. Nadalje je vič, Stj. Bi- ćanić uručio K 100, darovanih od vič. J. M. — Iz Beča opet se potvrgjuju lanjske vi- jesti, da će Šibenik postati ratna luka. — Iz Spljeta javljaju, da će ondje na- stajnim mjesecom početi da izlazi novi ša- ljivi list »Sfinx«, i to »po uzoru velikih svjetskih šaljivih listova» ! — Poštanski predstojnik Manojlović u Osijeku stavljen je u istražni zatvor, jer je krao razne pošiljke, nadasve novčane listo- ve sa dolarima iz Amerike, I to je jedan predstojnik!... — U Goraždi u Bosni kroz tri dana ubi- la su se dva vojnika; opet se jedan u Čaj- niću ustrijelio. — Bracera iz Krila, nakrcana sa 10 tona gvožgjarije za Spljet, uslijed nenadna jaka udarca vjetra prevrnula se i utopiše se dva sina vlasnika broda Vukovića. Gradska kronika. Promaknuće. Radosno doznajemo, da je naš sugragjanin g. Antun Mostahi- nić, ć. k. profesor mjesne preparandije, bio promaknut u VIIl. razr. čina. Osobito se radujemo njegovu promaknuću, jer zaslu- žuje svaku nagradu radi njegove zauzetno- sti okolo uzgoja i napretka naših djevojči- ca, koje postaju uzgojiteljice naroda. On je učevan u njegovim predmetima, a pravi je pedagog, jer znade tako vješto dro- biti svoje znanje, da i lošije učenice po- svoje potrebito znanje u njegovim predme- tima, Rese ga najljepše kreposti i kao uz- gojitelja i kao gragjanina, pa nije čuda, da se s njime onaj zavod ponosi, a da ga u- čenice puno vole i rado se njega sjećaju, dok ga roditelji i uopće sve gragjanstvo o- sobito štuju i ljube. Vjenčanja. Ovih dana vjenčao se je u Gružu g. Ljubo Domić, ć. k. opskrbni domobranski poručnik, sa gcom, Bertom Kuničić. Danas će se vjenčati naš sugragjanin g. Antun Kulišić, pučki učitelj, sa gcom. Elenom Fischer. Čestitamo ! Engleski putnici.