CRVENA HRVATS

PRAVA

  

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

RAMA et SSA Mt se PES M pj

CRI
Skupština Italianissima.

Sve je pokrajinsko novinstvo osudi-
lo bruku, demonstraciju, koju su upri-
ličili u hrvatskom Zadru gospoda ić i
vić, da dokažu onim iz Trentina, Fur-
lanije i Trsta, da je naš Zadar »talijan-
ski« grad, i da ih u pokrajini ima!
Zar da se to mohovo zrno nametne
narodnoj planini, jer svega skupa i po
situ i po rešetu tih Talijanaca jedva u
nas dva po sto, a da je odbiti one,
koji su očito naše krvi, ali bi htjeli se-
be »oplemeniti« i »uzvisiti« tim, što na
silu kažu da su Talijanci, zaista bi taj
postotak panuo do ništice. I baš oda-
brali Zadar, e bi i dalje zavaravali re-
gnicole, i mamećali se pokrajinskoj
vladi, da ih tetoši i brani, kako je do
danas redom činila. Bezobraznom smje-
losti i poznatom zadarskom opć. poli-
cijom, atentatima i razbojničkim napa-
dajima, to su provagjali, i mislili su da
je pivo pošto je i prije bilo. Nu naši
su se prenuli: gospoda su zastupnici
glasno u ime naroda prosvjedovali na
Namjesništvo, a ovaj su put i javno i
glasno sašli na ulice gradske da iska-
žu nametnicima, kako su spravni neu-
strašivo i otvorito braniti hrvatstvo Za-
dra. Povicima zavedenih Zadrana, i
neupućenih gostiju, suprotstavili su ur-
nebesno klicanje hrvatskom Zadru; ko-
račnici del si, suprotstaviše našu div-
nu himnu, a tvornim napadajima od-
govoriše sa krupnom svojom šakom.
Svakako ovaj put nije upalilo glasovi-
te zadarsko smijonstvo, a gospoda, ko-
ja su došla iz vani, mogla su na svo-
je oči vidjeti, da Zadar nije ono što
oni misle, i što se naši Talijančići u-
tvaraju; a da su slučajno prodrli u na-
rod, mrena bi im posve panula i oni
bi nami prvi dali pravo, jer se neda-
mo iznaroditi.

Ovom prvom javaom i glasnom i-
stupu Hrvata u Zadru, mi se divimo;
harni im u ime naroda ostajemo, i že-
limo da s dana na dan napreduju to
žilavije, to otvoritije, dok se zadarska
talijanska kula na stožerima zaljulja i

Opis strašnog požara, koji dne

17/0. bukne u # sat ponoći u

samostanu Franjevaca — (913.
Napisao O. Frano Jurić.

o...

Nigda i nigda očima mojim neće isče-
znuti slika one kobne, strašne noći —
moći 17. rujna! Sav užas, sva strahota nje-
sina neizbrisivi biljeg pečata u analima na-
šeg samostana; & onaj pak zadušljivi dim,
one varne iskre, sav onaj demon ognja za

Pate Amati ADLA VA DOE

tada ati tomato VALNE ve

KISSA MA at ISA A:
tea RpS SAA MA RSS A aa DU pa A ati SEGS SRA pt EJ IE

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Mesttntita taestRA Pt zad

U DUBROVNIKU, 27. SEPTEMBRA 1913.

posve strovali. A oni, koji hoće da su
Talijani, neka čedno i skromno nje-
guju svoj jezik, svoju kulturu, u tome
ih neće niko priječili, dapače će im svi
pametni dati ruku pomoćnicu, uz sami
jedan uvjet, a taj je, da se ne nameću
našoj zemlji, da ne otimlju hrvatske
siromašne sinove, kako bi od njih stva-
rali janjičare na štetu naše domovine.
Talijanski nam je jezih mio, talijanska
kultura divna i veličanstvena; od svo-
je slobodne volje mi ju ljubimo i nje-
gujemo; ali kad nam je narivavaju i
hoće da potisne hrvatski naš jezik i
kulturu, onda ne možemo, ne smijemo
nego ju mrzjeti i progoniti.

 

Sloboda savjesti.

Tako najglasnije kriču, baš oni, koji
bi htjeli nasilno tugju savjest skučiti,
te joj nametnuti svoju opačinu ili za-
mišljene svoje hire. Sve se novine ba-
ve danas silnom galamom, vikom, de-
mostracijom pravoslavnih u Sarajevu,
jer je jedna djevojka prešla na kato-
ličanstvo, dapače postala dumnom, U-
stadoše na intoleranciju (?) katolika, na
propagandu, kongregacije, misije, na
bojovne kalugjerske redove, na fanati-
zam, jedinom namjerom da obrane
pravo i slobodu (?). Tako njihove no-
vine a poglavito »Srbobran«.

Nepristrano ćemo po istini kazati
što je u stvari:

Gjurgjinka Pavlović, kći jedne udo-
vice, koja se je preudala, svršila je bila
odlikom višu školu, u zavodu Miss.
Izby-jeve, pak je stupila kao dnevni-
čarka u kotarskom Sudu u Mostaru,
a ove godine kao definitivna dnevni-
čarka u Sarajevu. Po ispitivanju ispred
vladike, rijet bi, da se je davno u njoj
začela želja, da postane dumnom, jer
veli sama, da je po savjetu vladike bi-
la u ruskog konsula, i opremila do 5
molba, od kojih dvije rekomandirane,
e bi bila primljena i ostala u samo-
stanu, kamo je željela; a ipak nigda
nije odgovora primila.

Iz njezina očitovanja proizlazi, da

prodre u crkvu, dopre do starinske Biblio-
teke, Užasni su učinci tog kletog požara,
kako piše o. Vangjo Kuzmić u svojoj knji-
zi; »Cenni storici sui Minori Osservanti di
Ragusa!l« Mnoge neprocijenjene dragocje-
nosti postadoše žrtvom njegovom. Čudo-
tvorno Raspelo, koje stajaše povrh velikog
oltara, obrati se u pepeo; mnoge divne sli-
ke valjanih slikara uništi. Oltar Angjela Ču-
vara, učinjen od čistog srebra, a koji sta-
jaše megju oltarom sv. Frane i vratiju ko-
ja vode u kloštar izgori tragom Dvadeset
i šest srebrenih kipova, visokih lakat i po,
a koji su resili veliki oltar, izgoriše, kao i
prekrasan štrop crkve, pravo remek-djelo
rezbarije i pozlate, te slika valjanih auktora.
I divne knjige »Corali«, koje samostanu
darova bosanska kraljica Katarina, žena To-
me Kotromanovića, uništi nezasitno žvalo
požara.
Svaki, koji je imao smisla za umjetnost,
divio se finoći njihove miniature zlatom u-
rešenom, njihovom raskošnom vezu. Više
od 7800 dragocijenjenih knjiga, lijepo po-
redanih u prostranoj i ukusnoj Biblioteci,

 

 

 

 

u kojoj se je čuvao i Arkiv Provincije bo-|sv. Jerolima za koju se baš nezna kad bi
gat sa dragocijenjenim i prastarim rukopi- sagragjena.
sima, žalosno | Zgrada

je ona davno štovala katoličku
vjeru (tako piše materi); da ju na to
niko nije nagovorio; da je svesr-
dno vapila u Spasitelja milost da sazna
njegovu svetu volju, a kad joj je ta
očita bila, da se je sama prestavila
presvj. Stadleru, e bi ju primio kao
dumnu. Naravno se je g. Nadbiskup
priječio, da pregje u dumne bez znanja
i privoljenja matere, a napokon joj je
rekao, da prije postane katolikinjom, i
tek nakon toga vidjeti će, bili ju pri-
mio u dumne. | odvažna djevica sve
to izvrši, pregje na katoličanstvo, po
onoj evangjeoskoj se odreče matere,
odreče se dobre plate, pristrpi se da
postane punoljetnom i nakon nepre-
stanih molba, postigne što je željela:
početkom ove godine postane dum-
nom. Starješina joj od reda naloži, da
uči Preparandiju, kako bi bila vrijedna
učiteljica i niko onda nije ni pisnuo.

Pravoslavni su vrebali zgodu, i dne-
vice na 6 o. mj. dočekaše bijednu dje-
vicu, kad se sa škole vraćala i silom
ju odvukoše u pravoslavnu obitelj,
gdje su nastojali svakim prijetnjama i
psovkama, napokon i proklestvom slo-
miti nje tvrdu odluku; ali sve je bilo
utaman, i ista pomoćnica vladina ruka;
djevica je znala ušutkati i vladiku i
profesore, i poočima i rogjaka, znala
je tako pametno odgovarati Dru. Joj-
kiću, da je ovaj izjavio, e je ne može
maloumnom proglasiti ; znala je odva-
žno u prisuću vladina povjerenika g.
Bollasa napisati utješljivo pismo svo-
jim starješinicama, napokon se domo-
gla slobode i povratila u svoj samo-
stan.

U čemu dakle sastoji ta otimači-
na, to nasilje katoličkih crkvenih sta-
rješina, kako galame gg. pravoslavni?
Kamo se djela sloboda savjesti? Što
bi u takovom slučaju bio uradio preo-
svešteni Letica? Ne prolaze li dano-
mice na tisuće, po svemu svijetu, uče-
njaci i ugledni gragjani i velikaši na
našu vjeru, a da ih ipak niko ne pro-
goni? Nijesu li tu nedavno prešli na

katoličanstvo svi redovnici jednog pro- |

Grdnih li žrtava tog nezasitnog požara
od god. 1667!

I da, baš one kobne noći — 17. Rujna
1913. — promišljajući na ovaj prvi požar,
ledeni znoj nas hvatao, sile nas ostaviše
strahom zureći u onaj pakleni jezik ognja
kako je lizao drevne zidine samostana.
Sve prije da pogine osim biblioteke! bijaše
vapaj. | hvala dragome Bogu, molba naša
bi uslišena, i sad nekako mirnijim srcem
možemo bilježiti historijat ovog požara, koga
ipak ova fatalna godina 1913. može pono-
som zabilježiti u repertoar svojih pusto-
lovina.

— Zgrada samostana, koja sad nastrada,
datira od g. 1317. Pri dnu zgrade, u gor-
njem kloštru g. 1681. za provincijala Felix
ab Aquila, bi prenešena stara Ljekarnica iz
donjeg kloštra, kako se nalazi u rukopisu
Andrijasi, tajnoga Arhiva u Maloj Braći.
God. 1901. kad plemeniti gospodin vitez
Inje Amerling uresi za nju modernije lo-
kale, bi prenesena opet u donji kloštar.
Do lokala stare ljekarnice, za kojeg se u
u velike interesuju stranci, stoji kapelica

 

 

 

izgorena dijeli se na dva poda,

tu

1

t PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
3 ŠTVU-— ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
Š UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

adi ASA A atta Pata
Re era A a SEGS SI Pp

 

=

testanskog manastira ? Zar nije to sveti |se mogu zamisliti, sve nesreće opsa-

nalog, podat od Spasitelja svojim apo-
štolima? Nijesu li pozvani nasljednici
apoštola i žrtvom vlastitog života, pro-
glasivati evangjelje, širiti kraljestvo Bo-
žije? Nije li to najbolja oznaka prave
crkve, prave vjere? Ne dogagja li se
da i od našijeh otpadnu od vjere i
pregju na pravoslavlje, pak kao u Du-
brovniku, tako i drugamo i ako se a-
postazija žali, ipak im niko ne dodi-
jeva? Srpske neke novine, pozivlju se
na zakon Kallayev; ali taj zakon rim-
ska je Stolica osudila, i svakom po-
glavaru crkvenom dužnost je u tomu
slučaju, pak ga i glave stalo, ragje po-
slušati Boga, nego zakon, koji je oči-
to proti Božjem zakonu. Da su se a-
poštoli pokoravali zakonu rimskih vla-
dara, kami bi vjeru bili proširili; mi bi
smo i danas bili pogani, i klanjali se
kojekakovom Eskulapu. Oni su utnrli
od nasilne smrti, ali su zato veliki mu-
čenici i svetitelji naše i pravoslave cr-
kve. Kongregacije, misije, bojovni ka-
lugjerski su redovi kod nas za nas ka-
tolike, njihova revnost nije naperena
proti drugim vjeroispovjestima; a ako
neko druge vjere svojevoljno _dogje_i
gane ga riječ Božija, zar je krivica do-
tičnih svećenika ili redovnika ? Nijesu
li to radili veliki Kiril i Zlatousti? Ni-
jesu li veliki sabori ustajali da čupaju
troskot iz Gospodinove njive? Nijesu
li tako slavni Kiril i Metod nas poda-
rili uz pravu vjeru, uljudbom i izo-
brazbom ? Ko osugjuje proselitizam u
duševnom smislu, taj ne pripoznaje
svojoj vjeri glavno svojstvo, a to je
spasiti svakoga čovjeka, kako je Spa-
sitelj otkupio svakoga svojom krvi; a
ko ga osugjuje s gragjanske strane, taj
dira u pravo svačije da o istini, o ko-
joj je tvrdo osvjedočen, može govoriti,
a i druge nagovarati da ju poprime.
Po nami to je jedina sloboda savjesti.

dnog stanja, sva nasilja gvozdene o-
krutne ruke; nu ipak je materijalno bi-
la poštegjena i zaufano gledala u bu-
dućnost. Nu jer jadi ne dolaze nigda
osamljeni, eto je strašna nesreća za-
hvati i s materijalne strane: tako dai
ako poštegjena od rata, danas izgleda
kao i one zemlje na Balkanu, koje je
ošinuo strašni bič ratovanja. Nemili
vjetar, orhan, strašna je tuča ne samo
sve porazila i uništila na polju, nego
je raznijela krovove, polupala cakla, i
ogromne štete prouzročila. Stiska nam
se srce u grudima, kad čitamo grozote
te strašne oluje, a da što ima biti o-
nim tužnim nevoljnicima, koji su tako
udesno stradali? Jadna majko naša!
Zavagjeni tvoji sinovi u bjesnilu i čo-
rotinji uspjevaju tvoju propast, name-
tnici grabe na sve strane da te posve
ogule, a eto se skamenilo nada te i
nebo, i iz proloma udara strašni grad,
da te posve utuče! Ah dobri Bože!
smiluje se tužnoj domovini našoj, daj
joj primirka i zeru sreće! Koji su pak
pozvani, neka priskoče, da se tužnoj
zemlji pomogne a da ne izgine.

 

Pminvioo. a :
Raspravljanja o hrv. pitanju.

U ministarskom vijeću u Budimpešti ra-
spravlja se ovih dana i hrvatsko pitanje,
koje je bilo skinuto s dnevnog reda po-
sljednjeg ministarskog vijećanja. U tu svr-
hu, kako javlja ugarski dopisni ured, do-
šao je grof Tisza da poduzme nužne pri-
preme.

Komesar bar. Skerlecz, koji se u Budim-
pešti oporavlja, ovom će zgodom da po-
tanko obavijesti ministra-presjednika o do-
govorima, što ih je vodio prije atentata sa
hrvatskim strankama i političarima. Na po-
dlozi ovih izvještaja obavjestiće ministar-
presjednik ministarsko vijeće o podhvatu,
što.ga je zasnovao bar. Skerlecz za riješe-
nje hrvatske krize, da ujedno zatraži odo-
brenje od čitavog kabineta.

Pred malo dana doniješe razni listovi vi-

 

Čitajući ovaj natpis, svaki bi rekao, da

mii

Nevoljne Banovine!...

Ove je godine majka nam zemlja
pretrpjela sve moralne grozote, koje

Na donjem podu nalazi se dio stare bol- |
nice, koja bi sagragjena 1317. a poprav- |
ljena 1877. Ona sastoji od 10 soba, a ima
sve moguće potrepštine za jednog bolesnika.
Tu je posebna kapelica, tu refektor kao i
kuhinja — do koje stoji knjigovežnica —
tu opet posebna soba za bolničara, a ta
spojena zvoncem starim sa svim sobama.
Na gornjem podu nalazila se Komunita fra-
tara t. j. spremište zajedničke robe. Prije
pak bio je tu »lanificium«, naime tu se je
tkala roba. Gornji pod bi sagragjen g. 1748.
kako kaže natpis sa istočne strane:

D. Joa. Garmogliesio

ovaj pod dogradi g. Garmogliesio
jući rukopis O. Ludvika Radića, savreme-
nika, glavne potroške za to učini glasoviti
P. Sebastijan Dolci, a Garmogliesio poda
neku potporu, radi koje, Dolci mu stavi
ovaj natpis. Doslovce se o tom u rukopisu
P. Radića o biografiji P, Dolci čita: — Ae-
des lanificii erexit (D.) alteri hujusmodi
| attributa: laude.

To je kratki historijat izgorjene zgrade,

jest sa pouzdane strane, da je i bivši ban
bar. Rauch pozvan u Budimpeštu u svrhu
da konferiše sa grofom Tiszom i sa mini-
strom za Hvatsku grofom Pejačevićem. U-
garski je dopisni ured odmah ovu vijest
proglasio kao »skroz izmišljenu«, a kad ta-

 

A historijat novog požara? Evo ga!

Dan prije, u 5 sati na večer, jedan mladi
brat laik pržio je kavu u kuhinji bolnice,
i budući da je tu bilo nešto divlja, vrcnu
iskra, koju on ne opazi, | tinjala je tinjala
cijelu noć, dok jutrom u 1 sat po ponoći
ne zaplamsa silnim bijesom. :

Stup dima prodre kioz prozore, varne
iskre kao pahuljice poletješe u tamnu noć;
smrdež opaljenih stvari raširi se zrakom.
Taj neobični pojav opazi na Pilama g. Pe-
rić i g. Tripalo kao i druga mladost, glumci
našeg kazališta, sa maestrom Čižekom, te
brzim skokom doletješe samostanu, da re-
dovnicim jave nemilu pogibelj. Nakon ne-
koliko doba zvonjenja nu vralima samo-
stana, ona se otvore, a starješina samostana
O. U. Talija, videći pogibelj, stade braću
buditi, osobito dva brata laika, koji su spa-
vali u istoj zgradi.

Ja se probudih, niti najmanje misleći na
nemilog gosta, što je došao uznemirivati
noćnu tišinu samostana, otvorim vrata svoje
ćelije, a val živog ognja bukne iz bolničke
kuhinje jedno dva metra daleko od moje
ćelije, Protrnem od siraha i u sav glas sta-
dem zvati na pomoć. Braća su sva na no-
gama! Na glas pomoći svi doletješe ma lice

D. O. M.

$S. Sepulcri Equiti
F.F. P.P. 1748.

, nu čita-

 

stam aatmm— — m —— >> > ra ae <<" “< Ia - i