CRVENA HRVATS PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. RAMA et SSA Mt se PES M pj CRI Skupština Italianissima. Sve je pokrajinsko novinstvo osudi- lo bruku, demonstraciju, koju su upri- ličili u hrvatskom Zadru gospoda ić i vić, da dokažu onim iz Trentina, Fur- lanije i Trsta, da je naš Zadar »talijan- ski« grad, i da ih u pokrajini ima! Zar da se to mohovo zrno nametne narodnoj planini, jer svega skupa i po situ i po rešetu tih Talijanaca jedva u nas dva po sto, a da je odbiti one, koji su očito naše krvi, ali bi htjeli se- be »oplemeniti« i »uzvisiti« tim, što na silu kažu da su Talijanci, zaista bi taj postotak panuo do ništice. I baš oda- brali Zadar, e bi i dalje zavaravali re- gnicole, i mamećali se pokrajinskoj vladi, da ih tetoši i brani, kako je do danas redom činila. Bezobraznom smje- losti i poznatom zadarskom opć. poli- cijom, atentatima i razbojničkim napa- dajima, to su provagjali, i mislili su da je pivo pošto je i prije bilo. Nu naši su se prenuli: gospoda su zastupnici glasno u ime naroda prosvjedovali na Namjesništvo, a ovaj su put i javno i glasno sašli na ulice gradske da iska- žu nametnicima, kako su spravni neu- strašivo i otvorito braniti hrvatstvo Za- dra. Povicima zavedenih Zadrana, i neupućenih gostiju, suprotstavili su ur- nebesno klicanje hrvatskom Zadru; ko- račnici del si, suprotstaviše našu div- nu himnu, a tvornim napadajima od- govoriše sa krupnom svojom šakom. Svakako ovaj put nije upalilo glasovi- te zadarsko smijonstvo, a gospoda, ko- ja su došla iz vani, mogla su na svo- je oči vidjeti, da Zadar nije ono što oni misle, i što se naši Talijančići u- tvaraju; a da su slučajno prodrli u na- rod, mrena bi im posve panula i oni bi nami prvi dali pravo, jer se neda- mo iznaroditi. Ovom prvom javaom i glasnom i- stupu Hrvata u Zadru, mi se divimo; harni im u ime naroda ostajemo, i že- limo da s dana na dan napreduju to žilavije, to otvoritije, dok se zadarska talijanska kula na stožerima zaljulja i Opis strašnog požara, koji dne 17/0. bukne u # sat ponoći u samostanu Franjevaca — (913. Napisao O. Frano Jurić. o... Nigda i nigda očima mojim neće isče- znuti slika one kobne, strašne noći — moći 17. rujna! Sav užas, sva strahota nje- sina neizbrisivi biljeg pečata u analima na- šeg samostana; & onaj pak zadušljivi dim, one varne iskre, sav onaj demon ognja za Pate Amati ADLA VA DOE tada ati tomato VALNE ve KISSA MA at ISA A: tea RpS SAA MA RSS A aa DU pa A ati SEGS SRA pt EJ IE IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Mesttntita taestRA Pt zad U DUBROVNIKU, 27. SEPTEMBRA 1913. posve strovali. A oni, koji hoće da su Talijani, neka čedno i skromno nje- guju svoj jezik, svoju kulturu, u tome ih neće niko priječili, dapače će im svi pametni dati ruku pomoćnicu, uz sami jedan uvjet, a taj je, da se ne nameću našoj zemlji, da ne otimlju hrvatske siromašne sinove, kako bi od njih stva- rali janjičare na štetu naše domovine. Talijanski nam je jezih mio, talijanska kultura divna i veličanstvena; od svo- je slobodne volje mi ju ljubimo i nje- gujemo; ali kad nam je narivavaju i hoće da potisne hrvatski naš jezik i kulturu, onda ne možemo, ne smijemo nego ju mrzjeti i progoniti. Sloboda savjesti. Tako najglasnije kriču, baš oni, koji bi htjeli nasilno tugju savjest skučiti, te joj nametnuti svoju opačinu ili za- mišljene svoje hire. Sve se novine ba- ve danas silnom galamom, vikom, de- mostracijom pravoslavnih u Sarajevu, jer je jedna djevojka prešla na kato- ličanstvo, dapače postala dumnom, U- stadoše na intoleranciju (?) katolika, na propagandu, kongregacije, misije, na bojovne kalugjerske redove, na fanati- zam, jedinom namjerom da obrane pravo i slobodu (?). Tako njihove no- vine a poglavito »Srbobran«. Nepristrano ćemo po istini kazati što je u stvari: Gjurgjinka Pavlović, kći jedne udo- vice, koja se je preudala, svršila je bila odlikom višu školu, u zavodu Miss. Izby-jeve, pak je stupila kao dnevni- čarka u kotarskom Sudu u Mostaru, a ove godine kao definitivna dnevni- čarka u Sarajevu. Po ispitivanju ispred vladike, rijet bi, da se je davno u njoj začela želja, da postane dumnom, jer veli sama, da je po savjetu vladike bi- la u ruskog konsula, i opremila do 5 molba, od kojih dvije rekomandirane, e bi bila primljena i ostala u samo- stanu, kamo je željela; a ipak nigda nije odgovora primila. Iz njezina očitovanja proizlazi, da prodre u crkvu, dopre do starinske Biblio- teke, Užasni su učinci tog kletog požara, kako piše o. Vangjo Kuzmić u svojoj knji- zi; »Cenni storici sui Minori Osservanti di Ragusa!l« Mnoge neprocijenjene dragocje- nosti postadoše žrtvom njegovom. Čudo- tvorno Raspelo, koje stajaše povrh velikog oltara, obrati se u pepeo; mnoge divne sli- ke valjanih slikara uništi. Oltar Angjela Ču- vara, učinjen od čistog srebra, a koji sta- jaše megju oltarom sv. Frane i vratiju ko- ja vode u kloštar izgori tragom Dvadeset i šest srebrenih kipova, visokih lakat i po, a koji su resili veliki oltar, izgoriše, kao i prekrasan štrop crkve, pravo remek-djelo rezbarije i pozlate, te slika valjanih auktora. I divne knjige »Corali«, koje samostanu darova bosanska kraljica Katarina, žena To- me Kotromanovića, uništi nezasitno žvalo požara. Svaki, koji je imao smisla za umjetnost, divio se finoći njihove miniature zlatom u- rešenom, njihovom raskošnom vezu. Više od 7800 dragocijenjenih knjiga, lijepo po- redanih u prostranoj i ukusnoj Biblioteci, u kojoj se je čuvao i Arkiv Provincije bo-|sv. Jerolima za koju se baš nezna kad bi gat sa dragocijenjenim i prastarim rukopi- sagragjena. sima, žalosno | Zgrada je ona davno štovala katoličku vjeru (tako piše materi); da ju na to niko nije nagovorio; da je svesr- dno vapila u Spasitelja milost da sazna njegovu svetu volju, a kad joj je ta očita bila, da se je sama prestavila presvj. Stadleru, e bi ju primio kao dumnu. Naravno se je g. Nadbiskup priječio, da pregje u dumne bez znanja i privoljenja matere, a napokon joj je rekao, da prije postane katolikinjom, i tek nakon toga vidjeti će, bili ju pri- mio u dumne. | odvažna djevica sve to izvrši, pregje na katoličanstvo, po onoj evangjeoskoj se odreče matere, odreče se dobre plate, pristrpi se da postane punoljetnom i nakon nepre- stanih molba, postigne što je željela: početkom ove godine postane dum- nom. Starješina joj od reda naloži, da uči Preparandiju, kako bi bila vrijedna učiteljica i niko onda nije ni pisnuo. Pravoslavni su vrebali zgodu, i dne- vice na 6 o. mj. dočekaše bijednu dje- vicu, kad se sa škole vraćala i silom ju odvukoše u pravoslavnu obitelj, gdje su nastojali svakim prijetnjama i psovkama, napokon i proklestvom slo- miti nje tvrdu odluku; ali sve je bilo utaman, i ista pomoćnica vladina ruka; djevica je znala ušutkati i vladiku i profesore, i poočima i rogjaka, znala je tako pametno odgovarati Dru. Joj- kiću, da je ovaj izjavio, e je ne može maloumnom proglasiti ; znala je odva- žno u prisuću vladina povjerenika g. Bollasa napisati utješljivo pismo svo- jim starješinicama, napokon se domo- gla slobode i povratila u svoj samo- stan. U čemu dakle sastoji ta otimači- na, to nasilje katoličkih crkvenih sta- rješina, kako galame gg. pravoslavni? Kamo se djela sloboda savjesti? Što bi u takovom slučaju bio uradio preo- svešteni Letica? Ne prolaze li dano- mice na tisuće, po svemu svijetu, uče- njaci i ugledni gragjani i velikaši na našu vjeru, a da ih ipak niko ne pro- goni? Nijesu li tu nedavno prešli na katoličanstvo svi redovnici jednog pro- | Grdnih li žrtava tog nezasitnog požara od god. 1667! I da, baš one kobne noći — 17. Rujna 1913. — promišljajući na ovaj prvi požar, ledeni znoj nas hvatao, sile nas ostaviše strahom zureći u onaj pakleni jezik ognja kako je lizao drevne zidine samostana. Sve prije da pogine osim biblioteke! bijaše vapaj. | hvala dragome Bogu, molba naša bi uslišena, i sad nekako mirnijim srcem možemo bilježiti historijat ovog požara, koga ipak ova fatalna godina 1913. može pono- som zabilježiti u repertoar svojih pusto- lovina. — Zgrada samostana, koja sad nastrada, datira od g. 1317. Pri dnu zgrade, u gor- njem kloštru g. 1681. za provincijala Felix ab Aquila, bi prenešena stara Ljekarnica iz donjeg kloštra, kako se nalazi u rukopisu Andrijasi, tajnoga Arhiva u Maloj Braći. God. 1901. kad plemeniti gospodin vitez Inje Amerling uresi za nju modernije lo- kale, bi prenesena opet u donji kloštar. Do lokala stare ljekarnice, za kojeg se u u velike interesuju stranci, stoji kapelica izgorena dijeli se na dva poda, tu 1 t PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- 3 ŠTVU-— ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI Š UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. adi ASA A atta Pata Re era A a SEGS SI Pp = testanskog manastira ? Zar nije to sveti |se mogu zamisliti, sve nesreće opsa- nalog, podat od Spasitelja svojim apo- štolima? Nijesu li pozvani nasljednici apoštola i žrtvom vlastitog života, pro- glasivati evangjelje, širiti kraljestvo Bo- žije? Nije li to najbolja oznaka prave crkve, prave vjere? Ne dogagja li se da i od našijeh otpadnu od vjere i pregju na pravoslavlje, pak kao u Du- brovniku, tako i drugamo i ako se a- postazija žali, ipak im niko ne dodi- jeva? Srpske neke novine, pozivlju se na zakon Kallayev; ali taj zakon rim- ska je Stolica osudila, i svakom po- glavaru crkvenom dužnost je u tomu slučaju, pak ga i glave stalo, ragje po- slušati Boga, nego zakon, koji je oči- to proti Božjem zakonu. Da su se a- poštoli pokoravali zakonu rimskih vla- dara, kami bi vjeru bili proširili; mi bi smo i danas bili pogani, i klanjali se kojekakovom Eskulapu. Oni su utnrli od nasilne smrti, ali su zato veliki mu- čenici i svetitelji naše i pravoslave cr- kve. Kongregacije, misije, bojovni ka- lugjerski su redovi kod nas za nas ka- tolike, njihova revnost nije naperena proti drugim vjeroispovjestima; a ako neko druge vjere svojevoljno _dogje_i gane ga riječ Božija, zar je krivica do- tičnih svećenika ili redovnika ? Nijesu li to radili veliki Kiril i Zlatousti? Ni- jesu li veliki sabori ustajali da čupaju troskot iz Gospodinove njive? Nijesu li tako slavni Kiril i Metod nas poda- rili uz pravu vjeru, uljudbom i izo- brazbom ? Ko osugjuje proselitizam u duševnom smislu, taj ne pripoznaje svojoj vjeri glavno svojstvo, a to je spasiti svakoga čovjeka, kako je Spa- sitelj otkupio svakoga svojom krvi; a ko ga osugjuje s gragjanske strane, taj dira u pravo svačije da o istini, o ko- joj je tvrdo osvjedočen, može govoriti, a i druge nagovarati da ju poprime. Po nami to je jedina sloboda savjesti. dnog stanja, sva nasilja gvozdene o- krutne ruke; nu ipak je materijalno bi- la poštegjena i zaufano gledala u bu- dućnost. Nu jer jadi ne dolaze nigda osamljeni, eto je strašna nesreća za- hvati i s materijalne strane: tako dai ako poštegjena od rata, danas izgleda kao i one zemlje na Balkanu, koje je ošinuo strašni bič ratovanja. Nemili vjetar, orhan, strašna je tuča ne samo sve porazila i uništila na polju, nego je raznijela krovove, polupala cakla, i ogromne štete prouzročila. Stiska nam se srce u grudima, kad čitamo grozote te strašne oluje, a da što ima biti o- nim tužnim nevoljnicima, koji su tako udesno stradali? Jadna majko naša! Zavagjeni tvoji sinovi u bjesnilu i čo- rotinji uspjevaju tvoju propast, name- tnici grabe na sve strane da te posve ogule, a eto se skamenilo nada te i nebo, i iz proloma udara strašni grad, da te posve utuče! Ah dobri Bože! smiluje se tužnoj domovini našoj, daj joj primirka i zeru sreće! Koji su pak pozvani, neka priskoče, da se tužnoj zemlji pomogne a da ne izgine. Pminvioo. a : Raspravljanja o hrv. pitanju. U ministarskom vijeću u Budimpešti ra- spravlja se ovih dana i hrvatsko pitanje, koje je bilo skinuto s dnevnog reda po- sljednjeg ministarskog vijećanja. U tu svr- hu, kako javlja ugarski dopisni ured, do- šao je grof Tisza da poduzme nužne pri- preme. Komesar bar. Skerlecz, koji se u Budim- pešti oporavlja, ovom će zgodom da po- tanko obavijesti ministra-presjednika o do- govorima, što ih je vodio prije atentata sa hrvatskim strankama i političarima. Na po- dlozi ovih izvještaja obavjestiće ministar- presjednik ministarsko vijeće o podhvatu, što.ga je zasnovao bar. Skerlecz za riješe- nje hrvatske krize, da ujedno zatraži odo- brenje od čitavog kabineta. Pred malo dana doniješe razni listovi vi- Čitajući ovaj natpis, svaki bi rekao, da mii Nevoljne Banovine!... Ove je godine majka nam zemlja pretrpjela sve moralne grozote, koje Na donjem podu nalazi se dio stare bol- | nice, koja bi sagragjena 1317. a poprav- | ljena 1877. Ona sastoji od 10 soba, a ima sve moguće potrepštine za jednog bolesnika. Tu je posebna kapelica, tu refektor kao i kuhinja — do koje stoji knjigovežnica — tu opet posebna soba za bolničara, a ta spojena zvoncem starim sa svim sobama. Na gornjem podu nalazila se Komunita fra- tara t. j. spremište zajedničke robe. Prije pak bio je tu »lanificium«, naime tu se je tkala roba. Gornji pod bi sagragjen g. 1748. kako kaže natpis sa istočne strane: D. Joa. Garmogliesio ovaj pod dogradi g. Garmogliesio jući rukopis O. Ludvika Radića, savreme- nika, glavne potroške za to učini glasoviti P. Sebastijan Dolci, a Garmogliesio poda neku potporu, radi koje, Dolci mu stavi ovaj natpis. Doslovce se o tom u rukopisu P. Radića o biografiji P, Dolci čita: — Ae- des lanificii erexit (D.) alteri hujusmodi | attributa: laude. To je kratki historijat izgorjene zgrade, jest sa pouzdane strane, da je i bivši ban bar. Rauch pozvan u Budimpeštu u svrhu da konferiše sa grofom Tiszom i sa mini- strom za Hvatsku grofom Pejačevićem. U- garski je dopisni ured odmah ovu vijest proglasio kao »skroz izmišljenu«, a kad ta- A historijat novog požara? Evo ga! Dan prije, u 5 sati na večer, jedan mladi brat laik pržio je kavu u kuhinji bolnice, i budući da je tu bilo nešto divlja, vrcnu iskra, koju on ne opazi, | tinjala je tinjala cijelu noć, dok jutrom u 1 sat po ponoći ne zaplamsa silnim bijesom. : Stup dima prodre kioz prozore, varne iskre kao pahuljice poletješe u tamnu noć; smrdež opaljenih stvari raširi se zrakom. Taj neobični pojav opazi na Pilama g. Pe- rić i g. Tripalo kao i druga mladost, glumci našeg kazališta, sa maestrom Čižekom, te brzim skokom doletješe samostanu, da re- dovnicim jave nemilu pogibelj. Nakon ne- koliko doba zvonjenja nu vralima samo- stana, ona se otvore, a starješina samostana O. U. Talija, videći pogibelj, stade braću buditi, osobito dva brata laika, koji su spa- vali u istoj zgradi. Ja se probudih, niti najmanje misleći na nemilog gosta, što je došao uznemirivati noćnu tišinu samostana, otvorim vrata svoje ćelije, a val živog ognja bukne iz bolničke kuhinje jedno dva metra daleko od moje ćelije, Protrnem od siraha i u sav glas sta- dem zvati na pomoć. Braća su sva na no- gama! Na glas pomoći svi doletješe ma lice D. O. M. $S. Sepulcri Equiti F.F. P.P. 1748. , nu čita- stam aatmm— — m —— >> > ra ae <<" “< Ia - i