CRVENA HRVATS PRAVA i CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ( I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. < IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- $ ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETI? RETKU, ( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI $ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAČAJU. LISTO NE PRIMA o A sA RELTVAA i SSA M pri a EJ Retatm JApat i Gone nas i s moral... Pomorstvo je vavijek bilo glavna privreda pustoj i kamenitoj našoj po- krajini, u prastaro doba Ilira za vlada- nja Teute, u Rimsko doba, a pak sli- jedom za kraljeva hrvatskih; na tom su moru gospodovali ljuti Neretva- ni, odvažni krajišnici, smjeli Omiša- ni, strahoviti Senjani. Istina nažalost je bilo i gusarstva; nu ako su Mlečići zaopasali sve Sredozemno more, naj- više imadu zahvaliti iskusnim našim mornarima, koji su sačinjavali jezgru pomoraca ić gorde morske kraljice; a istodobno su Zadar, Spljet, Boka Ko- torska mnogo trgovali i na svoju ru- ku. Blagostanje pak, napredak, sreća našega je grada sva bila u vještom i okretnom svome pomorstvu, koje je hrabro plovilo ne samo starim nego i novim svijetom. Ratovi Napoleonovi, orobljene i zaplijenjene lagje po En- glezima, uništiše to izdašno vrelo pri- vrede u svoj pokrajini, a takogjer u našem gradu. Trgovina se vucarila i jedva, kao kriomice, držala se posve skromno: i.ograničeno, dok je Vlada izdašno u Trstu potpore dijelila Lloydu, koji je nesmetano i samovoljno pro- vagjao svu trgovinu i putnike. U ne- ko se doba prvi osvjestiše naši u Du- brovniku, nadasve zauzećem pok. vi- teza Vlaha DeGiulli, i dubrovačke ve- like se jedrenjače zamjerno redale, i bile bi mnogo koristi našem puku i pokrajini donijele, da nije brižna Vla- da nastavila takove namete, e nije bi- lo moguće uspješno raditi. Nastade za- stoj; nu se opet do malo pojavi stari duh, staro pregnuće, i naši prvi osno- vaše parobrodarsko društvo, a naslje- di ih i pokrajina. I u tomu nam _Vla- da bijaše, prama Lloydu, maćuha, ali naši suženi amo na svojoj kući, oti- snuše se u daleke krajeve, i nešto ta- mo, nešto amo, zaista možemo kazati da naše pomorstvo cvati i zamjerno napreduje, donoseći tisućama obitelji sreću i dobrostanje. A ipak, ako je naša Monarhija velevlast, ima to za- PODLISTAK. Iz glazbenog svijeta. (Nastavak). U proslavu Verdijeva centenara počeo se je u Zagrebu davati ciklus djeli: »Rigo- letto«, »Traviata«, »Trovatore«, »Krabuljni ples«, »Aida«, »Otello«, u najodličnijoj po- djelbi uloga. Dirigenat je Nikola Faller, kao gost, a sudjeluju slijedeći umjetnici: g-gje Anka Horvat, Mira Korošec, Maja de Strozzi i Milena pl. Šugh, te g.da Jastrzeb- ski, Lowczynski, Kondracki, Križaj, Lesić i Vušković. : I Verdi bijaše uvjeren, da se orhestar u kazalištu ne bi imao vidjeti (ta je ideja po- tekla od R. Wagneral), jer da je neugodno publici gledati pred pozornicom glave glaz- benika i gornje djelove glazbila. , Opera u »Narodnom Divadlu« obećava 3 domaće operne novosti te jedan balet (O. Nedbala »Andersen«). Pjevat će se, megju ostalim, Wagnerov »Parsifale, Charpentier-ov »Julien«, Wolf-Ferrarijev »Ljubovnik«ljekar«, Verdijev »Olello«. PđRHRITSSSIŠSIIIIJSNR SINS at Pasto ) b NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. | : ) g NAD RJSNJV tE JJ hvaliti .našemu prikrajku, našemu mo- ru, te bi imala nastojati da dade sve moguće povlastice i potpore da se na- ša mornarica sve više razgrana, i da se može uspješno takmiti sa tugjim društvima, toli više, jer i za ratnu mornaricu imala bi prave mornare, pra- ve junake. * Protivno baš tome, ona ne prepušta naše u ratnu mornaricu, osim koje ri- jetke iznimke; ona je ugovorom bila prepustila Ćozotima naš ribolov; ona škrto daje pripomoć; ona dopušta tu- gjim društvima, da nam se nameću; ona je skrojila osobiti zakon, kojim je otvorila širom vrata onim sa sjevera, što uprav neznadu da je more slano, kako bi zauzeli mjesta na Lloydu, i istisnuli naše; a eto je napokon do- pustila da Talijanci i Grci, koji su u- čili ko zna kako, mogu postati kape- tani bez osobitog ispita na našim bro- dovima. To je unicum u svijetu, a otimlje kruh vrijednim našim zemlja- cima. Istina je, naša bi društva imala bojkotovati takove nametnike; ali se je bojati da u ovo doba, kad je interes sve, a kad se budu tugjinci nudili za manje plate, ne budu društva baš pro- ti ponosu, pravednosti i razlogu po- primiti te nametnike, i tako oteti na- prednom i uglednom našem podmlat- ku i suhu koricu zasluženog kruha. Mi se svesrdno pridružujemo prosvjedu, koji je izišao u »Narodnom Listu«, mi se nadamo da će sve novine i sva na- ša pomorska društva, i trgovačke ko- more ustati i zahtjevati, da vlada opo- zove takovu besmislicu, te zatvori vra- ta tugjincima. I tako Vlada pobire si- lu novaca od poreza, pak je i prave- dno da i odnosna dobit ostane u zemlji, i da baš oni, koji snose te namete, bu- du uživali i plodove svog nastojanja i mukotrpne svoje radnje. Nedajmo da nas iko s našega mora goni! A nije da sami »Narodni List« usta- je u obranu naših pomoraca, nego i »Hrvatska« u svom br. 574, donaša o istoj stvari odugi članak. Tu se do- kazuje, kako u istoj Monarhiji ne do- Ovo je izvrsno česko kazalište pod inte» lektualnim vodstvom Kovaržovica (za operu) a Jaroslava Kvapila, prvog režisera (za dramu) doseglo prve redove megju slavenskim ka« zalištima. Kvapilu imamo dosta biti zahvalni i za lijepi uspjeh Smetanine »Prodane nevjeste«, što ju je ovog ljeta izveo »Narodni Divadlo« u Šarci, kazalištu u prirodi. x Pedeset je godina da je u Petrogradu osnovana, sjajna institucija: glazbeni kon- zervatorij, što ge je osnovao genijalni i po- žrtvovni A. Rubinstein, Ovaj je zavod stvorio modernu :rusku glazbu, koja zauzimlje u modernoj evrop- skoj glazbi visoko mjesto, Pretežni dio mla- dih ruskih skladatelja pitomci su ovog kon- zervatorija. . Na 13. pr. mj. bila je u Beču proslava jubileja popularnog bečkog skladatelja C.| meister« g. 1893. sa svojom: kapelom ste. | M, Ziehrera. Tom je prigodom 70-godišnji pušta se da pomorci iz Translajtanije služe u Cislajtaniji i obratno, dok se dopušta Nijemcima iz Reicha da po- stanu pomorski časnici našim društvima. Dapače, kako se tu veli, osnovati će se u Poli nautička akademija za same Nijemce, i njima će se naravno dati sve moguće prednosti, napokon i škol- ski brod da se vježbaju, što našim ne dadu, i obuka će biti posve njemačka. Pisac članka optužuje najviše za to društvo »Flottenverein«. Ako je tako, kako on kaže, zaista je žalosno da naši doprinašaju obilatu pripomoć druš- tvu, koji otimlje kruh vrlojnašoj. mla- deži. Svi ovi glasovi iz jedne i iz druge pole naše Monarhije, imadu prenuti naše zastupnike, i sva naša društva da se ozovu na vrijeme takovim pokuša- jima, koji bi mogli našem narodu silne štete i nevolje donijeti, Zato svi ko jedan čovjek, i štampa i pozvani fak- tori ustajno da u zametku osujetimo novu tešku nevolju, koju nam priprav- ljaju oni, koji bi imali nas prvi braniti! Dioklecijan i Konstantin. Jedan se je bio zavjerio e će uni- štiti kršćanstvo: u očaju, u starosti - ob- nemogao, vidio. je da mu je sva -sila uzaludna, i da će kršćanstvo ponijeti slavnu pobjedu. | to se uprav dogodi sa carem Konstantinom. Ove se go- dine: slavi slavodobiće kršćanstva, i osobiti je odbor u Spljetu odredio, na vanredni način proslaviti taj god, te je zamolio prof. Ogrizovića & bi sa- stavio prigodnu dramu, što je on i učinio, a kažu da mu-je dobto knji: ževno djelo. Talijanaši u Spljetu, koji u Dioklecijanu nazrijevaju onu latinsku veliku vlast, koja je naše zemlje oro- bila i zasužnjila; liberalci i demokrati, koji u Dioklecijanu slave svirijepog:i zakletog dušmanina i zatornika crkve, ustadoše prosvjedom da se tom dra- mom obezčastuje slava ljubimca svoga cara Dukljanina, jer da se od tog ve- lebnog junaka čini prostu samoubicu, a da su oni protivni: samoubišstvu. Sastavio je do 600 raznih komada: opereta, walzera i dr. Čin najnovije: ove njegove operete zbiva se u svijetu dolar. . Tenor: Caruso, bogodani taj pjevač, pje- vao je prošlih- dana u Beču. Pomamljeni su bili Bečani, Vidjelo se posjetnika Ill, i IV. galerije, gdje već jutrom u 5 ili 6 ura čekaju da se otvore kazališna vrata; sobom su nosili i hranu za onaj dan. Neki su od njih bili željni da s2 nauživaju lijepe: umjet- nosti i da čuju »bel canto«, a neki su do“ da ju pred početak predstave prodadu za cijenu dosta povišenu. Bilo ih je, koji su su od ovih svršili one večeri u zatvoru. — Poslije predstave velika masa Carasovih. ne puštajući mu ni da se mirno odveze kući. Bečki njemački listovi hvale: Carnsa u kao po sjev. Evropi i Americi svjetski glas, RTA A RJ SOA A pa JE s Rio TRA AJE U DUBROVNIKU, ii. OKTOBRA 1913. lazili jedino (svrhom da kupe ulaznicu, te| za kartu od K 4 tražili K 30 i“ više; :Nekbji|i štovatelja okružila::bi pjevačev automobil, | Jadnici ne obaziru se na pisaniju nji- hovih glasovitih novina, koje svaki dan sustavno donašaju nekoliko takovih tragičnih slučajeva, i znadu tako ih okititi perom, posuti cvijećem, požaliti |suzama, da dadu povod i drugijem da se na taj način proslave. Po tome je očito da oni nijesu ustali s nikakvoga | drugoga razloga, nego jedino stoga jer je Konstantinovo slavlje, slavlje naše Crkve, naše vjere, koja je baš i na gnala Dukljanina da ostupi sa prestolja, da žive kako pustolovića u Spljetu, da vidi razoreno i uništeno sve ono, što je on bio udesio proti vjeri i crkvi. A baš u Spljetu je gorda njegova pa- lača; tamo su nestali Jupiteri i Venere; tamo nema žrtava ni tarhjana lažnim bogovima; njegov je mausolej danas glavna crkva Spljeta, a takogjer i gla- vna njegova bogomolja. Križ bača blagu svoju sjenu na taj. mili naš grad; križ se koči i podiže nebu pod oblake, silni su vjekovi prošli sa raznom kobi, ali poviše Spljeta blista se i danas križ, znak naše vjere, našeg spasenja. To se hoće da proslavi, a to kopa oči, na- pinje živce neke gospode. A da bruka bude potpuna: i savršena, eto stalne i značajne vijesti iz Zagreba, da Duklja: nin ne svršava svoj život samoubi-! stvom, nego mre od kapi. Žalimo iz srca tu gospodu: odviše su se zalećeli, pak su posrnuli i eto se posve strovalili; a Spljet će: ipak, ne obziruć se na njih, sjajno svoji izvršiti. Izmegju Srbije i Austro-Ugarske. Posjeta srpskog ministra-presjednika Nikole Pašića u Beču i onakav srda- čni prijem daju vidan izgled, da će nastati sve to boljt odnosi izmegju na- še Monarhije i Srbije. U ministarstvu vanjskih poslova bio je dočekan od grofa Berchtolđa, s kojim se čitav sat razgovarao. Za tijem se je: sastao sa drugim ličnostima. Kad se je vratio u hotel, vijećao je sa ravnateljem »Wie: od 7 do 9 bit će stanita, a onda će se o: Javismo o običaju u Italiji, da publike i- anje prema glumcu nE tro Balbo« u Turinu izvižđan tenor Multe- LA MA PASSA A RA A raaJERSGSS DRA PA EEAS SR tipa JESSE AJ ES EO God. IX. ner Bank-Vereina« i generalnim kon- sulom Haanom, o pitanju orijentalnih željeznica. Isti dan bio je Pašić pozvan na dejeuner kod grofa Berchtolda. Bio je i u palači ugarskog ministarstva, da posjeti ministre, na što mu tiveče uz- vratiše posjet. Ministar-presjednik Pašić izjavio je a jednom intervjevu i slijedeće: »Kod nas u Srbiji vlađa najbolja volja i pot- puna želja, da dogje do prijateljskih odnošaja sa Austro-Ugarskom. Mi do- duše radimo, obzirom na svoje intere- se, ali ne držimo, da će oni biti u protimbi sa interesima Austro-Ugarske«. Kako je ministar Pašić izjavio, u o- vim pregovorima sa grofom Berchtol- dom radilo se:u prvom redu o pri- ključcima dviju željezničkih pruga iz Srbije za Bosnu i treće željezn. pritge i Novopazarskog Sandžaka za Bosnu. Raspravljalo se i o pitanju trgovin- skoga ugovora. Srbija će udovoljiti trgov. interesima Austro-Ugarske u to- liko — reče — u koliko ne budu tangirani interesi drugih vlasti. Srbija ne traži, da se povisi kontigenst u- voza blaga u Ausiro-Ugaršku,. već. se zadovoljava time, da joj bude omogu- ćen transit preko Austro-Ug. na Jadran i na talijansku granicu. Orof Berchtold je primjetio, da Austro-Ug. nema ni- šta proti transitnomi prometu preko Senjske Rijeke i Kormonsa. Pašić je pristao na kupnju srpskoga duhana po Austro-Ug. Izrazi želju, du bi se regu- lisala bosansko-srpska-granica uz rijeku Dririu. Srbija pristaje na stažu granicu, kakva je postojala za vrijeme berlin- skoga ugovora. Na koncu je Pašić spo- menuo i nakanu, da bi Srbija kod u- 'tegjivanja granica Arbanije zadržala nekoje strategične točke, bez poveća- nja srpskoga teritorija. za Dubrovnik, 10/X. Poraz Arnauta kod Prizrena bio je ve- oma krvav. Arnauti povučeni s onu stranu Bijelog Drina, čekajući pojačanja iz unu- trašnjosti Arbanije, bjehu od srpske vojske sasvim opkoljeni i uništeni. | s monasstir- tt knjige: ,Zaplsci“, ZIMI. b 7 XI. 1913. I Ljuta bura huči i zavija... nosi lišće i grane, vitla silno valovim, — Zima je. — Vrapci evi € majke, Ja od studeni drhćem kO put na vodi, Nos mi ko u tukca, a ruke i uši ko traže svoja gnijezda, a zecevi drage i ' i