CRVENA HRVATS

PRAVA

 

i

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN (
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
<

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
$ ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETI? RETKU,
( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
$ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAČAJU. LISTO NE PRIMA

 

o A sA
RELTVAA i SSA M pri a EJ Retatm JApat i

Gone nas i s moral...

Pomorstvo je vavijek bilo glavna
privreda pustoj i kamenitoj našoj po-
krajini, u prastaro doba Ilira za vlada-
nja Teute, u Rimsko doba, a pak sli-
jedom za kraljeva hrvatskih; na tom
su moru gospodovali ljuti Neretva-
ni, odvažni krajišnici, smjeli Omiša-
ni, strahoviti Senjani. Istina nažalost
je bilo i gusarstva; nu ako su Mlečići
zaopasali sve Sredozemno more, naj-
više imadu zahvaliti iskusnim našim
mornarima, koji su sačinjavali jezgru
pomoraca ić gorde morske kraljice; a
istodobno su Zadar, Spljet, Boka Ko-
torska mnogo trgovali i na svoju ru-
ku. Blagostanje pak, napredak, sreća
našega je grada sva bila u vještom i
okretnom svome pomorstvu, koje je
hrabro plovilo ne samo starim nego i
novim svijetom. Ratovi Napoleonovi,
orobljene i zaplijenjene lagje po En-
glezima, uništiše to izdašno vrelo pri-
vrede u svoj pokrajini, a takogjer u
našem gradu. Trgovina se vucarila i
jedva, kao kriomice, držala se posve
skromno: i.ograničeno, dok je Vlada
izdašno u Trstu potpore dijelila Lloydu,
koji je nesmetano i samovoljno pro-
vagjao svu trgovinu i putnike. U ne-
ko se doba prvi osvjestiše naši u Du-
brovniku, nadasve zauzećem pok. vi-
teza Vlaha DeGiulli, i dubrovačke ve-
like se jedrenjače zamjerno redale, i
bile bi mnogo koristi našem puku i
pokrajini donijele, da nije brižna Vla-
da nastavila takove namete, e nije bi-
lo moguće uspješno raditi. Nastade za-
stoj; nu se opet do malo pojavi stari
duh, staro pregnuće, i naši prvi osno-
vaše parobrodarsko društvo, a naslje-
di ih i pokrajina. I u tomu nam _Vla-
da bijaše, prama Lloydu, maćuha, ali
naši suženi amo na svojoj kući, oti-
snuše se u daleke krajeve, i nešto ta-
mo, nešto amo, zaista možemo kazati
da naše pomorstvo cvati i zamjerno
napreduje, donoseći tisućama obitelji
sreću i dobrostanje. A ipak, ako je
naša Monarhija velevlast, ima to za-

PODLISTAK.

Iz glazbenog svijeta.
(Nastavak).

U proslavu Verdijeva centenara počeo se
je u Zagrebu davati ciklus djeli: »Rigo-
letto«, »Traviata«, »Trovatore«, »Krabuljni
ples«, »Aida«, »Otello«, u najodličnijoj po-
djelbi uloga. Dirigenat je Nikola Faller,
kao gost, a sudjeluju slijedeći umjetnici:
g-gje Anka Horvat, Mira Korošec, Maja de
Strozzi i Milena pl. Šugh, te g.da Jastrzeb-
ski, Lowczynski, Kondracki, Križaj, Lesić i
Vušković. :

I Verdi bijaše uvjeren, da se orhestar u
kazalištu ne bi imao vidjeti (ta je ideja po-
tekla od R. Wagneral), jer da je neugodno
publici gledati pred pozornicom glave glaz-
benika i gornje djelove glazbila.

,

Opera u »Narodnom Divadlu« obećava 3
domaće operne novosti te jedan balet (O.
Nedbala »Andersen«). Pjevat će se, megju
ostalim, Wagnerov »Parsifale, Charpentier-ov
»Julien«, Wolf-Ferrarijev »Ljubovnik«ljekar«,
Verdijev »Olello«.

PđRHRITSSSIŠSIIIIJSNR SINS at Pasto

)
b
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. |
:
)
g

NAD RJSNJV tE JJ

hvaliti .našemu prikrajku, našemu mo-
ru, te bi imala nastojati da dade sve
moguće povlastice i potpore da se na-
ša mornarica sve više razgrana, i da
se može uspješno takmiti sa tugjim
društvima, toli više, jer i za ratnu
mornaricu imala bi prave mornare, pra-
ve junake.

* Protivno baš tome, ona ne prepušta
naše u ratnu mornaricu, osim koje ri-
jetke iznimke; ona je ugovorom bila
prepustila Ćozotima naš ribolov; ona
škrto daje pripomoć; ona dopušta tu-
gjim društvima, da nam se nameću;
ona je skrojila osobiti zakon, kojim je
otvorila širom vrata onim sa sjevera,
što uprav neznadu da je more slano,
kako bi zauzeli mjesta na Lloydu, i
istisnuli naše; a eto je napokon do-
pustila da Talijanci i Grci, koji su u-
čili ko zna kako, mogu postati kape-
tani bez osobitog ispita na našim bro-
dovima. To je unicum u svijetu, a
otimlje kruh vrijednim našim  zemlja-
cima. Istina je, naša bi društva imala
bojkotovati takove nametnike; ali se je
bojati da u ovo doba, kad je interes
sve, a kad se budu tugjinci nudili za
manje plate, ne budu društva baš pro-
ti ponosu, pravednosti i razlogu po-
primiti te nametnike, i tako oteti na-
prednom i uglednom našem podmlat-
ku i suhu koricu zasluženog kruha. Mi
se svesrdno pridružujemo prosvjedu,
koji je izišao u »Narodnom Listu«, mi
se nadamo da će sve novine i sva na-
ša pomorska društva, i trgovačke ko-
more ustati i zahtjevati, da vlada opo-
zove takovu besmislicu, te zatvori vra-
ta tugjincima. I tako Vlada pobire si-
lu novaca od poreza, pak je i prave-
dno da i odnosna dobit ostane u zemlji,
i da baš oni, koji snose te namete, bu-
du uživali i plodove svog nastojanja
i mukotrpne svoje radnje. Nedajmo
da nas iko s našega mora goni!

A nije da sami »Narodni List« usta-
je u obranu naših pomoraca, nego i
»Hrvatska« u svom br. 574, donaša
o istoj stvari odugi članak. Tu se do-
kazuje, kako u istoj Monarhiji ne do-

Ovo je izvrsno česko kazalište pod inte»
lektualnim vodstvom Kovaržovica (za operu)
a Jaroslava Kvapila, prvog režisera (za dramu)
doseglo prve redove megju slavenskim ka«
zalištima.

Kvapilu imamo dosta biti zahvalni i za
lijepi uspjeh Smetanine »Prodane nevjeste«,
što ju je ovog ljeta izveo »Narodni Divadlo«
u Šarci, kazalištu u prirodi.

x

Pedeset je godina da je u Petrogradu
osnovana, sjajna institucija: glazbeni kon-
zervatorij, što ge je osnovao genijalni i po-
žrtvovni A. Rubinstein,

Ovaj je zavod stvorio modernu :rusku
glazbu, koja zauzimlje u modernoj evrop-
skoj glazbi visoko mjesto, Pretežni dio mla-
dih ruskih skladatelja pitomci su ovog kon-
zervatorija.

.

Na 13. pr. mj. bila je u Beču proslava

jubileja popularnog bečkog skladatelja C.|

meister« g. 1893. sa svojom: kapelom ste. |

 

M, Ziehrera. Tom je prigodom 70-godišnji

pušta se da pomorci iz Translajtanije
služe u Cislajtaniji i obratno, dok se
dopušta Nijemcima iz Reicha da po-
stanu pomorski časnici našim društvima.
Dapače, kako se tu veli, osnovati će
se u Poli nautička akademija za same
Nijemce, i njima će se naravno dati
sve moguće prednosti, napokon i škol-
ski brod da se vježbaju, što našim ne
dadu, i obuka će biti posve njemačka.
Pisac članka optužuje najviše za to
društvo »Flottenverein«. Ako je tako,
kako on kaže, zaista je žalosno da
naši doprinašaju obilatu pripomoć druš-
tvu, koji otimlje kruh vrlojnašoj. mla-
deži. Svi ovi glasovi iz jedne i iz druge
pole naše Monarhije, imadu prenuti
naše zastupnike, i sva naša društva da
se ozovu na vrijeme takovim pokuša-
jima, koji bi mogli našem narodu silne
štete i nevolje donijeti, Zato svi ko
jedan čovjek, i štampa i pozvani fak-
tori ustajno da u zametku osujetimo
novu tešku nevolju, koju nam priprav-
ljaju oni, koji bi imali nas prvi braniti!

Dioklecijan i Konstantin.

Jedan se je bio zavjerio e će uni-
štiti kršćanstvo: u očaju, u starosti - ob-
nemogao, vidio. je da mu je sva -sila
uzaludna, i da će kršćanstvo ponijeti
slavnu pobjedu. | to se uprav dogodi
sa carem Konstantinom. Ove se go-
dine: slavi slavodobiće kršćanstva, i
osobiti je odbor u Spljetu odredio, na
vanredni način proslaviti taj god, te
je zamolio prof. Ogrizovića & bi sa-
stavio prigodnu dramu, što je on i
učinio, a kažu da mu-je dobto knji:
ževno djelo. Talijanaši u Spljetu, koji
u Dioklecijanu nazrijevaju onu latinsku
veliku vlast, koja je naše zemlje oro-
bila i zasužnjila; liberalci i demokrati,
koji u Dioklecijanu slave svirijepog:i
zakletog dušmanina i zatornika crkve,
ustadoše prosvjedom da se tom dra-
mom obezčastuje slava ljubimca svoga
cara Dukljanina, jer da se od tog ve-
lebnog junaka čini prostu samoubicu,
a da su oni protivni: samoubišstvu.

 

Sastavio je do 600 raznih komada: opereta,
walzera i dr. Čin najnovije: ove njegove
operete zbiva se u svijetu dolar.

.

Tenor: Caruso, bogodani taj pjevač, pje-
vao je prošlih- dana u Beču. Pomamljeni
su bili Bečani, Vidjelo se  posjetnika Ill, i
IV. galerije, gdje već jutrom u 5 ili 6 ura
čekaju da se otvore kazališna vrata; sobom
su nosili i hranu za onaj dan. Neki su od
njih bili željni da s2 nauživaju lijepe: umjet-
nosti i da čuju »bel canto«, a neki su do“

da ju pred početak predstave prodadu za
cijenu dosta povišenu. Bilo ih je, koji su

su od ovih svršili one večeri u zatvoru. —
Poslije predstave velika masa Carasovih.

ne puštajući mu ni da se mirno odveze kući.
Bečki njemački listovi hvale: Carnsa u

 

kao po sjev. Evropi i Americi svjetski glas,

RTA A RJ SOA A pa JE s Rio TRA AJE

U DUBROVNIKU, ii. OKTOBRA 1913.

lazili jedino (svrhom da kupe ulaznicu, te|
za kartu od K 4 tražili K 30 i“ više; :Nekbji|i

štovatelja okružila::bi pjevačev automobil, |

 

Jadnici ne obaziru se na pisaniju nji-
hovih glasovitih novina, koje svaki dan
sustavno donašaju nekoliko takovih
tragičnih slučajeva, i znadu tako ih
okititi perom, posuti cvijećem, požaliti

|suzama, da dadu povod i drugijem

da se na taj način proslave. Po tome

je očito da oni nijesu ustali s nikakvoga |

drugoga razloga, nego jedino stoga
jer je Konstantinovo slavlje, slavlje naše
Crkve, naše vjere, koja je baš i na
gnala Dukljanina da ostupi sa prestolja,
da žive kako pustolovića u Spljetu,
da vidi razoreno i uništeno sve ono,
što je on bio udesio proti vjeri i crkvi.
A baš u Spljetu je gorda njegova pa-
lača; tamo su nestali Jupiteri i Venere;
tamo nema žrtava ni tarhjana lažnim
bogovima; njegov je mausolej danas
glavna crkva Spljeta, a takogjer i gla-
vna njegova bogomolja. Križ bača blagu
svoju sjenu na taj. mili naš grad; križ
se koči i podiže nebu pod oblake, silni
su vjekovi prošli sa raznom kobi, ali
poviše Spljeta blista se i danas križ,
znak naše vjere, našeg spasenja. To se
hoće da proslavi, a to kopa oči, na-
pinje živce neke gospode. A da bruka
bude potpuna: i savršena, eto stalne i
značajne vijesti iz Zagreba, da Duklja:

nin ne svršava svoj život samoubi-!

stvom, nego mre od kapi.

Žalimo iz srca tu gospodu: odviše
su se zalećeli, pak su posrnuli i eto
se posve strovalili; a Spljet će: ipak,
ne obziruć se na njih, sjajno svoji
izvršiti.

 

Izmegju Srbije i
Austro-Ugarske.
Posjeta srpskog ministra-presjednika

Nikole Pašića u Beču i onakav srda-

čni prijem daju vidan izgled, da će
nastati sve to boljt odnosi izmegju na-
še Monarhije i Srbije. U ministarstvu
vanjskih poslova bio je dočekan od
grofa Berchtolđa, s kojim se čitav sat
razgovarao. Za tijem se je: sastao sa
drugim ličnostima. Kad se je vratio u
hotel, vijećao je sa ravnateljem »Wie:

od 7 do 9 bit će stanita, a onda će se o:

Javismo o običaju u Italiji, da publike i-
anje prema glumcu
nE
tro Balbo« u Turinu izvižđan tenor Multe-

LA MA PASSA A

RA A raaJERSGSS DRA PA EEAS SR tipa JESSE AJ ES EO

God. IX.

ner Bank-Vereina« i generalnim kon-
sulom Haanom, o pitanju orijentalnih
željeznica. Isti dan bio je Pašić pozvan
na dejeuner kod grofa Berchtolda. Bio
je i u palači ugarskog ministarstva, da
posjeti ministre, na što mu tiveče uz-
vratiše posjet.

Ministar-presjednik Pašić izjavio je a
jednom intervjevu i slijedeće: »Kod
nas u Srbiji vlađa najbolja volja i pot-
puna želja, da dogje do prijateljskih
odnošaja sa Austro-Ugarskom. Mi do-
duše radimo, obzirom na svoje intere-
se, ali ne držimo, da će oni biti u
protimbi sa interesima Austro-Ugarske«.

Kako je ministar Pašić izjavio, u o-
vim pregovorima sa grofom Berchtol-
dom radilo se:u prvom redu o pri-
ključcima dviju željezničkih pruga iz
Srbije za Bosnu i treće željezn. pritge
i Novopazarskog Sandžaka za Bosnu.
Raspravljalo se i o pitanju trgovin-
skoga ugovora. Srbija će udovoljiti
trgov. interesima Austro-Ugarske u to-
liko — reče — u koliko ne budu
tangirani interesi drugih vlasti. Srbija
ne traži, da se povisi kontigenst u-
voza blaga u Ausiro-Ugaršku,. već. se
zadovoljava time, da joj bude omogu-
ćen transit preko Austro-Ug. na Jadran
i na talijansku granicu. Orof Berchtold
je primjetio, da Austro-Ug. nema ni-
šta proti transitnomi prometu preko
Senjske Rijeke i Kormonsa. Pašić je
pristao na kupnju srpskoga duhana po
Austro-Ug. Izrazi želju, du bi se regu-
lisala bosansko-srpska-granica uz rijeku
Dririu. Srbija pristaje na stažu granicu,
kakva je postojala za vrijeme berlin-
skoga ugovora. Na koncu je Pašić spo-
menuo i nakanu, da bi Srbija kod u-
'tegjivanja granica Arbanije zadržala
nekoje strategične točke, bez poveća-
nja srpskoga teritorija.

za
Dubrovnik, 10/X.

Poraz Arnauta kod Prizrena bio je ve-
oma krvav. Arnauti povučeni s onu stranu
Bijelog Drina, čekajući pojačanja iz unu-
trašnjosti Arbanije, bjehu od srpske vojske
sasvim opkoljeni i uništeni. | s monasstir-

tt knjige: ,Zaplsci“,
ZIMI. b
7 XI. 1913.

I
Ljuta bura huči i zavija... nosi lišće i
grane, vitla silno valovim, — Zima je. —
Vrapci evi €
majke, Ja od studeni drhćem kO put na
vodi, Nos mi ko u tukca, a ruke i uši ko

 

traže svoja gnijezda, a zecevi drage

 

i
'
i