SRA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 453. Carevinsko Vijeće. Hramlje kako po običaju. Razdor izmegju Poljaka i Rusina s jedne strane, a sdruge opće nezadovoljstvo u Českoj, jer ne samo da se nijesu sreli Nijemci i Česi, nego je raspušten zemaljski odbor, davaju vladi trista muka, i to ako se ne pojave tijekom vijećanja i mnoge druge poteškoće i suparništva iz- megju raznih narodnosti. Živa je istina, koju svak osjeća i ispovijeda, e nije moguće dalje dojakošnjim načinom, a ipak nema tog državnika, da hrabro i odvažno krene jedinim putem federa- lizma. Ministar-presjednik = zagovara, ugovara, moli, zaklinje, nastoji što može i nemože; po sto je puta vodio pre- govore i dogovore sa Nijemcima i Če- sima, pak s Poljacima i Rusinima; nu do danas ih sreo nije, a hoće li ih moć smiriti, veliko je pitanje. Mi cije- nimo da će mučno doći do uspjeha, a onda ili ministarstvo treba da odstupi, ili da se raspusti parlamenat. Svakako nije dobar biljeg, kad je ista kruna re- kla dosta oštru riječ, jer carevinsko vijeće ne posluje, kako bi imalo. U o- vom zasijedanju ima i jedna novotarija, a ta je, da će se raspravljati o prora- čunu do svrhe lipnja 1914., jer će 1. srpnja do godine početi redovite ras- prave za cijelu godinu unaprijed, tako da vlada ne bude usilovana upotrebiti vanredne mjere; jer će proračunske go- dine mješte sa sunčanom godinom te- ći od polovine do polovine. G. mi- nistar financija prikaživa proračun u posve ružičnoj boji, te uz potrošak od 1 miljarde i po i nekoliko stotina ti- suća, javlja da će biti preostatka kruna 69.741. Uz silne vojničke troškove, uz goleme nesreće od nevremena i odnosne nerodice, uz znatni zastoj trgovine, obrta i prometa, čini nam se nemoguće, e će sve otići kako ministar nagovi- ješta, toli više jer treba povisiti i či- novnicima plate, imi smo osvjedočeni da neće biti suviška nego priličnog manjka, a to će dokazati do godine novi proračun. Kamo sreće da se prevarimo | Krivotvoritelji novaca. U prilogu »Reichsposte« objelodanio je H. Schmitt jedan članak o krivotvoriteljima novaca, koji radi zanimivosti donosimo. Muogobrojne zaplijene, veli on, od veoma uspjelih falsifikata od 10, 20 i 100 kruna, radi kojih su morale se izdati nove banka- note od 100 i sada izlaze opet one od 20, svraćaju opći interes na djelovanje krivo- tvoritelja, koji često štetuju pojedincima kao i državi. Osobito su pogibeljni krivotvori- telji kovanog novca, jer su uprav nevjero- jatne poteškoće, da ih se iznagje. Oni po- sjeduju cijeli niz agenata, koji će staviti u promet krivi novac, Često primaju ovi a- * genti »robu« preko osobitih pouzdanika, tako da ni oni sami ne znadu odakle po- tječe krivi novac i ako ih policija uhvati kod najbolje svoje volje ne znadu joj ništa saopćiti. Megju krivotvoriteljima mogu se razliko- “vati više skupina. Najprije mali krivotvori- telji, koji rade sami ili najviše u dvojicu, a krivotvore komade od krune, od forinta, i od pet kruna, ovi su većinom bili naučnici mehanika, lamara ili naučnici u lijevaoni- cama kovina. Ovi su namanje pogibeljni, Na raspravi su veoma važni zako- ni. Prvi je iseljenički zakon, što će prilično okresati grabežne pandže oni- jem, koji navagjaju bezdušno iseljeni- ke da idu u svijet, pak njima kako bilo, kad se bezdušnicima puni kesa. Drugi je porez na šampanjac. Treći je porez na oklade kod velikih utrka, na automobile. To je i pametno i pra- vedno: neka globe luksus i izvanjštine, a neka odterete kruh i meso i uopće svaku hranu, jer je u izvanjštinama pro- past obitelji a nikakva korist; ali je hrana jedino srestvo da se održi i o- jača. Zaštitni će zakoni za obrtničke pomoćnike i šegrte i oni za rudarske radnike donijeti dosta dobra. Ako mi- nistarstvo sve to postigne, a nadasve ako održi junctim, kog je postavilo izmegju malog financijalnog zakona i službene pragmatike, bit će sretno, a još sretnije ako utaži raspirene naro- dnosne strasti; najsretnije bi pak bilo, kad bi udarilo drugim pravcem da u- redi Monarhiju. Sto činovnici ištu, po- sve je pravedno, jer oni zadnjih ra- zreda uz skupoću ne mogu življeti; ali_prije, nego teretit narod, bilo bi bolje i uharnije oškrnuti dio od viših razreda, tako da prihodi idu postepe- no, a da ne bude ona narodna: ne- komu ništa, a nekomu sve; ali, koliko nam se vidi, do toga se neće doći, i manji činovnici a nadasve poslužnici skapati će od gladi i ako im po koju mrvicu udijele. Našim od nacije." U novije vrijeme potakla se misao narodnog jedinstva, misao, koja će da zakopa sve što se hrvatskim naziva. Znate li Vi pristaše pravaštva, kuda ci- lja ta misao? Cilja za tim, da uništi ono, što je svakom poštenom i iskre- nom Hrvatu sveto, Hrvatsku državu, koje uskrsnuću se mi nadamo, prista- še t& misli izvrgavaju ruglu, izgubili *) Donašamo članak mladog kremenjaka, jer u i- stom ima dosta istine. jer se njihove krivotvorine lako poznadu. Zvek krivog novca nije lako zamijeniti sa onim pravoga. Nadalje su slika, natpis, a osobito slova na rubu gotovo uvijek ne- jasna, a kod lijevanih falsifikata posljednja slova sasvim fale. Ovi »imali lopovi« mogu novac samo lijevati, ali ne kovati, jer su mašine za kovanje preskupe, te ih uopće ni nema na prodaji. Kod lijevanja ovakih novaca ostaje uvijek na rubu falsifikata ne- kakav potez i to na mjestu, gdje se forme sastaju, i to je sigurni znak, da se krivo- tvorina može poznati. Zvek srebrnog novca hoće krivotvoritelji time da oponašaju, što rabe istu količinu srebra kao i državne ra- dionice kod kovanja. Na Rijeci su nedavno porotnici riješili jednog fasifikatora oprav- davši ga tako, da je on radio u skrajnoj nuždi, a da su petokrunaši, koje je on iz- radio, u svojoj vrijednosti potpuno jednaki onima državnim i tako da nije niko ošte- ćen! Kod toga krivotvoritelju ostaje ipak lijepi profit i ako on radi svoje krivotvo- tine iz prave kovine, jer kovina, koja se zahtijeva za petokrunaš, prema sadašnjim niskim cijenama srebra ne stoji nego 2 krune i 40 para, tako da falsifikator dobije preko 50 po sto. i _ suuammmmttđijmOČO IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE AA u svu vjeru u svoju mtoć, zaboravili k na prošlost našu. ! Zar mi ne smijemo, da našim živo- tom živimo, da našom pameti misli- mo? Zar se mi ne smijemo za ono, što je hrvatsko, oduševljavati? Zar mi ne smijemo misliti na uskrsnuće dr- žave naše, već hoće da nam nameću nehrvatske težnje i da nas nehrvat- ski odgoje. Čemu nam naša prošla sla- va? Čemu je opstojala kroz vjekove hrv. država? Čemu su naši pregji, hr- vatski velikani nastojali, da narod hr- vatski odgoje? Čemu je naša povjest, čemu naša književnost? Zar mi nije- smo bili samostalan narod, pa da i da- nas kao samostalan narod nebi mogli 'opstojati ? Hrvati su kroz stoljeća krv lijevali, da očuvaju svoje ime i rogjenu gru- du. Time su hoćeli kazati potomcima, da se u njih izgledaju, da čuvaju što je hrvatsko i da budu pripravni za o- branu domovine i život izgubiti, a mi se danas izrugavamo njihovom zanosu i domovinskoj ljubavi. Što bi Srbi da- nas rekli, kada bi znali, da će druga ili treća generacija izrugavati, profani- rati današnje njihovo junaštvo! Ono šlo ih sokoli i oduševljava to je, da goje nadu, da će se njihovi potomci u njih ugledati i da će biti bolji od njih. Mi Hrvati, baš smo se dobro u- gledali u junake naše prošlosti! Nije danas vrijeme, ni čas, da se Hrvati hvataju za mač, i pušku, da pokažu svoje junaštvo, pokazati će ga najbolje tim, bude li im sveto hrvatsko ime, hrvatska zastava, bude li im sveta hr- vatska država, budu li ponosni, da su Hrvati, da su sinovi slavnog hrvatskog roda. Koliko li danas pati naš izmućeni narod, ali ga se sa zemlje izbrisati ne može; neće propasti dok je vjere u jakost našu, dok je oduševljenja za hrvatsko ime. Radimo hrvatski, hrvat- ski mislimo, pa hrvatstvo propasti ne- će: na prošlosti gradimo budućnost. Pa kako da okrstimo Hrvatima one, koji izbjegavaju hrvatsko ime, da se Posebna je grupa onih falsifikatora, koji rade u skupu i provigjeni su boljim srce- stvima i imađu sjajnu organizaciju, koja stavlja u promet falsifikate osobito u pro- vinciju. Ovoj vrsti krivotvoritelja pripadaju često osobe boljih stališa. Mogu samo spo- menuti baruna Borna, koji je igrao glavnu ulogu u najotmenijem društvu stare Pešte, pripravljao svečanosti i bio od najpoznatijih dobročinitelja a mapokon je bio otkriven kao falsifikator novca u najvišem stilu. U njegovoj prekrasnoj vili u Budimu na- gjoše mnoge prostorije u podrumima, koje su bile udešene kao radionica krivog tovca a provigjene najboljim spravama.,.. Rjegje — jer ih je teže krivotvoriti — izragjuju komade od zlata. Njihova izradba zahtijeva finu radnju, najbolji materijal i dobro stručno znanje. Zvek se zlata ne da krivotvoriti. Neko su vrijeme kušali falsifi- katori, da tomu »zlu« doskoče i miješali bi sa kovinom staklo tako da bi izišao zvek posvema sličan onomu od zlata, Ali.... jedan »donosioc« htjeo se je osloboditi od svoje tvorevine od 20 kruna, primaocu se je komad učinio sumnjiv i on ga baci na mramornu ploču i komad pukne u dvoje... . od tada je izišla iz mode ova metoda... s omnes OI Oe emo — em e ne zamjere Hrvati Srbima i obratno. | Ako je iskrenosti, čemu izbjegavanje hrvatskog imena? Danas se što je hr- vatsko naziva: narodnim, materinskim, našim, jugoslavenskim, pokrajinskim, bosanskim i t. d. Hoćemo li na ovaj način odgojiti dobre Hrvate? Čemu nam tada sva hrvatska društva i za- vodi? Čemu istarska družba? Odgo- voriti će mi, da odgaja narod i djecu slavenski. O da, u tome je grmu zec! Kad ih se odgaja hrvatski, zar ih se ne odgaja i slavenski? To je nepobi- tno; pa s toga nek se niko ne boji, da će biti protivnici slavenstva, ako ih se hrvatski odgoji. Biti će Slaveni, zagrijani dušom i srcem za slavenstvo, ali slavenstvo pošteno. Nećemo da u ime slavenstva drugi nas oštećuje. Mi smo Hrvati, vi Srbi, oni Česi, braća smo, bratski ćemo živjeti, pazi ti me- ne, ja ću tebe; treba li tebi pomoći, evo mene; treba li meni, dogji ti. Mi ćemo se radovati vašem junaštvu, vašoj sla- vi, štovati ćemo vašu prošlost, a vi tako našu. Srbi naravno mogu se za- grijati za to, da se hrvatski narod u našim zemljama naziva raznim imeni- ma, njima to ne ide na štetu, nego svakako u korist, jer u Srbiji mi ne tražimo, niti možemo tražiti, da nazi- vaju narod, jezik i drugo srpsko-hr- vatskim; ali mi moramo biti oprezni, jer nama ovo prije ide na štetu, nego u korist. Srbima se radi za dobit, a nama za izgubit. Srbi tome ne mogu nam prigovarat, jer svoje čuvamo. Na megjusobno pripomaganje u hr- vatskim zemljama upućeni su najviše Hrvati i Srbi. Zašto da se svagjamo i prepiremo. Mislim, da nema lakšeg ri- ješenja ovim vječnim natezanjima, ako se oslanjamo na bratsku ljubav, što da Srbi u našim zemljama prepuste Hr- vatima, da vode glavnu riječ, da pra- ma svojim interesima vode politiku, a oni pri tom da imaju savjetujući glas; ali da diktiraju to ne ide, Mi ćemo tada videći, da bratski rade, cijeniti i paziti ih ko pravu braću, ali dok i malo sumnja jedan o drugome, tada Zlatni novac gledaju još, da na slijedeći način oponašaju; krivotvoritelji čine koma- de od 10 i 20 kruna od srebra, koji ima- du ipak dobar zvek i onda ih galvanski pozlate. Krivotvorine od ostalih kovina — pa i one od zlata i od srebra — poznaju se i po tomu što nakon kratke uporabe rgjavo zadavaju, jer su obično učinjene od kositra, cinka, od mjedi ili od bakra, a ne- maju nikad boju pravog novca, jer su ko- madi polusvijetli, Megju svim krivotvoriteljima najzanini- viji su ipak oni, koji rade sa papirnatim novcem, Oni obično rade u većim skupi- nama i veoma su oprezni. Njihov je profit prekoredan i uprav im ova prekomjerna do- bit omogućuje najveću sigurnost, što se može promisliti, i najteže je, da se ovi kri- votvoritelji otkriju. Od blizu dvije godine ovi falsitikatori čine u Austriji svoj posao, a strukovnjaci cijene da ima u prometu krivih banknota preko milijun krunal!.,.,. osobito banknote od 100 kruna izvrsno im uspijevaju tako da je banka bila prinuž- dena izdati nove banknote od 100 kruna, da bi tako ovoj prevari stala na put, a ipak ima vijesti po kojima su već krivotvorene najnovije banknote, koje su nedavno bile ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- f 4 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. tuš MADNESS Apolla LL ASS SL NES NSS SS DSL NES BA Mal NSS JENS nema i ne može bit sloge i mira, a kod toga eto veselja grobarima slaven- stva, osobito Germanima. Nećemo se tada bojati jedan od drugoga isticati : mi hrvatstvo, a vi srpstvo. U vami, Srbi, stoji da u našoj kući hrvatski u- zradite, da «tvoreno i iskreno kažete, kako ćete raditi i koje su vam težnje, pa učinite li bratski, tratski će vam se i vratiti. Vi imate slobodno kraljevstvo, gdje slobodno možete misliti i razvijati se, možete biti zadovoljni s onim što i- mate i što ste postigli. Promjenula su se dakle vremena; težnje vaše na hr- vatske zemlje, mislim, da su iščeznule. Kažite otvoreno, da vam je do hrvat- skog naroda kao brata i da ćete nam pomoći na oživotvorenje hrvatske dr- žave. Za uskrisenje hrvatstva i hrvat- skog imena moramo poraditi uz pomoć ostalih bratskih nam slavenskih naroda. Nacionaliste ovako ne misle, oni iz- mišljaju za naš narod nova imena, o- na koja sam prije naveo, hoće da na$ identificiraju posve sa drugim 'slaven- skim narodom. Ta ne vidite li, da su jedne naše težnje, a druge njihove? Zar nemamo mi našu “prošlost, našu književnost i vas razvoj do danas, a oni njihov? Zgodno je ovdje navesti riječi hr- vatskog velikana: »Hrvati i Srbi, da, jesu narod štono se kaže, jedan te isti po krvi i po jeziku; ali nijesu jedan po životu duševnom; nijesu jedan po- vjesnicom i težnjom; nijesu jedan na- rodno-državnim pravom: u jednu riječ Hrvati i Srbi ne imađu jedne te iste narodne svijesti ni jedne težnje, jer si duo faciunt idem, non est idem«. Treba stvoriti hrvatske nacionaliste, koji će sa Srbima živjeti u bratskom miru i slozi, držeći se načela: mi smo Hrvati, a vi Srbi. us Predbrojnici: jeste li pod. mirili predbrojbu za god. 1913? Sjetite se svoje dužnostil stavljene u promet.... Što se tiče načina, na koji se krivotvore banknote, moramo razlikovati slijedeće metode: prosto crtanje rukom, litografija i fotografija, kamenopis je ipak rjegji kao i razni metalni otisci, Banknote, koje su nacrtane, može lako svak raspoznati, koji ima i malo uvježbano oko. Sa svim tim je prošle godine u Galiciji zaplijenjeno više tisuća ovakih banknota. Seljaci su u Galiciji i Bukovini primali za prave ovake veoma neuspjele falsifikate. A šta više, bilo je slučajeva, gdje su se- ljaci primali kao prave banknote one re- klamne banknote, koje razne firme dijele po ulicama, jer su ih falsifikatori prije do- bro i zgodno obojadisali. Litografirane banknote, koje se rukom bojadišu, znatno su bolje i mnogo puta budu veoma slične pravima isto kao i one, koje se dobivaju fotografskim načinom. Kod po- sljednjih se ipak opaža neka ljubičasto mo- dra-boja, koja upada u oči, Kamenopis je preskup i nije toliko uspješan stoga su i ovakovi falsifikati veoma rijetki. U Engleskoj se je dogodio ovaj slučaj: God. 1908. dogje u englesku banku neki čovjek, koji je veoma siromašno izgledao i zaželi, da govori sa jednim upraviteljem 2. Pa p\ CRVENA HRVATSKA