SRA

 

PRAVA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Br. 453.

Carevinsko Vijeće.

Hramlje kako po običaju. Razdor
izmegju Poljaka i Rusina s jedne strane,
a sdruge opće nezadovoljstvo u Českoj,
jer ne samo da se nijesu sreli Nijemci
i Česi, nego je raspušten zemaljski
odbor, davaju vladi trista muka, i to
ako se ne pojave tijekom vijećanja i
mnoge druge poteškoće i suparništva iz-
megju raznih narodnosti. Živa je istina,
koju svak osjeća i ispovijeda, e nije
moguće dalje dojakošnjim načinom, a
ipak nema tog državnika, da hrabro i
odvažno krene jedinim putem federa-
lizma.  Ministar-presjednik = zagovara,
ugovara, moli, zaklinje, nastoji što može
i nemože; po sto je puta vodio pre-
govore i dogovore sa Nijemcima i Če-
sima, pak s Poljacima i Rusinima; nu
do danas ih sreo nije, a hoće li ih
moć smiriti, veliko je pitanje. Mi cije-
nimo da će mučno doći do uspjeha,
a onda ili ministarstvo treba da odstupi,
ili da se raspusti parlamenat. Svakako
nije dobar biljeg, kad je ista kruna re-
kla dosta oštru riječ, jer carevinsko
vijeće ne posluje, kako bi imalo. U o-
vom zasijedanju ima i jedna novotarija,
a ta je, da će se raspravljati o prora-
čunu do svrhe lipnja 1914., jer će 1.
srpnja do godine početi redovite ras-
prave za cijelu godinu unaprijed, tako
da vlada ne bude usilovana upotrebiti
vanredne mjere; jer će proračunske go-
dine mješte sa sunčanom godinom te-
ći od polovine do polovine. G. mi-
nistar financija prikaživa proračun u
posve ružičnoj boji, te uz potrošak od
1 miljarde i po i nekoliko stotina ti-
suća, javlja da će biti preostatka kruna
69.741. Uz silne vojničke troškove, uz
goleme nesreće od nevremena i odnosne
nerodice, uz znatni zastoj trgovine,
obrta i prometa, čini nam se nemoguće,
e će sve otići kako ministar nagovi-
ješta, toli više jer treba povisiti i či-
novnicima plate, imi smo osvjedočeni
da neće biti suviška nego priličnog
manjka, a to će dokazati do godine novi
proračun. Kamo sreće da se prevarimo |

Krivotvoritelji novaca.

U prilogu »Reichsposte« objelodanio je
H. Schmitt jedan članak o krivotvoriteljima
novaca, koji radi zanimivosti donosimo.

Muogobrojne zaplijene, veli on, od veoma
uspjelih falsifikata od 10, 20 i 100 kruna,
radi kojih su morale se izdati nove banka-
note od 100 i sada izlaze opet one od 20,
svraćaju opći interes na djelovanje krivo-
tvoritelja, koji često štetuju pojedincima kao
i državi. Osobito su pogibeljni krivotvori-
telji kovanog novca, jer su uprav nevjero-
jatne poteškoće, da ih se iznagje. Oni po-
sjeduju cijeli niz agenata, koji će staviti u
promet krivi novac, Često primaju ovi a-

* genti »robu« preko osobitih pouzdanika,

tako da ni oni sami ne znadu odakle po-
tječe krivi novac i ako ih policija uhvati
kod najbolje svoje volje ne znadu joj ništa
saopćiti.

Megju krivotvoriteljima mogu se razliko-

“vati više skupina. Najprije mali krivotvori-

telji, koji rade sami ili najviše u dvojicu,
a krivotvore komade od krune, od forinta,
i od pet kruna, ovi su većinom bili naučnici
mehanika, lamara ili naučnici u lijevaoni-
cama kovina. Ovi su namanje pogibeljni,

 

 

Na raspravi su veoma važni zako-
ni. Prvi je iseljenički zakon, što će
prilično okresati grabežne pandže oni-
jem, koji navagjaju bezdušno iseljeni-
ke da idu u svijet, pak njima kako
bilo, kad se bezdušnicima puni kesa.
Drugi je porez na šampanjac. Treći
je porez na oklade kod velikih utrka,
na automobile. To je i pametno i pra-
vedno: neka globe luksus i izvanjštine,
a neka odterete kruh i meso i uopće
svaku hranu, jer je u izvanjštinama pro-
past obitelji a nikakva korist; ali je
hrana jedino srestvo da se održi i o-
jača. Zaštitni će zakoni za obrtničke
pomoćnike i šegrte i oni za rudarske
radnike donijeti dosta dobra. Ako mi-
nistarstvo sve to postigne, a nadasve
ako održi junctim, kog je postavilo
izmegju malog financijalnog zakona i
službene pragmatike, bit će sretno, a
još sretnije ako utaži raspirene naro-
dnosne strasti; najsretnije bi pak bilo,
kad bi udarilo drugim pravcem da u-
redi Monarhiju. Sto činovnici ištu, po-
sve je pravedno, jer oni zadnjih ra-
zreda uz skupoću ne mogu življeti;
ali_prije, nego teretit narod, bilo bi
bolje i uharnije oškrnuti dio od viših
razreda, tako da prihodi idu postepe-
no, a da ne bude ona narodna: ne-
komu ništa, a nekomu sve; ali, koliko
nam se vidi, do toga se neće doći, i
manji činovnici a nadasve poslužnici
skapati će od gladi i ako im po koju
mrvicu udijele.

 

Našim od nacije."

U novije vrijeme potakla se misao
narodnog jedinstva, misao, koja će da
zakopa sve što se hrvatskim naziva.
Znate li Vi pristaše pravaštva, kuda ci-
lja ta misao? Cilja za tim, da uništi
ono, što je svakom poštenom i iskre-
nom Hrvatu sveto, Hrvatsku državu,
koje uskrsnuću se mi nadamo, prista-
še t& misli izvrgavaju ruglu, izgubili

 

*) Donašamo članak mladog kremenjaka, jer u i-
stom ima dosta istine.

jer se njihove krivotvorine lako poznadu.
Zvek krivog novca nije lako zamijeniti sa
onim pravoga. Nadalje su slika, natpis, a
osobito slova na rubu gotovo uvijek ne-
jasna, a kod lijevanih falsifikata posljednja
slova sasvim fale. Ovi »imali lopovi« mogu
novac samo lijevati, ali ne kovati, jer su
mašine za kovanje preskupe, te ih uopće
ni nema na prodaji. Kod lijevanja ovakih
novaca ostaje uvijek na rubu falsifikata ne-
kakav potez i to na mjestu, gdje se forme
sastaju, i to je sigurni znak, da se krivo-
tvorina može poznati. Zvek srebrnog novca
hoće krivotvoritelji time da oponašaju, što
rabe istu količinu srebra kao i državne ra-
dionice kod kovanja. Na Rijeci su nedavno
porotnici riješili jednog fasifikatora oprav-
davši ga tako, da je on radio u skrajnoj
nuždi, a da su petokrunaši, koje je on iz-
radio, u svojoj vrijednosti potpuno jednaki
onima državnim i tako da nije niko ošte-
ćen! Kod toga krivotvoritelju ostaje ipak
lijepi profit i ako on radi svoje krivotvo-
tine iz prave kovine, jer kovina, koja se
zahtijeva za petokrunaš, prema sadašnjim
niskim cijenama srebra ne stoji nego 2
krune i 40 para, tako da falsifikator dobije
preko 50 po sto.

 

i _ suuammmmttđijmOČO

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE

AA

 

u svu vjeru u svoju mtoć, zaboravili
k na prošlost našu.

! Zar mi ne smijemo, da našim živo-
tom živimo, da našom pameti misli-
mo? Zar se mi ne smijemo za ono,
što je hrvatsko, oduševljavati? Zar mi
ne smijemo misliti na uskrsnuće dr-
žave naše, već hoće da nam nameću
nehrvatske težnje i da nas nehrvat-
ski odgoje. Čemu nam naša prošla sla-
va? Čemu je opstojala kroz vjekove
hrv. država? Čemu su naši pregji, hr-
vatski velikani nastojali, da narod hr-
vatski odgoje? Čemu je naša povjest,
čemu naša književnost? Zar mi nije-
smo bili samostalan narod, pa da i da-
nas kao samostalan narod nebi mogli
'opstojati ?

Hrvati su kroz stoljeća krv lijevali,
da očuvaju svoje ime i rogjenu gru-
du. Time su hoćeli kazati potomcima,
da se u njih izgledaju, da čuvaju što
je hrvatsko i da budu pripravni za o-
branu domovine i život izgubiti, a mi
se danas izrugavamo njihovom zanosu
i domovinskoj ljubavi. Što bi Srbi da-
nas rekli, kada bi znali, da će druga
ili treća generacija izrugavati, profani-
rati današnje njihovo junaštvo! Ono
šlo ih sokoli i oduševljava to je, da
goje nadu, da će se njihovi potomci
u njih ugledati i da će biti bolji od
njih. Mi Hrvati, baš smo se dobro u-
gledali u junake naše prošlosti! Nije
danas vrijeme, ni čas, da se Hrvati
hvataju za mač, i pušku, da pokažu
svoje junaštvo, pokazati će ga najbolje
tim, bude li im sveto hrvatsko ime,
hrvatska zastava, bude li im sveta hr-
vatska država, budu li ponosni, da su
Hrvati, da su sinovi slavnog hrvatskog
roda.

Koliko li danas pati naš izmućeni
narod, ali ga se sa zemlje izbrisati ne
može; neće propasti dok je vjere u
jakost našu, dok je oduševljenja za
hrvatsko ime. Radimo hrvatski, hrvat-
ski mislimo, pa hrvatstvo propasti ne-
će: na prošlosti gradimo budućnost.

Pa kako da okrstimo Hrvatima one,
koji izbjegavaju hrvatsko ime, da se

Posebna je grupa onih falsifikatora, koji
rade u skupu i provigjeni su boljim  srce-
stvima i imađu sjajnu organizaciju, koja
stavlja u promet falsifikate osobito u pro-
vinciju. Ovoj vrsti krivotvoritelja pripadaju
često osobe boljih stališa. Mogu samo spo-
menuti baruna Borna, koji je igrao glavnu
ulogu u najotmenijem društvu stare Pešte,
pripravljao svečanosti i bio od najpoznatijih
dobročinitelja a mapokon je bio otkriven
kao falsifikator novca u najvišem stilu.
U njegovoj prekrasnoj vili u Budimu na-
gjoše mnoge prostorije u podrumima, koje
su bile udešene kao radionica krivog tovca
a provigjene najboljim spravama.,..

Rjegje — jer ih je teže krivotvoriti —
izragjuju komade od zlata. Njihova izradba
zahtijeva finu radnju, najbolji materijal i
dobro stručno znanje. Zvek se zlata ne da
krivotvoriti. Neko su vrijeme kušali falsifi-
katori, da tomu »zlu« doskoče i miješali bi
sa kovinom staklo tako da bi izišao zvek
posvema sličan onomu od zlata, Ali....
jedan »donosioc« htjeo se je osloboditi od
svoje tvorevine od 20 kruna, primaocu se
je komad učinio sumnjiv i on ga baci na
mramornu ploču i komad pukne u dvoje... .
od tada je izišla iz mode ova metoda...

 

 

s omnes OI Oe emo — em e

ne zamjere Hrvati Srbima i obratno. |
Ako je iskrenosti, čemu izbjegavanje
hrvatskog imena? Danas se što je hr-
vatsko naziva: narodnim, materinskim,
našim, jugoslavenskim, pokrajinskim,
bosanskim i t. d. Hoćemo li na ovaj
način odgojiti dobre Hrvate? Čemu
nam tada sva hrvatska društva i za-
vodi? Čemu istarska družba? Odgo-
voriti će mi, da odgaja narod i djecu
slavenski. O da, u tome je grmu zec!
Kad ih se odgaja hrvatski, zar ih se
ne odgaja i slavenski? To je nepobi-
tno; pa s toga nek se niko ne boji,
da će biti protivnici slavenstva, ako
ih se hrvatski odgoji. Biti će Slaveni,
zagrijani dušom i srcem za slavenstvo,
ali slavenstvo pošteno. Nećemo da u
ime slavenstva drugi nas oštećuje. Mi
smo Hrvati, vi Srbi, oni Česi, braća
smo, bratski ćemo živjeti, pazi ti me-
ne, ja ću tebe; treba li tebi pomoći, evo
mene; treba li meni, dogji ti. Mi ćemo
se radovati vašem junaštvu, vašoj sla-
vi, štovati ćemo vašu prošlost, a vi
tako našu. Srbi naravno mogu se za-
grijati za to, da se hrvatski narod u
našim zemljama naziva raznim  imeni-
ma, njima to ne ide na štetu, nego
svakako u korist, jer u Srbiji mi ne
tražimo, niti možemo tražiti, da nazi-
vaju narod, jezik i drugo srpsko-hr-
vatskim; ali mi moramo biti oprezni,
jer nama ovo prije ide na štetu, nego
u korist. Srbima se radi za dobit, a
nama za izgubit. Srbi tome ne mogu
nam prigovarat, jer svoje čuvamo.

Na megjusobno pripomaganje u hr-
vatskim zemljama upućeni su najviše
Hrvati i Srbi. Zašto da se svagjamo i
prepiremo. Mislim, da nema lakšeg ri-
ješenja ovim vječnim natezanjima, ako
se oslanjamo na bratsku ljubav, što da
Srbi u našim zemljama prepuste Hr-
vatima, da vode glavnu riječ, da pra-
ma svojim interesima vode politiku, a
oni pri tom da imaju savjetujući glas;
ali da diktiraju to ne ide, Mi ćemo
tada videći, da bratski rade, cijeniti i
paziti ih ko pravu braću, ali dok i
malo sumnja jedan o drugome, tada

Zlatni novac gledaju još, da na slijedeći
način oponašaju; krivotvoritelji čine koma-
de od 10 i 20 kruna od srebra, koji ima-
du ipak dobar zvek i onda ih galvanski
pozlate. Krivotvorine od ostalih kovina —
pa i one od zlata i od srebra — poznaju
se i po tomu što nakon kratke uporabe
rgjavo zadavaju, jer su obično učinjene od
kositra, cinka, od mjedi ili od bakra, a ne-
maju nikad boju pravog novca, jer su ko-
madi polusvijetli,

Megju svim krivotvoriteljima najzanini-
viji su ipak oni, koji rade sa papirnatim
novcem, Oni obično rade u većim skupi-
nama i veoma su oprezni. Njihov je profit
prekoredan i uprav im ova prekomjerna do-
bit omogućuje najveću sigurnost, što se
može promisliti, i najteže je, da se ovi kri-
votvoritelji otkriju. Od blizu dvije godine
ovi falsitikatori čine u Austriji svoj posao,
a strukovnjaci cijene da ima u prometu
krivih banknota preko milijun krunal!.,.,.
osobito banknote od 100 kruna izvrsno im
uspijevaju tako da je banka bila prinuž-
dena izdati nove banknote od 100 kruna,
da bi tako ovoj prevari stala na put, a ipak
ima vijesti po kojima su već krivotvorene
najnovije banknote, koje su nedavno bile

 

ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

f
4
4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
€ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

tuš MADNESS Apolla LL ASS SL NES NSS SS DSL NES BA Mal NSS JENS

nema i ne može bit sloge i mira, a
kod toga eto veselja grobarima slaven-
stva, osobito Germanima. Nećemo se
tada bojati jedan od drugoga isticati :
mi hrvatstvo, a vi srpstvo. U vami,
Srbi, stoji da u našoj kući hrvatski u-
zradite, da «tvoreno i iskreno kažete,
kako ćete raditi i koje su vam težnje,
pa učinite li bratski, tratski će vam
se i vratiti.

Vi imate slobodno kraljevstvo, gdje
slobodno možete misliti i razvijati se,
možete biti zadovoljni s onim što i-
mate i što ste postigli. Promjenula su
se dakle vremena; težnje vaše na hr-
vatske zemlje, mislim, da su iščeznule.
Kažite otvoreno, da vam je do hrvat-
skog naroda kao brata i da ćete nam
pomoći na oživotvorenje hrvatske dr-
žave. Za uskrisenje hrvatstva i hrvat-
skog imena moramo poraditi uz pomoć
ostalih bratskih nam slavenskih naroda.

Nacionaliste ovako ne misle, oni iz-
mišljaju za naš narod nova imena, o-
na koja sam prije naveo, hoće da na$
identificiraju posve sa drugim 'slaven-
skim narodom. Ta ne vidite li, da su
jedne naše težnje, a druge njihove?
Zar nemamo mi našu “prošlost, našu
književnost i vas razvoj do danas, a
oni njihov?

Zgodno je ovdje navesti riječi hr-
vatskog velikana: »Hrvati i Srbi, da,
jesu narod štono se kaže, jedan te isti
po krvi i po jeziku; ali nijesu jedan
po životu duševnom; nijesu jedan po-
vjesnicom i težnjom; nijesu jedan na-
rodno-državnim pravom: u jednu riječ
Hrvati i Srbi ne imađu jedne te iste
narodne svijesti ni jedne težnje, jer
si duo faciunt idem, non est idem«.

Treba stvoriti hrvatske nacionaliste,
koji će sa Srbima živjeti u bratskom
miru i slozi, držeći se načela: mi smo
Hrvati, a vi Srbi.

 

us Predbrojnici: jeste li pod.
mirili predbrojbu za god. 1913?
Sjetite se svoje dužnostil

 

stavljene u promet.... Što se tiče načina,
na koji se krivotvore banknote, moramo
razlikovati slijedeće metode: prosto crtanje
rukom, litografija i fotografija, kamenopis
je ipak rjegji kao i razni metalni otisci,
Banknote, koje su nacrtane, može lako svak
raspoznati, koji ima i malo uvježbano oko.
Sa svim tim je prošle godine u Galiciji
zaplijenjeno više tisuća ovakih banknota.
Seljaci su u Galiciji i Bukovini primali za
prave ovake veoma neuspjele falsifikate.
A šta više, bilo je slučajeva, gdje su se-
ljaci primali kao prave banknote one re-
klamne banknote, koje razne firme dijele
po ulicama, jer su ih falsifikatori prije do-
bro i zgodno obojadisali.

Litografirane banknote, koje se rukom
bojadišu, znatno su bolje i mnogo puta budu
veoma slične pravima isto kao i one, koje
se dobivaju fotografskim načinom. Kod po-
sljednjih se ipak opaža neka ljubičasto mo-
dra-boja, koja upada u oči, Kamenopis je
preskup i nije toliko uspješan stoga su i
ovakovi falsifikati veoma rijetki.

U Engleskoj se je dogodio ovaj slučaj:
God. 1908. dogje u englesku banku neki
čovjek, koji je veoma siromašno izgledao
i zaželi, da govori sa jednim upraviteljem

2.
Pa p\

CRVENA HRVATSKA