CRV PRAVA A HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ema SAA: stati sA tet JR SSA pi PENJE SRŠAN A [rta Zast. Perić u Parlamentu. Ko bude pisao ustavne naše borbe, zaista će zlatnim slovima opisati spre- mnost, nesebičnost, značaj i ugled tog našeg pravog pučkog poslanika, koji je od sebe otklanjao taj teret, kog ni- je iznosila dugi niz godina ni korup- cija ni kortešacija, sem jedino narodna volja. On zastupstvo vrši kako sveto zvanje, tačno prisustvuje, u hori pro- govori stvarno i temeljito, a u svakoj prigodi napiše značajne članke za nje- mačke i naše novine. U sjednici 172, na 12. o. mj. pro- govorio je takogjer u Parlamentu i bez rukavica ožigosao nesvjesni način u- pravljanja. Zaslužilo bi bez dvojbe do- nijeti doslovno taj znameniti govor, ali jer nam list izlazi jednom u sedmi- ci, nanizat ćemo glavne mu misli: »U dugotrajnom parlamentarnom ži- votu, veli, da nije nigda govorio vi- šom zabrinutosti nego danas«. »Kud okom krenem vigjam znako- ve raspada. Nestaša vladina ugleda, neobuzdana borba stranaka, nezanima- nje i otvrdnuće boljeg dijela gragjan- stva na sve ono što se javno doga- gja, propast morala, maogobrojne ja- vne sablazni, koje dokazuju strašni za- stoj, koji vlada skroz i skroz u svim granama uprave, nestašica novca, sku- poća, financijalna neurednost, prezaju- ći neprijatelj na vratima, to su pripo- znati historični znakovi, koji se osje- ćaju prije udesnog propadnuća kod neurednih vlada. A ako mi uspitamo, ko je tome kriv, jedino to možemo odgovoriti: nesretni dualistički sistem i oni koji vladaju« (Glasovi: tako jel) »Dualizam čini nemoguću razložitu politiku unutrnju i spoljašnju, a oni koji vladaju doradili su, da danas ne- mamo pravoga prijatelja u svijetu; do- radili su, da su zauzeli maha razoruju- ći elementi vlade i dinastije, da osta- še pristrani najvjerniji i oprobani pri- padnici stare Austrije, tako da se na žalost može kazati: broj :austrijanaca, koji se kao takovi priznavaju, te se tim PODLISTAK. P. S. Urbanaz: Amaranti. N. Sabatini-Subotić. Živemo u vijeku praznih fraza, polu-istina, što zapravo nijesu nego društvene laži iz sredine strančara, demagoga, vikača, laži uspostavljene na račun potisnutih kršćanskih načela. Jednakost, sloboda, demokracija, to je općeniti poklik mase, koja ne ispitiva pobliže pravac i sadržinu lijepih sirenskih glasova, masa čeka uzalud oslobogjenje, a u toliko čovjek danas više plače nego ne- kada. Evo vam kontrasta izmegju teorije i realnosti u pjesmi »I bimbi del democratico«. Ahi, plangono i pargoli dinansi a quella casa un di piena di Dio, angoli, di vrag Sri sulle (2) A o nA LDL SE tS SE JA taAA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Mesta tisa at Mt AA SRS Apt SES SSS DU pita ENSS SA A pa ARENA matana Rea toa nj ita Mesta esteta diče; svake im se godine broj sužuje, a to jer se politika vodi, koja Monar- hijn provagja s neuspjeha u, neuspjeh, a znala je ozlojediti sve narode«. »Što nije moglo biti od tog Car- stva, pod drugom upravom ? Povjesna nje slava, nje položaj, nje narodni skup namećali su da bude baštinicom Tur- ske na Balkanu. A ta posve kršćanska Monarhija, prosula je nekoliko miljar- da, da obrani tursko gospodstvo, te je pasivno gledala očajnu borbu krsta sa polumjesecem, možda u nadi e će polumjesec pobijediti, a kad su ipak kršćani nadvladali, i pri šićaru pojagmi- li, mješte ih opametiti, ona uznastoja jedino poniziti Srbiju (baš tako) i pri- stane uz Bugarsku«. »A kad je Bugarska opojena, vas svijet proti sebi izazvala, a nadasve Rusiju, te sa svih strana pritisnuta pro- pala, što je stekla naša politika? Pri- stajanje slabe a po vrhu nesjegurne Bugarske. Poviše toga još zakletu mr- žnju Srbije i Crnegore, antipatiju Grč- ke, i očite dokaze neprijateljstva Ru- munjske. A trojna ententa nami pro- tivna napinje sve da nas politički i fi- nancijalno uništi«, »Ali trojni savez? U oficijoznim se novinama kaže, da su ga balkanski do- gagjaji utvrdili, ali ko dobro pazi, druk- čije sudi«. »Proti svim oficijelnim izjavama i uljudnim posjetima, naši su se odno- šaji sa Njemačkom očito ohladili. Veo- ma je dvojbeno dali bi nam Njemačka bila priskočila u pomoć u balkanskoj krizi, kad je postojala pogibelj s ruske strane, kako nam je pomogla u. doba aneksije, kad nije bilo pogibelji, jer je Rusija posve slaba bila. Tu smo do- živjeli, da su razni diplomate i konsuli tog vjernog našeg saveznika na Bal- kanu otvoreno ili kriomice radili pro- tiv naših predstavnika, a pogdjekad i uckali protiva nas. Konsul u Srbiji ne bijaše jedini — to se je i od drugih ispostavilo«. »A što bi sa Italijom? Imali bi smo biti jedno srce i jedna duša. Zaista Ova knjiga pjesničkih prvijenaca dobro je došla, jer je u savremenu talijansku li- riku unijela čisto kršćansko svijetlo, životnu radost, recimo pravac novokršćanske rene- sanse. Tamo i amo vidi se kadkada nesi- gurnost dikcije i ritma, neki batok i sečen- tizam renesanse, gdje poezija postaje de- klamacijom, a iskrenost pozom, opaža se neka imitacija, a gdjekad Urbanaz ne pazi na strogo ritamsko pravilo, ali to biva ri- jetko, dok je glavno, da Urbanaz uvidja svoje pogrješke i da je udario dobrom sta- zom. Urbanaz obiluje poetičnim . nuancama i bogatim koloritom u momentanim snim- cima, gdje odlučuje impresija, te nam se njegovi stihovi čine lijepo uspjelim paste- lima. Njega vrlo zanima dubrovačka priroda i najugodnije se čitaju dubrovačke prigod- nice, Evo takav jedan pastel: Plove a bigonce; ardente palpita il cielo ad ora ad ora; il tuono mugghia fremento Rompono dalle alture i venti pileni di stormenti foglie allo pianure. Piange laggid Ragusa dal tetti suol, dal Sergio scema nella nebbia diffusa mi smo tom susjedu učinili mnogo u- sluga. Mi smo stvorili na Balkanu sa ogromnim gubitkom u trgovini i u novcu, slobodnu Arbaniju, koju će Ita- lija lukavo primamiti i ekonomski i politički sebi priključiti ; a mi ćemo je morati štititi od Srbije, koja naravno tegli na more, od Crne-Gore, koja za- htjeva Skadar. Doživjet ćemo još ne- što, glavno je za nas da u Sredoze- mnom moru postoji ravnovjesje, a ta- mo nam je zakrčila put ltalija, koja potajno šuruje sa Rusijom. Zato ćemo imati zadovoljstvo tuči se po moru je- dnom sa Italijom proti Francuskoj, En- gleškoj i Grčkoj. A za sve te usluge što smo primili? Još nam zveče du- šmanski povici zbog jedne naredbe«. »Ta naredba je bila neophodno po- trebita, da se obranimo od agitatora pogibeljnih carstvu, a njihov trag ne- će lasno nestati, a iredentistični po- kret, pak kazao ko što hoće, još traje. Jedan austrijski oficir pisao je tu sko- ro u »Oestereichischen Rundschau« : Savezi, kako sa Italijom, koji se ne o- slanjaju na prave skupne interese, ne vrijede, dapače su škodni. ltalija vreba da nas podjarmi, ona je najviši i naj- pogibeljniji naš konkurent politički i prometni na Balkanu, zato možemo bi- ti uvjereni da, nadogje li čas, gdje će se raditi o opstanku naše Monarhije, ona će biti na strani naših neprijatelja«. O unutarnjoj politici donijet ćemo u narednom broju, barem ono što taj značajnik o Hrvatskoj kaže. U tome smo prvi! Pitat će nas štioci: u čemu? Odgovara- mo odma: u skupoći. Nijesu to samo pu- ste riječi, nijesu naklapanja; to je živa i- stina, što svak) žalošću spominje, jer svaka domaćica u jedan glas vapi: da se dalje ovako nemože, da se nemože živjeti ! A da njihov vapaj nije pretjeran dokazuju sstati- stični podatci, koji izričito brojkama doka- zuju, da je najskuplje življenje u svoj ovoj poli Monarhije: u Zadru i Dubrovniku. Mi pak, koji amo bolje znamo kako stvari sto- je, koji znamo da je barem u Zadru jetti- nije povrće i riba, moramo neophodno za- Urla ed infuria il mare: Lacroma oppressa e mesta, inghirlandata = | di spuma appare. | (Dalle cime di Bosanca) | Pred spomenikom djevojke M. G., na Bo-| ninovu, koja je tragično svršila, zaustavlja se pjesnik i ma koncu kaže: | Ah, che ti mostra I angelo? Va, va dove ti chiama — e qui nel marmo resti il tuo sorriso a consolare il cuor, che pace brama. I taj mir, što srce ljudsko traži, a koji potječe jedino iz vječne ideje, koju je navije- stio Isus, otsijeva na licu umirućeg čovjeka: Addio, fu Y ultima parola fievole, che del suo labbro valico il pallore; fu I ultimo nei nivei flocehi gelidi anelito d' un flore. “ Ma sul suo cuor, che a stonto tra le ceneri stizza 1 ostremo fuocherel vitale sledo Gesa — sullo ruine candido, trionfante ed immortale. La mano stende e tosto intorno spengonsi nel nero oblio la terra, il mondo intero; ascondono le lagrime ključiti, da u ovoj Monarhiji Dubrovnik i- ma prvenstvo što se skupoće tiče. »Il Piccolo della Sera« od 11. o. mj. o- sviće se osobitim člankom na statistične po- datke, koje je sakupio i objelodanio Dr.R. Meyer, koji brojkama predočuje, koliko je živež poskupio od godine 1863 do godine 1910 u glavnim gradovima naše Monarhije, a nadasve u Beču, Gracu, Inomostu, Pra- gu, Lavovu i Zadru, i to prama potrošku u parama svaki dan za obrok vojske. Go- dine 1863 najviša je skupoća bila u Ino- mostu u Tirolu, pak su se redom nizali Beč, Prag, Gradac, Zadar, Dubrovnik, Kra- kov, Lavov. A danas, vele te statistike, da prvo mjesto zapremaju Zadar i Dubrovnik, pak slijede Inomost, Beč, Prag, Gradac, Krakov i Lavov. | Mogli bi nanizati redom sve brojeve, kojenavagja taj učenjak, da dokaže istinitost svojih zaključaka; ali da ne duljimo odviše, nanizat ćemo ueke barem od tih podataka. Godine n. pr. 1863 jedan je obrok ma dan stajao: u Beču para 27:26, u Gracu 23, u Inomostu 29-40, u Pragu 26:40, u La- vovu 14:80, u Zadru 19:60. Godine pak 1870 poskočile su cijene: u Beču para 30:28, Gracu 22:90, u Inomostu 28:72, u Pragu 27:34, u Lavovu 1864, u Zadru odnosno Dubrovniku 22:22. Godine 1880 skupoća raste: u Beču na para 32:66, u Gracu 28:06, u Inomostu 31-68, u Pragu 31:34, u Lavovu 24:52, u Zadru odnosno Dubrovniku 29:78. Godine 1890 cijene jesu: u Beču 31:88, u Gracu 29-22, u Inomostu 33:92, u Pragu 99-54, u Lavovu 25:98, u Zadru odnosno Dubrovniku 27'94. Novim vijekom 1900 cijene iznose : u Be- ču 33:85, u Gracu 31:34, u Inomostu 35:48, u Pragu 32:72, u Lavovu 3106, u Zadru odnosno Dubrovniku 35:70. Zadnje pak godine statistike, biva god. 1910, ovako stojimo: u Beču 39:88, u Gra- cu 37:77, u Inomostu 4095, u Pragu 39:30, u Lavovu 35:28, u Zadru odnosno u Du- brovniku 43:01. Od nazad 50 godina, zaključuje »ll Pic- colo della Sera«, po podatcima skupoća je poskočila u Beču 40%, u Gracu 60%, u Lavovu 138%, u Zadru odnosno Dubrovni- ku 120%. Zato razlogom postariji kukaju, da su prije sa fiorinom mogli navući kući svakoga blaga božijega, tako da se obitelj nagje sita i zadovoljna, dočim danas sam fiorin nije dostatan da uzmeš komad me- sa, ne da se nasitiš, nego da uzmeš ko- madić kako lijek. Pridodaj još tomu, da o- brtnici, mesari i trgovci povisuju cijene ži- pota. Tako isto u »Il ritorno a Cassione«, »Il castello d' Ombla«. Pred Gundulićevim spomenikom u Dubrovniku misli gleđaoc: Un giorno i monumenti non eran del passato omire, ma fresche aurore d'un tempo pil beato. Ora sul monumento del Grande ferma solo talora la colomba intorno aliando il volo. Neću da se osvrnem na ostale pjesme ove zbirke, jer će ih čitatelj sam moći pro- suditi. Mi me možemo nego pozdraviti ra- došću ove pjesničke prvijence u talijanskom jeziku, prepotučiti ih i mašaj hrvatskoj pu- blici, koja iole čita dragovoljno talijansku liriku. U ostalom preporučam auktoru, da proslijedi svoj literarni pat i ča ne zabo- ravi pjevati ambijenat u kojem se rodio i uzgojio. — U dodatku; »Fiori di Vesna« Urbanaz pokažuje osobitu vještinu u pre- vagjanju hrvatske pjesme na talijanski — ističem Preradovićevu pjesmu: »Miruj, miruj srce moje!« — »Cheta, chetali, mio cuore« — inače neka kuša prevagjati uspjelije pje- sme iz naše lirike. Nam sit ata data sA taita PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. ELBA Ape JEGOR SEGS God. IX. vežu i robi, tako da im ostane ako ne o- bilata stara dobit, barem primjerna, a da se vas taj teret svaljuje na one, koji ;prima- ju stanovltu platu, ili rađe i muče se da pribave s dana na dan prama svojoj za- službi; a to je ogromni dio gradskoga pu- čanstva, pak onda je očito, da ta ogromna većina kuka od nevolje, jer ne može nika- ko da sastavi kraj s krajem. Pristavi sku- poću najmova, sve one više potrebe, koje nanosi napredak, pak kako da ne požališ toliko mnoštvo, koje jadi i zlopati ? Oni, koji su pozvani da se skrbe za narod, neka pro- mozgaju malo navedene brojke, neka se o- svjedoče, kako siromaštvo se svaki dan množi, pak neka poduzmu nešto, dok je na vrijeme, kako bi narod barem imao što jeftinije komadić mesa i zalogaj kruha; i to čim prije, da se ne izvrši ona lijepa na- ša poslovica : mrtvu konju ne treba podkovi! Što je bilo u Baru? O razglašenom zločinstvu, po sjegurnim obavijestima, za danas možeino kazati, da u odnosnom poslu ne uljeza nijedan sve- ćenik ni misnik, a ponađasve ne Jezuvit. Podrobnije u narednom broju. Dubrovnik, 21XI. Jučer se je u Lavovu održala plenarna sjednica rusinskih zastupnika. Raspravljalo se o vladinom prijedlogu izborne reforme za Galiciju. Pregovori izmegju Rusina i Po- ljaka vode se povoljno. Po tome se je bečki parlamentarni položaj u nekoliko poboljšao. * * # Prestolonašljednik nadvojvoda Frano Fer- dinand sa suprugom Sofijom vojvotkinjom Hohenberg dočekani su u Engleškoj vrlo ' srdačno. Na kolodvoru u Windsoru doče- kali su ih engleski kralj, princ Kristijan te Windsorski načelnik. Svi engleski listovi donose o tome uvodne članke, veleći da »neće ništa kako ova posjeta uže vezati pri- jateljske odnose megju Austro-Ugarskom i Engleškom«. * .. Politički krugovi u Sofiji smatraju abdi- kaciju kralja Ferdinanda u korist sina mu Borisa kao gotov čin. Bugarski ministar iz- vanjskih poslova otputovao je u Beč, da informiše kralja Ferdinanda o političkom položaju u Bugarskoj. Drži se, da će Ge. nadijev opet vijećati sa grofom Berchtoldom “* * . Grčka je vlada izjavila se spremnom pre- pustiti Srbiji, za njenu trgovinu preko So- luna, dio pristaništa u isključiva porabu. U \ O materinskom jeziku io dramatskoj umjetnosti. Jezik je divna tvorevina, oblik što je stvo- rio duh kao pravo sredstvo, da čovjek može podati izražaja svojim mislima. Sadržaj i oblik u jeziku naizmjence djeluju i u naj- užoj su vezi — duša stvara riječ, a riječ ponovno opet djeluje na dušu. Svaki jezik ima svoj duh, te se jezikom učimo pozna- vati narodnu dušu. Naobrazba, koja bi zaslužila svoje pravo ime, moguća je samo u materinskom jeziku, jer tada ona prodire dublje u dušu, badi duševne snage u nama što drijemlju i iz- diže do jače svijesti ono što je baštinjeno u ovom pogledu. kod djeteta samo u materinskom jeziku. Jasnoća u mislima podloga je da se duh razvije i uznapreduje, te je takodjer od ve- lika zamašaja za značaj; jer navika na iz- blijedjele i ne jasne predodžbe otupljuje simisao za istinu, a površne misli na pola