Str. 2. moći, ili barem poslati -živeža. Crnogorac osjeća samo prezir za Italiju. Crnogorci su uostalom vi- teški narod, pa nikada ne mogu zaboraviti iz- dajstvo Italije protiv njenog saveznika. To je naj- sramotnije izdajstvo u povijesti, pa mogu pod izvjesno kazati, da bi se svaki crnogorac, ako bi bio pozvan, radosno i oduševljeno prihvatio o- protiv Talijana.« — Mitropolit je bio vrlo uzbugjen, kad je izrekao ove riječi. Sa ratišta. Balkansko ratište. Službena su izvješća zadnjih dana javljala, da je na ovom ratištu položajinepromijenjen, te da se ništa važna nije dogodilo. U Crnoj Gori zavladao je potpun mir; mi smo ostavili slabije čete u Crnoj Gori, kroz koju nesmetano dalje prolazimo. Mirovni pregovori još se nijesu poveli i to po svoj prilici zato, što zastupnici crnogorske vlade nijesu potpuno opa- nomoćeni. Izvjestitelj »PesteriLloyda« javlja iz stana ratnih dopisnika od 5. o. mj.: U središ- njoj Arbaniji na fronti Kroja rijeke Išmi nalazeće se čete KOvessove vojske prešle su već čitav rub obale sjeverne Arbanije, te sad napreduju prama neprijatelju, koji se nalazi u središnjoj Arbaniji. To su čele Esad paše i od ostataka srpskih o- djela sastavljene čete, zatim talijanski kontigenat, koji se zadržava u Valoni, Protiv tih protivničkih sila stoje na sjeveru čete generala Kovessa, a na istoku čete savezničkih središnjih vlasti. Sve do- tle, dok ne bude stvarnih činjenica kao zapo- sjednuće većih mjesta, visova, rijeka, ili dok se ne poraze neprijateljske čete, posve je razumljivo što šute i službeni i neslužbeni izvještaji. Talijansko ratište. Ni na ovom ratištu nije bilo zadnje dane kakovih borba. »N. Wien. Tagblatt« piše: Izvr- sne su prilike naše vojske na mletačkoj granici. Izrabljujući povoljne prilike, naše su se čete u posljednje doba ivrsno osjegurale na više mjesta sočanske fronte, što će u buduće biti od velike važnosti. Osobito su odahnuli naši hrabri brani- telji kod tolminske miosne brane. Neprijatelj je morao teško izvojevane pozicije napustiti i po- vući se dobar komad natrag. Ovaj je uspjeh je- dnak onomu kod goričke mostne brane. Sad su osjegurana oba sočanska mosta. Dašto da bi bi- lo preuranjeno i nepodesno, da se o tim lijepim mjesnim uspjesima još i potanje raspravlja. Rusko ratište. Mir, koji je u istočnoj Galiciji nastupio, po- slije ogorčenih ruskih navala, što no su potraja- le od 23. prosinca pr. g., pa gotovo do konca siječnja ov. g., tumači se posljedicom golemih ruskih gubitaka. Rusi su u tim mavalama izgu- bili preko 100.000 ljudi. Službeno izvješće donosi, da je dne 7. ov. mj. na cijeloj sjevero-istočnoj fronti vladala ži- vahnija djelatnost. Sjeverno-zapadno Tarnopola nipali su Rusi po noći jedno naše izloženo uporište i momen- talno bili u nje prodrli. Zapadno ratište. Na zapadu su se vodili topnički bojevi sa Englezima kod Messinesa i južno od kanala La- bassće, i sa Francuzima južno od Somme, i u Argonama. Njeimačka je letačka flota navalila na že- ljezničke naprave u Poperingheu i na engleške čete izmegju Poperinghena i Dixmuydena. Tursko ratište. Na raznim odsjecima kavkaške fronte bila su nastavljena čarkanja izmegju predstraža te su se vodili mjesni bojevi. Na iračkoj fronti kod Felahije izmjenjivala se slabija topnička i pješadijska vatra. A kad je prije nekoliko dana ribarski brod »King Stephen« našao na moru tonući njemački zrakoplov »L 19«, koji je bio teško oštećen od nizozemskih taneta, kad je letio preko nizozem- skog područia, prepustio je brod upravo neshvat- ljivim cinizmom i okrutnošću brodolomce njiho- voj sudbini. Naveli smo nekoliko »kulturnih« djela na- ših neprijatelja, pa iz njih svak može stvoriti sud nije li najgora ironija, kad oni, koji poči- njaju takova nedjela, tvrde, da se bore za »kul- turw i civilizaciju«. Često se čuje zahtjev, da ovakova nedjela treba kazniti retorzivnim mje- rama. I ako se taj zahtjev može shvatiti sa sta- jališta čisto ljudskog, ipak se ne bi mogao o- ravđati baš sa stajališta kulture i civilizacije, ko se naši neprijatelji ponašaju divljački i bar- barski, ako oni nogama gaze sve ono, što mo- derna kultura i civilizacija sinatra etičkim svojim zakonom, za nas iz toga e ne nastaje pravo, da se povedemo za njihovim primjerom. Rimski pjesnik Ovidije tužio se, kad je bio zaločen u Tomi na Crnom moru, u svojim »Tri- stia«: »Barbarus hic ego sum, quod non intelli- ulli«, Mi se pako možemo ponositi time, o nas naši neprijatelji zovu barbarima, jer ne shvaćaju, kako se mi i za vrijeme rata držimo zakona kulture i civilizacije, Svjeiska je povijest sud, a mi nemamo razloga da se suda. s. »N, N.« »PRAVA CRVENA HRVATSKA« Razne vijesti. Dalmacija — uže ratno područje. »Wicner Zeitung« donosi obznanu mini- starstva unutarnjih poslova, kojom se na temelju naredbe cijelokupnoga ministarstva od 17. kolo-: voza 1915. u pogledu putovničkih odieđaba u ratnim područjima obznanjuje, da kraljevina Dal- macija pripada u uže ratno područje južnog ratišta. Mirovni pregovori s Crnom Gorom. S upućene strane doznaje »Neue Pr«sse«: Mirovni pregovori s Crnom Gorom nijesu se još počeli, nego će početi tek onda, kad će se moći crnogorske ličnosti iskazati s nedvo- umnom punomoći, da su uistinu ovlašteni, da s austro-ugarskim vojnim zapovjedništvom zapo- djenu pregovore o miru. Budući da nemaju ova- kove punomoći niti princ Mirko niti trojica crno- gorskih ministara, koji su ostali u zemlji i s ko- jima stoji naše zapovjedništvo u dobrim odno- sima, ne može biti govora o mirovnim prego- voriina. Putovanje bugarskog kralja. Bugarska brzojavna agencija javl'a, 8. veljače: Bugarski je kralj sinoć otputovao u pratnji ministra predsjednika Radoslavova, generalissi- musa Žekova, dvorskog maršala Savova i male vojničke pratnje, da uzvrati njemačkom caru po- sjet u njemačkom glavnom vojnom stanu. Odanle će poći kralj s pratnjom da posjeti vrhovnog voj- nog zapovjednika nadvojvodu Fridrika u austro- ugarskom glavnom vojnom stanu. Radoslavov i Žekov vratit će se odanle u Bugarsku, a kralj će Ferdinand poći u Koburg. Za vrijeme kraljeva odsustva izvršivat će regenstvo ministarsko vijeće. Potištenost u Italiji. »Vossische Zeitung« javlja iz Ziiricha: Su- radnik lista »Neue Ziiricher Zeitung« konstatira na temelju vlastitog opažanja izvanredno veliku ratnu smalaksalost u ltaliji, koja potiče od su- mnjive napetosti u raspoloženju pučanstva. Oso- bito je značajan preokret u narodnom raspolo- ženju prema iređentistima i »neoslobogjenima« iz južnoga Tirola i Primorja, koji su prebjegli u Italiju. Čarkanja kod Soluna. »Times« javlja iz Soluna, 8. veljače: U ne- djelju je došlo prvi put, otkako su ententine če- \ te prešle grčku granicu, do boja izmegju fran- cuskih i neprijateljskih predstraža, i to južno od Dojranskog jezera. Francuzi, koji su bli u ma- njini, povukoše se sa dva ranjenika natrag. Uapšeni Arnauti. Prema vijestima »Corriere della Sera« iskr- cao je jedan talijanski brod u luci Reggio di Ca- labria 170 Arnauta, koji su htjeli podići ustanak u korist Austro-Ugarske, pa ih je Essad paša dao zatvoriti. Ulovljen parobrod sa 300 Srba. Ratni izvjestitelj »Az Esta« javlja svome li- siu: Ovih je dana stigao u kotorsku luku tali- janski parobrod »Konig Albert«. Na parobrodu se je nalazilo 300 Srba bjegunaca iz Sv. Ivana Međuvanskog. Jeđan je auslro-ugarski zrakoplo- vac za vrijeme rekognosciranja pred lukom opa- z o parobrod, koji je prije bio vlasništvo sjevero- njemačkog Lloyda, ali su ga Englezi ulovili i kašnje odstupili Talijanima. Na temelju vijesti toga zrakoplova poslana je odmah jedna naša podmornica, da ulovi parobrod, koga je jedan naš razarač dopremio u luku, a da talijansko brodovlje, koje je navodno blokiralo obalu, nije jimo toga ni pokušalo da navali, Sporazum izmegju Njemačke i Amerike. Prema vijestima, što ih je primio Reuterov ured iz New-Yoika, javlja washingtonski »Asso- ciatesp:ess«, da je izmegju Njemačke i Sjedinjenih država u glavnim točkama postigaut sporazum. Pomorski okršaji kod Drača. Službeno izvješće ministarstva mornarice javlja : Dne 6. veljače na večer: saslale su se jed» na engleška križarica i jedna torpednjača fran- cuskoga brodovlja, koje zastićuje otpremanje srp- ske vojske, u Jadranskom moru sa četiri ;nepri- jateljska razarača torpeda. Odmah se počelo pu- cati na razarače, koji su pobjegli prama Kotoru. Slijedećeg je jutra napala opet ma oba ova sa- veznička broda kod Drača jedna neprijateljska podmornica, koja je pokušala da potopi englešku križaricu, ali je torpedo promašio cilj, pa pod- mornica, koja bijaše progonjena, nije mogla da opetuje svoj napadaj. Mirovni pokret u Rusiji. »Dnevnik« javlja iz petrogradskog izvora : U Rusiji se opaža jak pokret u prilog mira, da- pače i u onim krugovima, koji su dosada bili prema pitanju o miru pasivni, Oblasti dugo ni» jesu dale dozvolu, da se priredi kongres ruskih monarhista, budući da je vodstvo kongresa saop- ćilo vladi, da velik dio, naime barem polovica govornika namjerava razlagati o potrebi, d4 se| ge sklopi mir i da će raspravljati o tome, kako bi 'se zapodjeli mirovni pregovori. Maklakov je ta- da upotrebio sav svoj upliv kod cara i doista mu je uspjelo, da ishodi dozvolu za obdržava- nje kongresa. Ratni plijen Njemačke. Sa mjerodavne se strane javlja, da iznosi ratni plijen, što se nalazi u unutarn;oj Njemačkoj, ratnih zarobljenika 1,429.971, topova okruglo |“ 9.700, municionih i drugih kula 7700, pušaka 1,300.000, strojnih pušaka 3000. Ove brojke za- ostaju daleko za faktičnim ratnim plijenom, po- što je mnogo zarobljenika bilo otpremljeno u austro-ugarske zarobljeničke tabore, od topova su mnogi zbog neupotrebivosti ostiljeni na ra- tištima, a mnogi topovi, koji su bili uporabivi, upotrebljeni su proti neprijatelju. Englez o Njemačkoj. Engleški vojni kritičar Repington piše u »Timesu« na uvodnom mjestu, da su se mjero- davni vojnički krugovi Engleške okanili nade u poraz Njemačke, a jednako se ne uzdaju ni u izgladnjenje. Novi obrambeni zakon jedva će En- gleškoj namaknuti onoliku vojsku, koja bi joj bila od potrebe, da diktira mir. U najpovoljnijem slučaju doknadit će se sadašnje divizije. Članak na koncu pohvalno ističe unutarnju organizaciju njemačke države. Vijesti iz naroda. Iz Cavtata. Izvanrednoj ovogodišnjoj svečanosti prigo- dom 16stote obljetnice mučeničke smrti Dubro- vačkog našeg Pokrovitelja S. Vlaha, pridružila se je i ova varoš, kao no ti koljevka Dubrovnika i kao njemu najbliža, i u kojoj još najbolje ču- vaju se jezik i običaji starog Dubrovnika, a to PE se je bolje moglo obzirom na današnje prilike. Na poziv vič. gosp. župnika, u crkvi ma- tici, uz ukusno dekorisani oltar Svečev po na- stojanju g. A. Bratića, bi obdržano svečano tro- dnevlje u večer Nedjelje, Ponedjelka i Utornika, pri kom se je pjevalo u starinskom hrvatskom ! prijevodu »Salutus aram Blasius» i »Blasi sacer- dos Inclyte« sa blagoslovom na svršetku. Po- podne, uoči svečanosti slijedila je u istoj crkvi svečana Večernja sa grličanjem po običaju, a na dan Sv. Vlaha pak na 10 sati velika Misa, koju je ispjevao vIč. župnik Don Ivo Božić, a preko koje ovdješnji samostanski gvardijan č., O. A. Krile, izrekao je sasvim vješto podulji govor o životu Sv. Vlaha, u kom se je dotaknuo dubro- vačke povjesti i sv.h istcrijskih dogagjaja slavnog grada, o kom je na sv:si pravom kazao, da se ni sada Dubrovnik nebude ničega bojati, jer S. Vlaho još, kao za vrijeme navale Mlečića, šeta njegovim bedemima. crkvi sve dane pjevao je mjesni crkovni diletanski zbor, pod ravnanjem i uz pratnju g. Kalačića. Naumljena rasvjeta varoši nije se ob- držala, jer današnje okolnosti nijesu tu izvanjsku svečanost dopuštale. Žao nam je da naša Općina nije našla za shodno da i pri crkovnim svečanostima bude za- stupana. Mjesto joj je u crkvi bilo pripravno. Inače Crkva de bila uvijek puna svijeta, ka- ko se nijesmo nadali, a osobito na dan Sv, Vla- ha došlo je mnogo osoba iz najbližih sela Ko- navala i Župe. Cijela varoš bila je zastavama i sagovima iskićena, kako je bila i prigodom svečanosti dne 2 Dećembra i prigodom zauzeća Lovćena i ka- RD Crne-Gore. a spomen-kip »Željeznog Domobranca« sakupila se je ovdje, meni gospogje Ma- rije Bogišić-Pohl, te gospode Iva Stanoša i Antu- na Bratića, svota od Kr., a takogjer o Bo- žiću kao dar našim vojnicima a zauzimanjem istog g. Bratića i Lj. Bianchi svota od 210 Kr. Hvala im svima ! Nego željeti bi bilo, da još i školska djeca u ovom mjestu porađe štogod bilo za »Crveni Križ«, bilo za siročad palih junaka, priredivši jednu zabavu po DE drugih mjesta. Eto, tako odužili smo se, kako smo bolje mogli, našemu velikome Svecu, a proslavićemo ga oš zanosnije i pred Njegovim kipom zapje- vati pjesmu zahvalnicu, kad Angjeo mira bude se pojavio na nebeskom svodu, i bude nam na- vijestio da i nastao očekivani žugjeni dogogjaj, koji daj Bože da bude već u blizini! — Caotaćanin. | | iz Trebinja. (Proslava sv. Vlaha.) Dubrovčani u vojnoj službi i stalno nastanjeni u Trebinju, u slavu pobjede i sretnog povratka iz krvavog boja, na svečan način proslaviše svog Parca sv. Vlahe. Uoči dana priregjena dubrovačka večera. Go- sti su bili sve vi o poglavice dubrovačkih i dalmatinskih obitelji, Pred bogato okićenom so- from ukusno narešen lik Sv. Vlaha. Is njega na počasno mjesto festanjuli g.g. Dr. Ljubo Klaić, naš domorodac iz kršnih Konavala ž starina Ja- ko Kelez, trgovac iz pitome Župe. Živa slika du- brovačkog društvenog života. Zaredđale nazdravi- ce i pričice vrhu davnih vremena, a poznati du- brovački humor nije izostao, uz starinski običaj igre tombole, koja je raspoložila ugodan skup o u kasno doba noći. Sutradan slijedila je služba Božja sa Bla- goslovom, što je otslužio mp. g. Don Niko Lu vić, €. i kr, vojni kurat u privremenoj vojničkoj crkvi. Tom pr m krasno je oslovio značenje svetkovine i vijerno karakterizovao Sv. Vlaha kao sintezu prošlosti dubrovačke, utjehu sadašnjosti re e pei je grličanje, pak di on n ljenje blagoslova Sv. Vlaha, vu je la brojna kita dubrovčana i dubrovkinja. S završila se sa dubrovačkom zakuskom, nakon što Domovini. Preko za- jevala himna Caru | root sakupila se prilična svotica za udarit spomen: Br. 364. znak u dubrovačkom »sŽeljeznom Domobrancu«, koja se odlučila poslati uz pozdrav Dubrovniku na ruke blagor. gosp. grofa Brnje Kaboga. M s O. Istom prig menu dala se slikati i po- zdrave Lk Proovi, RRDAPA Dru. J. , lavaru Sv. č. Don M. Vlahušiću načelniku grofu Broji. Kabogi, — Dubrovčanin Domaće vijesti. Megjustranački speratum u Dal. maoiji, Bečke novine javljaju : U Beču još boraveći članovi poklonstvene deputacije dalmatinskih načelnika obdržavali su konferenciju, u kojoj, nakon višesatnog pretresi- vanja o raznim gospodarskim i drugim aktuelnim poslovima, stvoren je slijedeći zaključak: »Pod dojmom veličanstvenog jedinstva, koje je Dalmacija manifestirala pri iskazu svojih pa- triotskih osjećaja za Cara i Državu, izrazili su mnogobrojni učesnici poklonstvene deputacije uvjerenje, da u ovim sudbonosnim .vremenima pokazuje se nužnim jedinstveni postupak naroda i njegovih prestavnika u svim stvarima koje se tiču zemlje i pučanstva Dalmacije. Ovu želju di- jele i oni učesnici deputacije, koji su iz važnih razloga Beč već ostavili. Obzirom na prešnost ovakog jedinstvenog istupanja zaključio je dne 31. siječnja u Beču obdržavani sastanak dalmatinskih delegata da gospodi saborskom predsjedniku dr. Ivčeviću, zastupnicima na carevinskom vijeću dru. Duli- biću i Biankini, općinskom odborniku dru. Ilja- dici i načelniku Kunjašiću povjere zadaću, da poduzmu korake, koji će dovesti do oživotvore- nja sa svih strana izražene pobude«. O jedinstvenom postupku naroda i njegovih prestavnika govorimo u današnjem ubodniku. Za ljubav sloge, mfra i općeg dobra hrvatskog na- | roda ispuštamo za sada svaku kritiku glede po- stupka pri dogovorima za izbor spomenutih od- bornika, čemu bi se dalo ipak štošta prigovoriti. I »Naše Jedinstvo« piše: »Izostavljamo o samo- me odboru, kako je sastavljen ; u očekivanju, da će se i sam bolje dotjerati, a da se..... sve i udesi u interesu opće stvari«. Proslava sv. Vlaha izvan Du- brovnika. Dubrovčani, ma gdje god se na- lazili, nastoje da što svečanije proslave svoj na- rodni blagdan, omiljelu svetkovinu sv. Vlaha. U našem je pak bijelom Zagrebu bilo ljetos po- sebno slavlje u novoosnovanoj župi sv. Vlaha, koja 'se je u samo jednu godinu: dana tako lije- po razvila u svakom pogledu, da njezin revni župnik, veleuč. Dr. Svetozar Ritig zaslužuje sva- ku hvalu. Osobito nam je niilo istaknuti, da se Zagreb-grad stao takmiti sa našim Dubrovnikom u proslavi sv. Vlaha, Ovo će biti, nadamo se još jači vez, što će spajati staru hrvatsku Atenu sa novom : Dubrovnik sa Zagrebom. I Dubrovčani u Zagrebu zajednički proslaviše sv. Vlaha. O tom čitamo u zagrepskim »N:v:- nama« : »U 11 sati bila je svečana misa za Dubrov- čane, na koju je stigla procesija iz Vrapča pod vodstvom župnika vič. Horvata i kapelana vič. Jurkovića. Misu je ćitao mar, zastupnik Spinčić, te je izrekao i propovijed, u kojoj je iznio život sv. Blaža, te se osvrnuo na narodno značenje ove svetkovine. Osobito ie dirnuo Dubrovčane, kada je naglasio, da je Zagreb preuzeo od Du- brovnika kulturno vodstvo, od njega naučio svoj jezik, a evo sada mu je Dubrovnik dao i svoga patrona. U ovim tužnim danima moramo mi svi Hrvati da se stisnemo oko Zagreba kao oko sre- dišta hrvatstva. Iza toga je obavio prof. Spinčić blagoslov grla kod Dubrovčana. Na koru je mješoviti zbor hrv. zem. glazbenoga zavoda izveo misu »Salve regina« od Stehle-a uz pratnju domobr. glazbe, a osim toga još neke glazbene komade. U večer je bio blagoslov i tim je završena ova lijepa svečanostl«, Isti list donosi i ovo: »Dubrovčani su pri- redili jednu svoju pravu domaću večer, U dvo- rani se sabralo pedesetak dubrovačkih gospara s gospogjama. Osim njih je bio još nar, zast. Spinčić, msgr. dr. Rittig i dr. Korbler s gospo- gjom. Veliki je posjednik kap. Božo Banić po- zdravio goste i Dubrovčane, u odgovorio je zast. Spinčić krasnim patrijotskim govorom. liza toga je festanjul Fišer uz buran smijeh publike van: rednom vještinom prikazivao stare dubrovačke »origjinale«, te je zabava uz smijeh i razgovor krasno protekla. Za večere je svirala domobran- ko-|ska glazba, koju je podunaršal Žumac, nekada Taspo- major u Dubrovniku, stavio odboru na laganje«. i RO. OO