Str. 2.

nom, Monzon, Grecom i nad Turo Milanese,
Zrakoplovi su pol sata križili oko Milana. Neko-
janskih lijetala upriličilo neku vrst bo-

  
 

tala iz obrambenih topova. Vojničke zgrade
nave nijesu bile pogogjene, ali su zato po-
ogjene tvornice i privatne zgrade. Javlja se, da
ima oko 12 osoba mrtvih i oko 60 ranjenih,
"Dalnje vijesti javljaju, da su od zračnog bom-
barđovanja najteže stradali oni dijelovi grada,
gdje leže kolodvori. Na kolodvoru za robu pro-
uzrokovale su bombe pakleno opustošenje. Jedna
je bomba navodno pala na podružnicu Banca d' I-
talia. Signalna služba pokazala se sporom i
nedovoljnom,' s toga je pučanstvo mislilo, da je
po srijedi samo običan miran eksperimenat.
Oko 4 sata poslije podne pojavili su se
austro-ugarski aeroplani iznova, te su bombar-
dovali grad.

Rat na moru.

Službenom saopćenju od 11. veljače o uni-
štenju engleške križarice »Arabic« po njemačkim
podmornicama ima se još dodati, da je, kako su
sa sigurnošću pokazala naknadna ustanovljenja,
potonuo i drugi engleški brod, što ga je pogo-
dio torpedo. Dalje je ustanovljeno, da su u sve-
mu spašeni : zapovjednik, liječnik, časnik, palub-
ski časnik i 27 momaka s »Arabica.« Od ovih
su na povratku umrli brodski liječnik i 3 momka.

Turski glavni vojni stan javlja 13. veljače:

Jedna njemačka podmornica torpedirala je
dne 8. veljače na pučini kod Beiruta francusku
oklopnjaču »Suffren«, koja je za 2 minute po-
tonula. Od 850 momaka posade nije se niko spasio.

Iz Lugana se javlja 13. veljače:

Francuska oklopljena krstarica »Dupleix«
nabasala je u Sredozemnom moru na minu, te
je potonula. Posada se je utopila.

Službene potvrde te vijesti još nema.

Krstarica »Dupleix« porinuta je u more g.
1900, imala je 7700 tona, a plovila je brzinom
od 29.9 milja. Naoružana je bila s 8 topova po
16.4, 4 po 10 i 10 po 4.7 cm. Posada brojila je
504 momka.

»Agence Havas« službeno javlja : Pomorsko
je ministarstvo zabrinuto zbog sudbine okloplje-
ne krstarice »Amiral Charnier«, koja krstari duž
obale Sirije, a već od 8. veljače nema o njoj
glasa. To je datum kad je njemačka brzojavka
javila, da je podvodnica potopila francesku rat-
nu lagju.

Havasova agencija javlja, 15. veljače: Gu-
bitak oklopljene “xrižarice »Amiral Charnier« po-
tvrgjuje se. Blizu sirijske obale nagjena je jedna
splav sa 15 mornara, od kojih je samo jedan bio
još na životu. Ovaj je pripovijedao, da je bio
brod torpediran dne 8, veljače u 7 sati u jutro.
Križarica je potonula za malo ininuta, a da ni-
je mogla izložiti čamce.

Bugarski kralj u našem glavnom
vojnom stanu.

Kako smo najavili u prošlom broju, bugar-
ski je kralj Ferdinand u pratnji min. presjednika
Radoslavova i generalissimusa Žehova i ost. uz-
vratio njemačkom caru posjet u njemačkom glav- |
nom vojnom stanu, pa je zatim pohodio i našeg
vrhovnog zapovjednika nadvojvodu Fridrika u
austro-ug. glavnom vojnom stanu. Kralj se je
podulje razgovarao sa nadvojvodom Fridrikom
i šefom generalnog štaba Konradom pl. Hoizen-
dorf; prisustvovao je izvagjanju ratnog filma u |
kino-kazalištu.

Na veče je bila u dvorcu večera, na kojoj |
su prisustvovali, osim pratnje kraljeve i nadvoj-
vojvodine, šef generalnog stožera Conrad, zastup- |
nik ministarstva izvanjskih poslova kod vojnog
nadzapovjedništva, gospoda njemačke vojne mi-

sije, kao i generali i šefovi odjeljenja vojnog.

 

»PRAVA_CRVENA HRVATSKA«

Carevo priznanje ,Crvenom Križu“,

Generalni nadzornik: dobrovoljne zdravstvene
njege nadvojvoda Frano Salvator bio je poda-
stro caru izvješće o radu svih institucija dobro-
voljne zdravstvene njege za godinu 1915. Sada
je primio nadvojvoda ručno pismo, u kojem izriče
car potpuno priznanje nadvojvodi i njegovu oso-
blju za ustrajnu i neumornu djelatnost general-
noga nadzomištva dobrovoljne zdravstvene njege.
Ujedno nalaže car madvojvodi, da izreče vod-
stvima »Crvenoga Križa« u Austriji, Ugarskoj i
u Bosni carevo priznanje za njihov rad, što ga
vodila najplemenitija ljubav spram bližajega, i
za polučene nadasve povoljne uspjehe.

Nadvojvoda je saopćio carsko ručno pismo
društvima »Crvenog Križa«, a popratio ga rije-
čima : Previšnje priznanje nije upravljeno samo
svim funkcionarima dobrovoljne zdravstvene nje-
ge, već takogjer svima onima, koji su nam sa
svojim doprinosima i djelatnom potporom omo-
gućili, da oživotvorimo naše osnove i da ispu-
nimo naše dužnosti.

Za naše junake.

Na pitanje g. Antuna Stražičića, urednika
»Našeg Jedinstva«, kako će se urediti opskrba
siročadi i udovica poginulih nam junaka, kao i
vojnika, koji su u ovom ratu ostali nesposobni za
daljnju radnju, odgovara iz Beča g. Ante vitez
Vuković, član gospodske kuće Carevinskoga Vi-
jeća, slijedećim pismom :

Dotični zakonski postojeći propisi (od g.
1887) moraju se, nažalost, smatrati ne samo
nepotpuni, ali i nedostalni za današnje prilike.
Ovi su propisi valjda odgovarali prilikama u ko-
jima je živio ondašnji naraštaj, ali više ne od-
govaraju niti duhu vremena, niti socijalnim duž-
nostima države prama svojim podanicima.

Valja priznati, da sc je vlada brinula raz-
nim uredbama, da bi zastarjele zakonske osnove
bolje odgovarale modernim dužnostima državne
uprave, ali nema dvojbe, da će nakon rata tre-
bati da se uvedu različite promjene u pogledu
opskrbe siročadi i udovica kao i vojnika u ralu
za radnje nesposobljenih, da se uzmože reći, da
je Austro-Ugarska država na polju socijalne pra-
vednosti učinila svoju dušnost prama onima, koji
su takogjer izvršili dužnost prama prijestolju i
domovini.

Da se bolje orijentirate u pogledu zakon-
skih propisa, svraćam Vam pažnju na zakonske
propise, koje su naznačene u vladinoj naredi
28. rujna pr. god., kojom su nadopunjeni pri-
jašnji propisi u ovome predmetu. Osim toga mo-
ram nadodati, da razna privatna društva rade, a
da se sakupljanjem novčanih srestava pomogne
udovicama i sirotama vojnika, kojima je dakle
za sada osigurna prilična opskrba. Ali je sigurno
da će se poslije rata svi državni faktori potru-
diti, da se ne samo ovima trajno osjegura op-
stanak, ali i svima koji su u ratu ostali nespo-
sobni za radnju i zaradu.

Nego, dok će se sa jedne strane i privatnim
putem skrbiti za sve, koji su se u ovome ratu
žrwovali životom i zdravljem, mislim, da je s dru-
ge strane dužnost naroda i onih, koji su kod
kuće ostali, da dužnim i časnim uspomenama
ovjekovječe spomen sviju, koji su svoj mladi ži-
vot ostavili na bojnome polju, za svoga Cara i
Kralja i za Domovinu. Daleko od kuće, većinom
u tugjoj zemlji našli su mnogi naši vojnici, a
žalibože još će njih naći, zadnji pokoj; u rijet-
kim slučajevima obični križ kazivati će mjesto,

gdje je hrabri dalmatinski vojnik pao.

Poslije rata zahvalni narodi Austro-Ugar-
ske sigurno će se sjetiti kostiju naših vojnika
po bojnim poljanama, ali imena naših junaka u
tugjoj zemlji brzo će se izgubiti, ako se narod
u svojoj užoj domovini njih ne sjeti. Stoga treba
imena poginulih vojnika na doličan način ovje-

slidtepovjedsištva. Tokom su jela nadvojvoda || kovječiti, da i buduća pokoljenja znadu zašto su

njegov visoki gost izmijenili nazdravice.

Bugarski je kralj podijelio feldmaršalu nad-
vojvodi Fridriku bugarski red za hrabrost I. raz-
reda. Isti je takav red dobio i šef generalnog
stožera Conrad pl. Hotzendorf.

Dne 14/1 posjetio je bugarski kralj Ni. Ve-
lič. našeg Česara i Kralja u Schonbrunnu. Vož-
nja iz Koburške palače do Schonbrunna sličila
je triumfu, Nj. Veličanstvo dočekalo je bugarskog
kralja kod vrata dvorca. Pozdrav je bio osobito
srđačan. Na svečanom objeđu prisutni su bili
mnogi dostojanstvenici. 5

I grad Beč je dočekao bugarskog kralja ve-
likim slavljem i u svečanom ruhu. U zastupstvu
Nj. Veličanstva dočekao ga je na kolodvoru nad-
vojv. prestolonasljednik Karlo Frano Josip, koji
je vrlo. srdačno pozdravio kralja. Svijet je klicao
kralju ma cijelomu putu sve do Koburške palače,
gdje je kralj odsjeo, neobuzdanom srdačnošću,
a kralj se neumorno zahvaljivao,

Nadvojvoda je kralja otpratio do u njegove
odaje u Koburškoj palači, oprostio se onda s kra-
ljem i odvezao se u dvor, Na putu ga je mno-
gobrojno općinstvo najsrdačnije pozdravljalo.

poginuli i da se svak sjeti, da i u buduće treba

| matjecati se u ljubavi i vijernosti prama Kralju i
| domovini. Vidljiv spomenik utječe na duh na-
| raštaja, izazivlje harnost i blagoslov prema pa-
lima. Stoga u svakom gradu, u svakoj varoši, u
svakoj općini treba da se u mramor uklešu ime-
na junaka dotičnog mjesta, koji su poginuli za
Kralja i Domovinu, kao i za vjeru i za hrvatsko
ime, I buduća pokoljenja će se harnošću njih
sjetiti i sigurno će im na dan mrtvih molitvom
i cvijećem kititi spomenike i tako uzdržati vje-
čitu spomenu hrabrih vojnika.

Sa ratišta.

Balkansko ratište.

Naše vojske, koje operiraju u Arbaniji, pro-
diru sve dalje uza sve prirodne poteškoće i manj-
kavosti puteva. Nakon što su svrhom prošle sed-
mice naše čete zauzele 7iranu, prešle su zatim
donji tijek rijeke Arsen, južno od Tirane, i za.
posjele Pazar Šjak, 10 kilometara daleko od Dra-

 

 

 

ča, Zapadno od Tirane pokušale su talijanske

sile, da se doinognu položaja, što su ih naši
zauzeli, ali su naše čete suzbile sve te navale.
— Dne 12 februara bugarske su čete zaposjele
Elbasan, gdje im je pučanstvo priredilo vrlo
srdačan doček. — Strana štampa javlja 14 o. mj.,
da su Bugari zaposjeli i grad Fieri.

Prama vijeslima neprijateljskih listova iz
Soluna, francuske su čete prešle +preko rijeke
Vardara i učvrstile se na desnoj obali rijeke u
okolici Jenidže- Vardara. ,

Zadnje vijesti donose iz Atene, da su srp-
ski odjeli, koji su operirali u okolici Elbasana i
Tirane, prešli u Epiru grčku granicu i pošli u
Santi Quaranta, gdje su bili ukrcani za Kaf.

Talijansko ratište.

Na primorskoj fronti vodili su se od nazad
nekoliko dana živahniji topnički bojevi. — Dne
12/2. osvojile su naše čete neprijateljski položaj
kod Rombona, zaplijenile tri pušćana stroja i za-
robile 73 alpina. Talijanski napadaji .na taj po
ložaj bili su svaki put odbijeni. — Gorica nije
ni sad poštegjena od neprijateljskih granata. —
Dne 14 o. mj. u jutro bacalo je 11 naših zrako-
plova bombe na kolodvorske zg.ade i na razne
tvornice u Milanu. Opazilo se, kako se je stao
razvijati silan dim..Ne mareći za topničku vatru
i za neprijateljske obrambene zrakoplove, bacali
su naši časnici-opažači po planu svoje bombe.
Zračna borba svršila je sasvim nama u prilog.
Neprijateljski su se zrakoplovi povukli sa boji-
šta. Osim toga bacalo je više naših zrakoplova
bombe na jednu tvorqicu u Schio; uspjeh je bio
očevidan. Svi su se zrakoplovi vratili neoštećeni.

Topnički bojevi na primorskoj fronti i ma
susjednom dijelu primorske fronte traju ji dalje.
Prostor pred našim novim položajem u području
Rombona pokriven je neprijateljskim lješinama.

Rusko ratište.

Na raznim mjestima ruske fronte odbijeno
je nekoliko navala ruskih izvidničkih odijeljenja.
Kod Tarnopola su Rusi navalili jačom topničkom
vatrom, pa su naše čete m rale ostaviti šanac za
predstraže, ali su u noći protunavalom opet iz-
bacile neprijatelja iz tog utvrgjenog položaja. —
U glavnom se položaj na ovom ratištu nije pro-
mijenio. U istočnoj Galiciji pojačana je djelatnost
neprijateljskih zrakoplovaca, ali bez ikakva us-
pjeha. Kod Tarnopola bio je oboren jedan ruski
zrakoplov, te su zrakoplovci ostali mrtvi.

Istočno od Baranovića Nijemci su zauzeli
na juriš dva prednja položaja, što su ih Rusi na
zapadnoj obali Šćare držali još u svome posjedu.

Zapadno ratište.

Na zapadu vodili su se na raznim dijelo-
vima fronte topnički bojevi i borbe o pojedine
položaje, a osobito u Flandriji i u Chamnagne.
Zarobljeno je nekoliko stotina neprijatelja i
razoreno lagamima nekoliko neprijateljskih šan-
čeva. Tako je južno od Yperna bilo osvojeno!
oko 800 m. engleških položaja. Englezi su tri.
puta navaljivali na ove izgubljene položaje, ali
u

Tursko ratište.

Na /račkoj iranti turske su čete napale dne
7. 0. m. neprijateljski tabor kod Korne i potjerale
u bijeg neprijatelja, koji je tu ostavio 500 mr-
tvih. Izmegju Korne i Nasrije pretrpio je nepri-
jatelj teških gubitaka.

Na kavkaškoj fronti borbe megju prednjim
četama bivaju žešće. U zadnjim bojevima izgu-
bili su neprijatelji 5000 mrtvih i60 zaiobljenika.

I u jažnoj Arabiji oko Adena napali su
Turci Engleze i prisili ih da se povuku unutra
od dohvata topova svojih ratnih brodova. Jedna
neprijateljska kolona, što je zapala u zasjedu,
bila je gotovo sasvim uništena.

 

Razne vijesti.
Izvještaj c. i k. pomorskog zapovjednišiva.

ETMEK

Br. 865.

Neuspjesi ruske ofensive.

»Az Est« javlja iz Bukurešta : Službeni list
»L' independance Roumaine« saopćuje, se
Rumunji već na to privikli, da Rusi“ stresaju s\
je mase ljudi na rumunjsku granicu, koje
austro-ugarske čete redovno ušulkavaju.
zaprijeke nabite s nekoliko tisuća volta ele A
topovi najvećega kalibra, kao i mnoštvo drugih
paklenskih izuma izjednačuju brojčanu manjinu
austro-ugarskih četa s Rusima. Rusko novinstvo
iznosi strahote o austro-ugarskim izumima. Tako
primjerice na streljačkim rovovima plamsa vatra
četiri do pet metara visine. Kako se javlja, ruska
se ofensiva još nije sasvim dokončala.

  
 

 

Vijesti iz naroda.

S Lopuda.

Zabava na korist bugarskog »Crvenog
Križa« bila je u našem malom mjestu priregjena
dneva 30. pr. mj., a ponovila se dneva 13. ovog
mjeseca u. korist siromašnih vojnika i vojničkih
radnika našega mjesta. Uspjeh bio je divan, a
oduševljenje prisutnika tumači se time, što se je
u malom našem mjestu od samih 340 stanovnika
sakupilo za prvu svrhu čistog dobitka 120 Kruna,
a drugi put 140 Kruna. Program je bio slije-
deći: 1) »Proslov«, deklamuje g.gjica Marćela
Glavović; 2) »Carevka«, »Lijepa naša«, pjeva
zbor. 3) »Mlada Hrvatica«, deklamuje mala dje-
vojčica Danica Pavlina. 4) »Povijest Hrvat&« u
tri dijela: 1, Dio: Od njihovog dolaska do g.
1527., deklamuje g. Kazimir Labaš. II. Dio: Od
g. 1527. do sadašnjeg rata, deklamuje g. Antun
Glavović. III. Dio: Hrvat u sađašnjem ratu, de-
klamuje »Hrvatska Vila« u osobi g.gjice Klare
Gozdenica. 5) »Dalmatinski mornar«, deklamuje
dječak Nikša Krstelj. 6) »Ranjen junak«, dekla-
muju dječaci Antun Gozdenica i Antun Bilić. 7)
»Kugina kuća«, lica: 1, Udovica Jele, g&gjica.
Marija Doljanin; II. Rade, njezin jedinac, dječak
Antun Kuljevan; Ill. Radina strina, g.gjićh Lucija
Talija; IV. Kuga, g.gjica Ane Perinić; V. Tu-
mač, g.gjica. Franka Mahnić. 8) Živa slika u pet
skupina: I. skupina: »Hrvatska Vila« pruža lovor-
vijenac slici Nj. Veličanstva. II. skupina: Ranjenik
sa bolničarkom. Ill. skupina: Udovica na grobu
palog vojnika. IV. skupina: Djeca sa hrvatskom
trobojnicom. V. skupina: »Angjeo mira«, za ko-
jim se vidljivo čezne. — Odbor.

Iz Opuzena.

(Rijetka starost.) Neki dan je u Podgra-
dini kod Opuzena preminula starica od 103 go-
dine: Joza Šiljeg udova pok. Mata. Za cijelog
njenog života nikada se nije razbolila, niti je
kakova zuba izgubila; ljekova nikad nije uzi-
mala, pa ni samoga kinina premda u Neretvi
(pa kad reku, da je Neretva nezdrava!). Kad je
navršila 100 godina života tada joj se zidala
kuća, pa na uspomenu njene stogodišnjice mije-
šala je klak zidarima i nosila na legjima breme
pripravljena klaka uz stepenice i donijela na
plećima bure vina od 60 litara da joj ljudi piju.
Odista prava rijetkost!

 

Domaće vijesti.

Narodna harnest vojničkim za.
povjednioima. Pišu nam iz Konavala : Ka-
ko je poznato, danas narod najviše želi radnih
sila. Mi smo amo bili sretni, što swo se namje-
rili na zapovjednika bosanskog oružničkog bata-
ljuna g. satnika Kornelija Becića i njegovog za-
mjenika g. satnika Božidara Lavrnja, koli sw u
malo dana dali narodu besplatao 1000 (L.!,:1.)
radnika-vojnika. Vojnici skoro su svi bosanski
muslimani, mladost mirne i blage ćudi i dobrog
ponašanja. Imena g.g. Becića i Lavrnje ostat će

C. i k. pomorsko zapovjedništvo  saopćuje | ovamošnjem narodu u ugodnoj uspomeni.

14. veljače:
Dne 12. veljače poslije podne eskadra je

Naši zarobljenici u Frenouskej.
Po točnim dobivenim informacijama doznajemo,

pomorskih zrakoplova razorila u Ravenni dva
skladišta na kolodvoru, teško oštetila kolodvor- sa Šoe bai ru oem M EN jav-
sku zgrađu, tvornicu sumpora i sladora, te pro- < bljeničkom 1ogord  Prasicu skoj : psi e
uzročila nekoliko požara, Obrambena baterija u državljani : Lukačević Qrgur iz Ilić
luci Corsini žestoko je bombardirala zrakoplove. | 1nqun iz Boke Kotorske, adna Je
Druga je eskadra s više teških bomba po- B Splje-
i ta, Knežević Eduard iz Vinjeraca u Dalm.; iz $|-
godila vodovodne strojarne u Codigoru i Cada- 064. Lovsowić: Antun, Lenarki: Soter La k
nellu, Svi su se zrakoplovi neoštećeni povratili. |. : Velčić Dominik. iz lgtre; Lupetin e

— C. i k. pomorsko zapovjedništvo.
Izmjena invalidnih zarobljenika.

Talijanski list »Tribuna« javlja : Posredova-
njem švicarskog »Crvenog Križa« postignuo se
je izmegju aust.o-ugarske i talijanske vlade spo-
razum i već je potpisan ugovor o izmjeni inva-
lidnih ratnih zarobljenika. Izmjena će započeti
početkom mjeseca travnja.

Italija i londonski ugovor.

»Neue Zitricher Zeitung« doznaje od rim-
skih i mletačkih trgovaca, da se u svim tamo.
njim slojevima pučanstva već otvoreno govori,
da će ltalija doskora prekršiti Iendonski ugovor
o utanačenju zajedničkoga mira i da ondje vla-

Rabca u Istri, Zagabzia Josip iz Plomina u Istri
i Burulčić G. iz Labina u Istri; iz Hrvatske :
Bašić Petar iz Kostrene i Ilić Ivan iz Sinca ko-
tar Otočac; Gobet Eugen iz Kormonsa i Zetik
Frano iz Trsta.

Svi su se ovi do nazad dva mjeseca nala-
zili, gdje mislimo da su i sada; u Usds (Gard),
Francuska. Na

 

da općenita čežnja za mirom.

 

==

7

 

 

 

eZ