. ite njegove želje dovode ga strogo logička

:: Ugarske pruža upravo izvanrednu zanimi-

= darskih interesa, a to u takovom opsegu i

 

N Ć aii =

 

PRAVA

VENA HRVATS

 

 

 

GIERA GR LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. đ

(ll MA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. |
KO NE VRATI LIST.KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. i

POJEDINI BROJ

 

)

IZLAZI SVAKE SUBOTE

:

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI URBDNI-
t TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
f ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

STOJI 20 PARA. ) UZPOPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI
y

 

U

 

Peđa

 

Našim regbi daje naj-
ugodnije, kad mogu centralne vlasti, nao-
sob Nijemce, Obijediti s barbarizma.

U protivnicima sve im je barbarsko,
a sami su doveli barbarske narode na ev-
ropsko bojište, »na obranu evr0pske civi-
lizacije«, i s njima vojuju rame uz rame.

Kod protivnika sve im je zločinačko,
a kod njih samih sve korektno, sve vonja
razglašenom misijom slobode, pa se odno-
silo to i na neprekidno .kršenje prava neu-
tralaca, i na nasilja Enitente u sve to ve-
ćoj mjeri prama malim narodima, i na za-
puštanje i upropašćivanje svojih saveznika,
i na vjerolomno kršenje ugovora i neodr-
žanje kraljevske riječi !

I samo ne spasavanje nemoćnih bro-
dolomaca znadu oni opravdati i korektnim
prikazati.

Čudno stoga izgleda, kad se izmegju
naših neprijatelja nagje koji pravedan čo-
vjek, koji svoju čeljad dobro pozna, te koji
ipak izrazi pravedan i povoljan sud o nama:

Tako je u Lausanni pred kratko vri-
jeme izišla pod naslovom »Grand proble-
me internationale« knjiga, koju je napisao '
g. Mihajlo Lempickij, član ruske dume. U
toj knjizi g. Lempickij upravo zanosno za-
govara pobjedu — Austro-Ugarske. A do

razmatranja o sadašnjem velikom narodnom
boju i o megjunarodnim odnosima, ali i
nazori skroz praktične maravi. Lempickij
posmatrao je iz najbliže blizine, kako je ra-
stao ruski gorostas, a znade, što čeka Ev-
ropu, ako bi Rusija pobijedila u sada-
Snjem ratu.

Evo što piše taj član ruske dume :

»Natjecanje izmegju Rusije i Austro-

vu sliku. Ono obuhvata opsežan kompleks
“političkih, narodnosnih, vjerskih i gospo-

od takove važnosti, da to natjecanje pre-
staje biti privatnom stivarju tih dviju mo-
narhlja, već postaje, u potpunom smislu

iKako se prave ratne
kinematografske snimke.

Isko je prije rata režija, refinement i teh-
“mika 'kinematografskog snimanja bila dosta raz-
vijena, moralo se ipak — kad je buknuo rat —
iznova učiti, S tim snimanjem bilo je kao i s mno-
gim ratnim strankama: našlo se je pred nepoz-
-matim činjenicama, pred sasvim novim zadaćama,
pa se moralo uvidjeti, da su vojničke vježbe ne-
što sasvim različito od pravoga rata. | prije rata
vigiali smo u kinematogr:fskim predstavama ratne
prizore, smotre kopnenih četa i ratnih brodova,
evlatička remek-djela — sve to s platna. No to
koje su u mirno doba snimane
na kojima kinematografski apa-

 

mismas

st Mini APO

Pr

AV AV

snage te riječi, pitanjem evropske civiliza-
cije. Uistinu se tu :radi o budućoj orga-
nizaciji evropskog istoka, o budućnosti ra-
znih slavenskih naroda, koji tamo žive te
ukupno obuhvataju znatan broj od 161 mi-
lijuna ljudi. Napokon se radi o tome, da
se ustanovi uloga istoka u životu Evrope,
njegov položaj spram zapada i megjusobni
njihovi odnosi.

Rat izmegju Rusije i Austro-Ugarske
rat je dviju ideja : ideje nekadašnje države,
centralističke i autokratske, koja je stvore-
na za osvajanja bez kraja i za istragu pod-
jarmljenih naroda, a u drugu ruku ideje
moderne države, koja se oslanja na načelo
saveza slobodnih autonomnih naroda, obez-
bjegjujući miran razvitak njihovih narodnih
individualiteta. S vjerskog stajališta to je
borba izmegju dvije crkve : ortodoksne i ka-
toličke. Prva je pokoran rob države, pode-
sno orugje političkog djelovanja države :
druga teži po universalnom svom značaju
za neodvisnošću vjerskog života od politi-
čkih utjecaja ; prva zagovara staro načelo:
cuius regio, illius religio sa svim  konfe-
sionalnim pritiscima, dok druga nastupa na-
čela crkve, koja ima svoje neodvisno, od
države odijeljeno područje. Riječju: uhva-
tile su se u koštac dvije civilizacije : grčko-
bizantinska, koju zastupa Rusija, i latinska,
koju zastupa Austro-Ugarska. To je pravi
smisao sadašnjega rata«.

Polazeći s te analize, gosp. Lempickij
razlaže opasnosti, koje bi izazvala pobjeda
Rusije, pa veli :

»Pobjedonosna Rusija ne bi više našla
protuteže proti svojoj megjunarodnoj moći,
niti granice za svoje gramženje za gospod-
stvom, niti zapreka za svoju ekspansiju i
za svoje osvajalačke težnje. Ta carevina
s gotovo 200 milijuna stanovnika, puna
prezira i mržnje proti »trulome zapadu«,
diktovala bi civilizovanom svijetu svoje za-
kone, upravljala njegovim životom i ure-
dila megjunarodne odnose. U tom leži sva
pogibelj, koja prijeti s pobjede Rusije.

Uspjeh u ratu uvjetuje nesumnjivo ta-
kogjer ćudoredna moć, koja se poziva u

ma, kako se dovozi ratni materijal, peći za ku-
hanje, barake za bolnice itd, Na samom bojištu
već je uvelike bijesnio boj. Nijemci su u pospje-
šenim hodovima prelazili preko Belgije, osvajali
grad za gradom — dok su se u kinografima jav-
ljale same mirne slike, koje nijesu još ništa o-
davale o grozotama pravoga rata. Kinematograi-
skim operaterima nije se još bio dopuštao pri-
stup u bojne redove, pa se u njihovim proizvo-
dima dugo nijesu malazili ratni dogagjaji. Tek
malo po mato mogli su oni i na samom bojištu
okretati svoj aparat, makar se bojna linija i po-
maknula nekoliko kilometara ispred njih, Odje-
danput dobismo filme s razrušenim selima, s ra-
zvalinama ponosnih tvrgjava, koje su nekada bile
sva nada neprijateljska. Ugledasmo razoreni ratni
materijal, raskopane streljačke rovove protjeranoga

+| neprijatelja sa svim onim, što je morao ondje

ostaviti, povorke jadnih zarobljenika, ranjenike,
bolesnike i zatočeničke tabore.

No još uvijek nije nam kinematograf mo-
gao donijeti jasnije slike o tečaju modernog rata,
o konjaničkim navalama i o bučnim jurišima.
Ovdje-ondje mogli smo ugledati odlomke iz ve-
likoga hrvanja. U prvom redu teško topništvo na
poslu, čudovišne mužare, one od 30,5, kako se
dovlače, uzigjuju i upravljaju proti neprijatelju,
rigajući ogromne svoje metke na njega, Prema
ipostepenom razvijanju ratnoga filma jasno šmo
razabirali, kako se operateur sve više prikučuje

a iii iti ES Go Jl U

ia stirttsstadniččnat patičiijatažičiavijnaš
U DUBROVNIKU, 26. FEBRUARA 1916.

tuJtaittutiAa tt A:

pomoć. Da stvori takovu moć, ruska se
vlada utječe slavenskom jedinstvu“, ona
»razgaljuje svoje srce Poljacima, obećavajući
im raj pod žezlom ruskog cara, te privlači
u »krilo majke Rusije« i »braću« Ukrajince.
Unatoč svim činjenicama, koje su bezuvjet-
no poricanje slatkih obećanja, Rusija traži
lakovjerne, bezazlene saveznike, Ali slaven-
ski su narodi odviše trpjeli pod brutalnom
sebičnošću ruske vlade i ruskog naroda, a
da bi mogli vjerovati, da je ova sebičnost
sada najedared ustupila mjesto ideji narod-
nih sloboština. Ruski duh još nije dotjerao
tako daleko, da bi se mogao zagrijati za
takove ideje, niti je careva vlada sposobna,
da ih praktično provede«.

Dosta jasno, na kojoj je strani prava
sloboda, civilizacija, čovještvo !

 

Ruske prijetnje protiv
kralju Nikoli.

»Nationalzeittung« javlja s ruske granice :

Rusko je novinstvo vrlo ogorčeno protiv
crnogorskog kralja Nikole, izjavljujući, da je dalj-
nje prijateljstvo izmegju Rusije i Crne Gore ne-
moguće. Kako »Ruskoje Slovo« doznaje, dao se
je u Rimu kralju mig, da njegov boravak
ondje nije poćudan. Pariz nije kralja tokogjer
rado gledao i tako mu nije preostalo drugo, ne-
go da pogje u Lyon. Svi su saveznici veoma
nezadovoljni s kraljem Nikolom, te su ga pozvali,
da opravda svoj postupak za rata i neočekivane
kapitulacije. O ovim izjavama ovisi sudbina Crne
Gore i sudbina dinastije Njeguš. Sazonovljevo
glasilo piše : Dok se je Rusija sa svim silama
borila za zajedničku pobjedu, nije kralj Nikola
ništa poduzeo, da odtereti svoje saveznike, već
je samo zaposjeo Skadar. Crna Gora ne može
zahtijevati, da je Rusija nakon svega toga zašti-
ćuje i podupire.

»Ruskija Vjedomosti« pišu : Crna Gora se
je u ratu tako lukavo ponijela, da je u vodećim
političkim i vojničkim krugovima Rusije vladalo
najveće nepovjerenje naprama Crmoj Gori. Pre-
govori su o kapitulaciji pokazali, da je ovo ne-
povjerenje bilo potpuno opravdano. Nastoje li
danas u Rimu neke crnogorske ličnosti, da o-
peru ljagu kralja Nikole, to je vrlo proziran ma-
nevar, koji ide za tim, da Rusija opet pokloni
svoju naklonost crnogorskomu kralju. Počevši od
proljeća 1911. prati se u Petrograđu s nepovje-

pravoj bojnoj liniji. Za te poslove morao je biti
naoružan kao i svaki drugi bojovnik, koji se na-
lazi na ratištu. Morao se pobrinuti za doličnu
uniformu, a na legja uprtiti tešku uprtnjaču, u
koju je naslagao sve, što je potrebno njemu i
njegovom aparatu. No u prvom redu morao se
pouzdati u svoju fizičku snagu, da uzmogne pod-
nijeti sve tegobe, koje podnose i drugi vojnici,
Nijesu ga smjele smetati planine, snijeg i led,
razrušeni mostovi i rijeke, koje su prešle svo-
ja korita. Razumije se samo po sebi, da mje-
sta, koja izbiraju operateri za svoje aparate, ni-
jesu baš najskrivenija od neprijateljskih metaka,
pa je za današnjega rata već vrlo mnogo kine-
matografskih operatera platilo glavom, a još više
ih ostalo ranjeno. No bilo ih je i dosta hrabrih,
koji su u opasnim časovima ostavili svoj aparat
i priskočili u pomoć najbližim ratnicima; jedan
je od njih dobio za svoje junačko držanje sre-
brnu kolajnu 2a hrabrost,

Danas je vještina ratnoga filmovanja već
tako doljerana, da ne preza ni od najvećih po-
teškoća, ako treba, da se djela naših četa sni-
me na vječna vremena. Tek prije nekoga vreme-
na pušten je u promet film nazvan »Na visini
od 3000 metara«, koji prikazuje impozantan boj
naših četa na Soči, pa se po njemu najbolje vidi,
kako se već usavršila vještina ratnoga filmovanja.
Pa zato naša vrhovna vojna uprava i umije ci-

 

| jeniti ovu vještinu, koja će igrati znatnu ulogu

RAJNA) gram JR

irmtaA Ata Stuita s tut tito
AA a DRA ND d pa JERSSS ŠER ta ENE SSR l

sag, Xu.

renjem crnogorska politika. Mijušković je god.
1911. bio izvafiredni poslanik kralja Nikole u
Petrogradu, pa ije već onda svojim držanjem iza-
zvao najnepovoljniji dojam. Crna :'Gora posve je
proigrala pravo, da se još ubraja u ententu. Što
to znači, to će iskusiti kralj Nikola kod mirovnih
pregovora. Kralj Nikola ni u kojem slučaju ne
smije računati na to, da će ga ententa priznati
službenim suverenom Crne Gore.

Petrogradski »Den« piše: Bivši francuski
poslanik u Crnoj Gori bio bi bolje učinio, da
nije objelodanio izjave ministra-predsjednika Mi-
juškovića. Ove izjave naime ničim ne opravda-
vaju korak kralja Nikole, već naprotiv potvegjuju
vijesti Austro-Ugarske o pregovorima kralja Ni-
kole glede zasebnog mira. Sigurno je, da Grna
Gora hoće sklopiti zaseban mir i da se je izne-
vjerila saveznicima. Bilo bi bolje, da se je dao
kralj Nikola zarobiti, nego što je priredio ;takov
moralni poraz saveznicima.

Gen. pješ. pl. Kčvess na Cetinju.

Iz stana ratnih dopisnika javljaju :

Krasan veljački dan, pun sunca i topline
našao je Cetinje u slavnosnom raspoloženju.
Gragjani su sami ponudili da će iskititi kuće
zastavama, pa su se raznoliki barjaci vijali nad
dupkom punim cestama. U glavnoj ulici, .od
ulaza u grad do trga u sređini njegovoj stajala
je c. i k. posada, a uz nju kretalo se nesmetano
gragjanstvo; to je svojim slikovitim nošjama gra-
du podavalo krasnu sliku. Bilo je crnogorskih
časnika i vojnika u odorama, ali bez onižja, ko-
ji su pozorno pratili njima neobični prizor,

Trublja navijestila je dolazak zapovjednika
vojske. Iz automobila sišao je gen. pješ. Herman
pl. Kovess, praćen sjajnom suitom, na čelo joj
poglavica glavnog stožera general Teođor Kono-
picky. Gen. pješ. Kovess pregledao je vojsku,
pozdravio vojničke funkcionare te se onda obratio
crnogorskim dostojanstvenicima.

Kao prvi pozdravio je vojnog zapovjedni-
ka časni mitropolita Mitrofan, koji je bio odje-
ven u bogati biskupski ornat, urešen s komtur-
skim krstom reda Frana Josipa, ovim riječima :

»Vaša preuzvišenosti ! Velemožni gospo-
dine zapovjedniče ! Kao duhovni pastir Crne Go-
re smatram uhodnom svojom dužnošću, da po-
zdravim Vašu preuzvišenost u povodu prvog Va-
šeg dolaska u Crnu Goru. Preslaba je moja riječ,
a da izrazim ono, što u taj čas osjećam, ali sla-
bost njezinu nadopunit će hijstorijska činjenica,
da je slavni vladar Austro-Ugarske, Njeg. c. i k.
apostolsko Veličanstvo car i kralj Frano Josip
vazda bio u milosti sklon Crnoj Gori, odnosno

u povijesti sadašnjega rata. Za našim primjerom
povela se najprije Njemačka, a onda Francuska
i Engleška. Ovoj našoj industriji dozvoljeno je
sada da može sudjelovati na bugarskim i tur-
skim ratištima.

Ratni filmi otpremaju se najprije u naš ratni
arkiv, gdje se razvijaju pod vojničkim nadzorom ;
tamo im se daju dolični natpisi, a onda se od-
nose na vojnu cenzuru, gdje se eventualno uni-
štavaju oni odlomci, koji bi s vojničke . strane
mogli biti sumnjivi. Tek onda dobivaju filmi ta-
kozvanu »propusnicu«, da se mogu iznositi pted
javnost. Odande se raznose daleko preko qgra-
nica monarhije, u neutralno inozemstvo, 'a naj-
više u Ameriku, da ondje u nepobitnom jeziku
sruši sve laži i sve klevete, koje su danas jedino
oružje naših neprijatelja, kako bi se naši veliki
vojni uspjesi umanjili.

Za moderno ratovanje nije nijedna stvar
tako karakteristična kao pustoća bojnoga polja,
pa zar da se na toj pustoći podigne kinemato-
grafski aparat, visok od prilike dva metre, koji
bi imao u skorašnjem okršaju hvatati snimke?
Kad bi se i našla kakva kinematografska ušijana
glava, da se usudi u takvim prilikama sjesti za
svoj aparat — zacijelo bi za pet časova odletio
i raspršio se u zraku skupa sa svojim aparatom
i s najljepšom svojom snimkom. se dakle,
da se prava i živa snimka isred sredine bojnog
kreševa neće nikada učiniti, nego da će na mje-