. ite njegove želje dovode ga strogo logička :: Ugarske pruža upravo izvanrednu zanimi- = darskih interesa, a to u takovom opsegu i N Ć aii = PRAVA VENA HRVATS GIERA GR LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. đ (ll MA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. | KO NE VRATI LIST.KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. i POJEDINI BROJ ) IZLAZI SVAKE SUBOTE : PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI URBDNI- t TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, f ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. ) UZPOPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI y U Peđa Našim regbi daje naj- ugodnije, kad mogu centralne vlasti, nao- sob Nijemce, Obijediti s barbarizma. U protivnicima sve im je barbarsko, a sami su doveli barbarske narode na ev- ropsko bojište, »na obranu evr0pske civi- lizacije«, i s njima vojuju rame uz rame. Kod protivnika sve im je zločinačko, a kod njih samih sve korektno, sve vonja razglašenom misijom slobode, pa se odno- silo to i na neprekidno .kršenje prava neu- tralaca, i na nasilja Enitente u sve to ve- ćoj mjeri prama malim narodima, i na za- puštanje i upropašćivanje svojih saveznika, i na vjerolomno kršenje ugovora i neodr- žanje kraljevske riječi ! I samo ne spasavanje nemoćnih bro- dolomaca znadu oni opravdati i korektnim prikazati. Čudno stoga izgleda, kad se izmegju naših neprijatelja nagje koji pravedan čo- vjek, koji svoju čeljad dobro pozna, te koji ipak izrazi pravedan i povoljan sud o nama: Tako je u Lausanni pred kratko vri- jeme izišla pod naslovom »Grand proble- me internationale« knjiga, koju je napisao ' g. Mihajlo Lempickij, član ruske dume. U toj knjizi g. Lempickij upravo zanosno za- govara pobjedu — Austro-Ugarske. A do razmatranja o sadašnjem velikom narodnom boju i o megjunarodnim odnosima, ali i nazori skroz praktične maravi. Lempickij posmatrao je iz najbliže blizine, kako je ra- stao ruski gorostas, a znade, što čeka Ev- ropu, ako bi Rusija pobijedila u sada- Snjem ratu. Evo što piše taj član ruske dume : »Natjecanje izmegju Rusije i Austro- vu sliku. Ono obuhvata opsežan kompleks “političkih, narodnosnih, vjerskih i gospo- od takove važnosti, da to natjecanje pre- staje biti privatnom stivarju tih dviju mo- narhlja, već postaje, u potpunom smislu iKako se prave ratne kinematografske snimke. Isko je prije rata režija, refinement i teh- “mika 'kinematografskog snimanja bila dosta raz- vijena, moralo se ipak — kad je buknuo rat — iznova učiti, S tim snimanjem bilo je kao i s mno- gim ratnim strankama: našlo se je pred nepoz- -matim činjenicama, pred sasvim novim zadaćama, pa se moralo uvidjeti, da su vojničke vježbe ne- što sasvim različito od pravoga rata. | prije rata vigiali smo u kinematogr:fskim predstavama ratne prizore, smotre kopnenih četa i ratnih brodova, evlatička remek-djela — sve to s platna. No to koje su u mirno doba snimane na kojima kinematografski apa- mismas st Mini APO Pr AV AV snage te riječi, pitanjem evropske civiliza- cije. Uistinu se tu :radi o budućoj orga- nizaciji evropskog istoka, o budućnosti ra- znih slavenskih naroda, koji tamo žive te ukupno obuhvataju znatan broj od 161 mi- lijuna ljudi. Napokon se radi o tome, da se ustanovi uloga istoka u životu Evrope, njegov položaj spram zapada i megjusobni njihovi odnosi. Rat izmegju Rusije i Austro-Ugarske rat je dviju ideja : ideje nekadašnje države, centralističke i autokratske, koja je stvore- na za osvajanja bez kraja i za istragu pod- jarmljenih naroda, a u drugu ruku ideje moderne države, koja se oslanja na načelo saveza slobodnih autonomnih naroda, obez- bjegjujući miran razvitak njihovih narodnih individualiteta. S vjerskog stajališta to je borba izmegju dvije crkve : ortodoksne i ka- toličke. Prva je pokoran rob države, pode- sno orugje političkog djelovanja države : druga teži po universalnom svom značaju za neodvisnošću vjerskog života od politi- čkih utjecaja ; prva zagovara staro načelo: cuius regio, illius religio sa svim konfe- sionalnim pritiscima, dok druga nastupa na- čela crkve, koja ima svoje neodvisno, od države odijeljeno područje. Riječju: uhva- tile su se u koštac dvije civilizacije : grčko- bizantinska, koju zastupa Rusija, i latinska, koju zastupa Austro-Ugarska. To je pravi smisao sadašnjega rata«. Polazeći s te analize, gosp. Lempickij razlaže opasnosti, koje bi izazvala pobjeda Rusije, pa veli : »Pobjedonosna Rusija ne bi više našla protuteže proti svojoj megjunarodnoj moći, niti granice za svoje gramženje za gospod- stvom, niti zapreka za svoju ekspansiju i za svoje osvajalačke težnje. Ta carevina s gotovo 200 milijuna stanovnika, puna prezira i mržnje proti »trulome zapadu«, diktovala bi civilizovanom svijetu svoje za- kone, upravljala njegovim životom i ure- dila megjunarodne odnose. U tom leži sva pogibelj, koja prijeti s pobjede Rusije. Uspjeh u ratu uvjetuje nesumnjivo ta- kogjer ćudoredna moć, koja se poziva u ma, kako se dovozi ratni materijal, peći za ku- hanje, barake za bolnice itd, Na samom bojištu već je uvelike bijesnio boj. Nijemci su u pospje- šenim hodovima prelazili preko Belgije, osvajali grad za gradom — dok su se u kinografima jav- ljale same mirne slike, koje nijesu još ništa o- davale o grozotama pravoga rata. Kinematograi- skim operaterima nije se još bio dopuštao pri- stup u bojne redove, pa se u njihovim proizvo- dima dugo nijesu malazili ratni dogagjaji. Tek malo po mato mogli su oni i na samom bojištu okretati svoj aparat, makar se bojna linija i po- maknula nekoliko kilometara ispred njih, Odje- danput dobismo filme s razrušenim selima, s ra- zvalinama ponosnih tvrgjava, koje su nekada bile sva nada neprijateljska. Ugledasmo razoreni ratni materijal, raskopane streljačke rovove protjeranoga +| neprijatelja sa svim onim, što je morao ondje ostaviti, povorke jadnih zarobljenika, ranjenike, bolesnike i zatočeničke tabore. No još uvijek nije nam kinematograf mo- gao donijeti jasnije slike o tečaju modernog rata, o konjaničkim navalama i o bučnim jurišima. Ovdje-ondje mogli smo ugledati odlomke iz ve- likoga hrvanja. U prvom redu teško topništvo na poslu, čudovišne mužare, one od 30,5, kako se dovlače, uzigjuju i upravljaju proti neprijatelju, rigajući ogromne svoje metke na njega, Prema ipostepenom razvijanju ratnoga filma jasno šmo razabirali, kako se operateur sve više prikučuje a iii iti ES Go Jl U ia stirttsstadniččnat patičiijatažičiavijnaš U DUBROVNIKU, 26. FEBRUARA 1916. tuJtaittutiAa tt A: pomoć. Da stvori takovu moć, ruska se vlada utječe slavenskom jedinstvu“, ona »razgaljuje svoje srce Poljacima, obećavajući im raj pod žezlom ruskog cara, te privlači u »krilo majke Rusije« i »braću« Ukrajince. Unatoč svim činjenicama, koje su bezuvjet- no poricanje slatkih obećanja, Rusija traži lakovjerne, bezazlene saveznike, Ali slaven- ski su narodi odviše trpjeli pod brutalnom sebičnošću ruske vlade i ruskog naroda, a da bi mogli vjerovati, da je ova sebičnost sada najedared ustupila mjesto ideji narod- nih sloboština. Ruski duh još nije dotjerao tako daleko, da bi se mogao zagrijati za takove ideje, niti je careva vlada sposobna, da ih praktično provede«. Dosta jasno, na kojoj je strani prava sloboda, civilizacija, čovještvo ! Ruske prijetnje protiv kralju Nikoli. »Nationalzeittung« javlja s ruske granice : Rusko je novinstvo vrlo ogorčeno protiv crnogorskog kralja Nikole, izjavljujući, da je dalj- nje prijateljstvo izmegju Rusije i Crne Gore ne- moguće. Kako »Ruskoje Slovo« doznaje, dao se je u Rimu kralju mig, da njegov boravak ondje nije poćudan. Pariz nije kralja tokogjer rado gledao i tako mu nije preostalo drugo, ne- go da pogje u Lyon. Svi su saveznici veoma nezadovoljni s kraljem Nikolom, te su ga pozvali, da opravda svoj postupak za rata i neočekivane kapitulacije. O ovim izjavama ovisi sudbina Crne Gore i sudbina dinastije Njeguš. Sazonovljevo glasilo piše : Dok se je Rusija sa svim silama borila za zajedničku pobjedu, nije kralj Nikola ništa poduzeo, da odtereti svoje saveznike, već je samo zaposjeo Skadar. Crna Gora ne može zahtijevati, da je Rusija nakon svega toga zašti- ćuje i podupire. »Ruskija Vjedomosti« pišu : Crna Gora se je u ratu tako lukavo ponijela, da je u vodećim političkim i vojničkim krugovima Rusije vladalo najveće nepovjerenje naprama Crmoj Gori. Pre- govori su o kapitulaciji pokazali, da je ovo ne- povjerenje bilo potpuno opravdano. Nastoje li danas u Rimu neke crnogorske ličnosti, da o- peru ljagu kralja Nikole, to je vrlo proziran ma- nevar, koji ide za tim, da Rusija opet pokloni svoju naklonost crnogorskomu kralju. Počevši od proljeća 1911. prati se u Petrograđu s nepovje- pravoj bojnoj liniji. Za te poslove morao je biti naoružan kao i svaki drugi bojovnik, koji se na- lazi na ratištu. Morao se pobrinuti za doličnu uniformu, a na legja uprtiti tešku uprtnjaču, u koju je naslagao sve, što je potrebno njemu i njegovom aparatu. No u prvom redu morao se pouzdati u svoju fizičku snagu, da uzmogne pod- nijeti sve tegobe, koje podnose i drugi vojnici, Nijesu ga smjele smetati planine, snijeg i led, razrušeni mostovi i rijeke, koje su prešle svo- ja korita. Razumije se samo po sebi, da mje- sta, koja izbiraju operateri za svoje aparate, ni- jesu baš najskrivenija od neprijateljskih metaka, pa je za današnjega rata već vrlo mnogo kine- matografskih operatera platilo glavom, a još više ih ostalo ranjeno. No bilo ih je i dosta hrabrih, koji su u opasnim časovima ostavili svoj aparat i priskočili u pomoć najbližim ratnicima; jedan je od njih dobio za svoje junačko držanje sre- brnu kolajnu 2a hrabrost, Danas je vještina ratnoga filmovanja već tako doljerana, da ne preza ni od najvećih po- teškoća, ako treba, da se djela naših četa sni- me na vječna vremena. Tek prije nekoga vreme- na pušten je u promet film nazvan »Na visini od 3000 metara«, koji prikazuje impozantan boj naših četa na Soči, pa se po njemu najbolje vidi, kako se već usavršila vještina ratnoga filmovanja. Pa zato naša vrhovna vojna uprava i umije ci- | jeniti ovu vještinu, koja će igrati znatnu ulogu RAJNA) gram JR irmtaA Ata Stuita s tut tito AA a DRA ND d pa JERSSS ŠER ta ENE SSR l sag, Xu. renjem crnogorska politika. Mijušković je god. 1911. bio izvafiredni poslanik kralja Nikole u Petrogradu, pa ije već onda svojim držanjem iza- zvao najnepovoljniji dojam. Crna :'Gora posve je proigrala pravo, da se još ubraja u ententu. Što to znači, to će iskusiti kralj Nikola kod mirovnih pregovora. Kralj Nikola ni u kojem slučaju ne smije računati na to, da će ga ententa priznati službenim suverenom Crne Gore. Petrogradski »Den« piše: Bivši francuski poslanik u Crnoj Gori bio bi bolje učinio, da nije objelodanio izjave ministra-predsjednika Mi- juškovića. Ove izjave naime ničim ne opravda- vaju korak kralja Nikole, već naprotiv potvegjuju vijesti Austro-Ugarske o pregovorima kralja Ni- kole glede zasebnog mira. Sigurno je, da Grna Gora hoće sklopiti zaseban mir i da se je izne- vjerila saveznicima. Bilo bi bolje, da se je dao kralj Nikola zarobiti, nego što je priredio ;takov moralni poraz saveznicima. Gen. pješ. pl. Kčvess na Cetinju. Iz stana ratnih dopisnika javljaju : Krasan veljački dan, pun sunca i topline našao je Cetinje u slavnosnom raspoloženju. Gragjani su sami ponudili da će iskititi kuće zastavama, pa su se raznoliki barjaci vijali nad dupkom punim cestama. U glavnoj ulici, .od ulaza u grad do trga u sređini njegovoj stajala je c. i k. posada, a uz nju kretalo se nesmetano gragjanstvo; to je svojim slikovitim nošjama gra- du podavalo krasnu sliku. Bilo je crnogorskih časnika i vojnika u odorama, ali bez onižja, ko- ji su pozorno pratili njima neobični prizor, Trublja navijestila je dolazak zapovjednika vojske. Iz automobila sišao je gen. pješ. Herman pl. Kovess, praćen sjajnom suitom, na čelo joj poglavica glavnog stožera general Teođor Kono- picky. Gen. pješ. Kovess pregledao je vojsku, pozdravio vojničke funkcionare te se onda obratio crnogorskim dostojanstvenicima. Kao prvi pozdravio je vojnog zapovjedni- ka časni mitropolita Mitrofan, koji je bio odje- ven u bogati biskupski ornat, urešen s komtur- skim krstom reda Frana Josipa, ovim riječima : »Vaša preuzvišenosti ! Velemožni gospo- dine zapovjedniče ! Kao duhovni pastir Crne Go- re smatram uhodnom svojom dužnošću, da po- zdravim Vašu preuzvišenost u povodu prvog Va- šeg dolaska u Crnu Goru. Preslaba je moja riječ, a da izrazim ono, što u taj čas osjećam, ali sla- bost njezinu nadopunit će hijstorijska činjenica, da je slavni vladar Austro-Ugarske, Njeg. c. i k. apostolsko Veličanstvo car i kralj Frano Josip vazda bio u milosti sklon Crnoj Gori, odnosno u povijesti sadašnjega rata. Za našim primjerom povela se najprije Njemačka, a onda Francuska i Engleška. Ovoj našoj industriji dozvoljeno je sada da može sudjelovati na bugarskim i tur- skim ratištima. Ratni filmi otpremaju se najprije u naš ratni arkiv, gdje se razvijaju pod vojničkim nadzorom ; tamo im se daju dolični natpisi, a onda se od- nose na vojnu cenzuru, gdje se eventualno uni- štavaju oni odlomci, koji bi s vojničke . strane mogli biti sumnjivi. Tek onda dobivaju filmi ta- kozvanu »propusnicu«, da se mogu iznositi pted javnost. Odande se raznose daleko preko qgra- nica monarhije, u neutralno inozemstvo, 'a naj- više u Ameriku, da ondje u nepobitnom jeziku sruši sve laži i sve klevete, koje su danas jedino oružje naših neprijatelja, kako bi se naši veliki vojni uspjesi umanjili. Za moderno ratovanje nije nijedna stvar tako karakteristična kao pustoća bojnoga polja, pa zar da se na toj pustoći podigne kinemato- grafski aparat, visok od prilike dva metre, koji bi imao u skorašnjem okršaju hvatati snimke? Kad bi se i našla kakva kinematografska ušijana glava, da se usudi u takvim prilikama sjesti za svoj aparat — zacijelo bi za pet časova odletio i raspršio se u zraku skupa sa svojim aparatom i s najljepšom svojom snimkom. se dakle, da se prava i živa snimka isred sredine bojnog kreševa neće nikada učiniti, nego da će na mje-