PRAVA

RVENA HRVATSKA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KONE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

or Nr Et SSS PSS A SLS ._

Hrvatski sabor.

Nakon oduljeg rada hrvatski je sabor
na 9. o. mj. previšnjim kraljevskim reskrip-
tom odgogjen na neizvjesno vrijeme. Ne-
tom se prije Božića sabor okupio na dru-
go ratno zasjedanje, odmah se je uočilo i
javno isticalo, kako ova ratna zasjedanja
imaju daleko veće značenje, nego li u mir-
no i normalno doba.

Sabor je naime vidljivi dokaz poseb-
nog političkog života, te jako pomagalo i

 

orugje u borbi za narodna prava. Sabor
ima da bude izraz volje naroda, ogledalo
njegove duše, vjerni tumač njegovih osje-
ćaja i čuvstava, pravi odjek njegovih želja
i potreba. |

Zastupnici hrvatskoga naroda imali su.
u saborskim zasjedanjima dovoljno lijepe
prigode, da i u ovo ratno vrijeme porade
za nesmetani razvoj ustavnog javnog živo-
ta, da riješe razna pitanja, te zasijecaju u
autonomnu upravu, da javno dadu oduška
čuvstvima srca svoga, da pred svijetom po-
svjedoče vjernost i hrabrost hrvatskoga na-
roda, da pred forum javnosti iznesu oprav-
dane njegove aspiracije za ostvarenjem hr-
vatskog državnog prava.

Hrvatski narod ima da se ćuti zado-
voljan i da bude ponosan, gdje je i kroz
ovo ratno doba njegov sabor djelovao i
radio, dok svi drugi sabori u Monarhiji, o-
sim ugarskoga, nijesu mogli niti jednom
da se nagju na okupu.

Razumljivo je s toga, da je svatko o-
vom saborskom djelovanju imao da posveti
osobitu pažnju, jer dok hrvatski vojnici li-
jevaju krv na obranu carstva, dotle hrvat-
ski zastupnici imaju da izvojšte priznanje
historičnih prava hrvatskomu narodu.

Podrobnijim radom hrvatskoga sabora
ne možemo da se pozabavimo, niti da ula-
zimo u meritum pojedinih kulturnih i soci-
Jalnih djela, što ih je sabor tijekom ovog
zasjedanja izvršio. Pripuštamo to našim dnev-
nicima, kad nami razne prilike to nedopu-

 

štaju.

Drač.
Piše Prof. Dr. Božo Cvjetković.
(Svršetak

).

U početku rimskoga carstva pripadaše Drač
pokrajini Macedoniji, gdje je bio glavnim gra-
dom Solun. Ali već pod carem Dioklecijanom
domogne se ovaj grad visine glavnog sijela novo-
ustrojene pokrajine Epirus nova. Grad uze pod
Rimljanima jake dimenzije, a linija ostataka biv-
ših gradskih bedema daleko prema sjeveru jasno
o tome govori. U gradu odvajaše raskoš i bla-
gostanje. Velebne palače natjecahu se sa pono-
snim termama, trkalištem itd. Grad je posjedovao
jaku vodovalju, dogotovljenu za cara Hadrijana,
o čemu govore i natpisi. Uopće je grad zname-
nit s arheološke strane, što potvrgjuju ispitivanja
Leona Heuzei po naredbi Napoleona III.

Orad je silno trpio od potresa te ga udari

gedeo 940i lice grada izgubi mnogo od svoje

Godine 395 car Teodozije razdijeli rimsko
carstvo megju svoje sinove. Honoriju daće zapad,

 

a Arkadiju istok. Jer se je Drač nalazio istočno
od demarkacijone linije te dijeljaše sada istočno
udarajući od Velike

I
i
|
:

 

<

POJEDINI BROJ

Ograničit ćemo se samo na lo, da se
osvrnemo na značenje ovog saborskog za-
sjedanja za naš javni politički život.

Saborska većina hrvatske ujedinjene
samostalne stranke, koja se još uvijek rado
nazivlje srpsko-hrvatskom koalicijom, svojim
radom prije rata doživjela je potpuni ban-
krot svog političkog djelovanja, pak je o-
pravdane nade, da će se pojedini elementi
te struje povratiti na pravo hrvatsko na-
rodno shvaćanje i da bi ovo ratno sabor-
sko zasjedanje moglo uroditi složnim radom
svih stranaka za ostvarenjem hrvatskog dr-
žavnog prava.

Drugdje su se stranke i bez sabora
sjedinile za složan politički rad. I kod nas
u pokrajini izabran je barem odbor za me-
gjustranački sporazum, ali — proti svakom
oč-.kivanju — o tom se u «Banovini nije
nažalost ni riječ povela. Sve je regbi u tom
smislu pri starom.

Iz činjenice, da većina nije htjela da

pripusti u sabor one pravaške zastupnike, Jakost vojske i mornarice Portugala.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 20 PARA

sa mA A Mesta
Rea BE

| Pariško vijeće saveznika, na kojem će prvi put
| sudjelovati i Italija, bavit će se u prvom redu
dogagjajima na Jadranu. Dosad se nije za to pi-
tanje gotovo nitko zanimao. Na početku rata po-
kušala je francuska flota navalu na Kotor, no
taj se je pokušaj izjalovio. Budući da su uz Trst,
Rijeka i Pula s morske strane još mnogo nepri-
stupačniji, okanio se je zapovjednik daljnjih po-
kušaja. S kopna moglo bi se ovim lukama pri-
kučiti samo onda, kad bi Talijani pobijedili na
Soči, dakle u nedoglednoj budućnosti. Megjutim
trebalo bi sputati austro-ugarsku i njemačku flotu
na Jadranu barem toliko, da se saveznička flota
poštedi od gubitaka. Lanessan preporučuje Tali-
janima, neka zaštićuju otrantski prolaz, te svojom
mornaricom bombardovaju obale, jer bi im se
bugarske i austro-ugarske čete mogle učvrstavati
| prema Valoni. Talijani su razborito postupali,
| kad su se okanili ekspedicije u Arbaniju, jer im
| i obrana vlastite obale zadaje dovoljno posla.
| Engleška mora ltaliji staviti na raspoloženje svo-
je torpedske razarače i brodove za traženje mina,
| koje će zapasti zadaća, da čuvaju sigurnost na

| Jadranu i na Sredozeninom moru.
|

 

 

koji su za više sjednica isključeni bili od

sudjelovanja u saboru radi svoga duboko
osjećanoga hrvatskog patriotizma, kao i iz
upadice zastupnika Wildera, kojom se je
nabacio na pravaše, dade se zaključiti, da
je saborska većina ostala ona ista, stara

 

U mirno doba iznosi stalež portugiške voj-
ske : 31.600 momaka, 5000 konja i 1100 mazaka.
Ova je vojska formisana u 8 divizija. U ratu
postavlja Portugal: 208 bataljuna, 52 eskadrone,
80 poljskih baterija, 40 tvrgjavnih baterija i 20

srpsko-hrvatska koalicija, zadojena mržnjom | 214.000 momaka, 6000 konjanika i 480 topova.

na sve što pravaški misli i osjeća.

Zakonom od 12. rujna 1887. uvedena je u

Ista ta saborska većina nije poduzela! Portugalu opća vojna dužnost, a koja je zako-

nikakvog pozitivnog političkog koraka za
priznanje pravica hrvatskoga naroda. Po
tom je do sada slaba izgleda za bolji po-
litički život u Banovini.

A ima li kod nas w pokrajini boljeg
izgleda? Nije li ubitačni naziv »srpsko-
hrvatski« još uvijek u kreposti ? Ne resi
li dvojezičnost još uvijek naše urede? Ne
pomalja li opet malo po malo stari kurs
svoju glavu?

Idemo, da vidimo!

 

,Gospodstvo“ Italije na Jadranu.

Bivši irancuski ministar mornarice Lanessan

nom od 23. kolovoza 1911. proširena na sve
muškarce u dobi od 17. do 45. godine. Vojna se
služba dijeli: Novačka izobrazba traje 15-30 ne-
djelja, već prema vrsti oružja, te iz instrukcione
škole, koju svaki sposobni mo1a kroz 10 godina
i to godišnje kroz 2 sedmice posjećivati. Nakon,
10 godina premješta se u pričuvu. Momčad, koja
aktivno mora služiti, to su dobrovoljci, i koji
izžrijebe, moraju služiti godinu dana. To je srce
i temelj vojske. Množinu novaka, koja se godiš-
nje uzimlje, odregjuju coitesi. U posljednjim je
godinama unovačeno godišnje 17.000 momaka.
Ratna je mornarica brojila g. 1915.: 1 o-
klopljeni krstaš sa 3030 tona, 4 krstaša sa ukup-
no 9410 tona, 5 topnjača sa 1773 tone, 11 top-

satnija tehničkih četa. Za boj spremni stalež broji.

 

njača sa ukupno 4300 tona, 2 protutorpiljarke
svaka sa 200 tona. U svemu 26 brodova sa u-

 

dao je suradniku »Petit Paricsiena« ovu izjavu :

Grad udaraše nesreća za nesrećom. Osvoji
ga Teodorih Veliki, kralj istočnih Gota, a po-
četkom VI. stoljeća snagje ga opet jak zemljotres. |
Ove elementarne nesreće i podsjedanja učiniše,
da se je grad dosta stegnuo, što kaže linija me- ,
dioevalnih ostataka zidina i kula despota, a po-
slije cara Teodora Epirskoga iz god. 1225.

Vizantinci vrlo paziše ovaj grad. Bio im je
glavnim uporištem posjeda i vlasti na Jadran-
skome moru. Jaki, široki bedemi bijahu tako
izvedeni, da po njima, ako ćemo vjerovati ljeto-
piscima, mogaše uporedo teći četvero kola. Ko-
njanički lik mad sjevernim vratima ovo i sim-
bolovaše.

Drač je bio resiđencijom grčkoga metro-
polite. U početku mu je bilo podregjeno 15
biskupa.

Grad je vrlo znamenit u svim borbama, te
su ih vodili Vizantinci proti Srbima u Zeti. Ali
je dosta važan i za bugarsku te normansku po-
vijest. Bugari ga dvaput osvojiše, a trećom po-
tegnuše svoje granice sve do u blizinu njegovih
bedema. Prvom ga osvojiše g. 986-989, a dru-

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI URBDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

LAN SESSA ŠAL SSS LEŠ NJE SS SANJE SOA

teJ RS SS SA JESSE AJE GS RR ADEN

rm Ro
U DUBROVNIKU, 18. MARTA 1916.

God. XII.

brod za topničku pouku, 1 brod za polaganje
mina i 1 podmornicu, a 3 su se torpiljarke na-
lazile u gradnji. U g. 1907. iznosio je mirovni
stalež portugiške mornarice 420 časnika, 63 liječ-
nika, 10 inžinira, 120 mehaničara i 5687 mornara.

Sa ratišta.

Balkansko ratište.

Na balkanskom je ratištu položaj zadnjih
dana nepromijenjen. U sjevernoj Arbaniji i u
Crnoj Gori uopće vlada mir. Talijanske čete, koje
još su bile ostale na donjem toku rijeke Semeni,
buduć bile ugrožene s boka, već su se svrhom
prošle sedmice žurno povukle, i časovito se za-
ustavile na visovima sjeverno od Ferasa, ali su
i odatle brzo otišle, te rušeći sve prelaze za -so-
bom uzmakle su na južnu obalu rijeke Vojuše.

Rusko ratište.

Ni na ruskom ratištu nema ništa nova. Na
besarabijskoj fronti i na Dnjestru bili su odbi-
jeni ruski napadaji.

Talijansko ratište.

Na talijanskoj fronti izgleda da je svaki dan
to živahnije. Već na 11/3. neprijateljsko je top-
ništvo nastupilo jaču djelatnost ma običnim ta-
čkama primorske fronte. Susljedni je dan i na
koruškoj fronti neprijatelj razvio pojačanu  topni-
čku akciju. Dne 13. o. mj. bio je odbiven jedan
neprijateljski napadaj kod Selca. Dne 14. o. mj.
počeli su se na Soči razvijati veći bojevi. Tali-
janci su mavalili sa jakim silama, ali su svuda
bili odbijeni. Na tolminskom mostobranu ogra-
ničila se je neprijateljska djelatnost na vrlo živa-
hnu vatru. U osječku Plave izjalovili su se svi
pokušaji, što ih je poduzimao neprijatelj, da ra-
zori naše zapreke. Kod Goričkog mostobrana bile
su odbijene dvije navale proti položaju kod Pod-
gore i jedna mavala proti mostnom šancu kod
Ločnika. Na sjeverni dio doberdobske visoravni
navaljivale su opetovano jake neprijateljske sile.
Kod S. Martina odbila je segedinska pješ. regi-
menta br, 46 krvavo sedam juriša.

Dne 15/3.: Talijanske navale na fronti ri-
jeke Soče traju dalje. Jučer poslije podne borilo
se žestoko na visu kod Podgore. Naše su čete
izbacile u tučnjavi neprijatelja, koji je bio ovdje
mjestimice provalio. Jednako je bezuspješan bio
noćni napadaj, što ga je poduzeo protivnik na-
kon topničke priprave, koja je potrajala više sati,
proti prostoru jugo-zapadno od Sv. Martina. Pred
ovim mjestom leži još iz bojeva od prijašnjih

kupno 14.853 tona. Izim toga imade 1 školski! dana preko hiljadu neprijateljskih lješina. Na

u živ doticaj i sa osvojiteljima vizantijske donje | Manfreda, zadade mu smrt i dobije prije rečene
Italije, s Normanima. Prvom se oni daše nor-| arbanaške gradove (1272). Karlo udari sebi megju
manskoj zaštiti oko vremena Roberta Gviskarda.| naslove i onaj: »Albanski kralj«, a mjesto njega

Oni i učestvovaše u njegovom vojnom pohodu
na Drač, a kad je grad bio osvojen, dobiše Du-
brovčani u Draču i okolici velikih trgovačkih po-
vlastica. Onda je opet pripao vizantijskome car-
stvu dok ga ponovno ne slisnuše Normani sa
svih strana pod Boemundom, Robertovim sinom
(1107—8), ali ga ne osvojiše,

Početkom XIII. stoljeća silno se uzdrma
evropski politički ekvilibrij. Križari četvrte krstaške
vojne, zavedeni egoističnim planovima Mlečana
osvojiše Carigrad i tako presuši u izvoru vizan-
tijsko carstvo. Uzdrži se samo po krajevima u
raznim imenima. Tako su vladali u Draču de-
spoti od Arte. Jedan od ovih, već napomenuti
Teodor, ovjenča se carskim vijencem u Solunu.
No domalo zamijeniše Grke u ovim krajevima
južni Iltalci,

"Napuljski kraljevi nijesu nikada mogli da
zaborave atraktivnu jačinu svoje politike na ar-
banaške obale. Što se nije moglo silom, poku-

 

 

 

gom u podsjedanju g. 1018. do 1042, Kad bu-
garski car Ivan Ašen II. odnese pobjedu nad
Epiroćanima g. 1280, zaposjedne maćedonsko
sredozemlje pa raširi svoj upliv do urbanaške
obale kod Drača. Ovo i ponuka Dubrovčane, da
su snjim, a poslije i s njegovim sinom Mihaj-
lom Ašenom (1253) učinili trgovačke i obram-
bene ugovore proti Srbima. No Dubrovčani dogju

šaše ženidbom. Napuljski kralj Manfred, poslje-
dnji Staufovac vjenča se sa Helenom, kćerkom
artskog despota Mihajla Il, i dobije u miraz ili
prćiju : Drač, Valonu i Berat (1258), Ali gospod-
stvo Staufovaca u ovim krajevima nije bilo du-
gog vijeka, jer mu domalo jako zaprijeti fran-
cuska najezda. Brat francuskog kralja Ljudevita IX,
Svetoga, Karlo 1. od Anjou-a nadvlada u boju

 

upravljaše dobivenim posjedima generalni kape-
tan uz jednog katoličkog nadbiskupa.

Od nedoglednih posljedica bijaše seizmički
udarac dizlokacijone naravi, te snagje Drač 1273.
Grad uglednih ulica, bajnih palača, rajskih vrtova
ležaše većinom u gomili razvalina. Još zahvati
grad ogroman val, što se bijaše podigao u vi-
sinu do 10 m noseći na sve strane rasap i smrt.
Ovaj nemili udarac učini, da se grad još većma
stegnu.

Iz XIII. stoljeća sačuvaše nam se njeke po-
velje epirskih despota Dubrovčanima. Isto je tako
Dubrovnik gajio prijateljske odnose sa Napulj-
cima, kad su ovi bili gospodari Drača, sa na-
mjesnicima Paleologa, koji su imali od 1290,
Valonu, sa Srbima i sa dinastama Balšićima,
Tupi-ama, Dukaginima, Kastriotima i dr., koji su
vladali u Arbaniji na svrhu srednjega vijeka. Na
ušćima velikih arbanaških rijeka : Mat, Išmi, Vre-
go (s. Škumbi), Devol (s. Semeni) pa u lukama
Drača i Valone cvala je u ono doba živahna tr-
govina. Arbanaška primorska ravnica, koja je
riječima generalnog konsula pl. Hahna još i
nas jedna vrst podivljale Lombardije, bijaše
dobro obragjena pa je izvoz
Osim toga izvozilo se je iz Drača i drugih luka :
drvo za gragju, ulje, svila, 90, RO uz
kože na učin, kožice, riba, ikra,

 

1