CRVENA HRVATSKA CIJENANJE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ? \ POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, € ZA OOLASE 20 PARA PO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI 3 atta JRSE RA AJ Ruotaga Br. 570. Uzdanica domovine. Prošlih smo dana gledali, kako nado- budna mladež svih naših škola dolazi pred kip »Željeznog domobranca«, da izvrši hu- manitarni, patriotski čin, da pribivši čavao izbriše jednu suzu udovica i siročadi naših palih junaka. Tom nam je prilikom sama misao po- letila i na ostali dio omladine naše, koja je sada pod bojnim barjakom te pripravno i soduševljenjem žrtvuje svoj mladi život za spas mile domovine. | tako smo pred kipom željeznog čuvara gledali u duhu cje- lokupnu našu omladinu 'sabranu pred ki- pom domovine. I u taj svečani čas, kao da nam otaj- ni glas šapće: »gle buduće domovine, gle buduće Hrvatske«. Uistinu su mlada ljeta nada svijeta. Imali smo tu pred sobom bu- duću našu inteligenciju, naše buduće po- morce i trgovce, naše buduće gragjane i zanatlije, pak naše buduće majke i narodne uzgojiteljice. Mašta nam je radila i dalje i stali smo sami sebe pitati, a kakova će biti ta naša buduća domovina? Odgovor je bio jasan : kakova omladina, takova buduća domovina. A kojim će putem ova naša narodna uzdanica udariti ? Da li poput Herakla pu- tem kreposti ili putem opačine? Da li će sa stečenim znanjem znati oplemeniti i sr- ce, te volju učvrstiti u dobru? Da li će to biti kremenjaci, značajnici ili podli mekušci, kojima će kao sa trstikom moći svaki hlad da kidiše? I puče nam pred očima teška odgo- vornost za uzgoj i naobrazbu. Naobrazba naše omladine treba da krene novim smje- rom; mi trebamo praktičnih stručnjaka, o- brtnika, trgovaca, puno više nego li prav- nika i činovnika. Velik broj gimnazija stvo- rio je kod nas proletarijat uma, donio ra- sap tolikih zadruga, a tom je bio kriv ne- dostatak stručnih, gospodarskih i obrtnih Konjovićevo junaštvo. Ratni dopisnik »Pester Lloyda« imao je pri- like da se razgovara s linijskim poručnikom Di- mitrijem Konjovićem, koji je dne 2. veljače ne- daleko od Valone u buri i oluji spasio na svom hidroplanu dva naša aeronauličara iz mora. Konjović mu je pripovijedao ovo : »Dne 2. veljače u 7 sati ujutro digosmo se u zrak na tri hidroplana. Ja sam bio vogja, a moj motrilac tfregatni poručnik Ritschel. Kad smo uzletjeli, bilo je vrijeme vrlo lijepo; tek iza ušća Drine okrenulo se vrijeme. Jak vjetar šibao je pučinu morsku, da je pod nama bilo sve za- jeno. U 9 sati i 40 časaka bili smo 5 kilo- metara pred Sasenom (otočićem ispred Valone), pa su talijanski šrapneli fićukali sve gušće oko Nasi hidroplani plovili su zrakom u udalje- od 1000 metara jedan od drugoga. Kad je paljba postala jačom, odmakli smo se dalje. Pred razigjosmo, te svaki pogje prema ci- bio š na talijanske ratne brodove, kada SR ia troja 4 i \ i 8 g i - i ia a šli. DRE A e. škola. | tako se dogagja da blago naše ze- mlje, našeg mora i našeg položaja ostaje sakriveno, neznamo ga iskoristiti ili puštamo, da se tugjin njime obogati. , Ali škole naše imaju i da u mlada sr- ca uliju i narodnog duha i domovinskog ponosa, e da tako iz njih izidu čelični lju- di, a pravi i svijesni Hrvati. Ako mladost nije zagrijana svetom ljubavi za svoj rod, za svoje ime, što drugo da joj sveto bude? Pravi, svijesni i oduševljeni Hrvati, to su istom i pravi državljani. Ko svojoj užoj domovini vjeran nije, kako dobar državlja- nin da bude? Uz takovu izobrazbu treba da se po- sveti osobitu brigu i moralnom uzgoju. Uz zdrav razum treba da bude i pošteno srce. Općenite su tužbe na pokvarenost, koja je zavladala današnjim svijetom. Već i državne vlasti počimlju stvar ozbiljnije shvaćati. Izla- ze o tom razne naredbe, osnivaju se po- sebni odbori, upućuje se na razne pogibli, te prijete životu i zdravlju mladeži» Tu skoro smo čitali, kako je u Nje-' mačkoj izašla zabrana, da mladići ispod 17 godine javno puše, da sami pohagjaju go- stione i kino. Vlasnicima ovih strogo je zabranjeno puštati djecu na prestave, ako nemaju posebne dozvole »zgodno za djecu«. Zabranjeno je takogjer izlagati »Schund- literaturu«, nemoralne slike i plakate te sva- kovrsnu pornografiju. Braća se Slovenci tuže, da kod njih opstoje mnogi zdravi propisi u tom po- gledu, ali nažalost samo na papiru. A što istom da mi na to rečemo ? Kakove u tom kod nas prilike vladaju? Žalosno iskustvo već počima potvrgjivati zlokobne posljedice do česa to vodi. Pretprošle se je sedmice obdržavao u Beču sastanak, zgodno nazvan »Multurni parlamenat Nijemaca«, gdje su naj- uvaženije ličnosti raznih političkih stranaka i svjetovnih nazora složno stale da rade, plana. Nijesu se uzvijali previsoko, nego su o- stajali ispod nas. Pošto smo svoju zadaću pri- lično riješili, okrenusmo natrag. No paljba ne prijateljskih baterija postajala je sve jačom. Ja sam bio u visini od 2200 metara, pa sam točno mogao razabrati, što se dogagja. Jedan od naših hidroplara zapao je ravno u šrapnelske oblake i pošto ga je jedan hitac pogodio, stade se spu- štati. Opazio sam, kako moj drug forsiše motor, ali mu naum ne polazi od ruke; očevidno mu je reservoir bio oštećen, ulje iscurilo, pa se ni na koji način više nije mogao spasiti, Plovio sam za njim u cikcaku. Položoj je bio opasan. Ako se bude morao spustiti izmegju Sasena i Valone, onda je izgubljen; no on se spustio nedaleko od ušća Vojuše na uzburkano more, Bili smo uda- ljeni 3000 do 4000 metara od talijanskih bateri- ja. Jamačno su odande razabirali, što se doga- gjalo i da se naša dva hidroplana spuštaju, pa su počeli na nas pucati, ali nijesu dobro izraču- nali zračnu daljinu, pa njihovi metci nijesu do- pirali do nas. Prema njemu pojuri jedna patrol- ma krstarica i jedan torpedski razarač, ali nijesu + | pucali, jer su vidjeli da se spuštamo. Držali su, «| da nas je zalekla neka nesreća, pa ne bi bilo humano, da još i pucaju na nas. Oštećeni hidroplan — kojemu je vogja bio linijski poručnik Hell, a motrilac pomorski ka- det Severa — bio se već spustio na uzburkano more. | mene je zatekla malena nezgoda, jer me je motor na čas iznevjerio, pa sam se spustio nešto prebrzo i po prilici sto metara daleko od oštećenog hidroplana. Zapitam ih dovikujući : tus Masti e a uta. A zuiiikac ta ata stu tami tt astnisttatansttasnia kako da očuvaju uzdanicu svoju od pokva- renosti i tako da uščuvaju budućnost svoju. Nećemo da davamo lekcije uzgojnim faktorima, jer se nadamo, da će im sve ovo otvoriti oči, i da će razumjeti, da je na njima uzgoj naše omladine, t& uzdanice domovine. | ako je ambijenat pokvaren, treba poraditi, da ga se rasčisti, a sada je tomu mislimo najzgodnije i najskrajnije vrijeme ! Za megjustranački sporazum. Odbor za megjustranački sporazum napo- kon će se sastati, kako novine javljaju, na 8. travnja na Zemaljskom Odboru, kod saborskog presjednika dra. Ivčevića, da raspravlja »o kora- cima, što bi se imali poduzeti u svrhu složnoga rada naroda i njegovih prestavnika u svim pita- njima, koja zasjecaju u interese naroda i zemlje«. Kako je poznato, ovaj se je odbor konsti- tuisao u Beču zadnjih januara prigodom poklon- stvene deputacije, pak eto nakon puna dva mje- seca dana dat će prvi znak života! Svojedobno smo istaknuli zamašitost, korist i nužnu potrebu ovog koraka u sadanjim prilikama, pak bi nam vrlo žao bilo, da se i ovdje obistini ona kod nas opće poznata: želiš li, da koja stvar. propa- ne, predaj je u ruke posebnom odboru. Za ljubav sloge, mira i općeg dobra hrvat- skoga naroda nijesmo se htjeli upuštati u kriti- ku o izboru odbornika, premda bi se dalo tomu štošta prigovoriti: Čekali smo i čekamo na rad odbora, a onda ćemo javni rad javno prosuditi, a sad nećemo da prejudiciramo ni u čemu. Izra- zili smo bili takogjer želju, da se ovaj korak ne bi ograničio na samu našu pokrajinu, već da bi se ova akcija protegla na sve hrvatske zemlje. Sarajevski je »Hrvatski Dnevnik« iznio sli- čan predlog, što ga radi važnosti ovdje prenašamo: »Ako se mogu sastajati presjednici austrij- skih Nijemaca, Poljaka, Čeha, i ako se mogu dapače obdržavati zajednički sastanci njemačkih i magjarskih političara — ko će priječiti hrvat- ske otačbenike iz svih naših pokrajina, da se sastanu i da progovore o budućaosti hrvatskoga naroda ? Ako je ijedan narod u monarhiji doka- zao svoju vjernost i potocima krvi zapečatio svo- je nerazdruživo zajedništvo sa prestoljem habs- burškim, to je učinio hrvatski narod, pa bi bilo nepravedno tomu narodu zabianjivati ono, što je dopušteno drugima. »Može li se havarija popraviti ili ne može ?« Odgovoriše mi: »Ne može, jer je hladionica probušena a magaet i donji dio oštećen«, Oklijevanju nije bilo mjesta. Sve se je to dogagjalo tako reći neposredno pred neprijate- ljevim očima. Čit4va operacija — od spuštanja do uzdizanja — nije trajala duže od 10 časova. Ja se brzo odlučim. Oštećeni hidroplan valjalo je potpuno uništiti, da ne dogje u neprijateljske ruke, a brodolomce valjalo je primiti i krenuti kući. Zapovjedim : »Uništimo ga !« Kadet je već kundakom svoje puške počeo lupati dragocjenije instrumente na aparatu. Na prednjoj strani domolisao je pilot. Voda je po- čela već prodirati, i hidroplan je pomalo tonuo. Meni je dotle pošlo za rukom popraviti svoj mo- tor, te sam kližući se vođom približio ošteće- nom aparatu. Sasvim mu se nijesam smio pri- bližiti, da vjetar ne bi bacio oštećeni hidroplan na nas, pa i naš aparat pokvario, Bili smo da- leko deset metara jedni od drugih. Moji dru- govi s.uništenog hidroplana skoče u vodu, te plivajući dogju do mene. Za to vrijeme je moj motrilac ispalio nekoliko hitaca u reservoir uni- štenog aparata, da što prije potone. Dok smo dizali svoje kolege iz mora, mo- rali smo raditi vrlo oprezno, jer bi se mogla prebiti priječka. Hell sjedne na mjesto motrioče. vo, Ritschel njemu za legja, dok se kadet protu- rao u aparat. Sada su došii časovi najvećeg uz- bugjenja : — Hoćemo li se moći uzvinuti? Da RASA ŠALA NSS AAS LDNNS ON Stranka prava bila bi u današnjim prilika- ma jedina pozvana, da uzme ovo pitanje u pre- tres, da se stavi u dodir s Hrvatima Bosne, Dal- macije i Istre i da pokrene akciju u tom smjeru. Eventualne poteškoće dale bi se lako ukloniti«. Golema bi šteta bila i meoprostivi grijeh, da se ovakova pitanja u sadanjim odlučnim ča- sovima odgagjaju ad čalendas graecas, pak da iz svega uajposlije ništa ne bude ! Sa ratišta. Balkhnsko ratište. Na balkanskom je ratištu položaj nepromi- jenjen. Dne 18/3. došlo je do neznatnih čarkanja izmegju straža zapadno od Dojranskog jezera. Isti je dan u noći jedan naš zrakoplov napao na ententino brodovlje kod Karaburna južno od So- luna. Dne 20/3. po noći nekoliko je naših zra- koplova uspješno obasulo bombama luku i ne- prijateljski tabor u Valoni. Usprkos žestokoj paljbi letači su se sretno povratili. U Crnoj Gori i Arbaniji je mirno. Talijansko ratište. Na talijanskoj fronti vodile su se zadnje dane žešće borbe, koje su bile za nas uspješne. Dne 18/3. nakon topničke priprave naše su čete navalile na sjevernom dijelu tolminskog mosto- brana, te su osvojile jedan neprijateljski položaj i zarobile 449 Talijanaca, a megju njima 16 ča- snika. Dne 19/3. nastavile su naše čete napadaje na tom dijelu fronte. Prodrle su dalje preko ce- ste Selo-Čigini i zapadno od Narije i odbile više protunapadaja proti zauzetim položajima. | na južnom grebenu Mrzlog Vrha bio je neprijatelj bačen iz jedne utvrde; bježao je sve do Gabrija. U tim bojevima bilo je zarobljeno opet 283 Talijana. Topnička se je djelatnost na koruškoj fronti pojačala u odsječku rijeke Fella, te se pro- tegla takogjer na Karnijsku kosu. Dolomitska fronta, i pojedine točke na zapadnoj tirolskoj fronti bijahu takogjer pod živahnom neprijatelj- skom vatrom. Dne 20/3.: Kod goričkog mostišta naši su zapalili pucnjavom neprijateljske položaje pred južnim dijelom podgorskog visa. Poslije podne je uzelo naše topništvo neprijateljsku frontu pred mostištem pod najaču vatru. U noći je bio neprijatelj potjeran iz jednog jarka kod Pevme. Bojevi kod tolminskoga mostišta trajali su i dalje. Položaji, što smo ih zauzeli, ostali su čvrsto u našim rukama. Broj ovdje zarobljenih Talijana porastao je na 925, a broj otetih stroj- li će aparat podnijeti ?., . Bilo je užasno. Upra- vo sam u želudcu osjetio, kako se aparat upinje iz svih sila. Nije išlo 1... Uvijek smo padali na- trag. Dvaput, triput, petput... Položaj je postao očajnim. Morao sam izjaviti motriocima, ako nam ne pogje za rukom, da će se njih dvojica morat predat neprijateljima i poći u zarobljeništvo, ja ću morati da ih iskrcam na krila uništenog apa- rata ... Možete pomisliti, kako su bili »ugodno« zatečeni ovom izjavom ... Neprijateljske baterije grmjele su dalje. Ja sam neprestano forsirao mo- tor, ali smo svaki put padali natrag. Nije išlo, Konačno pokušam još osmi put. O tome je ovi- silo sve — i aparat se digne s pučine, »Hura«! zavikasmo svi. Okrenusmo se, da vidimo, Uništeni hidro- plan bio je već potonuo. Oba motrioca odahnu- še, kao da im je pao teški teret s duše, jer su se već bili zamislili u tešku svoju sudbu, koju bi doživjeli, da nam nije uspjelo podići se sku- pa s njima. Baterije su još pucketale za nama, ali smo mi sretno odmicali, Neko vrijeme pro- gonila nas je krstarica i razarač, dok im mije dosadilo, pa okrenuli natrag. Razblaženi letjeli smo kući, a jedini poručnik Hell smrzavao se i drhtao u velikom vjet.u, budući da je bio:mokar do kože. Pojili smo ga konjakom, nudili cigare- tama i čokoladom, dok je grijao ruke u mojoj bundi. Točno u 1 sat po pe prispjesmo na mjesto svojega ishodišta. Čitav lijet trajao nam je šest sati. To je bio najdulji lijet u ovom svjet- skom ratu. — <SEdS>Pgpaom—