CRVENA HRVATSKA

 

CIJENANJE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ?

\

POJEDINI BROJ

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

STOJI 20 PARA.

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
€ ZA OOLASE 20 PARA PO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
| UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI
3

 

 

atta JRSE RA AJ Ruotaga

Br. 570.

Uzdanica domovine.

Prošlih smo dana gledali, kako nado-
budna mladež svih naših škola dolazi pred
kip »Željeznog domobranca«, da izvrši hu-
manitarni, patriotski čin, da pribivši čavao
izbriše jednu suzu udovica i siročadi naših
palih junaka.

Tom nam je prilikom sama misao po-
letila i na ostali dio omladine naše, koja
je sada pod bojnim barjakom te pripravno
i soduševljenjem žrtvuje svoj mladi život
za spas mile domovine. | tako smo pred
kipom željeznog čuvara gledali u duhu cje-
lokupnu našu omladinu 'sabranu pred ki-
pom domovine.

I u taj svečani čas, kao da nam otaj-
ni glas šapće: »gle buduće domovine, gle
buduće Hrvatske«. Uistinu su mlada ljeta
nada svijeta. Imali smo tu pred sobom bu-
duću našu inteligenciju, naše buduće po-
morce i trgovce, naše buduće gragjane i
zanatlije, pak naše buduće majke i narodne
uzgojiteljice.

Mašta nam je radila i dalje i stali smo
sami sebe pitati, a kakova će biti ta naša
buduća domovina? Odgovor je bio jasan :
kakova omladina, takova buduća domovina.

A kojim će putem ova naša narodna
uzdanica udariti ? Da li poput Herakla pu-
tem kreposti ili putem opačine? Da li će
sa stečenim znanjem znati oplemeniti i sr-
ce, te volju učvrstiti u dobru? Da li će to
biti kremenjaci, značajnici ili podli mekušci,
kojima će kao sa trstikom moći svaki hlad
da kidiše?

I puče nam pred očima teška odgo-
vornost za uzgoj i naobrazbu. Naobrazba
naše omladine treba da krene novim smje-
rom; mi trebamo praktičnih stručnjaka, o-
brtnika, trgovaca, puno više nego li prav-
nika i činovnika. Velik broj gimnazija stvo-
rio je kod nas proletarijat uma, donio ra-
sap tolikih zadruga, a tom je bio kriv ne-
dostatak stručnih, gospodarskih i obrtnih

Konjovićevo junaštvo.

Ratni dopisnik »Pester Lloyda« imao je pri-
like da se razgovara s linijskim poručnikom Di-
mitrijem Konjovićem, koji je dne 2. veljače ne-
daleko od Valone u buri i oluji spasio na svom
hidroplanu dva naša aeronauličara iz mora.

Konjović mu je pripovijedao ovo :

»Dne 2. veljače u 7 sati ujutro digosmo
se u zrak na tri hidroplana. Ja sam bio vogja,
a moj motrilac tfregatni poručnik Ritschel. Kad
smo uzletjeli, bilo je vrijeme vrlo lijepo; tek iza
ušća Drine okrenulo se vrijeme. Jak vjetar šibao
je pučinu morsku, da je pod nama bilo sve za-
jeno. U 9 sati i 40 časaka bili smo 5 kilo-
metara pred Sasenom (otočićem ispred Valone),
pa su talijanski šrapneli fićukali sve gušće oko
Nasi hidroplani plovili su zrakom u udalje-
od 1000 metara jedan od drugoga. Kad je
paljba postala jačom, odmakli smo se dalje. Pred
razigjosmo, te svaki pogje prema ci-

bio

š

na talijanske ratne brodove,

kada SR ia troja 4 i \
i 8 g i -
i ia a
šli. DRE A e.

 

 

škola. | tako se dogagja da blago naše ze-
mlje, našeg mora i našeg položaja ostaje
sakriveno, neznamo ga iskoristiti ili puštamo,
da se tugjin njime obogati.

, Ali škole naše imaju i da u mlada sr-
ca uliju i narodnog duha i domovinskog
ponosa, e da tako iz njih izidu čelični lju-
di, a pravi i svijesni Hrvati. Ako mladost
nije zagrijana svetom ljubavi za svoj rod,
za svoje ime, što drugo da joj sveto bude?
Pravi, svijesni i oduševljeni Hrvati, to su
istom i pravi državljani. Ko svojoj užoj
domovini vjeran nije, kako dobar državlja-
nin da bude?

Uz takovu izobrazbu treba da se po-
sveti osobitu brigu i moralnom uzgoju. Uz
zdrav razum treba da bude i pošteno srce.
Općenite su tužbe na pokvarenost, koja je
zavladala današnjim svijetom. Već i državne
vlasti počimlju stvar ozbiljnije shvaćati. Izla-
ze o tom razne naredbe, osnivaju se po-
sebni odbori, upućuje se na razne pogibli,
te prijete životu i zdravlju mladeži»

Tu skoro smo čitali, kako je u Nje-'

mačkoj izašla zabrana, da mladići ispod 17
godine javno puše, da sami pohagjaju go-
stione i kino. Vlasnicima ovih strogo je
zabranjeno puštati djecu na prestave, ako
nemaju posebne dozvole »zgodno za djecu«.
Zabranjeno je takogjer izlagati »Schund-
literaturu«, nemoralne slike i plakate te sva-
kovrsnu pornografiju.

Braća se Slovenci tuže, da kod njih
opstoje mnogi zdravi propisi u tom po-
gledu, ali nažalost samo na papiru. A što
istom da mi na to rečemo ? Kakove u tom
kod nas prilike vladaju? Žalosno iskustvo
već počima potvrgjivati zlokobne posljedice
do česa to vodi.

Pretprošle se je sedmice obdržavao u
Beču sastanak, zgodno nazvan »Multurni
parlamenat Nijemaca«, gdje su naj-
uvaženije ličnosti raznih političkih stranaka
i svjetovnih nazora složno stale da rade,

plana. Nijesu se uzvijali previsoko, nego su o-
stajali ispod nas. Pošto smo svoju zadaću pri-
lično riješili, okrenusmo natrag. No paljba ne
prijateljskih baterija postajala je sve jačom. Ja
sam bio u visini od 2200 metara, pa sam točno
mogao razabrati, što se dogagja. Jedan od naših
hidroplara zapao je ravno u šrapnelske oblake
i pošto ga je jedan hitac pogodio, stade se spu-
štati. Opazio sam, kako moj drug forsiše motor,
ali mu naum ne polazi od ruke; očevidno mu je
reservoir bio oštećen, ulje iscurilo, pa se ni na
koji način više nije mogao spasiti, Plovio sam
za njim u cikcaku. Položoj je bio opasan. Ako
se bude morao spustiti izmegju Sasena i Valone,
onda je izgubljen; no on se spustio nedaleko od
ušća Vojuše na uzburkano more, Bili smo uda-
ljeni 3000 do 4000 metara od talijanskih bateri-
ja. Jamačno su odande razabirali, što se doga-
gjalo i da se naša dva hidroplana spuštaju, pa
su počeli na nas pucati, ali nijesu dobro izraču-
nali zračnu daljinu, pa njihovi metci nijesu do-
pirali do nas. Prema njemu pojuri jedna patrol-
ma krstarica i jedan torpedski razarač, ali nijesu

+ | pucali, jer su vidjeli da se spuštamo. Držali su,
«| da nas je zalekla neka nesreća, pa ne bi bilo

humano, da još i pucaju na nas.

Oštećeni hidroplan — kojemu je vogja bio
linijski poručnik Hell, a motrilac pomorski ka-
det Severa — bio se već spustio na uzburkano
more. | mene je zatekla malena nezgoda, jer me
je motor na čas iznevjerio, pa sam se spustio
nešto prebrzo i po prilici sto metara daleko od
oštećenog hidroplana. Zapitam ih dovikujući :

tus Masti e
a uta. A zuiiikac ta ata stu tami tt astnisttatansttasnia

 

 

 

kako da očuvaju uzdanicu svoju od pokva-
renosti i tako da uščuvaju budućnost svoju.

Nećemo da davamo lekcije uzgojnim
faktorima, jer se nadamo, da će im sve
ovo otvoriti oči, i da će razumjeti, da je
na njima uzgoj naše omladine, t& uzdanice
domovine. | ako je ambijenat pokvaren,
treba poraditi, da ga se rasčisti, a sada je
tomu mislimo najzgodnije i najskrajnije
vrijeme !

Za megjustranački sporazum.

Odbor za megjustranački sporazum napo-
kon će se sastati, kako novine javljaju, na 8.
travnja na Zemaljskom Odboru, kod saborskog
presjednika dra. Ivčevića, da raspravlja »o kora-
cima, što bi se imali poduzeti u svrhu složnoga
rada naroda i njegovih prestavnika u svim pita-
njima, koja zasjecaju u interese naroda i zemlje«.

Kako je poznato, ovaj se je odbor konsti-
tuisao u Beču zadnjih januara prigodom poklon-
stvene deputacije, pak eto nakon puna dva mje-
seca dana dat će prvi znak života! Svojedobno
smo istaknuli zamašitost, korist i nužnu potrebu
ovog koraka u sadanjim prilikama, pak bi nam
vrlo žao bilo, da se i ovdje obistini ona kod
nas opće poznata: želiš li, da koja stvar. propa-
ne, predaj je u ruke posebnom odboru.

Za ljubav sloge, mira i općeg dobra hrvat-
skoga naroda nijesmo se htjeli upuštati u kriti-
ku o izboru odbornika, premda bi se dalo tomu
štošta prigovoriti: Čekali smo i čekamo na rad
odbora, a onda ćemo javni rad javno prosuditi,
a sad nećemo da prejudiciramo ni u čemu. Izra-
zili smo bili takogjer želju, da se ovaj korak ne
bi ograničio na samu našu pokrajinu, već da bi
se ova akcija protegla na sve hrvatske zemlje.

Sarajevski je »Hrvatski Dnevnik« iznio sli-
čan predlog, što ga radi važnosti ovdje prenašamo:

»Ako se mogu sastajati presjednici austrij-
skih Nijemaca, Poljaka, Čeha, i ako se mogu
dapače obdržavati zajednički sastanci njemačkih
i magjarskih političara — ko će priječiti hrvat-
ske otačbenike iz svih naših pokrajina, da se
sastanu i da progovore o budućaosti hrvatskoga
naroda ? Ako je ijedan narod u monarhiji doka-
zao svoju vjernost i potocima krvi zapečatio svo-
je nerazdruživo zajedništvo sa prestoljem habs-
burškim, to je učinio hrvatski narod, pa bi bilo
nepravedno tomu narodu zabianjivati ono, što je
dopušteno drugima.

»Može li se havarija popraviti ili ne može ?«
Odgovoriše mi:

»Ne može, jer je hladionica probušena a
magaet i donji dio oštećen«,

Oklijevanju nije bilo mjesta. Sve se je to
dogagjalo tako reći neposredno pred neprijate-
ljevim očima. Čit4va operacija — od spuštanja
do uzdizanja — nije trajala duže od 10 časova.
Ja se brzo odlučim. Oštećeni hidroplan valjalo
je potpuno uništiti, da ne dogje u neprijateljske
ruke, a brodolomce valjalo je primiti i krenuti
kući. Zapovjedim :

»Uništimo ga !«

Kadet je već kundakom svoje puške počeo
lupati dragocjenije instrumente na aparatu. Na
prednjoj strani domolisao je pilot. Voda je po-
čela već prodirati, i hidroplan je pomalo tonuo.
Meni je dotle pošlo za rukom popraviti svoj mo-
tor, te sam kližući se vođom približio ošteće-
nom aparatu. Sasvim mu se nijesam smio pri-
bližiti, da vjetar ne bi bacio oštećeni hidroplan
na nas, pa i naš aparat pokvario, Bili smo da-
leko deset metara jedni od drugih. Moji dru-
govi s.uništenog hidroplana skoče u vodu, te
plivajući dogju do mene. Za to vrijeme je moj
motrilac ispalio nekoliko hitaca u reservoir uni-
štenog aparata, da što prije potone.

Dok smo dizali svoje kolege iz mora, mo-
rali smo raditi vrlo oprezno, jer bi se mogla
prebiti priječka. Hell sjedne na mjesto motrioče.
vo, Ritschel njemu za legja, dok se kadet protu-
rao u aparat. Sada su došii časovi najvećeg uz-
bugjenja : — Hoćemo li se moći uzvinuti? Da

 

 

RASA ŠALA NSS AAS LDNNS ON

Stranka prava bila bi u današnjim prilika-
ma jedina pozvana, da uzme ovo pitanje u pre-
tres, da se stavi u dodir s Hrvatima Bosne, Dal-
macije i Istre i da pokrene akciju u tom smjeru.
Eventualne poteškoće dale bi se lako ukloniti«.

Golema bi šteta bila i meoprostivi grijeh,
da se ovakova pitanja u sadanjim odlučnim  ča-
sovima odgagjaju ad čalendas graecas, pak da
iz svega uajposlije ništa ne bude !

 

Sa ratišta.
Balkhnsko ratište.

Na balkanskom je ratištu položaj nepromi-
jenjen. Dne 18/3. došlo je do neznatnih čarkanja
izmegju straža zapadno od Dojranskog jezera.
Isti je dan u noći jedan naš zrakoplov napao na
ententino brodovlje kod Karaburna južno od So-
luna. Dne 20/3. po noći nekoliko je naših zra-
koplova uspješno obasulo bombama luku i ne-
prijateljski tabor u Valoni. Usprkos žestokoj
paljbi letači su se sretno povratili. U Crnoj Gori
i Arbaniji je mirno.

Talijansko ratište.

Na talijanskoj fronti vodile su se zadnje
dane žešće borbe, koje su bile za nas uspješne.
Dne 18/3. nakon topničke priprave naše su čete
navalile na sjevernom dijelu tolminskog mosto-
brana, te su osvojile jedan neprijateljski položaj
i zarobile 449 Talijanaca, a megju njima 16 ča-
snika. Dne 19/3. nastavile su naše čete napadaje
na tom dijelu fronte. Prodrle su dalje preko ce-
ste Selo-Čigini i zapadno od Narije i odbile više
protunapadaja proti zauzetim položajima. | na
južnom grebenu Mrzlog Vrha bio je neprijatelj
bačen iz jedne utvrde; bježao je sve do Gabrija.
U tim bojevima bilo je zarobljeno opet 283
Talijana. Topnička se je djelatnost na koruškoj
fronti pojačala u odsječku rijeke Fella, te se pro-
tegla takogjer na Karnijsku kosu. Dolomitska
fronta, i pojedine točke na zapadnoj tirolskoj
fronti bijahu takogjer pod živahnom neprijatelj-
skom vatrom. Dne 20/3.: Kod goričkog mostišta
naši su zapalili pucnjavom neprijateljske položaje
pred južnim dijelom podgorskog visa. Poslije
podne je uzelo naše topništvo neprijateljsku
frontu pred mostištem pod najaču vatru. U noći
je bio neprijatelj potjeran iz jednog jarka kod
Pevme. Bojevi kod tolminskoga mostišta trajali
su i dalje. Položaji, što smo ih zauzeli, ostali su
čvrsto u našim rukama. Broj ovdje zarobljenih
Talijana porastao je na 925, a broj otetih stroj-

li će aparat podnijeti ?., . Bilo je užasno. Upra-
vo sam u želudcu osjetio, kako se aparat upinje
iz svih sila. Nije išlo 1... Uvijek smo padali na-
trag. Dvaput, triput, petput... Položaj je postao
očajnim. Morao sam izjaviti motriocima, ako nam
ne pogje za rukom, da će se njih dvojica morat
predat neprijateljima i poći u zarobljeništvo, ja
ću morati da ih iskrcam na krila uništenog apa-
rata ... Možete pomisliti, kako su bili »ugodno«
zatečeni ovom izjavom ... Neprijateljske baterije
grmjele su dalje. Ja sam neprestano forsirao mo-
tor, ali smo svaki put padali natrag. Nije išlo,
Konačno pokušam još osmi put. O tome je ovi-
silo sve — i aparat se digne s pučine,

»Hura«! zavikasmo svi.

Okrenusmo se, da vidimo, Uništeni hidro-
plan bio je već potonuo. Oba motrioca odahnu-
še, kao da im je pao teški teret s duše, jer su
se već bili zamislili u tešku svoju sudbu, koju
bi doživjeli, da nam nije uspjelo podići se sku-
pa s njima. Baterije su još pucketale za nama,
ali smo mi sretno odmicali, Neko vrijeme pro-
gonila nas je krstarica i razarač, dok im mije
dosadilo, pa okrenuli natrag. Razblaženi letjeli
smo kući, a jedini poručnik Hell smrzavao se i
drhtao u velikom vjet.u, budući da je bio:mokar
do kože. Pojili smo ga konjakom, nudili cigare-
tama i čokoladom, dok je grijao ruke u mojoj
bundi. Točno u 1 sat po pe prispjesmo na
mjesto svojega ishodišta. Čitav lijet trajao nam
je šest sati. To je bio najdulji lijet u ovom svjet-
skom ratu.

— <SEdS>Pgpaom—