PRAVA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Br. 874.

USKRS. | '

Preko svačijeg očekivanja, o čemu niko
na početku ovog strašnog i sudbonosnog
rata ni sanjao nije, iza drugog ratnog Bo-
žića doživljujemo evo i drugi ratni Uskrs.

Blizu su eto dvije pune godine, da bi-
jesni ovaj najužasniji rat, što ga svijet pamti.
A svaki dan kroz cijelo ovo vrijeme odi-

, gravaju se nemili prizori, biju se strašne

bitke na sve četiri strane nevoljne Evrope
i to po moru i po kopnu, u morskim du-
binama i u zračnim visinama.

Svako čovječje srce, te iole plemenito
ćuti i osjeća, bolno krvari na samu pomi-
sao, koliko je ovaj rat donio tuge i žalo-
sti, koliko jada i čemera, i svak strepi pred
još kobnijim posljedicama, koje bi mogle
nadoći.

Rat je bič Božji, pak može da bude
uništenje naroda, ali rat je ujedno i kazna,
koja ima da dozove pameti kao pojedin-
ce, tako i čitave narode. Onomu, te se
ovom gorkom lekcijom znade okoristiti,
rat može da donese preporod u mnogom
pogledu.

Već je svak dobro oćutio težinu rata,
bilo radi teških prilika, koje su zavladale,

bilo radi toga, što tuguje za milim-svojima:;

ili rad njihova života strepi.

Želja za mirom regbi da je postala op-
ćenita kod svih naroda, valjda i kod onih,
te nijesu ni zaigrali krvavo kolo, jer i oni
osjećaju zastoj u svemu. Prije se ni po-
mišljalo nije, koli su velike blagodati mira.
Sad istom, kad tako dugo mira nema, na-
učili smo cijeniti ovaj veliki Božji dar.

I ova želja za mirom javlja se nešto
jače u svačijem srcu sada, kad slavimo
mile kršćanske svetkovine. A to je nešto
prirodna kod kršćanskih naroda. Jer je Cr-
kva lsukrstova bila uvijek vijesnica mira i
ljubavi, vršeći u tomu glavnu i prvu za-
povijed svoga Začetnika.

Ali pojedinci i narodi oglušivali su se
ovom slatkom pozivu, pak eto izgubili
blagoslov mira, a zagrezli u strahote rata ;
i odatle ova diametralna opreka izmegju
utješnih i radosnih uskrsnih blagdana i sa-
danjeg stanja stvari.

Moderni je svijet zanijekao Kneza mira,
kako su ga jednom zanijekali pred Pila-
tom; navijestio je rat do istrage kršćan-
skim načelima, hoće po što po to da uni-
šti Crkvu i njenog glavara, u jednu riječ,
da sugasi luči nebeske«, to jest da
uništi vjeru u Boga, i u sve, što nadilazi
ovaj materijalni svijet, a mjesto toga da
uzdigne na oltar »modernu kulturu«,
a to nije drugo nego obnovljeno poganstvo.

I mnogi su kršćanski narodi toli daleko

ipak su vjerovali, a moderni pogani niječu
a vjeru, i izvrgavaju ruglu sve nadze-

Ovaj rat imao bi da dozove u svijest
sve narode, da im cijeli život bude prožet
duhom vjere, da Bog opet zavlada i u sud-
nicama, iu školama, | u obiteljima, i u svim
navlastito u ljudskim srcima.

ovaj proces, jer treba

atmosteru od zaraznih i

 

 

POJEDINI BROJ

kazati put k pravom izvoru mira, i zato se
već naslućuje, da će poslije ovog rata na-
stat jača kulturna borba.

Ovi valovi modernog Babilona kidisat
će i na naš hrvatski narod, da bi ga od-
vratili od vjere otaca njegovih, kako su to
već kušali moderni proroci, ali u svom na-
umu uspjeli nijesu. Ufamo se, da će i na-
dalje naš hrvatski narod čuvati brižno svoj
najmiliji amanet, vjeru svoju, a Božja Pro-
vidnost lebdit će nad njime, i neće dopu-
stiti, da kršćanski narodi izumru.

One tjeskobe, koja nas je prošle go-
dine baš najvećma o Uskrsu tištila, ljetos
je nestalo. Niti su ruske mase probile
Karpate, ni engleško-francuska sila ušla u
Dardanele. | upravo od lanjskog Uskrsa
naše su i naših saveznika čete počele da
kreću iz pobjede u pobjedu.

Ko zna da ovaj drugi ratni Uskrs ne
učini, e nam brzo zasja i sunce mira, a da
Namjesnik Isukrstov bude odabran, da po-

nudi zaraćenim narodima grančicu masline;

i da se iz njegovih usta čuje slatki po-
zdrav : »Mir vama !«

Imajmo 'vjere i ufanja u Providnost
Božju, jer Bog svijetom vlada. Proživljuje
li naša država i naš narod svoju Kalvariju,
to će nadoći i veseli i sretni Aleluja !

 

Meg justranački sporazum.

Još prošlog januara prigodom poklen-
stvene deputacije u Beču organizovao se je
posebni odbor za megjustranački sporazum.
Mi smo tu akciju radosno pozdravili kao
utješnu pojavu, ističući njezinu zamašitost
za naš politički život, jer je inače od po-
četka rata zavladalo ubitačno mrtvilo u na-
šoj politici.

Prava politika ima d# pripravi teren
budućnosti naroda; politika ima da računa
više sa budućim nego li sa prošlim doga-
gjajima. Prošlost se pripušta povijesti, a bu-
dućnost politici.

Uzalud se je nažalost do sad  kušalo,
da se unese života u našu politiku. Dok
se svuđa drugamo vode pregovori i spo-
razumi i pripravljaju se stranke za budući
politički rad, dotle cijela Hrvatska šuti. Ni-
kakvog političkog pokreta od zamašitijeg
značenja ni u Bosni, ni u Banovini, ni u
Istri, ni u Dalmaciji, pak ni u posestrimi
Slavoniji.

Stoga nam je odbor za megjustranački
sporazum ulijevao lijepih nada. Mi smo još
bili naglasili, da bi se sporazum proširio na
sve hrvatske zemlje, a da bi akciju pri tom
pokretu priuzela stranka prava.

A od svega toga što se je dogodilo?
Organizovani se je odbor sastao napokon
po prvi put nakon tri mjeseca | A uspjeh
tog sastanka? »Nakon svestrane izmjene
mnijenja :bi zaključeno započeti akciju time,
da se pozovu za sada Hrvatska Stranka i
Stranka Prava, da imenuju svoje pouzdani-
ke, koji bi u njihovo ime poveli dogovore
za postignuće željenog cilja«.

Bude li se sad opet čekalo za tu ak-
ciju tri mjeseca, onda se bojimo, da čitava
stvar ne ostane na vrbi svirala.

Odmah se je u početku čuo prigovor
proti izboru pojedinih odbornika, jer za
neke članove nije bilo lako pogoditi koga

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

 

t
STOJI 20 PARA. UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI AJU SE
€

22. APRILA 1916.
| zastupaju i koje su stranke pouzdanici. Naj-
bolje šćaše biti da se odmah pozovu vod-
stva pojedinih stranaka, da imenuju svoje
pouzdanike. No Bogu hvala, da se je na-
kon tri mjeseca učinilo i ono, što se je i-
malo učiniti odmah na početku!

Sad idemo, da vidimo, što će dalje biti.

 

Za pravice hrvatskoga naroda.

Izjave njemačkog državnog kancelara iza-
zvale su svu silu komentara u svoj svjetskoj
štampi. I grof Albert Apponyi, vogja magjarske
nezavisne stranke, izrekao je nedavno politički
govor svojim istomišljenicima, kad su mu če-
stitali imendan. Tom se je prilikom dotaknuo
važnih savremenih političkih pitanja i naglasio
osobito prava magjarskog naroda, pri čemu je
išao i predaleko.

Zagrebačka »Hrvatska«, glavno glasilo stranke
prava za sve hrvatske zemlje, posebno se je
osvrnula na izvode ovog magjarskog državnika.
Značajnije stavke iz tog članka doslovno pre-
nosimo:

»Grof se Apponyi vara, kad veli, da se
Magjari bore za svoj narodni opstanak. Magja-
rima, kao narodu, nije niko zaprijeti», niti niko
| navijestio rat, Drugačije je to sa hrvatskim na-
| rodom. Nama Hrvatima posve se oivoreno za-
| prijetilo uništenjem; nama je velikosrpska pro-
, paganda navijestila rat do istrage. Svi hrvatski
| krajevi imali su potpasti pod novu vanredno
povećanu srpsku državu. Držimo, da je i sađa
za vrijeme ovog velikog rata potrebno, da ovu
činjenicu ne pustimo svida, nego da na nju
uvijek upiremo prstom. Hrvatski je narod ušao
u rat proti neprijateljima Monarhije s najvećim
oduševljenjem, jer su ti neprijatelji Monarhije
zaprijetili i hrvatskomu narodu s uništenjem. Na-
protiv glavno orugje neprijatelja Monarhije nije
prijetilo Magjarima.

Vrlo je pohvalno, kada magjarski državnici
govore o svojim narodnim i državnim interesima,
pa stoga se ne bi smjelo zamjeriti ni hrvatskomu
narodu, da u ovim teškim vremenima progovara
o svojim potrebama i svojim zakonitim, priro-
dnim i zato opravdanim težnjama. Ove težnje
kreću se u okviru Hapsburške monarhije i ne
idu za drugim, nego da hrvatska narodna i drža-
vna misao dogje do izražaja, ali u skladu s pro-
bitcima drugih naroda Monarhije i njezine opće-
nitosti.

Hrvatski je narod davno prije, nego li je
grof Appony-i preporučio svojoj stranci, kao naj
jačoj političkoj frakciji magjarskoga naroda, da
se bori svim silama i bez ikakve zakulisne mi-
sli, tako odlučno prionuo za stvar Monarhije,
kao da se radi o samoj njegovoj stvari. Upravo
bez ikakve zakulisne misli pošao je hrvatski na-
rod u boj protiv neprijatelja Monarhije i za to
se pouzdano nadamo, da će i hrvatskomu naro-
du biti zajamčeno dostojno življenje uz narode
Monarhije, jer on jednakim pravom kao Magja-
ri, može ustvrditi, da je njegovim požrtvovnim
i nadasve ustrajnim sudjelovanjem u ovomu ra-
tu, znatno porasla njegova moralna snaga. A to
mu daje pravo, da iza rata istakne odlučno svo-
je narodne zahtjeve, kako su već formulisani u
programu stranke prava od godine 1894.

Ne smijemo zaboraviti, da je njemački kan-
celar u svojem govoru izjavio megju ostalim, da
je cilj borbe srednjoevropejskih država, da se
stvori nova Evropa na načelima slobode naroda
i pravednosti. S ovoga gledišta mora i hrvatski
narod, s obzirom na svoje goleme žrtve, s pouz-
danjem gledati u budućnost, ali ujedno raditi i
nastojati o tome, da se kod dojdućih pregovora
o miru u okviru mogućnosti, ali u skladu s op-
ćim probicima Monarhije, čuje i hrvatska riječ
ondje, gdje će se odlučivati o toj novoj Europi.
Hoće li se uistinu, da se dogje do trajnoga mira,
tad se ideal Europe na temelju načela pravice
ne može da obistini drukčije, nego ako se uzme

 

 

 

dolični obzir i na hrvatske prirodne i zakonite
sopiracije

;
Bu i
8mmmmmmBM ss. rn -

AJS Aa SEGS TT SES 26

Što treba Dalmaciji ?

Lijepo uregjivani zagitipski »Hrvatski Lloyd«,
list za promicanje trgovačko industrijskih te op-
ćih narodno-gospodarstvenih interesa, donosi u
broju od 8. o. mj. veoma zgodan članak pod
gornjim natpisom, iz pera našeg vrijednog i u-
važenog narodnog trudbenika, vič. g. Don Frana
Ivaniševića, koji je dosta korislovao i neumorno
doprinosi u gospodarstvenom pogledu za našu
pokrajinu.

Gorepomenuti članak — kao odraz na lju-
beznoj sućuti, izraženoj u članku rečenog li-
sta »Za bolju budućnost Dalmacije« — doslovce
glasi:

Dalmacija je u prvom redu agrarna zemlja.
Dok se u Njemačkoj bavi poljodjelstvom 35.6%
pučanstva, u Austriji 60.9%, Magjarskoj 69.6%,
Hrvatskoj 81.5%, u Dalmaciji se bavi poljem
83.23%. Ali Dalmacija nije »ravma« Slavonija,
ni Bosna »pomosna«, ona je krševita i goletna
zemlja, isprekrižana od Velebita do Lovćena str-
menim kamenitim planinama. Od 1,282.257 hek-
tara njezine površine jedva je 57% sposobno za
kulturu : 29% za vinograde, 18% masline i 10%
žitarice, a sva ostala ogromna prostorija oko
600.000 ha goli je kamen ili neplodna ledina.
Najbolje zemlje, sposobne osobito za kulturu ži-
tarica, leže pod vodom. Kninsko, vrličko, sinjsko,
imosko, vrgorsko i neretvansko polje, da ne spo-
minjemo druga omanja, kada bi bilo potpuno
obranjeno od poplava i močvara, davalo bi hrane
(žita) svoj Dalmaciji za čitavu godinu. 1 u nor-
malnim, a još više sada u ratnim godimama Dal-
macija treba kruha. Od 12 mjeseca u godini
ona se jedva može svojim žitom prehraniti 3
mjeseca. Bujice urediti, močvare presušiti prijeka
je potreba za početak gospodar. pridignuća, Na
tim uregjenim danas mrtvim poljanama pridigao
bi se i proizvod žitarica, koji je danas vrlo ku-
kavan. Dok se, na primjer, u Belgiji računa pro-
izvod pšenice 26 m. c. po hektaru, u Njemačkoj
23 m. c., u Magjarskoj 19 m. c., u Dalraciji
jedva dopire na 8 m. c., tako da se neisplati
trud oko žitarica.

Velika je oskudica stajskog gjubra, mora se
tražiti pomoći u umjetnom (amoniak, pepel, su-
perfosf. čil. salitra). Tomu bi se uspješno dosko-
čilo podignućem šumarstva i marvogojstva. Staj-
skog gnoja bez marve ne može se pojmiti. Na
šumskom katastru Dalmacije označena je kao
šuma površina od 381.762 ha, ali to nije prava
šuma, već goli pašnjak, takozvana muša, vodo-
derina, branjevina. Na toj prostoriji dala bi se
ipak podignuti bujna šuma, kao što je i prije
bila u staro doba, dok se nije pod četrisloljet-
nom mletačkom vladavinom sve sa zemljom
srazilo. Vlada uistinu troši za podgoj šuma, ali
bez sustava i strogosti, uspjeh je sasvim malen.
Npr. Kranjska broji 36% šuma, Štajerska 40%,
Bosna 51%, a sirota Dalmacija zaodjevena je
tek sa 16%. Osim vlade i zemaljskog odbora
krive su tomu ponajviše naše općine, koje šu-
marstvu ne daju prave važnosti. Morale bi imati
na umu, da bez dobrih šuma i pašnjaka nema
marvogojstva, koje je prvi temelj gospodarskom
blagostanju. 1 u ovom pogledu statistika nam
pruža žalosnu sliku. Dok druge naprednije po-
krajine naše monarkije broje 50—60 glava rogate
marve velikog zuba na svaki 100 ha, puno zga-
ostaje zanjima Dalmacija, koja jedva broji 26—30
glava, dakle za polovicu manje. Zbog svoje bla-
ge klime jedino obiluje ovcama, do 800.000 gla-
va. Ipak bi se marvogojstvo moglo podignuti do
velikog stepena upravo zbog blaga podneblja.
Sjeverne zemlje moraju skoro polovicu godine
držati marvu u staji, dočim u Dalmaciji se za
ledove i snijegove skoro i nezna, većim dijelom
godine marva se tjera na polje. Zivadarstvo je
takogjer u skroz primitivnom stanju, otpads tek
4 m. c. trave po ha. Blago južno primorsko pod-
neblje u Dalmaciji sasviw prijanja gojenju ooća.
Ono što je Nica za Francusku, Napulj sa Italiju,
mogla bi biti Dalmacija za Austriju i Njemačku,

u do sada bile oskrbljene južnim voćem
samo iz Italije, Neće li ovaj rat sa vjerolomnom

 

 

 

CRVENA HRVATSKA .

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
) ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI .

E

— At

 

ii =