PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 874. USKRS. | ' Preko svačijeg očekivanja, o čemu niko na početku ovog strašnog i sudbonosnog rata ni sanjao nije, iza drugog ratnog Bo- žića doživljujemo evo i drugi ratni Uskrs. Blizu su eto dvije pune godine, da bi- jesni ovaj najužasniji rat, što ga svijet pamti. A svaki dan kroz cijelo ovo vrijeme odi- , gravaju se nemili prizori, biju se strašne bitke na sve četiri strane nevoljne Evrope i to po moru i po kopnu, u morskim du- binama i u zračnim visinama. Svako čovječje srce, te iole plemenito ćuti i osjeća, bolno krvari na samu pomi- sao, koliko je ovaj rat donio tuge i žalo- sti, koliko jada i čemera, i svak strepi pred još kobnijim posljedicama, koje bi mogle nadoći. Rat je bič Božji, pak može da bude uništenje naroda, ali rat je ujedno i kazna, koja ima da dozove pameti kao pojedin- ce, tako i čitave narode. Onomu, te se ovom gorkom lekcijom znade okoristiti, rat može da donese preporod u mnogom pogledu. Već je svak dobro oćutio težinu rata, bilo radi teških prilika, koje su zavladale, bilo radi toga, što tuguje za milim-svojima:; ili rad njihova života strepi. Želja za mirom regbi da je postala op- ćenita kod svih naroda, valjda i kod onih, te nijesu ni zaigrali krvavo kolo, jer i oni osjećaju zastoj u svemu. Prije se ni po- mišljalo nije, koli su velike blagodati mira. Sad istom, kad tako dugo mira nema, na- učili smo cijeniti ovaj veliki Božji dar. I ova želja za mirom javlja se nešto jače u svačijem srcu sada, kad slavimo mile kršćanske svetkovine. A to je nešto prirodna kod kršćanskih naroda. Jer je Cr- kva lsukrstova bila uvijek vijesnica mira i ljubavi, vršeći u tomu glavnu i prvu za- povijed svoga Začetnika. Ali pojedinci i narodi oglušivali su se ovom slatkom pozivu, pak eto izgubili blagoslov mira, a zagrezli u strahote rata ; i odatle ova diametralna opreka izmegju utješnih i radosnih uskrsnih blagdana i sa- danjeg stanja stvari. Moderni je svijet zanijekao Kneza mira, kako su ga jednom zanijekali pred Pila- tom; navijestio je rat do istrage kršćan- skim načelima, hoće po što po to da uni- šti Crkvu i njenog glavara, u jednu riječ, da sugasi luči nebeske«, to jest da uništi vjeru u Boga, i u sve, što nadilazi ovaj materijalni svijet, a mjesto toga da uzdigne na oltar »modernu kulturu«, a to nije drugo nego obnovljeno poganstvo. I mnogi su kršćanski narodi toli daleko ipak su vjerovali, a moderni pogani niječu a vjeru, i izvrgavaju ruglu sve nadze- Ovaj rat imao bi da dozove u svijest sve narode, da im cijeli život bude prožet duhom vjere, da Bog opet zavlada i u sud- nicama, iu školama, | u obiteljima, i u svim navlastito u ljudskim srcima. ovaj proces, jer treba atmosteru od zaraznih i POJEDINI BROJ kazati put k pravom izvoru mira, i zato se već naslućuje, da će poslije ovog rata na- stat jača kulturna borba. Ovi valovi modernog Babilona kidisat će i na naš hrvatski narod, da bi ga od- vratili od vjere otaca njegovih, kako su to već kušali moderni proroci, ali u svom na- umu uspjeli nijesu. Ufamo se, da će i na- dalje naš hrvatski narod čuvati brižno svoj najmiliji amanet, vjeru svoju, a Božja Pro- vidnost lebdit će nad njime, i neće dopu- stiti, da kršćanski narodi izumru. One tjeskobe, koja nas je prošle go- dine baš najvećma o Uskrsu tištila, ljetos je nestalo. Niti su ruske mase probile Karpate, ni engleško-francuska sila ušla u Dardanele. | upravo od lanjskog Uskrsa naše su i naših saveznika čete počele da kreću iz pobjede u pobjedu. Ko zna da ovaj drugi ratni Uskrs ne učini, e nam brzo zasja i sunce mira, a da Namjesnik Isukrstov bude odabran, da po- nudi zaraćenim narodima grančicu masline; i da se iz njegovih usta čuje slatki po- zdrav : »Mir vama !« Imajmo 'vjere i ufanja u Providnost Božju, jer Bog svijetom vlada. Proživljuje li naša država i naš narod svoju Kalvariju, to će nadoći i veseli i sretni Aleluja ! Meg justranački sporazum. Još prošlog januara prigodom poklen- stvene deputacije u Beču organizovao se je posebni odbor za megjustranački sporazum. Mi smo tu akciju radosno pozdravili kao utješnu pojavu, ističući njezinu zamašitost za naš politički život, jer je inače od po- četka rata zavladalo ubitačno mrtvilo u na- šoj politici. Prava politika ima d# pripravi teren budućnosti naroda; politika ima da računa više sa budućim nego li sa prošlim doga- gjajima. Prošlost se pripušta povijesti, a bu- dućnost politici. Uzalud se je nažalost do sad kušalo, da se unese života u našu politiku. Dok se svuđa drugamo vode pregovori i spo- razumi i pripravljaju se stranke za budući politički rad, dotle cijela Hrvatska šuti. Ni- kakvog političkog pokreta od zamašitijeg značenja ni u Bosni, ni u Banovini, ni u Istri, ni u Dalmaciji, pak ni u posestrimi Slavoniji. Stoga nam je odbor za megjustranački sporazum ulijevao lijepih nada. Mi smo još bili naglasili, da bi se sporazum proširio na sve hrvatske zemlje, a da bi akciju pri tom pokretu priuzela stranka prava. A od svega toga što se je dogodilo? Organizovani se je odbor sastao napokon po prvi put nakon tri mjeseca | A uspjeh tog sastanka? »Nakon svestrane izmjene mnijenja :bi zaključeno započeti akciju time, da se pozovu za sada Hrvatska Stranka i Stranka Prava, da imenuju svoje pouzdani- ke, koji bi u njihovo ime poveli dogovore za postignuće željenog cilja«. Bude li se sad opet čekalo za tu ak- ciju tri mjeseca, onda se bojimo, da čitava stvar ne ostane na vrbi svirala. Odmah se je u početku čuo prigovor proti izboru pojedinih odbornika, jer za neke članove nije bilo lako pogoditi koga IZLAZI SVAKE SUBOTE t STOJI 20 PARA. UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI AJU SE € 22. APRILA 1916. | zastupaju i koje su stranke pouzdanici. Naj- bolje šćaše biti da se odmah pozovu vod- stva pojedinih stranaka, da imenuju svoje pouzdanike. No Bogu hvala, da se je na- kon tri mjeseca učinilo i ono, što se je i- malo učiniti odmah na početku! Sad idemo, da vidimo, što će dalje biti. Za pravice hrvatskoga naroda. Izjave njemačkog državnog kancelara iza- zvale su svu silu komentara u svoj svjetskoj štampi. I grof Albert Apponyi, vogja magjarske nezavisne stranke, izrekao je nedavno politički govor svojim istomišljenicima, kad su mu če- stitali imendan. Tom se je prilikom dotaknuo važnih savremenih političkih pitanja i naglasio osobito prava magjarskog naroda, pri čemu je išao i predaleko. Zagrebačka »Hrvatska«, glavno glasilo stranke prava za sve hrvatske zemlje, posebno se je osvrnula na izvode ovog magjarskog državnika. Značajnije stavke iz tog članka doslovno pre- nosimo: »Grof se Apponyi vara, kad veli, da se Magjari bore za svoj narodni opstanak. Magja- rima, kao narodu, nije niko zaprijeti», niti niko | navijestio rat, Drugačije je to sa hrvatskim na- | rodom. Nama Hrvatima posve se oivoreno za- | prijetilo uništenjem; nama je velikosrpska pro- , paganda navijestila rat do istrage. Svi hrvatski | krajevi imali su potpasti pod novu vanredno povećanu srpsku državu. Držimo, da je i sađa za vrijeme ovog velikog rata potrebno, da ovu činjenicu ne pustimo svida, nego da na nju uvijek upiremo prstom. Hrvatski je narod ušao u rat proti neprijateljima Monarhije s najvećim oduševljenjem, jer su ti neprijatelji Monarhije zaprijetili i hrvatskomu narodu s uništenjem. Na- protiv glavno orugje neprijatelja Monarhije nije prijetilo Magjarima. Vrlo je pohvalno, kada magjarski državnici govore o svojim narodnim i državnim interesima, pa stoga se ne bi smjelo zamjeriti ni hrvatskomu narodu, da u ovim teškim vremenima progovara o svojim potrebama i svojim zakonitim, priro- dnim i zato opravdanim težnjama. Ove težnje kreću se u okviru Hapsburške monarhije i ne idu za drugim, nego da hrvatska narodna i drža- vna misao dogje do izražaja, ali u skladu s pro- bitcima drugih naroda Monarhije i njezine opće- nitosti. Hrvatski je narod davno prije, nego li je grof Appony-i preporučio svojoj stranci, kao naj jačoj političkoj frakciji magjarskoga naroda, da se bori svim silama i bez ikakve zakulisne mi- sli, tako odlučno prionuo za stvar Monarhije, kao da se radi o samoj njegovoj stvari. Upravo bez ikakve zakulisne misli pošao je hrvatski na- rod u boj protiv neprijatelja Monarhije i za to se pouzdano nadamo, da će i hrvatskomu naro- du biti zajamčeno dostojno življenje uz narode Monarhije, jer on jednakim pravom kao Magja- ri, može ustvrditi, da je njegovim požrtvovnim i nadasve ustrajnim sudjelovanjem u ovomu ra- tu, znatno porasla njegova moralna snaga. A to mu daje pravo, da iza rata istakne odlučno svo- je narodne zahtjeve, kako su već formulisani u programu stranke prava od godine 1894. Ne smijemo zaboraviti, da je njemački kan- celar u svojem govoru izjavio megju ostalim, da je cilj borbe srednjoevropejskih država, da se stvori nova Evropa na načelima slobode naroda i pravednosti. S ovoga gledišta mora i hrvatski narod, s obzirom na svoje goleme žrtve, s pouz- danjem gledati u budućnost, ali ujedno raditi i nastojati o tome, da se kod dojdućih pregovora o miru u okviru mogućnosti, ali u skladu s op- ćim probicima Monarhije, čuje i hrvatska riječ ondje, gdje će se odlučivati o toj novoj Europi. Hoće li se uistinu, da se dogje do trajnoga mira, tad se ideal Europe na temelju načela pravice ne može da obistini drukčije, nego ako se uzme dolični obzir i na hrvatske prirodne i zakonite sopiracije ; Bu i 8mmmmmmBM ss. rn - AJS Aa SEGS TT SES 26 Što treba Dalmaciji ? Lijepo uregjivani zagitipski »Hrvatski Lloyd«, list za promicanje trgovačko industrijskih te op- ćih narodno-gospodarstvenih interesa, donosi u broju od 8. o. mj. veoma zgodan članak pod gornjim natpisom, iz pera našeg vrijednog i u- važenog narodnog trudbenika, vič. g. Don Frana Ivaniševića, koji je dosta korislovao i neumorno doprinosi u gospodarstvenom pogledu za našu pokrajinu. Gorepomenuti članak — kao odraz na lju- beznoj sućuti, izraženoj u članku rečenog li- sta »Za bolju budućnost Dalmacije« — doslovce glasi: Dalmacija je u prvom redu agrarna zemlja. Dok se u Njemačkoj bavi poljodjelstvom 35.6% pučanstva, u Austriji 60.9%, Magjarskoj 69.6%, Hrvatskoj 81.5%, u Dalmaciji se bavi poljem 83.23%. Ali Dalmacija nije »ravma« Slavonija, ni Bosna »pomosna«, ona je krševita i goletna zemlja, isprekrižana od Velebita do Lovćena str- menim kamenitim planinama. Od 1,282.257 hek- tara njezine površine jedva je 57% sposobno za kulturu : 29% za vinograde, 18% masline i 10% žitarice, a sva ostala ogromna prostorija oko 600.000 ha goli je kamen ili neplodna ledina. Najbolje zemlje, sposobne osobito za kulturu ži- tarica, leže pod vodom. Kninsko, vrličko, sinjsko, imosko, vrgorsko i neretvansko polje, da ne spo- minjemo druga omanja, kada bi bilo potpuno obranjeno od poplava i močvara, davalo bi hrane (žita) svoj Dalmaciji za čitavu godinu. 1 u nor- malnim, a još više sada u ratnim godimama Dal- macija treba kruha. Od 12 mjeseca u godini ona se jedva može svojim žitom prehraniti 3 mjeseca. Bujice urediti, močvare presušiti prijeka je potreba za početak gospodar. pridignuća, Na tim uregjenim danas mrtvim poljanama pridigao bi se i proizvod žitarica, koji je danas vrlo ku- kavan. Dok se, na primjer, u Belgiji računa pro- izvod pšenice 26 m. c. po hektaru, u Njemačkoj 23 m. c., u Magjarskoj 19 m. c., u Dalraciji jedva dopire na 8 m. c., tako da se neisplati trud oko žitarica. Velika je oskudica stajskog gjubra, mora se tražiti pomoći u umjetnom (amoniak, pepel, su- perfosf. čil. salitra). Tomu bi se uspješno dosko- čilo podignućem šumarstva i marvogojstva. Staj- skog gnoja bez marve ne može se pojmiti. Na šumskom katastru Dalmacije označena je kao šuma površina od 381.762 ha, ali to nije prava šuma, već goli pašnjak, takozvana muša, vodo- derina, branjevina. Na toj prostoriji dala bi se ipak podignuti bujna šuma, kao što je i prije bila u staro doba, dok se nije pod četrisloljet- nom mletačkom vladavinom sve sa zemljom srazilo. Vlada uistinu troši za podgoj šuma, ali bez sustava i strogosti, uspjeh je sasvim malen. Npr. Kranjska broji 36% šuma, Štajerska 40%, Bosna 51%, a sirota Dalmacija zaodjevena je tek sa 16%. Osim vlade i zemaljskog odbora krive su tomu ponajviše naše općine, koje šu- marstvu ne daju prave važnosti. Morale bi imati na umu, da bez dobrih šuma i pašnjaka nema marvogojstva, koje je prvi temelj gospodarskom blagostanju. 1 u ovom pogledu statistika nam pruža žalosnu sliku. Dok druge naprednije po- krajine naše monarkije broje 50—60 glava rogate marve velikog zuba na svaki 100 ha, puno zga- ostaje zanjima Dalmacija, koja jedva broji 26—30 glava, dakle za polovicu manje. Zbog svoje bla- ge klime jedino obiluje ovcama, do 800.000 gla- va. Ipak bi se marvogojstvo moglo podignuti do velikog stepena upravo zbog blaga podneblja. Sjeverne zemlje moraju skoro polovicu godine držati marvu u staji, dočim u Dalmaciji se za ledove i snijegove skoro i nezna, većim dijelom godine marva se tjera na polje. Zivadarstvo je takogjer u skroz primitivnom stanju, otpads tek 4 m. c. trave po ha. Blago južno primorsko pod- neblje u Dalmaciji sasviw prijanja gojenju ooća. Ono što je Nica za Francusku, Napulj sa Italiju, mogla bi biti Dalmacija za Austriju i Njemačku, u do sada bile oskrbljene južnim voćem samo iz Italije, Neće li ovaj rat sa vjerolomnom CRVENA HRVATSKA . PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ) ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI . E — At ii =