ENA HRVATSKA

 

CIJENA. JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KO NE'VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
zA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

AA JESSIE JENS

B er. 876.

Engleški jadi.

I gordi Albion, nezasitna Engleška,
taj glavni krivac ovom teškom ratu kao i
zagovaratelj njegova produljenja, počima
napokon da strada. Već od početka rata
neuspjeh za neuspjehom prati Englešku i
njezine saveznike koli na bojnom polju,
toli u političko-diplomatskim zapletajima.

Prošlih pak: dana počeo je regbi da
još jači jad Englešku bije, i to ne samo
radi materijalnih gubitaka, nego kud i kamo
više radi: moralnih poraza. Ovo sve čini,
da Engleška gubi svoj prestiž u svijetu, i
da njezin ugled počima da pada i kod ne-
utralaca i kod saveznika, a najvećma kod
podjarmljenih naroda, osobito u Indijama,
u Persiji i u. Egiptu.

Od nedoglednih posljedica mogu da

budu za Englešku  dogagjaji posljednjih
dana. Ovog puta ne pomaže joj više ni
poznato njezino lukavstvo, ni silna moć
bajoslovnog njezinog bogatstva.
_ Englezi su se nadali, da će i sada kao
uvijek pratiti ratnu igru samo iz prikrajka
i da će pustiti da se drugi megjusobno
kolju, a oni da će gledat, kako da pribave
sebi što: više probitaka. Ali su se ovog puta
u računu prevarili, te i engleška vojska
mora da. slupi na bojište, i engleška krv
mora da se. lijeva, i Engleška doživljuje
buna, poraza i predaja.

Okrutna sudbina hoće, da se osveti u
svemu perfidnom Albionu. Englezi su na-
ime najvećma pjevali smrtno opijelo »bo-
lesniku na Bosporu« i nastojali da komad
po. komad otrgnu. od »trulog« otomanskog
carstva. Ali ih realnost o protivnom osvje-
dočuje.

»Bolesnik na Bosporu“ nije na umo-
ru, nego baš pokazuje jakost životne sna-
ge. Osujetio je. akciju na Dardanele, pri-
silio na kapitulaciju. Kut-el-Amaru, to glav-
no «engleško uporište u Mezopotamiji, i za-
dao dosta jaki poraz engleškoj vojsci pred
Suecom.

=. Sve ovo mora da potkopa ugled En-
gleza na Istoku i pokazuje, da novac i
mito nemaju toliko moći, da ubiju i do-
movinska čuvstva naroda.

Engleška se je hvastala nadalje, da
ona hoće rat, da ubije pruski militarizam.
A do čega je došla ? Mora da uvede ob-
vezatnu vojnu službu, čemu se protive sve
tradicije Engleza, koji hoće da budu slo-
bodni od vojništva, a da u vojsku idu sa-
mo oni, koji žele, da budu vojnici.

: Borba. naroda s jedne, a državnika s
druge strane izazvala je razne sporove
krizom u engleškom parlamentu.

ovi radnika nastoje se umiriti i mi-
lom | silom.

Najveća je pak ironija, kad Engleška
izjavlja, da. ona vodi rat za slobodu mele-
nih naroda ! Što je učinila za Belgiju, Sr-
biju i Crnu-Goru ?! Na koje li sve muke
ne stavlja Qrčku radi njezine neutralnosti?
Što je namjeravala i s Holandijom? Ali na
sreću nije nigdje uspjela. | najmanje drža-
vice već znaju da se opru engleško

Najljepši pak izgled, kako Engleška
poštuje slobodu malenih naroda, pruža nam

=>

Irska, ta zemlja mučenika. Nije moguće|

 

izbrojiti, što su sve katolici Irske pretrpjeli
za svoju vjeru i domovinu od engleškog
fanatizma.

Nova buna u Irskoj zadava Engleškoj
dosta brige. Iraca ima mncgo u Americi,
i eto Engleškoj neće uspjeti, da zarati Ame-
riku sa Njemačkom.

Najveća mornarica svijeta nije kadra
ni da čuva svoje obale od neprijateljskih
napadaja. Njemačke podmornice uništavaju
redom njezine brodove, i potraje li tako,
Engleškoj prijeti pogibao, da ostane bez
znatnog broja svoga brodovlja.

Crni oblaci nadvijaju se nad Engleš-
kom; sama je ovakove tikve sadila, koje
joj se sada o glavi razbijaju.

 

Obljetnica gorličke pobjede.

Dne 2. maja vršio se je dan, koji ne
smije da neopaženo progje. Toga su dana
savezničke austro-ugarske i njemačke ar-
meje izvojevale nad ruskom armejom po-
bjedu, koja bilježi početak pobjeda, koje su
za tim slijedile i dovele do raspršanja rus-
kih četa i sloma njihove vojne snage.

Iza gorličke pobjede naše su i savez-
ničke čete ne samo uspješno otjerale ne-
prijatelja sa svoga zemljišta, već spretnom
ofenzivom  zašli daleko u ruski teritorij.
Ni sam izdajnički napadaj sa strane Italije,
koji se u to doba zbio, nije mogao zausta-
viti naše čete na svom pobjedničkom putu.
Veliko hrvanje započeto sa gorličkom bit-
kom svršilo je sjajnim pobjedama oružja
našega i naših saveznika; zapadna Rusija
je u savezničkim rukama; Srbija, koja je
dala povod svjetskome ratu, upokorena je,
te je takogjer u rukama savezničkih voj-
ska; Crna Gora i veći dio Arbanije zapo-
sjednute su; Italija se ne može ni da ma-
kne, njezina se je osnova, da prodre u naš
teritorij, izjalovila; savezna nam Turska od-
bila je teške napadaje na njen glavni grad
na Dardanelima, a savezna nam Bugarska
postigla je potpuno svoj ratni cilj; uz to
Nijemci drže sveudilj pod svojom vlasti
Belgiju i istočnu Francusku; a Osim toga
neprijateljske mornarice stradaju na morima.

To je bilanc rata od dana gorličke
pobjede do danas, koji se za nas ne za-
vršava s deficitom i koji nas napunjava na-
dom, da će već jednom i naši neprijatelji
smoći toliko snage, te priznati svoj poraz.

 

O padu Kut-el-Amare.

Tuski glavni vojni stan objelodanjuje 1./5.
dugo izvješće o kapitulaciji Engleza u Kut-el-
Amari. U izvještaju se ističu svi uzaludni poku-
šaji Engleza, da prodru iz Kut-el-Amare, koji su
bili poduzeti, da se privede pomoć vojsci gene-
ral Townshenda. Kada su Englezi uvidjeli, da
ne mogu slomiti turskog otpora, obustavili su
napadaje na Felahiju, te su onda pokušali, da
dovezu hranu u opsjednuto mjesto. Najprije su
to pokušali da učine pomoću zrakoplova, što su
ih naša lijetala sve jedno za drugim oborila, te
napokon pomoću broda, koji su pak naše čete
odmah otele, | tako generalu Townshendu ne
preosta više nikakova nada. A osvjedočen je

j| om takogjer bio, da su bile samo isprazne riječi

obećanja zapovjednika one ruske vojske, što
operiše u Persiji, da će mu naime za kratko
vrijeme pružiti ruku u Kut-el-Amari. Dne 26.
travnja se general Townshend izjavio priprav-
nim, da preda Kut-el-Amaru uz uvjet slobod-

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

LAS dn ALL LALA
U DUBROVNIKU, 6. MAJA 1916.

nog izlaza za nj i za njegovu vojsku. Nu poru-
čilo mu se, da za nj nema drugog puta, do li da
se preda bezuvjetno. Engleški je zapovjednik
sada iznio nove predloge, nudeći naime izruče-
nje svih topova i milijun funti šterlina. Odmah
mu se odgovorilo kao i na prvi njegov predlog.
Napokon je Townshend — nakon što je izgubio
bio svaku nadu — zapovjedniku pobjedonosnih
osmanskih četa predao svu englešku vojsku u
Kut-el-Amari.

Po dosadašnjem brzojavu zarobljeno je 5
engleških generala, 491 engleški i indijski čas-
nix, te 13.000 vojnika.

»Tanin« saopćuje izvještaj o vojni u Mezo-
potamiji, u kojem ima mnogo nepoznatih poje-
dinosti. U izvještaju se veli megju ostalim: Rat
je iznenadio Tursku, koja u ovom predjelu nije
poduzela nikakovih priprava protiv neočekivanih
navala na ušće Šat-el-Araba. Na početku rata
odlučile su slabe turske sile, koje su brojile je-
dva nekoliko tisuća ljudi, da se sred bojeva po-
vuku. Pri tome nijesu pretrpjele ozbiljnih gubi-
taka, dok su neprijatelju, koji nas je progonio,
sveudilj pridolazila pojačanja, a osim toga po-
dupiralo ga je više topnjača. Turska vojska, koja
je pred Bagdadom dobila pojačanja, zaključila
je, da se ne povlači dalje natrag. Jesenas raču-
nali su Englezi i njihovi pristaše s padom Bag-
dada, koji se je svaki čas očekivao. Dne 22/12.
bio je posljednji juriš na Bagdad. Deset topnja-
ča najnovije konstrukcije štitilo je engleške čete
i u isti mah bombardovalo prednje položaje Tu-
raka kod Bagdada. Dne 22. studenoga poduzelo
je pješaštvo juriš; prva je navala uspjela. Tur-
ske su se čete još dalje povukle, očevidno u
namjeri, da k sebi privuku Townsenda sve do
glavnih položaja pred Bagdadom. Navala na ove
položaje nastavila se je sutradan, ali se je svaki
put razbila o nepokolebivu stijenu.  Slijedećega
dana poduzele su turske čete juriš i prisilile
Townsendovu vojsku, da je morala uzmaknuti.
Englezi su onda opravdavali svoj korak oskudi-
com vode, ali general Townsend nigdje nije mo-
gao odoljevati, već je dalje uzmicao 20 kilome-
tara kod Kut-el-Amare, pri čem je ostavio na
cjedilu sav pribor, dapače topnjače i brodove,
koji su bili krcati sa živežem.

Neposredno iza toga započelo se je otsje-
danje Kut-el-Amare po turskim četama, koje su

u isti mah nastojale, da zatvore takogjer sve pu-

teve, na kojima bi mogla doći pojačanja. Iza ne-
koliko juriša, što su ih poduzele turske čete, da
izviđe neprijateljeve položaje i spriječe nepotreb-
ne gubitke, one su se ograničile, da što više sa-
pnu obruč oko Kut-el-Amare. Dne 23. siječnja
poduzele su čete generala Aylmera veliku nava-
lu, ali su bile suzbite, Počevši od ovoga trenut-
ka shvatili su u Engleškoj nesreću, koja je pri-
jetila Kut-el-Amari. Englezi su nastojali, da po-
šalju nova pojačanja, koja su se uzimala iz re-
dova dardanelske vojske, dapače iz redova četa,
koje su stajale u Flandriji, ali turske su čete
hrabro odoljevale i spremale u svojim opkopima
u Felahiji novi dardanelski poraz Englezima. U-
natoč čestoj promjeni u vrhovnom zapovjedništvu
i unatoč sveudiljnim pojačanjima Englezi su, kao
što je već poznato iz službenih izvještaja, doži-
vjeli jedan krvavi poraz za drugim.
x

s #

Kut-el-Amara je gradić sa 3000 stanovnika
i pripada već bagdadskome vilajetu. Stoljećima
je povijest mirno prolazila. preko toga gradića.
Za istraživaoce bilo je zanimljivo jedino to, što
se u okolici Kut-el-Amare nalazi još nekoliko
stotina osoba već izumrlog plemena mandajskoga,
koji govore semitski srodnim armejskim jezi-
kom. Već je sama narav stvorila gradić u obram-
bene svrhe, S dvije strane optače Tigris nizinu,
a s kopnene stfane onemogućuje močvara prilaz
k gradu. Englezi su računali, da će se moći ovdje
održati. U članku o Mezopotamiji, štampanom u
ožujskom svesku »Review of Reviews« (London),
piše pukovnik Sir Heldich; Perioda poplava ri-
jeke Tigrisa obično se računa tri mjeseca: ožu-
jak, travanj i svibanj; ove godine je počela po-
plava već o novoj godini. Tim će se možda pa-

 

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREĐNI.
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE

TČ

robrodarstvo na Tigrisu izmegju Basre i Kut-
el-Amare poboljšati, ali nastala jezera i močvare
sprečavaju svako vojničko kretanje, pa će proći
mnogo sedmica, da se kaljuže osuše, kad buđe
voda pala Turci će se maprezati više nego li
ikada prije, da zaustave prodiranje engleških četa,
a ruske su čete predaleko, a da bi im mogle u
pomoć priteći. Osim toga mi i ne želimo takve
pomoći. Bilo bi to priznanje slabosti, a na to
se ne smije ni promisliti, Mi i jedino mi mo-
ramo sami ući u Bagdad. Tako je još u ožujku
pisao engleški pukovnik! Travanj je donio pad
Kut-el-Amare, koju su Englezi izgradili u pravu
tvrgjavu.

Dogagjaji u Irskoj.

Neki engleški očevidac objelodanjuje u lon-
donskom listu »Times« slijedeći opis dogagjaja
u Dublinu: Prošlog ponedjeljka činio se je grad
mirnijim nego ikada. Samo megju općinstvom,
koje je polazilo na utrke vladala je strka. Oče-
vidac išao je prije podne ulicom O Connel u
pravcu prema St. Stephens te je susreo kojih sto
članova udruženja »Sin fein«, koji su bili većim
dijelom naoružani, kako su marširali gradom sa
nataknutim bodežima. Nešto kasnije čuo je oče-
vidac dva tri hitca te je opazio da su bile mre-
že zgrade Stephens Green zatvorene barikadama.
Kod mreža stajalo je nekoliko članova udruženja
»Sin fein« s nabijenim puškama. Ustaše bili su
u posjedu ne samo glavnoga trga, već i glavne
pošte, mnogih kuća u susjestvu. Istodobno su
članovi udruženja pljačkali dućane oružjem. Po-
štanske vreće služile su kao barikade, dočim su
prozori poštanske zgrade bili zatrpani stolovima.
Na ulicama sakupio se je svijet, koji je dogagja-
jima iznenagjen gledao daljnji razvitak. U ulici
Dames Stret vidio je očevidac na hodniku krv
te mu je rečeno, da su članovi društva »Sin fein«
iz krovova kuća pucali i ubili nekog vojnika.

Osim velikih šteta, što su počinjene u Sack
Ville Streetu, i u Abeey Streetu su ustanovljena
velika pustošenja. | tamo su gotovo sve zgrade
razorene, Zarobljeni su ljudi dopremljeni u En-
glešku. Preko hiljadu je ljudi dopalo vojsci u
ruke, Dublin pruža sada sliku običnog svetkov-
nog dana. Mnogo je vojske opet povučeno. Mala
četa ustaša, koja se ušančila kod Belbrigde, ne-
daleko od Dublina, moguće će biti u stanju
da se drži još nekoliko dana. U Killarney i Clon-
meell buntovnici su još pod puškom, no jer je
sveza razorena, fale pouzdane vijesti.

Reuterov ured donosi ovaj službeui izvje-
štaj 2 maja:

Svi su se dublinski ustaške vogje predali.
Predaja je uslijedila, kad su buntovnici bili is-
tjerani iz goruće glavne pošte. Čete su obusta-
vile vatru. Vogje su se ustaša približili s parla-
mentarskom zastavom. Najprije je zaključeno
primirje, a onda je presjednik t. zv. provizome
republikanske vlade potpisao formalnu bezuvjetnu
predaju. Svi su zapovjednici buntovničkih četa
dobili nalog, da polože oružje. Prijepisi su za-
pisnika o predaji priljepljeni u cijeloj zemlji.

 

 

Narod koji umire.

»Ruskija Vjedomosti« donose članak Srbina
Pešić-Gostuškoga, u kojem crta tragičnu sudbinu
svojega naroda, čiji je muški dio većinom uni-
šten i čiji ostatci gledaju nesigurnu budućnost.

»Mi, Srbi — piše on — poslali smo. na
bojno polje, kod pučanstva od 2,9 milijuna u
godini 1912, ravno 402,000 momaka. Taj je broj
ustanovio pokojni ministar Lazar Paču na te-
melju opskrbnih listina. Od tada nijesu prestali
dalji pozivi. Opkoljeni od neprijatelja borili smo
se do zadnje kapi krvi, borili smo se na svim
stranama, a uz to vrijeme narod nam je pogibao
od gladi. Srbija je sada kao i Belgija osvojena
od neprijatelja, ali ujedno već ne posjeduje tako
reći muškoga pučanstva. Jedan dio je usmrćen,
drugi sazužnjen, treći je pobjegao u Arbaniju,
gdje je propao. Oko 38.000 mladića, koji su sta-
jali pred pozivom u vojsku, otpremljeni su od