ENA HRVATSKA CIJENA. JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE'VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN zA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. AA JESSIE JENS B er. 876. Engleški jadi. I gordi Albion, nezasitna Engleška, taj glavni krivac ovom teškom ratu kao i zagovaratelj njegova produljenja, počima napokon da strada. Već od početka rata neuspjeh za neuspjehom prati Englešku i njezine saveznike koli na bojnom polju, toli u političko-diplomatskim zapletajima. Prošlih pak: dana počeo je regbi da još jači jad Englešku bije, i to ne samo radi materijalnih gubitaka, nego kud i kamo više radi: moralnih poraza. Ovo sve čini, da Engleška gubi svoj prestiž u svijetu, i da njezin ugled počima da pada i kod ne- utralaca i kod saveznika, a najvećma kod podjarmljenih naroda, osobito u Indijama, u Persiji i u. Egiptu. Od nedoglednih posljedica mogu da budu za Englešku dogagjaji posljednjih dana. Ovog puta ne pomaže joj više ni poznato njezino lukavstvo, ni silna moć bajoslovnog njezinog bogatstva. _ Englezi su se nadali, da će i sada kao uvijek pratiti ratnu igru samo iz prikrajka i da će pustiti da se drugi megjusobno kolju, a oni da će gledat, kako da pribave sebi što: više probitaka. Ali su se ovog puta u računu prevarili, te i engleška vojska mora da. slupi na bojište, i engleška krv mora da se. lijeva, i Engleška doživljuje buna, poraza i predaja. Okrutna sudbina hoće, da se osveti u svemu perfidnom Albionu. Englezi su na- ime najvećma pjevali smrtno opijelo »bo- lesniku na Bosporu« i nastojali da komad po. komad otrgnu. od »trulog« otomanskog carstva. Ali ih realnost o protivnom osvje- dočuje. »Bolesnik na Bosporu“ nije na umo- ru, nego baš pokazuje jakost životne sna- ge. Osujetio je. akciju na Dardanele, pri- silio na kapitulaciju. Kut-el-Amaru, to glav- no «engleško uporište u Mezopotamiji, i za- dao dosta jaki poraz engleškoj vojsci pred Suecom. =. Sve ovo mora da potkopa ugled En- gleza na Istoku i pokazuje, da novac i mito nemaju toliko moći, da ubiju i do- movinska čuvstva naroda. Engleška se je hvastala nadalje, da ona hoće rat, da ubije pruski militarizam. A do čega je došla ? Mora da uvede ob- vezatnu vojnu službu, čemu se protive sve tradicije Engleza, koji hoće da budu slo- bodni od vojništva, a da u vojsku idu sa- mo oni, koji žele, da budu vojnici. : Borba. naroda s jedne, a državnika s druge strane izazvala je razne sporove krizom u engleškom parlamentu. ovi radnika nastoje se umiriti i mi- lom | silom. Najveća je pak ironija, kad Engleška izjavlja, da. ona vodi rat za slobodu mele- nih naroda ! Što je učinila za Belgiju, Sr- biju i Crnu-Goru ?! Na koje li sve muke ne stavlja Qrčku radi njezine neutralnosti? Što je namjeravala i s Holandijom? Ali na sreću nije nigdje uspjela. | najmanje drža- vice već znaju da se opru engleško Najljepši pak izgled, kako Engleška poštuje slobodu malenih naroda, pruža nam => Irska, ta zemlja mučenika. Nije moguće| izbrojiti, što su sve katolici Irske pretrpjeli za svoju vjeru i domovinu od engleškog fanatizma. Nova buna u Irskoj zadava Engleškoj dosta brige. Iraca ima mncgo u Americi, i eto Engleškoj neće uspjeti, da zarati Ame- riku sa Njemačkom. Najveća mornarica svijeta nije kadra ni da čuva svoje obale od neprijateljskih napadaja. Njemačke podmornice uništavaju redom njezine brodove, i potraje li tako, Engleškoj prijeti pogibao, da ostane bez znatnog broja svoga brodovlja. Crni oblaci nadvijaju se nad Engleš- kom; sama je ovakove tikve sadila, koje joj se sada o glavi razbijaju. Obljetnica gorličke pobjede. Dne 2. maja vršio se je dan, koji ne smije da neopaženo progje. Toga su dana savezničke austro-ugarske i njemačke ar- meje izvojevale nad ruskom armejom po- bjedu, koja bilježi početak pobjeda, koje su za tim slijedile i dovele do raspršanja rus- kih četa i sloma njihove vojne snage. Iza gorličke pobjede naše su i savez- ničke čete ne samo uspješno otjerale ne- prijatelja sa svoga zemljišta, već spretnom ofenzivom zašli daleko u ruski teritorij. Ni sam izdajnički napadaj sa strane Italije, koji se u to doba zbio, nije mogao zausta- viti naše čete na svom pobjedničkom putu. Veliko hrvanje započeto sa gorličkom bit- kom svršilo je sjajnim pobjedama oružja našega i naših saveznika; zapadna Rusija je u savezničkim rukama; Srbija, koja je dala povod svjetskome ratu, upokorena je, te je takogjer u rukama savezničkih voj- ska; Crna Gora i veći dio Arbanije zapo- sjednute su; Italija se ne može ni da ma- kne, njezina se je osnova, da prodre u naš teritorij, izjalovila; savezna nam Turska od- bila je teške napadaje na njen glavni grad na Dardanelima, a savezna nam Bugarska postigla je potpuno svoj ratni cilj; uz to Nijemci drže sveudilj pod svojom vlasti Belgiju i istočnu Francusku; a Osim toga neprijateljske mornarice stradaju na morima. To je bilanc rata od dana gorličke pobjede do danas, koji se za nas ne za- vršava s deficitom i koji nas napunjava na- dom, da će već jednom i naši neprijatelji smoći toliko snage, te priznati svoj poraz. O padu Kut-el-Amare. Tuski glavni vojni stan objelodanjuje 1./5. dugo izvješće o kapitulaciji Engleza u Kut-el- Amari. U izvještaju se ističu svi uzaludni poku- šaji Engleza, da prodru iz Kut-el-Amare, koji su bili poduzeti, da se privede pomoć vojsci gene- ral Townshenda. Kada su Englezi uvidjeli, da ne mogu slomiti turskog otpora, obustavili su napadaje na Felahiju, te su onda pokušali, da dovezu hranu u opsjednuto mjesto. Najprije su to pokušali da učine pomoću zrakoplova, što su ih naša lijetala sve jedno za drugim oborila, te napokon pomoću broda, koji su pak naše čete odmah otele, | tako generalu Townshendu ne preosta više nikakova nada. A osvjedočen je j| om takogjer bio, da su bile samo isprazne riječi obećanja zapovjednika one ruske vojske, što operiše u Persiji, da će mu naime za kratko vrijeme pružiti ruku u Kut-el-Amari. Dne 26. travnja se general Townshend izjavio priprav- nim, da preda Kut-el-Amaru uz uvjet slobod- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. LAS dn ALL LALA U DUBROVNIKU, 6. MAJA 1916. nog izlaza za nj i za njegovu vojsku. Nu poru- čilo mu se, da za nj nema drugog puta, do li da se preda bezuvjetno. Engleški je zapovjednik sada iznio nove predloge, nudeći naime izruče- nje svih topova i milijun funti šterlina. Odmah mu se odgovorilo kao i na prvi njegov predlog. Napokon je Townshend — nakon što je izgubio bio svaku nadu — zapovjedniku pobjedonosnih osmanskih četa predao svu englešku vojsku u Kut-el-Amari. Po dosadašnjem brzojavu zarobljeno je 5 engleških generala, 491 engleški i indijski čas- nix, te 13.000 vojnika. »Tanin« saopćuje izvještaj o vojni u Mezo- potamiji, u kojem ima mnogo nepoznatih poje- dinosti. U izvještaju se veli megju ostalim: Rat je iznenadio Tursku, koja u ovom predjelu nije poduzela nikakovih priprava protiv neočekivanih navala na ušće Šat-el-Araba. Na početku rata odlučile su slabe turske sile, koje su brojile je- dva nekoliko tisuća ljudi, da se sred bojeva po- vuku. Pri tome nijesu pretrpjele ozbiljnih gubi- taka, dok su neprijatelju, koji nas je progonio, sveudilj pridolazila pojačanja, a osim toga po- dupiralo ga je više topnjača. Turska vojska, koja je pred Bagdadom dobila pojačanja, zaključila je, da se ne povlači dalje natrag. Jesenas raču- nali su Englezi i njihovi pristaše s padom Bag- dada, koji se je svaki čas očekivao. Dne 22/12. bio je posljednji juriš na Bagdad. Deset topnja- ča najnovije konstrukcije štitilo je engleške čete i u isti mah bombardovalo prednje položaje Tu- raka kod Bagdada. Dne 22. studenoga poduzelo je pješaštvo juriš; prva je navala uspjela. Tur- ske su se čete još dalje povukle, očevidno u namjeri, da k sebi privuku Townsenda sve do glavnih položaja pred Bagdadom. Navala na ove položaje nastavila se je sutradan, ali se je svaki put razbila o nepokolebivu stijenu. Slijedećega dana poduzele su turske čete juriš i prisilile Townsendovu vojsku, da je morala uzmaknuti. Englezi su onda opravdavali svoj korak oskudi- com vode, ali general Townsend nigdje nije mo- gao odoljevati, već je dalje uzmicao 20 kilome- tara kod Kut-el-Amare, pri čem je ostavio na cjedilu sav pribor, dapače topnjače i brodove, koji su bili krcati sa živežem. Neposredno iza toga započelo se je otsje- danje Kut-el-Amare po turskim četama, koje su u isti mah nastojale, da zatvore takogjer sve pu- teve, na kojima bi mogla doći pojačanja. Iza ne- koliko juriša, što su ih poduzele turske čete, da izviđe neprijateljeve položaje i spriječe nepotreb- ne gubitke, one su se ograničile, da što više sa- pnu obruč oko Kut-el-Amare. Dne 23. siječnja poduzele su čete generala Aylmera veliku nava- lu, ali su bile suzbite, Počevši od ovoga trenut- ka shvatili su u Engleškoj nesreću, koja je pri- jetila Kut-el-Amari. Englezi su nastojali, da po- šalju nova pojačanja, koja su se uzimala iz re- dova dardanelske vojske, dapače iz redova četa, koje su stajale u Flandriji, ali turske su čete hrabro odoljevale i spremale u svojim opkopima u Felahiji novi dardanelski poraz Englezima. U- natoč čestoj promjeni u vrhovnom zapovjedništvu i unatoč sveudiljnim pojačanjima Englezi su, kao što je već poznato iz službenih izvještaja, doži- vjeli jedan krvavi poraz za drugim. x s # Kut-el-Amara je gradić sa 3000 stanovnika i pripada već bagdadskome vilajetu. Stoljećima je povijest mirno prolazila. preko toga gradića. Za istraživaoce bilo je zanimljivo jedino to, što se u okolici Kut-el-Amare nalazi još nekoliko stotina osoba već izumrlog plemena mandajskoga, koji govore semitski srodnim armejskim jezi- kom. Već je sama narav stvorila gradić u obram- bene svrhe, S dvije strane optače Tigris nizinu, a s kopnene stfane onemogućuje močvara prilaz k gradu. Englezi su računali, da će se moći ovdje održati. U članku o Mezopotamiji, štampanom u ožujskom svesku »Review of Reviews« (London), piše pukovnik Sir Heldich; Perioda poplava ri- jeke Tigrisa obično se računa tri mjeseca: ožu- jak, travanj i svibanj; ove godine je počela po- plava već o novoj godini. Tim će se možda pa- PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREĐNI. ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE TČ robrodarstvo na Tigrisu izmegju Basre i Kut- el-Amare poboljšati, ali nastala jezera i močvare sprečavaju svako vojničko kretanje, pa će proći mnogo sedmica, da se kaljuže osuše, kad buđe voda pala Turci će se maprezati više nego li ikada prije, da zaustave prodiranje engleških četa, a ruske su čete predaleko, a da bi im mogle u pomoć priteći. Osim toga mi i ne želimo takve pomoći. Bilo bi to priznanje slabosti, a na to se ne smije ni promisliti, Mi i jedino mi mo- ramo sami ući u Bagdad. Tako je još u ožujku pisao engleški pukovnik! Travanj je donio pad Kut-el-Amare, koju su Englezi izgradili u pravu tvrgjavu. Dogagjaji u Irskoj. Neki engleški očevidac objelodanjuje u lon- donskom listu »Times« slijedeći opis dogagjaja u Dublinu: Prošlog ponedjeljka činio se je grad mirnijim nego ikada. Samo megju općinstvom, koje je polazilo na utrke vladala je strka. Oče- vidac išao je prije podne ulicom O Connel u pravcu prema St. Stephens te je susreo kojih sto članova udruženja »Sin fein«, koji su bili većim dijelom naoružani, kako su marširali gradom sa nataknutim bodežima. Nešto kasnije čuo je oče- vidac dva tri hitca te je opazio da su bile mre- že zgrade Stephens Green zatvorene barikadama. Kod mreža stajalo je nekoliko članova udruženja »Sin fein« s nabijenim puškama. Ustaše bili su u posjedu ne samo glavnoga trga, već i glavne pošte, mnogih kuća u susjestvu. Istodobno su članovi udruženja pljačkali dućane oružjem. Po- štanske vreće služile su kao barikade, dočim su prozori poštanske zgrade bili zatrpani stolovima. Na ulicama sakupio se je svijet, koji je dogagja- jima iznenagjen gledao daljnji razvitak. U ulici Dames Stret vidio je očevidac na hodniku krv te mu je rečeno, da su članovi društva »Sin fein« iz krovova kuća pucali i ubili nekog vojnika. Osim velikih šteta, što su počinjene u Sack Ville Streetu, i u Abeey Streetu su ustanovljena velika pustošenja. | tamo su gotovo sve zgrade razorene, Zarobljeni su ljudi dopremljeni u En- glešku. Preko hiljadu je ljudi dopalo vojsci u ruke, Dublin pruža sada sliku običnog svetkov- nog dana. Mnogo je vojske opet povučeno. Mala četa ustaša, koja se ušančila kod Belbrigde, ne- daleko od Dublina, moguće će biti u stanju da se drži još nekoliko dana. U Killarney i Clon- meell buntovnici su još pod puškom, no jer je sveza razorena, fale pouzdane vijesti. Reuterov ured donosi ovaj službeui izvje- štaj 2 maja: Svi su se dublinski ustaške vogje predali. Predaja je uslijedila, kad su buntovnici bili is- tjerani iz goruće glavne pošte. Čete su obusta- vile vatru. Vogje su se ustaša približili s parla- mentarskom zastavom. Najprije je zaključeno primirje, a onda je presjednik t. zv. provizome republikanske vlade potpisao formalnu bezuvjetnu predaju. Svi su zapovjednici buntovničkih četa dobili nalog, da polože oružje. Prijepisi su za- pisnika o predaji priljepljeni u cijeloj zemlji. Narod koji umire. »Ruskija Vjedomosti« donose članak Srbina Pešić-Gostuškoga, u kojem crta tragičnu sudbinu svojega naroda, čiji je muški dio većinom uni- šten i čiji ostatci gledaju nesigurnu budućnost. »Mi, Srbi — piše on — poslali smo. na bojno polje, kod pučanstva od 2,9 milijuna u godini 1912, ravno 402,000 momaka. Taj je broj ustanovio pokojni ministar Lazar Paču na te- melju opskrbnih listina. Od tada nijesu prestali dalji pozivi. Opkoljeni od neprijatelja borili smo se do zadnje kapi krvi, borili smo se na svim stranama, a uz to vrijeme narod nam je pogibao od gladi. Srbija je sada kao i Belgija osvojena od neprijatelja, ali ujedno već ne posjeduje tako reći muškoga pučanstva. Jedan dio je usmrćen, drugi sazužnjen, treći je pobjegao u Arbaniju, gdje je propao. Oko 38.000 mladića, koji su sta- jali pred pozivom u vojsku, otpremljeni su od