RVENA HRVATSKA CIJENA!JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K& NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU' Br. 678. 93. Svibnja. Na 23. ov. mj. navršuje se ravno godina dana, da je kraljevina Italija okrenula vjerom, te nam poslije 30-go- dišnjeg savezništva navijestila rat. Značajan je taj dan za nas, a sudbonosan za Italiju. Onoga dana nami je odlanulo, da smo se riješili izdajnog saveznika. Hrvati Istre i Dalmacije, te braća nam Slovenci veoma su bolno plaćali to savezništvo. U Italiji su se pripravljali, da taj dan ove godine svečano proslave ; državnici su molili vojskovogje, nek im za taj dan pri- bave kakovu pobjedu, e da bi imali bar sjenku podloge, da se toj obljetnici vesele. Ali su im računi u tom pogledu silno po- mršeni; mjesto pobjede i slavlja stiže ih . ljuti udarac, koji kao da naviješta još jači slom talijanske vojske. Ako je ltalija htjela da slavi 23. Svibnja, kao dan »ispunjenja njezinih nacionalnih zabtjeva«, koliko više razloga imamo mi Hrvati, da taj dan slavimo i u ime svojih na- cionalnih zahtjeva, i u ime ponosa naših junaka bilo na kopnu bilo na sinjem mo- | dolazilo je najačih huškanja proti našoj PALLA SL Na LA SENA LN IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠIVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU U DUBROVNIKU, 20. MAJA 1916. da na nju već malo i računaju ; a kod cen-| tralnih vlasti naravno, da je svojim vjero- lomstvom izgubila vas kredit, a njima ima najviše da zahvali svoj razvitak i napredak i prilično ojačanje zadnjih decenija. Mnogo jače od ovih vanjskih nedaća tište Italiju unutrašnji jadi. Rat nije nigdje donio toliko nevolje kao u Italiji. Engleška joj se ljuto osvećuje na ugljenu za one milijune, kojima je lani potkupila talijansku ulicu, a sad neće da prima ni njezinih pro- izvoda. Uzaludan je za ltaliju sav gospo- darski sporazum, postignut na pariškim kon- ferencama; ona se nalazi u teškoj financi- jalnoj i socijalnoj krizi. Zadnjih se dana čuje, kako ne samo učestaju nemiri po Italiji, već i kako se sve to više širi republikanski pokret. Sjetimo se samo, kako je republikanska stranka bila u Italiji uvijek jaka i kako gleda da isko- risti u svoje svrhe svaku zgodu, te da jače učvrsti svoj položaj. Republikanska stranka u ltaliji puna je simpatija za Francusku. Iz francuskih loža Monarhiji, dražio se narod, da se oslobode ru. Rat proti Italije za nas je najnarodniji rat. nespašene zemlje, dočim se nije čuo nije- Nakon prve obljetnice samo nam se| dan glas, da Italija spasi čisto talijanske od sebe nameće, da se ako i u kratko o- | zemlje kao Nizzu, Savoju i Korsiku. svrnemo na godinu ovog ratovanja. Sjetimo se samo, galame Italija ušla u ovaj rat, tobož nespašene zemlje, naviještala i po- duzimala toliko ljutih ofensiva, a na koncu ne može da se održi ni u defensivi. Mislilo se, e će nastup ltalije promi- jeniti cijeli tok rata, jer nije šala, kad pri- pravan saveznik nekoga iza legja udari ; | Upadno je i to, da ltalija hoće da sa koliko je buke i| osvoji Jadransko more, dočim se ne brine da spasi! za gospodstvo nad Sredozemnim morem, gdje bi po prirodnom položaju ona sa Francuskom imale da budu gospodarice, a gdje puštaju d gospodari engleška baha- tost, dok one jedva da živolare. Framasunski republikanci, koji su turili | zemlju u rat, sad vješto okreću kabanicu raspravljalo se o talijanskoj pomoći svojim i svaljuju svu odgovornost i neuspjeh na padnom ratištu, a na posljetku ostalo sve | pri samim raspravama, a ni jedan talijanski vojnik nije išao ni na Dardanele, ni u po- | | mni već nad glavom njezina unuka. Italiju možda čekaju još i crniji dani moć Srbiji, ni na francusko ratište, a po- i teže kušnje. Kad se sklopi mir, tad se znata je i »izdašna« pomoć Italije Crnojgori. Uslijed potpunog neuspjeha talijanskih silno trpi u-, i sudbonosan, napadaja na svim područjima, gled halije i pada njezin prestiž i kod ne- \ | | | je istom bojati u Italiji jačih nemira. Dan 23. Svibnja može da bude za ltaliju koban pravi dan odmazde, jer dok njezina izdaja nama nije za gore došla, utralaca i kod njenih saveznika, koji regbi dotle pri godišnjici tog dogagjaja, kako novim saveznicima i na istočnom i na za-| vladu i prijete opstanku dinastije, te se već čuju glasovi, da sjaj zvijezde savojske ta- nam brzojavi stižu, naše junačke čete po- bjedonosno prodiru na talijansko tlo, da osvete nevjeru i kazne izdajnika. Prosvjed austro-ug. izvanjskog mi- nistarstva proti torpedovanju trgo- vačkih brodova. Ć. i kr. ministarstvo izvanjskih posala sa- općilo je akreditiranim savezničkim i neutralnim misijama slijedeću cirkularnu verbalnu notu: Ces. i kralj. ministarstvo izvanjskih posala bilo je na 22. ožujka o. god. u položaju, da kod na ces. i kr. dvoru opunomoćenim zastu- pnicima i neutralnim vlastima podigne prosvjed radi torpedovanja pomorsko-bolničkog parobroda »Elektre«, po nekoj stranoj podmornici. Megjutim nije to bio jedini slučaj, da je neprijateljska podmornica u austrijskim vodama tlavalila na nenaoružane brodove. Već je na 12. veljače ove godine neka pod- mornica nedaleko od Punta Planca, a bez pret- hodne opomene ispalila torpedo na brod društva Ungaro-Croata »Daniel Ernč«, koji je izmaknuo propasti samo spretnim manevrom. Kapetan pa- robroda jasno je vidio periskop podmornice i put torpeda. Na 28. veljače ove godine lansirala je pod- mornica, a da se niti periskop nije vidio, isto u blizini Punta Planca jedan torpedo na parobrod »Zagreb«, vlasništvo gore spomenutog društva. Brodu je uspjelo spretnim zaokretom umaći tor- pedu, koji su jasno vidjele više osoba, koje su se nalazile na brodu. Na 5. travnja o. god. lansiran je na paro- brod »Daniel Ernč« ponovno torpedo, a i ovaj put bez uspjeha. Torpedo je promašio cilj, eksplo- dovao na obližnjoj litici, Ces. i kralj. vlada nije ove dogagjaje do sada f&nosila, jer su prošli bez šteta. Ona se je ograničila, da 13. i 28. veljače obavijesti o aten- tatima na lokalne parobrode Ujedinjene Američke Države, koja je povodom podmorničkog rato- vanja nastalih pitanja opetovano ova pitanja uči- nila predmetom istupanja kod Centralnih vlasti. Nu uočiv množenje napadaja neprijateljskih podmornica na bezazlene brodove, koji su na- ročito zaštićeni po haškoj konvenciji, a pod okol- nostima, da neprijateljske vlasti nijesu, poput Centralnih vlasti, prisiljene, da se brane protiv nečovječne osnove, da se izgladne čitavi narodi, ipak uništavaju neprijateljske brodove, prem to ni najmanje ne služi njihovim ratničkim cilje- vima, već se imade svesti lih za slijepu želju za razaranjem. Ovo naslućivanje nailazi sada na potpunu potvrdu u posljednjem barbarskom činu ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE M God. XI. to GO RE izvršenom na austrijskom parobrodu »Dubrovnik«. Ovaj brod, koji pripada »Dubrovačkoj Paro- brodarskoj Plovidbi«, uništen je su dva torped hitca na đan 9. svibnja u kanalu izmegju »sv. Gjurgja« na otoku Hvaru i rta »Gomena« na poluotoku Pelješcu od jedne neprijateljske podvodnice, a bez da je prije torpedovanja opomenula brod. Prvi je torpedni hitac pogodio brod na desnoj strani, a brod je stao uslijed to- ga naglo tonuti prednjim svojim dijelom. Sve na brodu nalazeće osobe pohitale su u za spasa- vanje spuštene čamce. Kada se je nastojalo, da se čamci od tonućeg broda otisnu, eksplodovao je drugi torpedni hitac, koji je došao iz istog pravca, kao i prvi, te eksplodovao na desnoj straž- njoj strani ispod salona na palubi. Uslijed na- stale eksplozije bačen je u vis čamac za spasa- vanje, spušten na desnoj strani broda. Svi bro- dolomci poletiše u zrak, a samo se je drugi ča- mac, koji je plovio prema obali, mogao spasiti i povesti dva brodolomca. U pomoć nadošle la- gjice mogle su spasiti još nekoliko osoba. Na brodu se je u času torpedovanja, osim posade broda, koja je uključiv kapetane brojila 19 osoba, nalazilo isto toliko putnika, a megju njima dva svećenika, te više žena i djece. Tri su ženske lješine izvučene iz mora i poko- pane.(Od pe te od putnika utopilo se dva. naest osoba.) ; Vijest »Agenzie Stefani« od 10. o. mi. pri- znaje potopljenje broda, koji je potopila fran- cuska podvodnica pridijeljena talijanskim pomor- skim ratnim silama, ali dođaje, da je brod bio transportni i bio natovaren ratnim materijalom. Ovo je naprosto izmišljeno, a ima očigledno da služi, da se potopljenje može prikazati opravda- nim. Brod, mali lokalni brod od 61 metra du- ljine, sa 480 tona nosivosti, naravno nije mo- gao da prevozi bilo četa, bilo ratnog, materijala na brodu. Jednako je bilo to prevoženje isklju- čeno i kod prije navedenih brodova. Uostalom posada se je neprijateljske pod- vodnice — prema običajima neprijateljskih pod- vodnica uopće — za torpedovanja držala po mo- gosti u što većoj udaljenosti, te potpuno pod vodom, pa nije bila u stanju, da ustanovi, koje osobe i koju snagu vozi brod. Tako postaje jasno, da je zlonamjerno pu- canje na mali brodić čin sam po sebi bru- talan, te se ničim ne može ispričati, a jednako je ruglo na svaku čovječnost i megjunarodno pravo; ovaj se nasilni čin uvećava jošte time, da je upaljen na tonući brod i drugi hitac usprkos toga, što su brod okružili bili čamci za spasa. vanje, a koji nije mogao imati druge svrhe, već da se spriječi spašavanje ljudskih života, koje bi inače lako bilo, da se ovaj hitac nije ispalio. PODLISTAK. Smisao dubrovačke povijesti. Napisao prof. Dr. Božo Cvjetković. I. Značaj Dubrovnika. Dubrovnik se kaže kao otisak pečata slavne mu povijesti. Tako čudnovate prošlosti, kakovu ima Dubrovnik, teško je naći u Hronosovim analima; grad, koji tako potpuno daje na vidike svoj historički tijek, nije lako vidjeti u svjetskim naseljima. Tu je Venecija i još malo koji grad. Kao u Mlecima tako i u Du- brovniku sadašnjost malo govori; to.i čini, da u ovim grado- vima vidimo vjeru sliku onoga, što je jednom bilo i u povi- jest prešlo. Slika grada Dubrovnika ne daje nam nešto bogata i sline ali svakako imućna i ugledna; takova je i dubrovačka povijest. Historija dubrovačke prošlosti velikoga je interesa pa koliko republika sv. Vlaha bila sitna tačka zemljine površine. U njoj ne ćemo naći silnih dogagjaja i bogatih epizoda; u nju me ulazi Dioklecijanova palača kao u povijesti Spljeta, ne govori četvrtoj križarskoj vojni kao Zadar, ne ruši Konstantinovo kao Venecija i nema Carrare kao Padova. Veliki doga- draže naše pamćenje pri čitanju dubrovačke historije. hladna, razborita, odmjerena ; to je matematika, koja računa časom, jer je okružena od silnika, jer je biju hrpimice nesreće. Takav je i grad Dubrovnik. Proživje slobodu , U tom velikom povijesnom razmaku 'borbu o opstanak, te je uopće koji grad imagjaše. isprede gradu osobit karakter, osobit cilj i osobit ži; Hi i g : \ oblik. Primaknemo li se Dubrovniku, kaže Freeman, dolazeći | sjadranske pučine, ugledamo jednu od najpotresnijih slika na našem putu. Ali oko nije iznenagjeno bilo kojim objektom što otskače i kaže koju oštriju, karakterističniju i individualniju crtu na horižontu. Plemenite i originalne crte bedema i kula teku oko periferije cijeloga grada. Tek da će Minčeta nešto otskočiti ali se priduši i harmonizira sa svojim ostalim lijepim sestrama. Monotonija i neka strašljiva jednakost kuća, hramova i državnih zgrada, daju nešto umjerena, lijepa ali ništa izrazita u što imaš da osobito upreš okom. To je onaj osamljeni grad na istočnim obalama Jadrana, koii je prisluškivao sve dogagjaje na Sredo- zemnom moru i njegovim ograncima, što je opet naravan putu svjetski ocean; to je ona apoteoza energije, koja se je jednakom vještinom vrtjela oko sredozemskog, svjetskog, trgovačkog maksi- muma kao i Mleci, Genova, Marseille, Barcelona i t. 4. Uza sve to, kazao se je Dubrovnik što je moguće manje, Sretan je bio, kad se o njemu što manje govorilo i pisalo. Odatle i ona mo- notonija ali u isto vrijeme i harmonija grada, A dubrovačka povijest? Napomenuto samo plaho i strašljivo p4isluškivanje lomljave svjetske povijesti; nije drugo nego sitna tačka posta- vljena izmegju dva mlinska kamena. a to je Orjenat i Okcidenat, vječna borba o prevlast. Ovo prisluškivanje udaranja Hroncsovih krila učini Dubrovnik sastavnim dijelom pokretnog kotača svjetske povijesti, njegova monotonija i harmonija zakrili ga aureolom osobitog čara davši mu prvo mjesto u kiti lijepoga i atraktivnoga. U. Dubrovnik i more. Tačka zemljine površine, na kojoj izniknu Dubrovnik, nije kao ona gdje podigoše bedeme Rima ili Carigrada. Terenski odjeljak, na kojemu sazidaše temelje rečenih dviju prijestolnica, bio je već take naravi, da je pogodovao Romulov i Konstantinov grad, te se razviju prostorno u velike svjetske gradove. Baš je protivno kad govorimo o Dubrovniku. Kršovita, uska i slabo plodna podina brda Srgja vrlo je slabo bila zgodna, da se Du- brovnik prostorno razvije do veličine svjetskog grada. Štoviše, one rumenkaste i sive litice, na kojima nikoše dubrovačke kule jedva i daju pomisliti, da na onim grčevitim isponima tla mogoše niknuti ljudski stanovi. Ali što je priroda zaboravila Dubrovnik na tvrdom kopnu, to ga je na moru obilato nadarila kao i sve primorske svjetsko-trgovačke metropole. Stavila ga je na dohvat ove slobodne stihije, a to ga je, pogodovanjem povijesti i heroj- skom radnjom jakog broja genijalnih ljudi podiglo do veličine svjetskog kulturno-trgovačkog grada. More bijaše Dubrovniku izvor života, veličine i slobode. One nezahvalne i kršovite hridi njegovih temelja bijahu samo vrata, kroz koja mu se otvaraše, putem mora, cio svijet. More je najveća cjelina na zemljinoj površini; i najveći kontinenti iz- viru iz njega kao otoci. Ono zaprema gotovo tri četvrtine povr- šine našeg planeta i sve što teži za svjetskom važnosti treba da se s morem pobratimi i u savez stupi. Ovo je Dubrovnik i uči. nio pa je iz mora vadio blago za svoju veličinu i održanje. More, ta »jedina apsolutna velika sila na svijetu«, što ima naj- većeg udjela u postanju, razvijanju i uzdržavanju organskog života ovo mu je davalo u velikoj mjeri; to nam i tuniači, kako se mala dubrovačka republika, u najvećoj areji od 2,500 km*, može staviti sučelice, u blagostanju i kulturi, najvećim moder- nim evropskim državama. Historija kaže u Dubrovniku, Mlecima, Genovi, Amalti-u, Ateni, Korintu, Kartagi i t.d. najveći trgovački