str. 2. bojevima visove, koje Asiago sa zapada i sa sje- vera zaokružuju. Nakon osvojenja utvrde na Monte Interotto i utvrgjenih položaja kod Canove bila je sudbina ovog osječka zapečaćena. I sjevernoistočno od onih utvrda, koje se nalaze na talijanskoj strani Piana della Fugazza i ma Monte Forni Alti uznapredovale su naše navale na južnoj obali gornjeg toka Posine. Mora se opetovano upozoriti na činjenicu, da dosađanje napredovanje ofensive za vrijeme od dvije sedmice prestavlja djelatnost kakove do sada ne ima nigdje ravne. Nakon potpunog prodora tvrgjavne linije na Val d' Assa kod Asiaga i u prostoru izmegju Astica i Posina ne može više Cadorna da u sadanjoj fazi ofensive taji, da nije doživio potpun poraz. »Journal des Debats« govori o položaju na tirolskoj fronti, te priznaje, da su Talijani bačeni na posljednje visine, koje brane ravnicu. Vjerojatno da je, da će Cadorna sve položaje braniti, ali ne valja zaboraviti, da je talijanskoj triđentinskoj vojsci povjerena i pobočna obrana vojske na Soči. Bila bi dakle pogibeljna bludnja, ne obazirati se na ozbiljnost položaja. »Neue Ziiricher Nachrichten« dobivaju iz srednje ltalije ovaj opis situacije i raspoloženja: Prilike su prouzročile u Italiji kolosalni preokret ideja. Danas nema više ni cigloga gragjanina, koji ne bi bio proti tome, da se nastavi rat. Op- ćena nevolja prolazi čitavom zemljom. Kako ne- ma izgleda na uspjeh, slute već nedaleku držav- nu nesreću. U siromašnom pučanstvu nevolja je i nezaposlenost vrlo velika i nepodnošljiva. Kako se obitelji samo manjkavo podupiru, po- sljedice su pogubnije, nego u drugim zemljama. Zato se množe tužaljke i postaju sve to silovi- tije. Mržnja na Englešku neopisiva je. Potajice, žele, da bi Njemačkoj uspjelo što velika proti Engleškoj. »Tribuna« konstatuje, da se kod interven- cionista opažaju znakovi pesimizma. Sa ratišta. | Balkansko ratište. g Na balkanskom ratištu nije ni ove sedmice | bilo važnijih dogagjaja. Kod Ferasa pokušali su. 27/5. Talijani, da zapale mjesta na sjevernoj o-/ bali Vojuše, ali su bili rastjerani. Slijedeće dane vodilo se je na donjoj Vojuši čarkanje sa tali- janskim patrolama. Isti su dan odijeljenja bugar- skih četa prodrla iz svojih položaja u dolini Stru- me i zaposjela južni izlaz klanca Rupla kao i obližnje visove istočno i zapadno od rijeke Stru- me. Dne 30/5. njemačke su i bugarske čete zau- zele uzinu Rupel na Strumi, e da se osiguraju od nenadnog napadaja sa strane ententinih četa. Talijansko ratište. Sve to veselije vijesti stizale su ove sedmi- | ce sa talijanskog bojišta, a to i obzirom na zna- tan broj zarobljenih Talijana i otetih topova te- zo i laganog kalibra, i zbog neustrašivog na- predovanja naših proslavljenih četa na neprija- teljskom zemljištu, te osvojenja vrlo učvršćenih vnih utvrda Arsiero i Asiago. Dne 27/5. pala po naše ruke oklopljena utvrda Casaratti kod siaga zauzele su naše čete Monte Moschicco, i južno od suganske doline | prodrle su do na Cima Maoru. Dne 28/5. na- še su čete zauzele oklopljenu tvrgjavu Corno- lo kod Arsiera, a u utvrgjenom prostoru oko Asiaga stalni zatvor u dolinu Val d' Assa, te su, se slijedeći dan proširile i dalje do na obronke južno i istočno ove doline. Sjeverno od Asiaga došli su u naše ruke Monte Zebio, Monte Zu-' garella i Corno di Campo Bianco. U dolini Po-| sine Talijani su nakon žestoke borbe bili potje- rani iz svojih položaja. Dne 29/5. pala jeu naše ruke oklopljena utvrda Punta Corbin. Južno od Bettala bile su odbijene četiri žestoke navale Ta- | lijana na naše položaje. Dne 31/5. naše čete pod zapovjedništvom Nadvojvode Eugena osvojiše, Aslago | Arsiero. Sjeverno od Asiaga dogjoše u naš posjed Monte Baldo i Monte Fiaro. Čete, koje prodiru u dolini Posina, zauzeše Monte afora. U po mjeseca, naime od početka naše'/ navale bilo je zarobljeno 30.388 Talijana, me-' gju kojim oficira, a oteto 299 topova. Rusko ratište. Na ruskom ratištu nije buš bilo osobitijih dogagjaja. U noći od 26/5 njemačka je zračna | Arsiera. Sjeverno od | general Roberto Brusatti, jedan izmegju pobočnika >PRAVA CRVENA HRVATSKA« eskadra bacala bombe na rusku zrakoplovnu sta- nicu Popenholm na otoku Oesel, i pogodila ve- ćinom hangare. Dne 30/5 prodrla su južno od Lipaka njemačka odijeljenja preko Sćare i razo- rila ruske karaule, Isti su dan počele življe ar- tiljerijske borbe na besarabijskoj fronti i u Vol- hyniji, te su trajale i susljedne dane. Zapadno ratište. Na zapadnom ratištu vodile su se borbe na raznim djelovima fronte, Dvije francuske navale na njemačke položaje južno od utvrde Donau- mont ostale su bezuspješne. Od 22. do 27. maja tu je bilo zarobljeno 48 francuskih časnika i 1943 vojnika. I na obronku Mrtvog Čovjeka i na selo Cumieres odbijene su neprijateljske navale uz velike njihove gubitke. Na obje strane Maase vo- dila se je neprestano žestoka artiljerijska borba. | Izmegju južne granice Mitvog Čovjeka i sela, Cumieresa zauzeli su dne 30/5 Nijemci sve fran- | cuske položaje i zarobile 35 časnika i 1313 voj- | nika. Isti su dan njemački letaći uspješno nava- | lili na neprijateljsku eskadru pred Ostendom. Zadnje dane je na cijeloj zapadnoj fronti od La- bassea do Arrasa življa paljba. Tursko ratište. Na iračkoj fronti položaj u glavnom nepro- mijenjen. Na kavkaškoj fronti borbe izvidnica, i manja čarkanja na lijevom krilu. Neprijateljski su zrakoplovi bacali bombe na Smirnu i kod El Ariša; i tamo i amo bilo je ubijeno i ranjeno nekoliko osoba. Razne vijesti. Kraljevo priznanje našem topništvu. Njegovo Veličanstvo kralj upravio je slije- deće ručno pismo: Dragi gospodine rogjače feldzeugmeister Nadvojvoda Leopold Salvator! Imenujem Vas za generala pukovnika i čestitam Vam na divnim uspjesima, koje je izvojštilo moje valjano topništvo. Beč, 20. svibnja 1916. Frano Josip, v. r. Svrgnut talijanski general. Iz Lugana se javlja: Ovih dana umirovljeni kraljevih, objelodaiiio je protiv pedepsanja umi- rovljenjem, žestok prosvjed. Megjutim je mini- starsko vijeće zaključilo, da se general Brusatti imade umiroviti radi nedostatnog vodstva njemu podregjene grupe u Trentinu. Rumunjske čete ostavile našu granicu. »Ruskoje Slovo« javlja iz Bukurešta: Brojni znakovi govore za to, da se Rumunjska pribli- žava centralnim vlastima. Na to upućuje osobito i ta okolnost, da je rumunjska vlada povukla svoje čete sa bugarske i austrougarske granice. Tu mjeru opravdavaju službeno sa nestašicom | mesa. U rusofilskim se krugovima nasuprot tvrdi, da je to povlačenje četa uslijedilo na temelju megjusobnih spoiazuma izmegju Rumunjske u jednu ruku, a Austro-Ugarske i Bugarske u drugu ruku. I bugarski su vojnici ostavili rumunjsku granicu, te pošli na solunsku frontu. S ovim je dogagjajima u svezi i opoziv francuskog posla- nika u Bukureštu, Blondela. Neuspjeh Pašićevog diplomatisovanja. »Berliner Tageblatt« javlja iz Lugana : Srpski ministar predsjednik Pašić sasvim je poništen radi neuspjeha svojega putovanja. Jedino su mu u Petrogradu obećali, da će Rusija sve učiniti kako bi spasila Srbiji barem njezine granice, što ih je imala prije balkanskih ratova, te joj u naj- boljem slučaju ishoditi komad Bosne i Herce- govine (!) Jadno stanje ententine vojske pred Solunom. S osobite strane označuju se vijesti o o- fensivi entente u Macedoniji kao »bluff«, Od ci- jele vojske saveznika u Macedoniji, koja je sa- stojala od 240.000 ljudi, otpremljeno je 20.000 bolesnika, 49.000 vojnika za .povoznu službu i 30.000 momaka u Francusku. Ostatak vojske sla- bo je sposoban za boj. Pred Solunom nalazi se samo 6000 Srba. Na Kriu stoji još srpska voj- ska od 100.000 ljudi, od kojih je još 39.000 ne- sposobno za boj, a ostali su bolesni. Raspolo- ženje S:ba je potlačeno. Ako oni budu postav- ljeni u prve redove, ententa će doživjeti čuda. Bugarske operacije na Strumi. Iz Pariza se javlja: Dogagjaji u dolini Stru- me veoma su ovdje zabrinuli, »Temps« javlja iz Soluna, da su Bugari zaposjeli ne samo više po- graničnih utvrda, već da popravljaju takogjer mostove na Strumi, što ih je bio dao razoriti general Sarrail. Bugari očevidno imaju na umu dvojaku akciju, naime protiv Serresa i protiv Kavalle. Svi pariški listovi davaju oduška svojoj ogorčenosti nad istupanjem Bugara i svojemu sažaljenju prema Grčkoj. »Journal« se tuži, što grčki narod ostaje ravnodušan. Njemački zrakoplovi u Engleškoj. »Kolnische Zeitung« javlja 30. svibnja s ho- landijske granice, da su prigodom zadnjeg na- padaja njemačkih zrakoplova na englešku istoč- nu obalu dne 12. svibnja u Doveru i Ramsgatenu prouzrokovani veliki požari bombama, uslijed če- ga su razrušena mnoga skladišta s provijantom i ratnim materijalom. Na raznim su mjestima o- štećene lučke naprave, a ranjeno je i deset mo- maka od posade na jednoj torpednjači. Vojnički biskup pl. Bielik u osvojenoj ruskoj Poljskoj. Vojnički biskup Emerich pl, Bielik prispio je dne 24. maja u okupaciono područje ruske Poljske i redom posjetio okružne gradove Olkusz, Kielce i Radom, zatim mosnu branu Lublin-Ivan- gorod. U svim tim spomenutim gradovima ot- služio je apostolski vojnički vikar svečanu pon- tifikalnu misu i izrekao četama plamene govore u njihovu materinjem jeziku. Dne 28. pr. mj. posjetio je vojnički vikar njemačkoga generalno- ga gubernatora u Varšavi, i na večer stigao u Lublin. Dne 28. pr. mj. posvećena je nekadešnja ruska crkva u Lublinu kao rimokatolička posad- na crkva »Kristova Križa«. Povodom ove sveča- nosti izišle su sve čete posade. Vojnički gene- ralni gubernator F.Z.M. Kuk dovezao se je sred zvukova pučke himne i generalne koračnice pred crkvu i obišao čete. Po tom je vojnički guber- nator sa svim časnicima kao i s činovničkim zbo- rom posade krenuo u crkvu, gdje je prisustvo- vao prvoj svetoj misi. Vijesti iz naroda. Iz Cavtata. U dopisu iz Cavtata broja 578 ovog lista izostavljene su nehotice dvije ličnosti, koje oso- bitu spomen zaslužuju, a to su: gospogja Thea Fuchs, koja je pothvat za »Crveni Križ« neumor- | no i hvalevrijedno podupirala, odboru veliku ko- ličinu slatkiša i sandwicha poklonila, a sa |wo- dajom cvijeća vješto upravljala. Gospogjica Ženi Jambrušić je opet sa čednim i umiljatim ali ipak shodnim, živahnim načinom cvijeće raspačavala, tako da je postignutom uspjehu dosta doprinijela. Neka im je dakle osobita hvala. Kod ove prilike će se reasumirati, koliko je Cavtat za vrijeme rata u rodoljubne i plemenite svrhe doprinio. U gotovu: Ža »Crveni Križ« I. prinos K 1535:82, za »Srebrni Križ« K 595, za »Zeleni Križ« K 295:'50, za »Željeznog do- mobranca« K 200, a za »Crveni Križ« e a nos K 2336:69. — Ukupno u novcu K 496301. Općina Cavtata je takogjer znatne iznose dopri- nijela — i od toga otpada dobar dio na odlo- mak Cavtat. Osim toga je predato za »Zeleni Križ« mnoštvo robe, haljina, rubenine, razne hra- ne i pića. Uslijed osobito pohvalnog zauzimanja g. nadučitelja Franičevića i ggjice. učiteljice Ma- rije Raše, školska djeca su bila sakupila dosta pamuka i vune, te pod nadzorom nastavnika pra- vile rukavice, narukvice, dokoljenice i ostalo za vojnike, a od lanenog platna pojase i ost. za ranjenike. Za »Srebrni Križ« je sa sakupljeno više predmeta od zlata i srebra i drugih vrijednosti, U prošloj godini je opet oj mno- štvo robe, većim dijelom vunene. U Cavtatu je pak u raznim prigodama rasprodano dosta raz- nih predmeta, kao znakova, biljega, razglednica, kalendara, ratnih karata, tako da je i na taj na- čin dosta doprinio. Kad se uzme u obzir, da u Cavtatu u mir- no doba broj stanovnika ne iznaša 800, a sada TKA TIee Ee Br. $80. ni 650 (sa strancima) ne dosiže, to se može tvr- diti, da se je Cavtat kako malo koje mjesto u tome plemenitom pothvatu uzorno i izgledno iskazao. Domaće vijesti. Novi liječnik, G. Vlaho Novaković, ro- dom iz Čilipa u Konavlima, sada u službi , odijeljenje Fi nice »Crvenog Križa« V. erdinando- ve kasarne sKarlin« u Pragu, promo dne- va 20. pr. mj. na čast doktora medicine. Dr. Tugomir Alaupović pod op. tužbom. Javljaju iz Sarajeva : Dne 23. pr. mj. započela je pred ovdješnjim okružnim sudom ras- prava protiv poznatog hrv. pjesnika, suspendira- nog nadzornika srednjih škola u Bosni i Herce. govini i vladinog savjetnika dra. Tugomira Ala- upovića, koji je stavljen a optužbu radi po- znate ekskurs'je tuzlanskih gimnazijalaca u Sr- biju. Optužba glasi na zloporabu uredovne vla- sti i zločin krivog svjedočanstva u bihačkom pro- cesu, gdje su bili osugjeni mnogi djaci i ravna- telj banjalučke vel. realke Krsmanović, Optuže- noga brane odvjetnici g.g. dr. Jozo Sunarić i dr. Danilo Dimović. O rezultatu ove rasprave - izvi- jestit ćemo čitatelje. Ostatci okloplj. fregate zh, Ferdinand Max“ Svalisito Se giene uspomenu. Primamo od €. k. dalm. Namje- sništva : Slavni ostaci oklopljene fregate »Erzher- zog Ferdinand Max«, glasovite admiralske lagje Tegetthoffa, koja je bila porinuta dneva 24. ma ja 1865 sa brodogradilišta sv. Marka u Trstu, dosegli su zadnju granicu svog bivstvovanja. La- gja će se ovih dana rascijepati u pomorskom ar senalu u Pulju, pa će njezini sastavni dijelovi biti rasprodani, na želju mnogih ljubitelja naših slavnih tradicija, u korist ratnih : dobrotvornih fondova. Bez dvojbe svi patrioti i ljubitelji slavnih starina neće propustiti ovu priliku da uz razmjer- no malen trošak, nabave malu relikviju slavodo- bitne ratne lagje. Prijave nek se pošalju na ć. i k. kotarsko pomorsko zapovjedništvo (k. u. k. Seebezirks- kommando) u Šibeniku ili na ć. k, dalmatinsko Namjesništvo (otsjek 1.) u Kninu. Trgovcima i obrtnicima. Primamo iz Beča i rado donosimo u interesu naših trgo- vaca, obrtnika i ostalih zanimanika : a- nas najpovoljnije tržište za nabavu svih trgovač- kih potrepština. Bečki su trgovci na glasu rađi svoje vanredne susretljivosti, solidnosti u cije- nama te brzini i točnosti u posluzi. Prisvojili su duh njemačke oprobane metode u trgovini, te im je glavna zadaća, da kod izvršivanja narudža- ba svoje mušterije što moguće bolje i solidnije posluže i tako ih za vazda prisvoje. Stoga mogu naši trgovci mirne savjesti po- vjeriti svoje narudžbe bečkim solidnim i or RN i m. gormqm eziku, er teškoće razumijevanja ne u ulogu, pošto št će svaki bečki trgovac dati oižbe a ovno prevesti na svoj jezik, da tako svoju mušteriju što bolje razumije i posluži. Jedina teškoća za naš opran: x+ sa- stoji u slabom poznavanju ovdješnjeg tržišta i razlikovanju solidnih trgovina od nesolidnih, te konačno u zegasaavanja stručnih firma, što sve dakako od osobite važnosti pri zaključivanju trgovačkih poslova. Treba naime dobro biti upu- ćen, da li naručena roba zasijeca u glavni posao dotične tvrtke, kojoj se ima narudžbu povjeriti, pošto radi ovog neznanja nastaju obično neu- godne posljedice, biva, firma primi narudžbu vrhu robe s kojom se možda nikako ili samo sporedno bavi, a onda naravno nije u stanju izvesti narudžbe uz tako povoljne uvjete, kao što ia to učinila firma u čiju struku ta narudžba spada. ; Niže potpisani boravi u Beču već duže vremena kao bankovni činovnik i dobro pozna najpovoljnija dobavna trgovačka vrela, radi čega je u stanju isposlovati vrlo povoljne cijene i uvjete, oje izravno nije moguće postići, a drage je vo- lje pripravan davati svakomu ko zaište točne i opširne informacije i upute posve besplatno. Jednako je primer da povjerene mu narudžbe obavi brzo i točno putem dobrih i solidnih tr- govačkih kuća, što je baš danas od osobite važ- nosti i koristi na naše ljude, te ujedno prepo- ruča da se vazda uz narudžbu istavi akreditiv o banke u svrhu bržeg i lakšeg zaključivanja posla. Stručna je pomoć i uputa za napredna tr- govca vazda potrebita, a danas sve uslijed raznih čestih i bitnih promjena i odredaba u trgovačkom životu, pa će me osobito rađovati uzmognem li svojim čednim stručnim znanjem svojim teritorijem može da se nazove republikom tek od godine 1358, kad ono prizna protektorat ugarsko-hrvatskoga kralja Lu- dovika Anžuvinskog. Kruna sv. Stjepana bijaše Dubrovčanima životnim ognjištem kod kojega se ogrijevahu bez pogibli da se opeku. Za 500 dukata te ih obeća Dubrovnik sklapajući više- gradski ugovor sa velikim Anžuvincem već udarene godine, za nazovi priznanje supremacije njegovog kraljevskog žezla, za o- bećane javne molitve i platoničko obećavanje pomoći u ratu, ja- dranski grad sunca dobivaše sve, opet koncentrovano u jednoj riječi: sloboda. Od višegradskih pakcija vladaju u Dubrovniku samo domaća vlastela, koji u velikom vijeću biraju sami svoga kneza ali opet iz redova domaće aristokracije. Ovo se obavlja bez ičijega upliva ili veta. Jednako se vlada i u svim drugim pitanjima svoje potpune unutrašnje autonomije i spoljašnje neo- megjene radnje. Ima aktivno i pasivno legacijono pravo i radi u svim odnosima sa stranim državama kao slobodna nezavisna republika. Kako se vidi ugarsko-hrvatski vladari pustiše joj pot- pun zamah slobodnih krila, a to učini, da dubrovačka samosvoj- nost udari neprekidno od g. 1358 do g. 1808, kad general Mar- mont ukine dubrovačku republiku dobivši odobrenje od Napo- leona 1. Ugarsko-hrvatski protektorat tekao je sve do katastro- falne muhačke bitke g. 1526. Ali osmanlijska provala u balkan- ske zemlje uvjeri dubrovačku vladu o jačini te svježe istočne si- le, koja se približavaše s Bosfora i Dardanela, a to je unaprijed kazalo, da će zagospodovati na Balkanu. Republika se približi osmanlijskoj bujici oko god. 1397 i sklopi sa sultanom Bajazi- tom prvi trgovački ugovor i zajamči sebi slobodu. Republika po- če da malo po malo plaća Turčinu i harač ali ne za svoj teri- torij nego za slobodnu trgovinu po osmanskome carstvu. Godi- ne 1684 Dubrovnik naumi, da prekine odnose s Visokom Por- tom i sklopi zaštitni ugovor sa ćesarom Leopoldom 1. Kad ovaj ne slomi tursku moć, kako su se Dubrovčani nadali, oni i na- dalje ostadoše turskim haračarima sve do pada republike g. 1808. Prema svemu ovdje iznesenome tijeku dubrovačke historije jasno izbija zaključak, da je Dubrovnik bio podložen prerazliči- tim i tako isprepletenim zaštitama i vrhovništvima, da nije mo- guće ove uzeti za polazne tačke u podjeli dubrovačke historije. Podjela ove »u četiri doba — vizantijsko, mletačko, ugarsko i tursko — kaže Vojnović, nema nikakva osnova ni opravdanosti u dubrovačkoj historiji. Tu podjelu, koju svi istorici, po Engelu, automatski ponavljaju, treba baciti u zapećak sa množinom dru- gih zastarjelih mišljenja i meispravnih podataka o istoriji naše jadranske republike«. Dok je još, u izvjesnim granicama, oprav- dana dioba dubrovačke povijesti u ograničeno vizantijsko gospod- stvo i mletački protektorat, nikako se ne smije podijeliti od g. 1368 do 1808 u ugarsko i tursko doba. Kako smo već iznijeli, Dubrovnik je za ugarsko hrvatskog: protektorata u potpunoj svo- joj unutrašnjoj autonomiji i spoljašnoj slobodi kretanja. Što ovo opet naosob harakteriše, jest, da republika još za živa ugarsko- hrvatskoga protektorata sklapa ugovore sa Turčinom, a da za to ne pita dozvolu ugarsko-hrvatskoga dvora. »I tamo i amo, kaže Vojnović, nazivlje se »haračarom«, »sastivnim dijelom« zemalja krune Sv. Stjepana i Sultana. Ali od svega ovoga u realnosti ne postoj ništa ili gotovo ništa. Kancelarijske fraze, koje ne odgo- varaju nego sporadično pravom stanju stvari, Ovo vazalstvo sui generis ne dira u nezavisnost, u sam život dubrovačke državice, koja bi, u ostalome, i da nije bilo vazalstva, isto bila uticajima i Ugarske do mohačke bitke i Turske do svoje pro- pasti i Ćesara i Francuske i Španije.« Još je većma podjela dubrovačke historije i u »tursko doba.« Mi smo vidjeli, da je Dubrovnik plaćao Turčinu harač za slobodno trgovanje i pronošenje te uzdržavanje kršćan- ske vjere i civilizacije po osmanskome carstvu. Inače se ne osje- ćaše u Dubrovniku kakav jak upliv Turske niti je kakav reside- dat bosforskog padišaha sjedio u Dubrovniku, Doista izvan gra- da, na Pločama, sjedi turski jemin ali samo kao carinski činov- nik, koji pobire džumruk ma robu te se izvozi u Sultanovu zemlju. (Nastaviće se). m——— mm emazm——— aa i.