PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA?JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Nasilja Entente. Na početku rata vlasti su se Entente hvastale, da se one bore za pravicu i slo- bodu malenih naroda. Engleška je dapače opravdavala svoj nastup rata radi povrije- gjene neutralnosti Belgije. Koliko je u to- me istine, najbolje su pokazale činjenice, a još nam uvijek jasno svjedoči nasilno po- našanje Entente prema izmučenoj Grčkoj, koja punim pravom može da zavapi: »Od ovakovih zaštitnika očuvaj me, Bože«. Neutralna se štampa zgraža i ogorče- no prosvjeduje, što Ententa tako nemilo ne samo griješi proti neutralnosti Grčke, već što prema istoj gazi sva i najelemen- tarnija megjunarodna prava. Upadno je samo, kako Amerika, koja hoće da igra ulogu apostola kulturne misi- je u svijetu, ne može da nagje ni jedne riječi, da osudi ovaj nedolični postupak En- tente i da digne svoj glas na obranu po- tlačenih prava malene i nemoćne Grčke. Ententa naviknuta u ovom ratu na po- raze i neuspjehe i na bojnom i na diplo- matskom polju, sad napokon može da se podiči uspjehom, triurafom najžalosnije pc- dlosti, što je prisilila malenu Grčku, da postane žrtvom njezinog samosilja. Već od početka rata nastojala je En- tenta da malene neutralne državice predo- bije za sebe i milom i silom, i prijetnjama i obećanjima. Otkako je pak započela ak- cija na Dardanele, Grčka je postala osobi- tim predmetom engleškog samosilja. Kad je pak onako žalosno po Enten- tu završilo dardanelsko poduzeće, za koje su Englezi govorili, da će biti najveća po- bjeda u ovom ratu, u oktobru prošle go- dine iskrcaše se Ententine čete u Solunu i usprkos žilavog protesta grčke vlade u- čvrstiše se na grčkom tlu gazeći tako pra- vo neutralnosti. Ako je do tada Grčka bila neprestano uznemirivana unutrnjim trzavicama, koje je znao prouzročiti engleški novac, to od ta- da počimlju za Grčku prave muke. Protiv neutralne Grčke započela je Ententa rat iz- PODLISTAK. Važnost Dubrovnika u trgovačkoj povi- jesti srednjega vijeka. Napisao prof. Dr. Kon- stantin Jireček, S njemačkog preveo i uvodom popratio prof. Dr. Božo Cvjetković. Dubrovnik 1915. Str. 104. Mala »Boškovićeva biblioteka«, sv. III, Cijena 1:50 Kr, U nas se je odviše pisalo o dubrovačkom književnom životu, a premalo o njegovoj trgo- vačkoj, diplomatsko-političkoj te umjetničko- znanstvenoj povijesti. Ovo izgleda dosta čudno- vato, kad se znade, da je dubrovačka trgovačko- politička te umjetničko-znanstvena povijest puno znamenitija od književne historije Dubrovnika, koliko gogi ova bila velika i slavna, Povijest dubrovačke republike napisana ne- izrazivim moralnim tjeskobama, nenadmašivom je učiteljicom našega neiskusnoga hrvatskoga naroda u državnoj vještini, koja nam nedostaje, a koje najviše trebamo osobito dan današnji, kad se iz temelja trese stara Evropa kazujući silne promjene na horizontu. U navedenoj radnji gg. Jirečeka i Cvjet- kovića jasno se može vidjeti, kako i mali narodi mogu očuvati svoju individualnost i imati odli- čnog dijeta u povijesti čovječanstva, ne egoisti- čaim, nađuvenim hvelisanjem sil&, nego mudrom upotrebom onoge telenta, što svaki marod od POJEDINI BROJ RAŠA SELVN ZaDA SELVN LA D IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREĐNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, . JULA 1916. gladnjenja i svakojakih nasilja i pravnih povreda, dok nije prisilila grčku vladu, da kapitulira. Bivši ministar Skuludis išao je u po- puštanju prema Ententi do skrajnih grani- ca, a nije on kriv, ako ni Ententina ekspe- dicija u Solun nije postigla cilja i ostaje bezuspješnom. Nije on kriv, ali pred na- siljem morao je dati ostavku, a novi mi- nistar Zaimis primio je sve uvjete En- tente. Protiv grčke Ententa je upotrebila sva i medopuštena sredstva, mito i obećanja, pomoću pristaša Venizelosovih, pretražila tajnu privatnu kraljevu korispondenciju, pro- vela blokadu, internirala grčke brodove, o- kupirala grčke otoke, mučila grčki narod gladom, prijetila topovima, ali sasvim tim ipak nije vjerojatno, da bi postigla e se grčka vojska bori za tugje interese. Grčki narod počimlje da goji sve to većih sim- patija za svog kralja, i grčki časnici nerado su primili naredbu o demobilizaciji, stoga je lako uvigjeti, kako bi ta vojska, koju bi natjerali u nepoćudni rat, bila veoma ne- zgodan i opasan saveznik. i Pitanje je opet, kakav će utisak proi- zvesti kod drugih neutralaca, osobito u Ru- munjskoj, onakav postupak prema Grčkoj. U Švajcarskoj je nastalo pravo sgražanje, a i u rumunjskim političkim krugovima za- vladalo je još veće neraspoloženje prema Ententi. Predvigjaju naime, da bi i Rumunj- ska mogla biti zgažena od »borioca za slo- bodu malenih naroda«. Regbi jošte, da je ruska provala na rumunjsko zemljište pro- mašila cilj, jer je to mnogima otvorilo oči, da uvide, što se time zapravo namjerava. Činjenica pako da se Ententa nakon dvije godine ratovanja laća skrajnih i naj- očajnijih sredstava, govori dosta jasno, da joj dionice slabo stoje. Strašna ruska ofen- siva regbi da popušta, Verdun je sve to jače ugrožen, Italija teško da se brzo opo- ravi i od unutrnje krize, a kamo li od ra- tnih nezgoda, koje je stižu. Ne bili se Ententa mogla napokon u- vjeriti, da je svaka sila za vremena, i mje- Boga prima da njim trguje i da živi, Mi nikako ne vjerujemo, da su one tisuće Dubrovčana, koji proniješe našu hrvatsku riječ unakrst po Balkanu, centralnoj Evropi, svim zemljama Atlantskoga oceana, sjevernoj Africi, Levantu i t. d. uz ne- obuzdanu čežnju za trijeznim uzdržanjem svoje osobitosti, što ih luči u kolu raznobojne povje- snice, da su oni gazili te zemlje i posuli ih svo- jim grobovima, a da se od njihova rada mi ni- malo ne okoristimo za rad, koji nas čeka. Mi, naprotiv, držimo, da će divni duševni boj, što je Dubrovnik bio kadar održati protiv sile Arapa, Mletaka, Srba, Turaka i t, d. biti po- klik, što će naše duše sve to više razbugjivati na umno, tvrdo, žilavo osvojenje prave civiliza- cije, čeličnog narodnog hrvatskog jedinstva i ne- slomivog napretka u svemu, što je dobro, u pre- porogjenoj mladoj Austriji, obranjenoj junačkom krvi hrvatskih sinova. Doista naveđena radnja gg. Jirečeka i Cvjet- kovića daje nam trgovačku povijest dubrovačke republike. To je i najvažniji dio u povijesti du- brovačkog života; sačinjavaše žilu kucavicu re. publike sv. Vlaka, Tu su majstorski izneseni svi podvizi one šačice krijepkih bjegunaca iz rimskih gradova Epidavra, Salone, Risna, Asa- muma i t, d., koje poslije osuaži hrvatska krv, kako se maleni narodi, štoviše, narodni ogranci, dižu pa bilo i u najtežoj borbi o opstanak. Do- bro kaza Saint-Marc Qirardin: »Počnite maleni sto pjesme o konačnoj pobjedi udariti u mironosne žice! Jedan spomen-dan hrvatskog junaštva, (50-obljetnica bitke kod Custozze.) Na 24. juna n.vrilo se je ravno pedeset godina, odkada je feldmaršal nadvojvoda Albrecht potukao talijance kod Custozze, gdje je osamne- est godina prije na 25. jula 1848. i veliki voj- skovogja Radetzky izvojštio sjajnu pobjedu. Ako ikada, to je sada reda, da se sjetimo tih velikih dana, kad opet stojimo u borbi sa istim podmuklim neprijateljem, koji himbeno te- ži za onim, što je naše, kaošto je težio i onda, kad je dobio uspomenu, koje se je dugo sjećao. I danas stoje naše hrabre čete na talijan- skom tlu, i danas se ogleda naša vojska sa ta- lijanskom i danas ćemo, ako Bog da i sreća ju- načka, iznijeti sjajnu pobjedu iz ljutoga kreševa. I sada se kao 1848. i 1866. kite naše stare pobjedonosne zastave novim lovorima. Djelo Radetzkoga i Karla Albrechta nastavlja naš pri- jestolonasljednik nadvojvoda Karlo Frano Josip, a uz nj i hrvatske čete stupaju stopama svojih pregja te nanovo posvjedočuju svoju tradicionalnu vjernost i poznato junaštvo. Kod Custozze 1866 istakoše se i vojskovo- gje Hrvati: general Rodić i podmaršal barun Marojčić kao zapovjednici vojnih zborova te biše odlikovani redom Marije Terezije a odlikovaše se i momci hrvatskih pukovnija poznatom svo- jom hrabrošću, te biše strah i trepet neprijatelju. Jednakim oduševljenjem, kao prije 50 go- dina, bore se i danas naše junačke čete, te nema za nas narodnijega rata nego li sa talijanom, tim vjerolomnim saveznikom. Na talijansko ratište hrvatske čete kreću osobitim veseljem. A ima i razloga tomu. Ovo je od 1848. četvrti put, da nas talijan napada a lukav i ku- kavan kako je, u usugjuje se nikada sam da nas napade, već uvijek traži zgodu, kad se naša država nalazi u neprilici te bi rad, da to iskoristi. Tako je 1848. računao na revoluciju Ma- gjara; 1859 ufao se u Napoleona IIl., 1866. traži savez sa Pruskom, a sada stupa u kolo Entente, da nas napade iza legja. Ali svakog je puta dobio zasluženu plaću, tako da su riječi nadvojvode Albrechta, što ih je 21. juna 1866 u vojnom zapovjedi izrekao svojim četam, postale proverbijalne i proroške, »Sjetite neprijatelja na to, koliko je puta pred vami bje- žao.« Ove riječi i nakon 50 godina ulijevaju no- ve srčanosti u junačka srca naših vojnika. i bit ćete veliki, počnite veliki i bit ćete maleni.« Ovo je zbilja jedan od osnovnijeh zakona filozofije povijesti. Uzmimo u ruke knjigu naših dubrovačkih historiografa, Jirečeka i Cvjetkovića, koji svim zanosom iznose stranice drevne dubrovačke sla- ve, ljubeći sinovski slavne dubrovačke bedeme i spomenike. Najprije dolazi uvod u dubrovačku povijest i posvetu knjige sjenama otaca dubro- vačke republike: iz pera Dra. Cvjetkovića, Posveta kaže, da je nestalo dubrovačkog patricijata, tog cvijeta evropske inteligencije, energije i veličine; leži tamo ispod čempresa sveto-miholjske ne- kropole u Lapadu. Starog Dubrovnika više ne- ma.... Uvod iznosi sintezu dubrovačke povi- jesti, njezin smisao u općoj povijesti sredozem- skog trgovačkog svijeta pa pad Dubrovnika, kad ga uništiše i orobiše francuski armirani sanki- loti, Zatim dolazi trgovačka povjest republike dubrovačke iz pera Dra. Jirečeka, a u prevodu Dra. Cvjetkovića. Tu se govori o geografiskoj poziciji našega grada, o prethodniku Dubrovnika Epidavru, o kulturnom rastlinstvu ovoga kraja pa o komunikacionoj lakoći grada sa zalegjem. Zatim se kaže o romanskom i hrvatskom imenu grada, o Astareji i mogorišima. Iznosi se prvo stablo starih gragjana pa se riše o zaštitnim državama, kojima držaše Dubrovnik, te je riječ o nastojanju starih Dubrovčana oko raširenja granica. Onda ponajglavniji dio o trgovini Du- UZ POPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEI NEPRIMAJU SE = Cijela naša država slavi ovaj pomen-dan junaštva diveći se vojskovogjam i junacima ku- stočke bitke. Slavni i sjajni je to dan za nas. Po svim vojničkim posadama, a osobito u Hrvat- skoj našoj domovini, kao obično tako i ljetos unatoč svjetskog rata proslavio se je ovaj dan svečanim načinom i megju časništvom i megju momčadi. I posestrima bratska nam Slovenija na oso- biti je način proslavila taj dan, kad su se uz Hrvate proslavili i Slovenci-junaci. Zemaljski po- glavica Dr. Ivan Šusteršić izdao je posebni pro- glas, gdje poziva narod, da se dan 24. i 25. juma svečano proslavi i da se cijela pokrajina okiti zastavama na spomen junaka kod Custozze i preporuča, da na prvom mjestu bude carska za- stava, znak vjernosti, moći, pravice i pobjede, & do nje slovenska troboja, znak ljubavi k domaćoj grudi. Talijani poraženi 1866. kod Custožže na kopnu, naumiše, da se rehabilituju na moru, te na 20. srpnja iste godine dojeđri njihova po- morska sila do Visa bijeloga, gdje im Tegetof sa svojim sokolovima dade haka, da su đobro Vis zapamtili. Dalmacija i Istra spremaju da se na osobiti način proslave do koji dan 50-godišnjicu Viške bitke. Osobite priprave čine se na Visu i u srcu Istre u Pazinu. Ne treba ni spominjati, da će se onog dana sjetiti i naša mornarica, u kojoj još uvijek žive duh viških junaka, što je najbolje dokazala tolikim junačkim djelima i u.ovom rata. Dogogjaji na moru. Na večer 22. lipnja je skupina pomorskih lijetala uspješno bacala bombe na neprijateljske položaje kod Tržića. Jutrom dne 23. lipnja jato je pomorskih li- jetala napalo Mletke. Naše teške bombe su mno- go puta dobro pogodile u tvrgjavu Nicolo Aibe- roni i u plinaru, a osobito u arsenal, pa su one prouzrokovale jake požare. Na lijetala se je pu- calo žestoko ali bez uspjeha, te su se sva vra- tila neoštećena. ! Nekoliko je naših torpednjača dne 23. lip- nja pucalo na tvorničke naprave i željeznički vlak, koji je išao kod Giulia Nova na talijanskoj istočnoj obali. Uslijed pucanja eksplodirala je lokomotiva na vozu; četiri su se vagona zapali- la, a više je vagona oštećeno. Naši su se bro- dovi vratili, a da ih neprijatelj nije ni smetao. Dne 23. lipnja na večer je pomorski po- ručnik Banfield — iza osam časaka, nakon što je bio uzletio protiv neprijateljskog aeroplana, brovčana sa Humom, Travunijom, Bosnom, Hr- vatskom, Slavonijom, Ugarskom, austrijskim zem- ljama pa Njemačkom, Italijom, pa svim zemljama pod uplivom Atlantskog oceana te Zetom, Srbi- jom, Bugarskom, Rumunjskom, vizantijskim car- stvom, dotično turskom imperijom, južnom Rusi- jom, Malom Azijom, Sirijom, Egiptom, berber- skim oblastima itd. Crtaju se svi mogući pred- meti trgovački, koji su dolazili u okvir dubro- vačke trgovine. Silno je zanimiva strana 0 du- brovačkoj industriji pa o dubrovačkim konsulima i diplomatskoj radnji u zaštitu trgovine te o rud- nicima Balkanskog poluotoka. Vrijedna je napo- mena o dubrovačkoj literaturi te ona o uzrocima propadanja dubrovačke trgovine. Ovo u glavnome dijelu. U opaskama je pak sadržana prava riz- nica lijepe literature o dubrovačkoj povijesti uopće pa pojedine iscrpljive opaske o trgovini napose. Tu je dan pravi vogi za svakoga, te bude htio da uči ili proučava dubrovačku povijest. Djelo se je već prošle godine najvećim di- jelom naštampalo, ali uslijed nezgoda rate mo- glo je tek ove godine ugledati svijetlo, Nadamo se, da će ga cjelokupna naša javnost veselo pozdraviti, jer je od osobitog pomena i u našoj literaturi i za socijalne maše prilike, i da će se uvesti kao školski tekst za proučavanje dubro- vačke trgovačke povijesti u trgovačkim, nautičkim i drugim našim školama. z