CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. ; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. NA POILI ČETVRT GODINE RADILA SSA LL re BLA SELINA LA LN Pedeseta obljetnica bitke pod Visom. Po svim mjestima Dalmacije kao i po- sestrime Istre, a osobito na Visu i u Pa- zinu, čine se posebne priprave, da se ove godine što dostojnije i ljepše proslavi dan bitke pod Visom, kao dan općeg narodnog vlja. " godina 1866. bijaše za nas ratna go- dina kao i 1916. | tada se naše stare ali slavne i pobjedonosne zastave okitiše no- vim lovorima i na kopnu i na moru, a naj- ljepše dvije stranice iz 1866. godine to su: bitka kod Custozze 24. juna i bitka pod Visom 20. jula. Sličnim spomen-danima teško je premca naći i u povijesti većih naroda. More je naše izvor našeg blagostanja, našeg obrta i života, našeg zanosa, naše slave. A ovo sinje naše more čuva vjerno i budno mornarica naša, taj neustrašivi ču- var Jadrana. Još od davnih davnina za ovim mo- rem najvećma vreba prekomorski neprijatelj naš, Čega li nije kušao pohlepni Mlečanin, samo da ima u rukama svojim more naše! Nije li Veneciji najmiliji naziv bio »kraljica mora«. Italija bi htjela da nastavi tradicije Mle- čana na Jadranu, ali je u tomu još lošije sreće. Njezin pokušaj, da osvoji more naše, osu- jeti junačina Tegetthoff sa svojim sokolovima u bitci pod Visom. Bitka je pod Visom za ltaliju tako ne- mio udarac bio, da se za punih pedeset qgodina nije usudila, da posegne za morem liašim, ali joj od tog dana uvijek na srcu "feži da osveti poraz svoj. Ali i s druge ne ostao je i u našoj mornarici duh vi- ih junaka, duh srčanosti i odvažnosti, te je naša mornarica željno iščekivala dan, da iskaže i posvjedoči staro svoje junaštvo. Nadošao ovaj veliki rat, a proti kud i kamo nadmoćnijoj sili udruženog engleško- francuskog brodovlja naša je flota imala Ratna asikuracija. Govorio svojim župljanima na Lopudu O. Urban Talija. Kad god sam došao k vama, da govorim o prilikama, u kojim se mi nalazimo, uvijek ste 'me rado slušali, Tomu se ne čudim, jer to nije drugo u vama već patriotski osjećaj, koji je u- vijek grijao vaše srce, a sada najviše grije, — Takovo čuvstvo neće se nikada moći pohvaliti, Ali ne samo da ste me slušali rado, kada sam vam govorio, već što je više, vi ste se oda- zvali mojim riječima. Kada sam u više navrataki preporučivao sakupljanje u ratne svrhe mjeda, bakra i drugih potrebitih kovina, vi nijeste ostali gluhi; kada sam preporučio sabiranje ili za »Crveni Križ«, ili vune, pamuka, kaučuka, ili ja i sam kupio za ratni zajam, vi nijeste uzmakli, već svi prema svojim snagama doprinijeli na žr- tvenik svoje otadžbine, koja vam je to pitala, to u vas molila, svoj obol, svoju pomoć, drago- voljno, požrtvovno, veleđušno. To se neće zaboraviti, to se ne može za- boraviti. Što god se učini u ovim ne vele momentima za našu otadžbinu, na kormilu koje stoji Naš sijedi Vladar Frano Josip 1. i njom upravlja u teškim ovim vremenima, ostat će na- pisano vječito ... ostat će napisano ne na pržini, koju raznosi već u tvrdom kamenu, koji će kazati buđućim naraštajima što ste učinili. i zadaću, da štiti naše otoke i obalu. Tu je zadaću časno izvršila i još uvijek vrši. Ali ni pred tim udruženim silama na- soj se junačkoj mornarici rirovat ne da. Malena »Zenta« hoće da im pokaže, kako duh junački jošte uvijek zagrijava srca na- ših mcrnara. Gubitak »Zente« dovolj- no je osvećen, kako nam posvjedočuje oštećeni ,Jean Bart“, francuski linijski brod, pak potopljeni »Leon Gambeta«, onaj tipa »Liverpool“, zarobljena podmornica ,,Cu- rie“, uništena ,,Bermoulli“, potopljene ,,Fre- snel“*, ,,Morige“ i ost. Sjajna djela naših ronilica nadmašuju skoro sva dosadanja slavna djela naših sokolova. Ali dan radosti za naše junačke mor- nare, i časnike i momčad, nadogje 23.im svibnja 1915., kad nam vjerolomna Italija navijesti rat, I jedva što je glas o tomu puknuo, eno ih već gdje plove svom pa- rom proti neprijateljskoj obali, nanose ne- prijatelju golemih šteta i sretno se i veselo kući povraćaju. Od tog dana svako malo vremena _ču- jemo za nova slavna djel« naše mornarice, pa i za najnovija polučena ovih dana od odvažne ,,Novare“. Italija tobože ,,poradi nadmoćnog stra- teškog položaja“ mora da prepusti Adriju našoj mornarici. Takova je isprika najsjaj- nija svjedočba superiornosti naše flote nad talijanskom. I činjenice to potvrgjuju, jer osim što se je ,,Turbine'* morala predati, uništeno je više talijanskih podmornica, pak krsta- rica ,,Amalfi“ i ,,Giuseppe Garibaldi“ baš kao u slavu lanjskoga pomen-dan Viške bitke. Poznata su i junačka djela naše zračne flote nad talijanskom. To najbolje svjedoče ,Citta di Ferrara“ i ,,Citta di Jesi“ pak tolike štete zadane neprijatelju u njegovoj zemlji. S ponosom dakle naša hrabra morna- rica sa svojim dičnim velikim admiralom, Stoga evo me opet, da vam progovorim. Nema ljepše, nema uzvišenije stvari, nego kada se što dobra može učiniti za Boga, za svo- ju otadžbinu, za ljudstvo, Naročito pak, ako o- tadžbina treba naše pomoći, Slušaoci ! U kojim se prilikama sada nala- zimo ovoga rata, koji nam je bio silom namet- nut, vi to znate. Istina, da sadašnje pri!''e čak su bolje i povoljnije, nego što su bile dvije go- din otrag; a to se ima na prvom mjestu zahva- liti Bogu i njegovoj obrani, koja je lebdila nad nama i štitila našu Monarhiju i našega Preuz- višenoga Vladara i udružene sile, koje se uz nas bore; a na drugom mjestu valja da zahva- limo i svim narodima naše Monarhije, koji su svi kompaktni bili, udružeuim srcem i snagama ovili su se okolo svoga Preuzvišenoga Vladara, spravni sve žrtvovati : »Blago život sve za Cara; sve za Cara i za dom.« Da, dragi slušaoci, naš je položaj sad čak povoljniji, nego je bio; ali još sve svršilo nije, Još će se pitati žrtava, dok nam dobri Bog podijeli željeni i časni mir; i mi ćemo te žrtve drage volje prinijeti. Slušaoci ! Kada su Rimljani opsjedali Kar- tagu, kada je nastala opasnost i pogibelj u tomu gradu, kada je ponestalo u gradu remenja, od kojega bi napravili tetive na bojne lukove, znate li kojim su načinom mlade kartažke pokazale svoj patriotizam, svoju odanost za spas svoje domovine ? One su dale odrezati svoju kosu, naj- ljepši ures ženskoga tijela, da bi se njihova kose IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPIS! UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU tkedaŠRS SN ALS ES DA SENSE D U DUBROVNIKU, (15. JULA 1916. dostojnim nasljednikom Tegetthoffa, koji je zaista pokazao da je veliki admiral, mo- že da slav 0 obljetnicu Viške bitke. Taj dan slavi cijela Monarhija, a slave ga na- pose Hrvati-junaci i na moru i na kopnu. Zajednički rad. Više smo uta isticali, kako je početkom rata nastao u hrvatskoj političkoj javnosti kobni zastoj, i jasno smo dokazivali, kako se isti ničim ne može da opravda, a može da bude od dale- kosežnih žalosnih posljedica. Obeselio nas je osnutak odbora za megju- stranački sporazum, ali se na žalost brzo razo- čarasmo, jer se je konstatovalo, da je to — mrtvorogjenče. Nedavno je pak Sarajevski »Hrvatski Dne- vnik« donio veoma aktuelan članak o »Mrtvoj Sezoni« hrvatskog političkog života. Ne možemo, a da većinu lijepih i zdravih misli iz tog članka ovdje ne prenesemo : Dvije su godine dana prošle, a da hrvatski narod, krivnjom svojih političkih vogja, ne po- kazuje nikakovog znaka života, kao da se uopće njega ništa ne tiče sve ono, što se oko njega zbiva. Danas mi proživljujemo vremena, koja mogu da budu sudbonosna i za veće narode nego li je naš hrvatski narod i baš ovakova vre- mena neodoljivim imperativom traže, da sve na- rodne sile jednoga naroda budu za svaki slučaj koncentrirane, e da u nužnom momentu posluže narodnim interesima. Divimo se Česima i Poljacima, divimo se Slovencima, koji su znali okupiti sve svoje sile i svoju energiju, e da u zgodnom momentu ko- riste svojoj domovini i svome narodu. A kako je kod nas Hrvata? Jesu li vogje hrvatskoga na- roda bilo kojim činom pokazali, da ih interesira sudbina svoje domovine i svoga naroda? Jesu li pokazali onu spremu i onu spretnost, koju su pokazali politički vogje drugih naroda u prostra- noj našoj monarhiji? Možda nikada k: Janas ne osjeća hrvatski narod u svojoj sredini prazninu negdašnjih umnih svojih prvaka i vogja, koji su i u najkritičnijim vremenima znali se snaći, čvrsto stajati na bra- niku narodnih prava i uočiti sve pogibli pa bilo sa koje strane prijetile marodnim interesima. Hrvatski narod danas izgleda kao sirota, lišena svoga skrbnika i branitelja, jer današnji njegovi vogje, baš u ovim kritičnim vremenima, pokazali su se u mizernoj figuri, zaokružili su se takovom upotrijebila za tetive vojničkih lukova. Eto je od tada proteklo više od dvije hi- ljade godina, a ta se činjeuica nije zaboravila, već je prešla od koljena na koljeno do nas, da nam kaže što je pravi patriotizam. Uspomena se toga fakta učuvala, a to, jer je plemenito to djelo bilo, a da nije bilo plemenito djelo, bila bi ga zaborav odavna izbrisala iz uspomene ljudske, I mi smo dali za svoju otadžbinu drage volje svoju djecu, svoje muževe, svoju braću. Oni su kroz ova dva godišta rata svojim požr- tvovanjem pokazali svoju odanost svomu Caru, svojoj domovini, očuvali nju od one pogibelji, kojom su nam prijetili naši neprijatelji, i spo- men naših sinova ostat će zlatnim slovima za- bilježena u povjesti ovoga svjetsiog rata, u po- vjesti naše *\ narhije, Vi se obro sjećate otrag godinu dana, kada nam je vjerolomna Italija navijestila rat, kada je ovaj vaš otok i drugi dalmatinski otoci bili ugroženi od talijanske ratne mornarice, koja je brojem dosta jača od naše, Vi se još sjećate onih dana prošlog ljeta, kada su okolo našega otoka plovili“ talij.nski krstaši, sjećate se još tut- nje topova, koja vam je straha zadavala i činila vam trepetom gledati u neizvjesnu našu buduć- nost; ali hrabrost naših sinova, mudra uprava i vještina naših vojskovogja činili su, da se svaki strah raspline i nestane; i taj je strah nestao. Ovo su oni listovi a lovor-vijeacima, koji | neće nikada uvehnuti, već će se svježi predati novim naraštajima, koji će doći iza nas. ZA OGLASE 20 PARAPO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZPOPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI apatijom, koja jednog dana može biti sudbono- sna za čitav hrvatski narod. Bacimo li pogled na sve naše lijepe zemlje, u kojima obitava huvatski narod, uvjerićemo se, da naše riječi nijesu pretjerane. Eno nam n. pr. naše Dalmacije; eno nam sirote Istre, koju »po- tomci starih rimljana« u ime »narodnosnog« principa svojataju za sebe; o Bosni i ne govo- rimo, jer dok naša Bosna ima čestit, pošten i plemenit narod, ima tu nesreću, da nema pame- tnih, pronicavih i disinteresiranih političkih vogja; a politički život u Hrvatskoj sa svim svojim mi- zerijama, gdje glavnu riječ u političkom životu, i to u ovo veliko doba, može da vodi jedan Wilder i slična mu družba — najbolje nas osvje- dočava, u kakovoj se žalosnoj situaciji nalazi naš narod. Još nam u ušima zuje riječi jednog hrvat- skog t. zv. političara, koje je jednom prigodom izrekao: dok topovi pucaju, političari miruju. Ništa ne ispravnije i ništa glupijeg od ove tvrdnje. Dotičnik je ovim riječima izdao samo sebi svje- dočbu političkog siromaštva i pokazao, da ga sudbina hrvatskog naroda sasvim slabo zanima. A o tome smo uvjereni! Baš ova velika vremena, koja za sobom nose dalekosežne posljedice, koja mogu biti i sudbonosna za jedan narod, zahtije- vaju da naši prvi ljudi, bez razlike političkih stranaka, budu u neprestanom megjusobnom do- diru e da ih dogagjaji ne zateknu nepripravne. Naš politički javni život grupira se oko ra- znih političkih stranaka, a kada bi sreća bila, sve bi te političke stranke mogao, bar provizor- no, složiti jedan princip: interes hrvatskog na- roda. | Česi i Poljaci, i Slovenci podijeljeni su u razne stranke, ali ipak vogje sviju njihovih stranaka našli su jednu bazu, na kojoj su, pa bilo i provizorno, znali konstruirati jedan zajed- niči cilj svom političkom radu. Pa ako su politički vogje ovih naroda, za- tajivši privremeno svoje separatistične ciljeve, mogli se sporazumjeti — zašto i naši politički prvaci, u svim hrvatskim zemljama, ne bi jed- nako mogli uraditi ? Dok se cvijet našeg naroda, vjeran caru i domovini, junački bori za slavu monarhije i spas domovine na poljanama pro- stranog ratišta istoka i zapada, zar je pošteno od političkih naših vogja, da se tako apatično ponašaju prama sudbini svoga naroda ? Neka dotična gospoda dobro upamte, da kad se sinovi naše zemlje, lovorom ovjenčani, sa bojnih poljana budu kući povratili, da će znati pitati : šta su radili naši narodni prvaci, šta su radili naši vogje. Proklinjati će ih kosti onih ju- Kartažke žene i djevojke strigle su svoju kosu» da tim pruže pomoć svojoj otadžbini, njihova se je uspomena ovjekovječila : odanost, duh požr- tvovanja ujedinjene sile svih naroda naše Mo- narhije ostat će neisbrisive i u povjesti našoj i u povjesti ovoga svjetskog rata. Ali valja ustrajati, i postojano ustrajati sve do svrhe. Ako nam otadžbina bude tražiti novih žr- tava, mi valja da joj prinesemo te žrtve, i mi ćemo joj drage volje prinijeti. Ako budemo u- zajamno jedan drugoga pomagati i ne gledati sa- mo na naš privatni interes, već za sveopće do- bro, neće nam nitko nauditi, niti će se ispuniti želje naših neprijatelja. s Slušaoci! Kao što mi pomažemo državi, tako i ona misli kako će nama pomoći. Ć. k. Vojnička Zaklada za Udovice i siročad osnovala je jedno sredstvo, izmegju drugih, kojim bi po- mogla novčano one obitelji, koje bi nesreća za- desila u ovomu ratu. To je sredstvo »Ratna asikuracija« ; to jest, u slučaju, da bi jedan, koji sada služi u vojsci, ili poginuo ili umr'o od na- ravne smrti ili uslijed rana dobivenih, njegova bi obitelj mogla dobiti jednu novčanu svotu, manju ili višu prema isplati, koja bi se uložila u rečenu asikuraciju. U Ovo je sredstvo jako shodno, da se u slu- čaju nesreće ili smrti dogje u pomoć novčano onim obiteljima, koje bi nesreća snašla. Mi ovu vladinu instituciju, je u naje EEE TILA