foo s PRAVA o VENA HRVATS PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠIVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU bet , : C CIJENA!JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8. NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12: KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN ( | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Talijanci i Jadran. Ententne vlasti nijesu regbi još na či- stu s Balkanom, a osobito s istočnim oba- lama Jadrana. Balkansko pitanje zadaje im i sada pu- no i brige i posla kao i prije. Poznate su dobro srpske aspiracije na hrvatske zemlje, a na Jadran napose. Ali s druge strane Talijanci neće da razumiju za te zahtjeve, te ne dadu ni opepelit o tome, da istočna obala Jadrana, ta vrata na istok, ne bi imala dopasti Italiji. Srpski bjegunci i političari ne puštaju s vida svoje želje, te ih zagovaraju, o nji- ma radei pišu po centrumima njihovih pri- jatelja i saveznika. Tu je skoro londonski ,Times“, iz pera svoga urednika za izvanjsku politiku, preporučić Talijancima umjerenost u njiho- vim zahtjevima, i naglasio im, kako istočnu obalu Jadrana nastavaju Jugoslaveni, i ka- ko bi i ovi, ako bi im Italija zakrčila put, ragje poletjeli u naručaj Nijemaca, nego bi se sprijateljili s Talijancima. Ove su savezničke opomene žestoko upekle Talijance. | ,Giornale d' Italia“ ustaje i teško se obara na -urednika »Ti- mesa« radi takovog njegova držanja, te mu poručuje, da ne propovijeda umjere- nost samo Talijancima, nego i Slavenima. Izmegju ostaloga piše : Italija se ne smije odreći hegemonije na Jadranskom moru, jer ltalija samo u tom je slučaju kadra, da se bez zaprjeke go- spodarski razvija na Istoku. Ko ima u ru- kama istočnu obalu Jadranskoga mora, go- spodar je vrata, koja vode na Istok, Ova vra- ta moraju postati talijanska. \talija je po- čela rat, da izvojšti ova vrata. Da nije bi- lo ove poteškoće izmegju Italije i Austro- Ugarske, bio bi se lako postigao spora- zum, Kako mcgu Jugoslaveni zahtijevati, da se Italija odrekne baš onoga, što je nje- zin glavni ratni cilj? Dok su samo neki hr- vatski zanešenjaci to zahtijevali, da u beč- kom interesu siju razdor, nije se Italija tre- bala uzrujavati poradi takovih zahtjeva; ali Invalidska glazbena škola. Ko je jedan put posjetio koju invalidsku školu, ne će je lahko zaboraviti za cio svoj život. 'Tu se vide jadnici, kako nastoje, e da se marljivim učenjem kojeg zanata toliko okoriste, da uzmognu kasnije dobivati svoj kruh. Mali je to zavod, sastavljen od samih ba- raka, sve jedna do druge. Svaki ćeš zanat tu naći, a usred tog grada bijednika odjekuju gla- zbeni zvuci. Upravo je kušnja invalidske glazbe u nekoj velikoj dvorani. Osakaćenje i glazba, to su dva pojma, koja se teško priljubljuju. Biti sakat na kojem udu tijela, to je vječno žalosni pojam, dočim glazba, ne djeluje uvijek veselo, ipak kad je čujemo, promišljamo uvijek na nešto svečana. U dvorani smo takove škole, gdje doživlju- jemo iznenagjenja, kojim se barem ovdje nije. smo nadali. Upravo sviraju gavotu od Helmes- bergera. Na dirigentskom pultu sjedi profesor Munda, koji je od avgusta prošle godine pre- uzeo glazbeno poučavanje invalida i + ta njihovom 'glazbom. Lijepu melodiju sviraju in- vaom nježnošću | finim osjećajem. imao priliku, da na selu prisu- stvuje produkciji koje vatrogasne ili veteranske začu i IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI U DUBROVNIKU, 22. JULA 1916. sada, gdje prijatelji Talijana u inozemstvu odobravaju takove zahtjeve, osjeće se u lta- liji duboko razočaranje, koje sili ltaliju, da najodlučnije prosvjeduje. Talijanskoj vladi i talijanskome narodu ne smije se nanijeti nepravda, da se odreknu svojih zahtjeva. Kad bi Jugoslaveni prolistali talijansku ze- lenu knjigu, vidjeli bi, što je sve ltalija tra- žila od Austro-Ugarske za ljubav mira. On- da bi takogjer shvatili, da Italija nakon ve- likih ratnih žrtava sada ima pravo, da tra- ži još više nego li onda. Za to se Jugo- slaveni ne bi smjeli podavati u tom pogle- du nikakovim iluzijama. Trst, Rijeku i Za- dar ne mogu Talijani ni uz koju cijenu izručiti. Drugim riječima Talijanci zahtijevaju za se Dalmaciju i Arbaniju do Valone, jer je to istočna obala Jadrana, to su vrata na istok, to bi značilo imati gospodstvo na Jadranu. Koliko će Talijancima uspjeti, da ostva- re ove svoje zahtjeve, ne mislimo danas govoriti. A i do sad su mogli dobro ra- zumjeti, da ovo more brane vijerni i budni stražari, hrvatski sokolovi, sinovi viških ju- naka, divovi od Soče. Osvrnut ćemo se samo na nešto drugo. Dok se ovako naši neprijatelji prepiru o nama, i hoće da razgrabe našu lijepu domovinu, u nas vlada neko mitvilo, kao da.se sve to nas ništa i ne tiče. Dok nam s jedne strane Srbi, a sdruge Talijanci niječu naše pravo ime i svojataju našu narodnost, za hrvatsko se ime i za Hrvate, prave sinove ove zemlje, malo i čuje; hrvatska se misao ne ističe, gdje bi se imala i kad bi se imala isticati; ostaje- mo gotovo bezimeni. Naši narodni vogje, od prekomjerne skrbi ,za interese hrvatskog naroda“, mukom muče, kao da ne mare, da se utvrdi pravi hrvatski karakter naše domovine. Dapače njihovom se krivnjom zadnjih godina pošlo u tomu na gore. Jer, gdje je hrvatsko ime i hrvatska misao u narodu bila ukorijenjena, gdje se za kakve Srbe nije ni čulo, ni znalo, kao po našim otocima, ondje su neki naši »prvaci« po- glazbenu liru, po kojoj se poznađu, da su prije pripadali kojoj regimentskoj glazbi. A dvojica od ovih su izmijenjeni zarobljenici, od kojih je je- dan lupao u kasu, koju su vukla dva mala ko- njića. Dok je on svirao u to prilično vidljivo glazbilo, udrilo ga neprijateljsko tane u nogu i slomilo mu kost, tako da mu noga ostane pri- gnuta, i u tom stanju pane on Rusima u ruke, Sedam je mjeseca proboravio u Moskvi, te se je skupa s ostalim izmijenutim zarobljenicima po- vratio u domovinu. Sada su ga s kase avancirali na violin, Note je već otprije poznavac, ali violin je morao istom učiti. Ostali njegovi kolege, koji nijesu poznavali not4, željeli su da sviraju, pa u koje bilo glazbilo, molili su, đa iri se dade armonika za usta ili ručna citara il. slično, a dosta im je bilo da sviraju »na uho«, Ali gro- fica Hartenau, glazbeno fino izobraž:na dama, začuje za njihove želje, te im o svom trošku nabavi najbolja glazbila, koja se mogu naći, e da ne kvare uho, učeći na lošim glazbilima. To je baš i glavni razlog, zbog kojeg se ova invalid+ ska glazba razlikuje od seoskih. Uz to se pak tu glazba poučava stručno i temeljito. Možda da Je koji vojnik, koji se je prijavio u tu školu, mislio u svojoj glavi, da će ići puno lakše, Kad neko sjedi megju publikom i sluša glazbu, pro- mišlja, da je lako izvesti takav koji komad. Ali «| kad se zaviri u sobice, tie poi pojedini uče svoju partiju, & tad to izgleda sasvim drukčije, Prije čeli uvagjati i širiti srpstvo, demokratstvo, neprednjaštvo i sl., pa se je dogodilo, da si: te nove ideje, nijesu u narodu uvriježi- le, a ime je hrvatsko potamnilo, pometlo se; ostali smo kao bezimeni. To je ono, što nije smjelo biti! Naši oci, braća i sinovi krv prolijeva- ju za svoju rodnu grudu, da ju obrane od grabežljivih nam neprijatelja, a mi puštamo da se jedne i druge neprijateljske ideje ši- re po narodu, da mu otmu pravo ime i narodnost. To ne smije biti ! Ako hoćemo, da neprijatelji i s nama računaju, da preko nas kao bezimenih ne progju, da nas ne izbrišu, moramo uvijek i svagdje isticati svoje ime, svoju narodnost, jer Hrvati smo, u hrvatskoj zemlji, koja će — ako Bog da — nakon ovih velikih na- pora i žrtava ojačati baš na ovom našem sinjem moru, a pod moćnim okriljem sta- rostavne Habsburške Dinastije ! Hrvatska Hrvatima ! Giolitti i talijanski kralj. Za krize u talijanskom ministarstvu prošlog travnja došlo je — usprkos svega oprovrgava- nja — do sastanka izmegju tal. kralja i Giolitti. Tom je prigodom kralj ponudio Giolittiu sastav novog kabineta. Na prvi mah Giolitti je na to bio pristao, ali se poslije predomislio i pisao kralju opširno pismo. Objelodanjenje ovog pisma tal. je cenzura zapriječila. Ipak je kasnije uspje- lo dopisniku »Leipziger Tageblatta«, da dobije otisak tog pisma u zaplijenjenom »Avanti«. Interesantno je, što — izmegju ostaloga — u tom pismu Giolitti kaže o talijanskoj balkan- skoj politici : On je od uvijek bio prijatelj i zagovaratelj samo jedne nestrastvene politike, koja ne po- znaje osjećaja, a ide za jedinim jasnim ciljem, da Italija postane velevlast na Sredozemnom moru. Ovom interesu nije posluženo time, što je Italija pošla u svjetski rat. Ako je ltalija bila iu pravu, pa nije svoju savezničku dužnost htjela da protegne i na dužnost, da sudjeluje oružjem, to bi bilo za ltaliju najkorisnije, da je napustila nade o kompensacijama i prihvatila posvemaš- nju neutralnost. Italija bi se bila osilila, da je ostala vijerna svega najveća je poteškoća naučiti čitati note, ali marljivošću i smešto dobre volje može se svladati i ova zapreka. Kad se je naučilo razu- mijevati i davati pravo značenje svim onim ta- čkama, zarezima i znakovima na glazbenom crtovlju, tada dolazi još teži posao, metnuti u praksu ono što se je naučilo. Cesto zvuči i breči užasno u tim sobicama, ali nema toga samo u invalidskim glazbenim školama. U jednoj ćeli — takav izraz baš zgodno pristaje za ove sobice — sjedi neki krčmar po zanatu i uz orijaški helikon okajava svoje grijehe, šte ih je učinio u svom prijašnjem zvanju. Kod kuće je puhao na plesovima i svadbama, da se sve orilo od veselja, te je mislio, da će tako biti i ovdje. Naučili su ga poznavati note i sada kao malo dijete ili kao oduševljeni početnik prebire oprezno na svom glazbilu. Kad mu se ariju prije pjeva, tada svira mnogo brže i sigurnije, nego kad on sam mora da razbija glavu, da one crne tačke izvede tačno, ali ga je vojnička disciplina privikla na ovaj novi sistem, te cijelo sema što ga ne muči reumatizam, okorišćuje se, da perfektno nauči sviranje, Kad su novi glazbari dotle doprli, da mogu stupiti u invalidđsku glazbu, tada ih ili superar- bitriraju, ili ih opet proglase nesposobnim za službu na fronti. Najveća je zabrinutost učite- ljeva, hoće li mu oduzeti glazbenike, inače bi UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI bio u stanju da s njima izvagja i umjetnička djela. tisina Sed. X. svojim saveznicima i da je postupala mudro- Italija se ne bi bila strovalila u ogromne dugo- ve i u gospodarsku, te političku ovisnost. Italija bi bila doživjela u povjesti bespri+ mjerni razvitak, da je u sporazumu sa Au- stro-Ugarskom stvorila na Balkanu svoje inte- resno područje. Velika je bila pogreška talijan« skih državnika, kada su malenu Srbiju pretpo- stavili Austro-Ugarskoj, jer Slaveni na Jadtanu neće nikada priznati Talijane za gospodare, a sa strane Srbije Italiji ponugjeno prijateljstvo no- silo je već u sebi klicu budućih neprijateljstva. Slaveni ljubomorno straže na Jadranu, a Rusija će, ako li joj u ovom ratu ne uspije njena glavna osnova, da osvoji Carigrad, morati pre- ko Srbije potražiti put na Jadran. Tada će St+ bija svog novog prijatelja bez promišljanja že- tvovati za svog starog znanca. Italija mora na- stojati, da iz ovog položaja, u koji ju je doveo rat, nekako izagje, jer će inače nakon rata imati samo neprijatelja. Italija je postavila visolte ciljeve, ali kod toga zaboravila, da svoju poli- tiku zaštiti protiv sviju mogućih eventualiteta, zzumuuyEje Sa ratišta. Rusko ratište. Vojnički stručnjak gradačke »Tagesposte« javlja svome listu o položaja na ruskom ratištu: Rusko vojno vodstvo kuša, da slobodu kretanja, koju je dobilo osvojenjem linije na Styru izrabi s onu stranu linije Luck-Sklin (Ugrinovj+Goro- chov prema Stojanovu i Radziehova, dotično prema cesti, koja vodi u njih. Tim je dakle i 0+ pet poprimljen plan, koji je poremetio Lisingen svojim udarcem, da putem Lipe udare u pravcu na Kamionku, Stiumilovu i na Lavov. P' je megjutim u bojevima u subotu i nedjelju bio ustavljen. Protinavala je njemačkih bataljutta .iz smjera od Pustomylila oslabila ruske navale :nji- hovih dviju divizija tako, da su se savezne čete mogle povući iz svojih položaja u kraj ištočiio“ od Corochova iza Lipe. Čini se, đa je rit <a na- vala počela i obzirom na slabo napredovanje li- nije na Stochodu. Ratni izvjestitelj gradačke ,Tagespost«: jav- lja iz ratnog stana štampe od IZ. o. mj.: 4 ju čer su pokušali Rusi zapadno i južtio zapadno od linije Moldava Briaza, da prodru + ložaje austrijskih četa, koje su stale. ist bukovinske granice. Rusi su upottebili zato no+ ve čete, koje se nijesu mi koraka približile, te je kao i prijašnjega dana došlo do bojeva iz bliza, kod kojih su ruske kolone bile upravo decirhirane. Utisak, koji nam ostavlja takova glazbena o škola, nije nipošto žalostan. Na violinima su ljudi, koji imaju obje ruke i noge. Momentano nalazi se jedan, koji ne može da miče desnu ruku u laktu, ipak mu je položaj ruke u pravom kutu, tako da može sasvim dobro voditi lučac. Komu manjka noga, metnuta mu je proteza tako, da osobito pri sjedanju nimalo se to ne opaža. Megju onim, koji pušu u koje gla- zbilo, ima ih bez jedne ruke, ali to publika ne opaža, jer druga umjetna ruka ne razlikuje se od prave. Suviše na glazbilima drvenim i lime- nim učinjene su neke preinake za one, koji imadu da na njima sviraju, a nemaju nego jednu ruku. I sa rastvorenim očima ne opažamo dakle nikakovih napadnih preinaka na invalidima, koje bi nas rastuživale, dapače oduševljava vigjeti ona vesela, blažena lica, kako uživaju u glazbi. Jedino ova lica kadra su, da rasprše žalo- sne misli, koje se od časa ma čas u nami naganjaju. Sada sviraju invalidi jedan valcer od Ivana Straussa, da te zanaša ritam i podiže noge. Ko zna, da ne dogje vrijeme, kada će in. validska glazba svirati ples veseloj, zdravoj mla- deži, budući da mne uče invalidi svirat samo iz zabave, već da steku, ako im bude potreba, jednu nuzgrednu zaradu. an DN DNP OOO Cro =. e