foo s PRAVA o

VENA HRVATS

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
ŠIVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU

bet

,
:
C

 

CIJENA!JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8.
NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12:
KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN (
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Talijanci i Jadran.

Ententne vlasti nijesu regbi još na či-
stu s Balkanom, a osobito s istočnim oba-
lama Jadrana.

Balkansko pitanje zadaje im i sada pu-
no i brige i posla kao i prije.

Poznate su dobro srpske aspiracije na
hrvatske zemlje, a na Jadran napose. Ali
s druge strane Talijanci neće da razumiju za
te zahtjeve, te ne dadu ni opepelit o tome,
da istočna obala Jadrana, ta vrata na istok,
ne bi imala dopasti Italiji.

Srpski bjegunci i političari ne puštaju
s vida svoje želje, te ih zagovaraju, o nji-
ma radei pišu po centrumima njihovih pri-
jatelja i saveznika.

Tu je skoro londonski ,Times“, iz
pera svoga urednika za izvanjsku politiku,
preporučić Talijancima umjerenost u njiho-
vim zahtjevima, i naglasio im, kako istočnu
obalu Jadrana nastavaju Jugoslaveni, i ka-
ko bi i ovi, ako bi im Italija zakrčila put,
ragje poletjeli u naručaj Nijemaca, nego bi
se sprijateljili s Talijancima.

Ove su savezničke opomene žestoko
upekle  Talijance. | ,Giornale d' Italia“
ustaje i teško se obara na -urednika »Ti-
mesa« radi takovog njegova držanja, te
mu poručuje, da ne propovijeda umjere-
nost samo Talijancima, nego i Slavenima.
Izmegju ostaloga piše :

Italija se ne smije odreći hegemonije
na Jadranskom moru, jer ltalija samo u tom
je slučaju kadra, da se bez zaprjeke go-
spodarski razvija na Istoku. Ko ima u ru-
kama istočnu obalu Jadranskoga mora, go-
spodar je vrata, koja vode na Istok, Ova vra-
ta moraju postati talijanska. \talija je po-
čela rat, da izvojšti ova vrata. Da nije bi-
lo ove poteškoće izmegju Italije i Austro-
Ugarske, bio bi se lako postigao spora-
zum, Kako mcgu Jugoslaveni zahtijevati,
da se Italija odrekne baš onoga, što je nje-
zin glavni ratni cilj? Dok su samo neki hr-
vatski zanešenjaci to zahtijevali, da u beč-
kom interesu siju razdor, nije se Italija tre-
bala uzrujavati poradi takovih zahtjeva; ali

Invalidska glazbena škola.

Ko je jedan put posjetio koju invalidsku
školu, ne će je lahko zaboraviti za cio svoj život.

'Tu se vide jadnici, kako nastoje, e da se
marljivim učenjem kojeg zanata toliko okoriste,
da uzmognu kasnije dobivati svoj kruh.

Mali je to zavod, sastavljen od samih ba-
raka, sve jedna do druge. Svaki ćeš zanat tu
naći, a usred tog grada bijednika odjekuju gla-
zbeni zvuci. Upravo je kušnja invalidske glazbe
u nekoj velikoj dvorani.

Osakaćenje i glazba, to su dva pojma, koja
se teško priljubljuju. Biti sakat na kojem udu
tijela, to je vječno žalosni pojam, dočim glazba,
ne djeluje uvijek veselo, ipak kad je
čujemo, promišljamo uvijek na nešto svečana.

U dvorani smo takove škole, gdje doživlju-
jemo iznenagjenja, kojim se barem ovdje nije.
smo nadali. Upravo sviraju gavotu od Helmes-
bergera. Na dirigentskom pultu sjedi profesor
Munda, koji je od avgusta prošle godine pre-
uzeo glazbeno poučavanje invalida i + ta
njihovom 'glazbom. Lijepu melodiju sviraju in-
vaom nježnošću | finim osjećajem.

imao priliku, da na selu prisu-
stvuje produkciji koje vatrogasne ili veteranske
začu

i

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

U DUBROVNIKU, 22. JULA 1916.

sada, gdje prijatelji Talijana u inozemstvu
odobravaju takove zahtjeve, osjeće se u lta-
liji duboko razočaranje, koje sili ltaliju, da
najodlučnije prosvjeduje. Talijanskoj vladi i
talijanskome narodu ne smije se nanijeti
nepravda, da se odreknu svojih zahtjeva.
Kad bi Jugoslaveni prolistali talijansku ze-
lenu knjigu, vidjeli bi, što je sve ltalija tra-
žila od Austro-Ugarske za ljubav mira. On-
da bi takogjer shvatili, da Italija nakon ve-
likih ratnih žrtava sada ima pravo, da tra-
ži još više nego li onda. Za to se Jugo-
slaveni ne bi smjeli podavati u tom pogle-
du nikakovim iluzijama. Trst, Rijeku i Za-
dar ne mogu Talijani ni uz koju cijenu
izručiti.

Drugim riječima Talijanci zahtijevaju za
se Dalmaciju i Arbaniju do Valone, jer je
to istočna obala Jadrana, to su vrata na
istok, to bi značilo imati gospodstvo na
Jadranu.

Koliko će Talijancima uspjeti, da ostva-
re ove svoje zahtjeve, ne mislimo danas
govoriti. A i do sad su mogli dobro ra-
zumjeti, da ovo more brane vijerni i budni
stražari, hrvatski sokolovi, sinovi viških ju-
naka, divovi od Soče.

Osvrnut ćemo se samo na nešto drugo.

Dok se ovako naši neprijatelji prepiru
o nama, i hoće da razgrabe našu lijepu
domovinu, u nas vlada neko mitvilo, kao
da.se sve to nas ništa i ne tiče.

Dok nam s jedne strane Srbi, a sdruge
Talijanci niječu naše pravo ime i svojataju
našu narodnost, za hrvatsko se ime i za
Hrvate, prave sinove ove zemlje, malo i
čuje; hrvatska se misao ne ističe, gdje bi
se imala i kad bi se imala isticati; ostaje-
mo gotovo bezimeni. Naši narodni vogje,
od prekomjerne skrbi ,za interese hrvatskog
naroda“, mukom muče, kao da ne mare,
da se utvrdi pravi hrvatski karakter naše
domovine. Dapače njihovom se krivnjom
zadnjih godina pošlo u tomu na gore. Jer,
gdje je hrvatsko ime i hrvatska misao u
narodu bila ukorijenjena, gdje se za kakve
Srbe nije ni čulo, ni znalo, kao po našim
otocima, ondje su neki naši »prvaci« po-

glazbenu liru, po kojoj se poznađu, da su prije
pripadali kojoj regimentskoj glazbi. A dvojica od
ovih su izmijenjeni zarobljenici, od kojih je je-
dan lupao u kasu, koju su vukla dva mala ko-
njića. Dok je on svirao u to prilično vidljivo
glazbilo, udrilo ga neprijateljsko tane u nogu i
slomilo mu kost, tako da mu noga ostane pri-
gnuta, i u tom stanju pane on Rusima u ruke,
Sedam je mjeseca proboravio u Moskvi, te se je
skupa s ostalim izmijenutim zarobljenicima po-
vratio u domovinu. Sada su ga s kase avancirali
na violin, Note je već otprije poznavac, ali violin
je morao istom učiti. Ostali njegovi kolege, koji
nijesu poznavali not4, željeli su da sviraju, pa
u koje bilo glazbilo, molili su, đa iri se dade
armonika za usta ili ručna citara il. slično, a
dosta im je bilo da sviraju »na uho«, Ali gro-
fica Hartenau, glazbeno fino izobraž:na dama,
začuje za njihove želje, te im o svom trošku
nabavi najbolja glazbila, koja se mogu naći, e
da ne kvare uho, učeći na lošim glazbilima. To je
baš i glavni razlog, zbog kojeg se ova invalid+
ska glazba razlikuje od seoskih. Uz to se pak
tu glazba poučava stručno i temeljito. Možda da
Je koji vojnik, koji se je prijavio u tu školu,
mislio u svojoj glavi, da će ići puno lakše, Kad
neko sjedi megju publikom i sluša glazbu, pro-
mišlja, da je lako izvesti takav koji komad. Ali

«| kad se zaviri u sobice, tie poi pojedini uče svoju

partiju, & tad to izgleda sasvim drukčije, Prije

 

 

čeli uvagjati i širiti srpstvo, demokratstvo,
neprednjaštvo i sl., pa se je dogodilo, da
si: te nove ideje, nijesu u narodu uvriježi-
le, a ime je hrvatsko potamnilo, pometlo
se; ostali smo kao bezimeni. To je ono,
što nije smjelo biti!

Naši oci, braća i sinovi krv prolijeva-
ju za svoju rodnu grudu, da ju obrane od
grabežljivih nam neprijatelja, a mi puštamo
da se jedne i druge neprijateljske ideje ši-
re po narodu, da mu otmu pravo ime i
narodnost.

To ne smije biti !

Ako hoćemo, da neprijatelji i s nama
računaju, da preko nas kao bezimenih ne
progju, da nas ne izbrišu, moramo uvijek
i svagdje isticati svoje ime, svoju narodnost,
jer Hrvati smo, u hrvatskoj zemlji, koja će
— ako Bog da — nakon ovih velikih na-
pora i žrtava ojačati baš na ovom našem
sinjem moru, a pod moćnim okriljem sta-
rostavne Habsburške Dinastije !

Hrvatska Hrvatima !

Giolitti i talijanski kralj.

Za krize u talijanskom ministarstvu prošlog
travnja došlo je — usprkos svega oprovrgava-
nja — do sastanka izmegju tal. kralja i Giolitti.
Tom je prigodom kralj ponudio Giolittiu sastav
novog kabineta. Na prvi mah Giolitti je na to
bio pristao, ali se poslije predomislio i pisao
kralju opširno pismo. Objelodanjenje ovog pisma
tal. je cenzura zapriječila. Ipak je kasnije uspje-
lo dopisniku »Leipziger Tageblatta«, da dobije
otisak tog pisma u zaplijenjenom »Avanti«.

Interesantno je, što — izmegju ostaloga —
u tom pismu Giolitti kaže o talijanskoj balkan-
skoj politici :

On je od uvijek bio prijatelj i zagovaratelj
samo jedne nestrastvene politike, koja ne po-
znaje osjećaja, a ide za jedinim jasnim ciljem,
da Italija postane velevlast na Sredozemnom
moru.

Ovom interesu nije posluženo time, što je
Italija pošla u svjetski rat. Ako je ltalija bila iu
pravu, pa nije svoju savezničku dužnost htjela
da protegne i na dužnost, da sudjeluje oružjem,
to bi bilo za ltaliju najkorisnije, da je napustila
nade o kompensacijama i prihvatila posvemaš-
nju neutralnost.

Italija bi se bila osilila, da je ostala vijerna

 

svega najveća je poteškoća naučiti čitati note,
ali marljivošću i smešto dobre volje može se
svladati i ova zapreka. Kad se je naučilo razu-
mijevati i davati pravo značenje svim onim ta-
čkama, zarezima i znakovima na glazbenom
crtovlju, tada dolazi još teži posao, metnuti u
praksu ono što se je naučilo. Cesto zvuči i breči
užasno u tim sobicama, ali nema toga samo u
invalidskim glazbenim školama.

U jednoj ćeli — takav izraz baš zgodno
pristaje za ove sobice — sjedi neki krčmar po
zanatu i uz orijaški helikon okajava svoje grijehe,
šte ih je učinio u svom prijašnjem zvanju. Kod
kuće je puhao na plesovima i svadbama, da se
sve orilo od veselja, te je mislio, da će tako biti
i ovdje. Naučili su ga poznavati note i sada kao
malo dijete ili kao oduševljeni početnik prebire
oprezno na svom glazbilu. Kad mu se ariju prije
pjeva, tada svira mnogo brže i sigurnije, nego
kad on sam mora da razbija glavu, da one crne
tačke izvede tačno, ali ga je vojnička disciplina
privikla na ovaj novi sistem, te cijelo sema
što ga ne muči reumatizam, okorišćuje se, da
perfektno nauči sviranje,

Kad su novi glazbari dotle doprli, da mogu
stupiti u invalidđsku glazbu, tada ih ili superar-
bitriraju, ili ih opet proglase nesposobnim za
službu na fronti. Najveća je zabrinutost učite-
ljeva, hoće li mu oduzeti glazbenike, inače bi

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI

 

 

bio u stanju da s njima izvagja i umjetnička djela.

tisina
Sed. X.

svojim saveznicima i da je postupala mudro-
Italija se ne bi bila strovalila u ogromne dugo-
ve i u gospodarsku, te političku ovisnost.
Italija bi bila doživjela u povjesti bespri+
mjerni razvitak, da je u sporazumu sa Au-
stro-Ugarskom stvorila na Balkanu svoje inte-
resno područje. Velika je bila pogreška talijan«
skih državnika, kada su malenu Srbiju pretpo-
stavili Austro-Ugarskoj, jer Slaveni na Jadtanu
neće nikada priznati Talijane za gospodare, a
sa strane Srbije Italiji ponugjeno prijateljstvo no-
silo je već u sebi klicu budućih neprijateljstva.
Slaveni ljubomorno straže na Jadranu, a
Rusija će, ako li joj u ovom ratu ne uspije njena
glavna osnova, da osvoji Carigrad, morati pre-
ko Srbije potražiti put na Jadran. Tada će St+
bija svog novog prijatelja bez promišljanja že-
tvovati za svog starog znanca. Italija mora na-
stojati, da iz ovog položaja, u koji ju je doveo
rat, nekako izagje, jer će inače nakon rata imati
samo neprijatelja. Italija je postavila visolte
ciljeve, ali kod toga zaboravila, da svoju poli-
tiku zaštiti protiv sviju mogućih eventualiteta,

zzumuuyEje

 

Sa ratišta.

Rusko ratište.

Vojnički stručnjak gradačke »Tagesposte«
javlja svome listu o položaja na ruskom ratištu:
Rusko vojno vodstvo kuša, da slobodu kretanja,
koju je dobilo osvojenjem linije na Styru izrabi
s onu stranu linije Luck-Sklin (Ugrinovj+Goro-
chov prema Stojanovu i Radziehova, dotično
prema cesti, koja vodi u njih. Tim je dakle i 0+
pet poprimljen plan, koji je poremetio Lisingen
svojim udarcem, da putem Lipe udare u pravcu
na Kamionku, Stiumilovu i na Lavov. P'
je megjutim u bojevima u subotu i nedjelju bio
ustavljen. Protinavala je njemačkih bataljutta .iz
smjera od Pustomylila oslabila ruske navale :nji-
hovih dviju divizija tako, da su se savezne čete

mogle povući iz svojih položaja u kraj ištočiio“

od Corochova iza Lipe. Čini se, đa je rit <a na-
vala počela i obzirom na slabo napredovanje li-
nije na Stochodu.

Ratni izvjestitelj gradačke ,Tagespost«: jav-
lja iz ratnog stana štampe od IZ. o. mj.: 4 ju
čer su pokušali Rusi zapadno i južtio zapadno

od linije Moldava Briaza, da prodru +

ložaje austrijskih četa, koje su stale. ist
bukovinske granice. Rusi su upottebili zato no+
ve čete, koje se nijesu mi koraka približile, te
je kao i prijašnjega dana došlo do

bojeva iz bliza, kod kojih su ruske kolone bile
upravo decirhirane.

Utisak, koji nam ostavlja takova glazbena o

škola, nije nipošto žalostan.

Na violinima su ljudi, koji imaju obje ruke
i noge. Momentano nalazi se jedan, koji ne može
da miče desnu ruku u laktu, ipak mu je položaj
ruke u pravom kutu, tako da može sasvim dobro
voditi lučac. Komu manjka noga, metnuta mu je
proteza tako, da osobito pri sjedanju nimalo se
to ne opaža. Megju onim, koji pušu u koje gla-
zbilo, ima ih bez jedne ruke, ali to publika ne
opaža, jer druga umjetna ruka ne razlikuje se
od prave. Suviše na glazbilima drvenim i lime-
nim učinjene su neke preinake za one, koji imadu
da na njima sviraju, a nemaju nego jednu ruku.

I sa rastvorenim očima ne opažamo dakle
nikakovih napadnih preinaka na invalidima, koje
bi nas rastuživale, dapače oduševljava vigjeti ona
vesela, blažena lica, kako uživaju u glazbi.

Jedino ova lica kadra su, da rasprše žalo-
sne misli, koje se od časa ma čas u nami
naganjaju.

Sada sviraju invalidi jedan valcer od Ivana
Straussa, da te zanaša ritam i podiže noge.

Ko zna, da ne dogje vrijeme, kada će in.
validska glazba svirati ples veseloj, zdravoj mla-
deži, budući da mne uče invalidi svirat samo iz
zabave, već da steku, ako im bude potreba, jednu
nuzgrednu zaradu.

an DN DNP OOO

Cro =. e