PRAVA CRVENA HRVATSKA. CIJENA?JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8, NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12- KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I zA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU AAA ata MA SESSA lp toda ŠA A AJET Plan EGO Ap JN i Čosar i Brali: svojim narodima. (Prigodom obljetnice rata). Njegovo se je ć. i kr. Apoštolsko Ve- ličanstvo udostojalo izdati slijedeće Previš- nje ručno pismo ! Dragi grofe Stiirgh! Već je druga godišnjica onoga dana, kad su Nas nepomirljiva mišljenja Naših neprijatelja prisilila, da prihvatimo rat. S bolju gledam na tu dugu, gorku kušnju, što je nametriuta čovječanstvu; ali pogledam li na teško hrvanje, koje ponov- no opravdava moje pouzdanje, da se snaga monarhije ne može slomiti, i to mi pruža veliku zadovoljštinu. Vrijedni svojih hrabrih sinova, koji se ju- nački odupiru uvijek novim navalama premo- ći u tijesnoj svezi sa vojskama naših savez- nika, ispunjaju Moji ljubljeni narodi i kod kuće u onoj velikoj mjeri svoju dužnost, kako i odgovara ovom velikom i ozbiljnom vre- menu. Sjedinjeni u moćnoj volji pobjede, prinose oni muževnom odlučnošću svaku žr- tvu, koja se ište, kako bi se osigurao budući časni i trajni mir. S pravim razumijevanjem snase one nužne odredbe, što su bile po- trebne za dobro domovine, te koje su us- lijed rata suzile nešto gospodarskog života, tim su učinili, da su se izjalovile osnove i nakane naših neprijatelja, koje su išle za tim, da podmuklo dovedu u pogibelj op- stanak mirovnoga pučanstva. Očinskom zabrinutošću dijeli Moje srce sa svakim Mojim vjernim onu brigu, što ga tare i što ju tako ustrajno podnose, onu bol za palim, bojazan za svoje drage na bojnoj poljani, smetanje mirnoga rada, te osjetljivo otešćanje svih životnih uslova. Ali ja gleđam pon pouzdanja u skoru bu- dućnost, jer se oslanjam na iskustva ovih dviju ratnik godina, koja me uzdižu. Svi- jestan sam i to me čini sretnim, da Moji čestiti narodi doista zaslužuju pobjedu, i uvjeren, da im je milost i pravda Provi- dnosti ne će uskratiti. U ovim ozbiljnim danima, što me na- dom napunjaju, sili me, da ponovno reknem narođu, kako Me ponosom napunja nji- hov rad, koji nikad ne malakše, i njihova Oprosna pjesma umirućega. Iz doživljaja nekog njemačkog kapetana. Od C. A. Rinck po N. W. J. Dok sam bio na, ruskom ratištu, imali smo skoro svaki dan žestokih čarkanja sa predstraža- ma neke ruške regimente, kod koje je služio i po gdjekoji strani oficir. Iza jedne takove bitke nagjosmo megju ostalim i ubijenog konja, a pod njim gdje leži na smrt ranjeni oficir, Kad smo ga izvukli ispod konja, naprezao je sve sile, da mi nešto kaže, ali ga nijesim mogao razumjeti, On je govorio ruski i francuski, ali žalibože ni- jesam poznao nijedan od tih jezika, Napokon uz veliku mtku izvuče ispod kabanice malu, sre- brom okovanu lisnicu i davajući mi je izdahne, U lisnici nagjoh dva ženskom rukom pisana pisma i komad papira, na kom je bila nabačena neka glazbena kompozicija. Na lismici bio je mali srebrni grb, tri hrastova lista uz liru, ali po ni. ćemu nijesam mogao da saznam ime oficirovo. Prvi put iza toga, kad se namjerih na kla. vir, prosvirao sam skiciranu melodiju, koja je duboko na me djelovala svojom neobičnom ori- 1 svojim strastvenim, čuvstvenim sa- držajem, Odmah se je moglo razumjeti, da je te ME i NHS SSS SL RE I Ah eng VAVA PRE domovinska požrtvovnost, te da zahvalnim srcem priznajem, kako Me nj'hovo muževno držanje napunja nadom u konačni uspjeh. Ja Vam dajem nalog, da o tom obavijestite moj ndrod. U Beču, dne 31. srpnja 1916. Frano Josip v. r. Stiirgkh r. v. Reforma srednjoškolske nastave u Dalmaciji. Sa raznih strana čuje se a i čita se, da razne pokrajine i države uvagjaju ili spre- maju znatnih promjena u školskim nasta- vama. Te su promjene nastale silom prili- ka, uslijed rata. Centralne vlasti uvigjele su, da će na- kon rata biti od prijeke potrebe, da se da- našnje veze sa našim saveznicima sto bolje učvrste, a kao početak toga je izobrazba podmlatka, koji će vladati jezicima državlja- na, s kojima smo danas u vojnom a ka- snije ćemo u trgovačkom i prometnom od- nošaju stajati. Mene u ostalom ne zanima, da li dru- ge države to čine, već se mislim specijal- no pozabaviti austrijskom ili bolje naučnom osnovom srednjih škola u Dalmaciji. Jasno je i nepobitno, da mi moramo sada već misliti na sve mogućnosti i budu- ći položaj naše mlagje inteligencije i da ne smijemo propustiti onaj moment, što bi za naš budući naraštaj značilo više mego li ne- mar i bezbrižnost. Predrasude moraju se ukloniti i ne- stati. Neka — ničim neopravdana tjesno- grudnost — mora pustiti mjesto zdravoj, na- prednoj misli i kulturi, koja će nama dal- matincima osjegurati ono mjesto, što nam po našim duševnim sposobnostima i juž- načkoj okretnosti i pripada. Jer ako su ma- ši sinovi mogli da stiču mjesta i časti u svim mogućim državnim i privatnim zva- njima uz poznavanje i to slabo poznavanje (budimo u tome iskreni) tugjih jezika, onda je nesumnjivo, dapače stalno, da će zdrava reforma u tom pogledu pružiti našim zem- ljacima široko polje, gdje će se moći na- tjecati na takova mjesta, za koja se danas na žalost smatraju nesposobnim i preteriranim. akorde porodila jaka nutarnja strast. Nijesam ih se mogao otresti, dapače su me kao progonili posvuda. Činilo mi se uvijek, kao da ću iz tih akorada iznaći riječi, koje mi je hotio izgovoriti umirući oficir, Osobito pak na dugom putovanju željez- nicom na zapadno ratište ponavljah sobom ne- prestano tu melodiju pri svakom šumu željez- mice. Čuo sam je više puta u teškim danima, kojih smo dosta imali, i to bez suradnje moje volje, a čuo sam je takogjer u kritičnim časo- vima, kad su granate činile paklenu buku oko nas. Uopće sam opazio i na sebi i na drugima, kako glazba sačinjava veliki sastavni dio našeg nutarnjeg života. Dapače i za najžešćih navala nameće ti se potreba da pjevaš. Nego prošlo je od toga po godine, i ja sam bio više sve zaboravio; samo kad bih izvadio oticirovu lisnicu iz džepa, sjetio bih se opet iz daleka melodije, Došla je zima, i naš štop odsjedne u nekoj velikoj kući na selu. Našli smo stanovnike u kući, jer nijesu na vrijeme, kao drugi, pobjegli u unutrašnjost Francuske, Nakon posjeta gospo- darici kuće, poslužnik nam njezin izruči poziv na večeru. Nagjosmo dvije fine postarije gospo- gje, jednu još lijepu i elegantnu gospogju od IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. Ait Air UZ POPUST. RUKOPISI SE PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARAPO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB! NEVRAĆAJU.LISTOVI NRDDIMA ITI SR MIILAJU God. Xil. Toj nesposobnosti i preteriranju nije|koji su sobom donijeli ovoj zemlji luč. kul- kriv Dalmatinac, kriva je odgojna osnova u srednjim zavodima, koja je samo jedno- stavno tečaj za tvornicu činovnika i hyper- produkcije akademski izobraženih ljudi. Dalmatinci su se do sada malo ili ni malo posvećivali realnim strukama, Mi ni danas nemamo trgovačku akademiju, pa za- to u našim višim zavodima, poduzećima i tvornicama nalazimo same strance pa čak i inozemce. Omladinci, koji svršavaju srednje ško- le, prisiljeni su, da se upišu u jedan od 4 fakulteta naših sveučilišta, jer na drugo i nemogu da aspiriraju, nego postati aka- demičari, — dočim trgovina, industrija, paro- brodarstvo, razne više stručne škole ostaju nama zatvorene. Jedino u parobrodarstvu možemo reći, da imademo nešto »svojega«, življa ali jedna od najglavnijih struka — trgovačka — ta je za nas isto kao što terra incognita“. Često sam puta čuo jadikovke iz usta svršenih gimnazijalaca »da znam njemački i francuski ne bih učio pravo« —- ili — »kad bi mi više njemačkih sati a manje talijan- skih na sedmicu imali ...... « — ove i slične tužbe padaju i padat će na adresu onih, koji ne uvigjaju, da ne živimo više u doba karavana, nego modernih izuma željeznice, paroplova, u jednu riječ u trgo- vačko i moderno doba. Mi ne plovimo i nećemo da plovimo strujom, kojom su već davno počeli da idu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Spo- minjem ove dvije zemlje samo za to, jer su nam najbliže, pa bi se barem u njih u- gledati mogli, ako baš nećemo da poseg- nemo malo dalje. Spomenut ću samo Bosnu i Herce- govinu. B. i H. bila je prisiljena, da u po- četku kulturnoga svoga podizanja posegne u svim pa i u pravničkim strukama za tu- gjincima. Danas, nakon niti po stoljeća, zamijenili su domaća djeca te importirane kulturne nosioce, pa dcvede li vas zgoda do suda i političkih dblasti, do financijal- nih, školskih, željezničarskih, šumarskih, ru- darskih i t. d. ureda, naći ćete domaću inteligenciju, koja potiskava naravnim po- stupkom regbi automatski stare činovnike, kakvih 45 godina, koju je sluga nazivao gospo- gjom barunicom i jednu mlađu djevojku. Ova posljednja bila je tamnih vlasi, divne ljepote a začarala nas je običnom, sasvim milom poja- vom, Ostale dame bile su odveć zatvorene i uza sve društveno udvorno ponašanje davale su nam ipak razumjeti, da nas smatraju neprijateljima. Već prije večere upalo mije u oči, da je najveća i najelegantnija prostorija bila odregjena za sobu za muziku. U njoj se nalazio samo jedan klavir, kipovi nekojih glazbenika i nekoliko stolaca. Iz početka je razgovor tekao sasvim sporo. Ali kad je naš major počeo da govori o glazbi, ture i evropejštine. Trgovački podmladak u B.iH. je već prilično jak i brojan i napreduje vidljivim uspjehom. | tako redom vigjatnio samo na- predak i napredovanje u svakoj. grani gos- podarstva, trgovine i javnog života. A mi? Ostali smo tamo, gdje su naši pradjedovi bili: gimnazija i ni makac dalje. Kada bi pako odlučni faktori sada ba- rem uvidjeli, da njemački jezik nartia Više vrijedi, nego li talijanski, i da je već do- šlo vrijeme, kada naši sinovi moraju da i- maju viši i širi pogled u budućnost nego li naši očevi. Učenje talijanskog jezika u četvrtome razredu gimnazije a njemačkoga u prvome bilo bi ispravnije i odgovaralo bi duhu vremena i prilikama našega doba. Osnutak trgovačke akademije bila bi sreća i blagodat Dalmacije i njezinih si- nova, jer bi smo mogli iskoristiti predno- sti naše zemlje u njenoj vezi sa bogatom Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom i dalje. Osnutak tehničko-stručnih škola izba- cio bi iz naše kuće tugjince, koji zaprema- ju mjesta tobože ispitanih m&jstora i vodi- telja radiona. Malo obilatija i brojnija potpora oskud- nim gjacima imala bi za posljedicu, da bi ingenieuri, veterinari i slični bili domaći sinovi, a ne importirani donosioci kulture, koji ni jezika našega ne znaju. A ipak ne bi trebalo milijuna, nego malo volje, odlučnosti i potpore zemlji, ko- ja zaslužuje, da joj se dade prigoda natje- canja sa naprednim narođima monarhije. Dr. K. T. Lantea Dvije godine ratovanja u brojkama, Pri završetku druge godine ratovanja pri- općio je Wolfov Ured nekoliko brojka o dosa- dašnjim uspjesima ratovanja: 1. Središnje su vlasti dosada na evropskom tlu zaposjele od neprijateljskog područja ; u Belgiji ravnih 29.000 četvornih kilometara, u Francuskoj 21.000 četvornih kilometara, u Rusiji 280.000 četvornih kilometara, u Srbiji 87.000 četvornih kilometara, u Crnoj Gori 14.000 četvornih kilometara. Dakle u svemu 431.000 četvornih kilometara. sina. Velika uljena slika malazila se u bližnjoj sobi za dame. Dok smo je razmatrali, donese nam poslužnik kavu, koju smo mi dali od svoga, u malenim srebrnim čašicam, Kad sam podignuo čašicu, padne mi pogled na krasni tanjirić, na kom je bio fino izragjen poznati mi grb; 3 hra- $stova lista uz liru. Prvi čas pomislih, da podu- daranje ili sličnost dvaju grbova ne može još da bude dokaz onoga što sam na prvi čas bio promislio. Pa opet onaj je oficir bio poginuo u Rusiji, a. mi smo bili u Francuskoj. Na velikoj uljenoj slici nijesam mogao da nagjem sličnosti sa pokojnikom, a bio sam mu, da istinu kažem, tad se je i damama razvezao jezik. Govorilo se|već i zaboravio poteze lica. Stajao sam još ne- o Chopinu, Mozartu i Wagneru, a mlada dje-|koliko tu, upiljiv pogled u sliku, kad iznenada vojka, koja je govorila njemački sasvim dobro, |začuh.iz bližnje sobe nekoliko Wagnerovih sko- raspali se u razgovoru o muzici u strastveno |rada. Kroz vrata opazih mladu djevojku, koja je oduševljenje. Tad smo čuli razlog, zašto glazba|sjedila za klavirom, gdje se prepire s majorom u ovoj kući uzimlje tako odlično mjesto: Baru- nica nam pripovijedi,.'da je njezin sin glazbeni | klaviru, ali nakon malo major se uplete u raz- , o muzici, tumačeći svoje tvrdnje akordima na umjetnik, On je na ratnom polju, a budući se| govor s barunicom. Tada djevojka nasloni lijepu ona nalazi baš usred njemačkog operacionog | glavu o ruke | zadube se tako u sanjarenje, kao područja, ima godina dana, da nije od njega pri-|da je ona tu sama. Te slike ne ću nigda zabo- mila nit jedne vijesti, s čega teško trpi. Na ove se baruničine riječi orosiše suzam oči djevojčine. Razgovor opet pregje na glazbu. Svečanim po- nosom pokaza nam barunica nekoje slike svoga raviti. Kao u snu desna joj ruka padne na tipke klavira, glava joj se nagne straga, i sasvim lagano, kao iz daljine, započne svirati seloćija na, e | me prve akorde obuze užasna groza.