CIJENA. JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

PRAVA

KRVNA SLO NSA LEN UL SASSO

Dubrovnik, 25. augusta 1916.

Sva je štampa sada pod dojmom po-
tvrgjene vijesti, da se je njemačka preko-
oceanska podvodnica »Deutschland« sretno
povratila iz Amerike i popodne 23. o. mj.
usidrila se pred ušćem Vesere. Tako je ja-
vilo jučer njemačko oceansko brodogradi-
lišno društvo iz Bremena. Sretan povratak
prve trgovačke podmornice sa tako dale-
kog i vrlo opasnog puta prouzrokovao je
osobitu radost u Njemačkoj i kod saveznih
joj država. To je oduševljenje još veće sto-
ga, što se je bilo čulo za dalekosežne i
svakovrsne zamke i stupice, što su joj ne-
prijatelji po raznim prolazima i kanalima,
a i po nedoglednom oceanu bili zapeli,
ne bi li je uništili. Pa ipak! Kao što ni-
jesu uspjela engleška nastojanja a i grožnje
kod amerikanske vlade, da ova podmornicu
ne pripozna kao trgovački brod, već kao
ratnu oružanu lagju, tako su tim istim En-
glezima ostali uzaludni svi napori, da la-
gja više ne ugleda “njemačke obale. Stoga
je nastalo neko osobito uzbugjenje kod |
njih. Gdje se djelo engleško gospodstvo
na moru, gdje engleški prestiž!

Dok je svijet zaokupljen mislima o ta-
ko važnom preokretu u pomorsivu i trgo-
vini, na ratnim poljanama nastavljaju se
borbe, iako ne baš s onom silom i nape-
tošću kao prošlih dana, izuzam balkansko
ratište, gdje su češće bitke u toku.

Na ruskom bojištu malaksava napadaj-
na snaga generala Brusilova te se ograni-
čuje ma pojedinačke manje napadaje. Sa
svim tim kao da on nastoji, ne bi li mo-
gao doprijeti do Lavova, premda zna vrlo
dobro, da bi to u svakom slučaju bilo skop-
čano s velikim ljudskim gubitcima. Ali . . .
radi prestiža, radi Rumunjske, radi skorije
akcije generala Sarraila! Uz to se Rusi mu-
če, da bi ma koji način mogli saznati za
osnove generala Hindenburga, i boje se ka-
kove nenadne navale s boka u Volinju.

Talijanska ofensiva je zaustavljena na
našim novim pozicijama. Nakon pada Go-
rice Talijani su napeli sve svoje sile, kako
bi skršili sve to jači otpor naših četa, ali

Junacima Gorice i Doberda.
(Grof Karlo  Scapinelli u »N. W. Journalu«),

Svaki se požar jednom ugasi! Pa i požar

na na guričkom mostobranu, na visinama go-

ričkim i visoravni Doberda morao se je jednom

ugasiti | — Taj je požar proždr'o t:suće ljudskih

života, uništio je u vatri najžešćih borba više ne-

go po milijuna Talijana i pokopao u krševitom
tlu više nego stotinu tisuća tona municije !

" Bučno  gruvanje od nazad godine dana,
mun svjetlucanje vatre po danu i po noći,
i danomice divlje, očajno hrvanje, borbe ciklop-
ske, bijesno umiranje ! U tim borbama na peći-
nama izniklo je oružje, koje se nije bilo vidjelo
kroz istoljeća. Starčdnevni boj iz bliza opet se
pojavio. Borilo se je za raspuknute šančeve, u-
miralo se je za raširenu, tek jednu stopu dubo-
ku udubinu u pećini.

S tik uz šančeve gomilahu se neprija-
teljske“lješine, prsobrani mrtvaci za obranu živih 1

 

su im svi napori ostali uzaludni, jer je na-
ša vojska znatno pojačana na okolišnim
visovima, pa ju Talijani neće tako lako
odovle potisnuti. Nije bez razloga junački
general Boroević tu skoro rekao : »Ništa se
ne treba bojati, opasnosti nema I« I sam
Luigi Barzini opisuje naše položaje na do-
berdskoj visoravni kao ,,izvrsno uregjena
zakloništa, u koja se mogu smjestiti cijeli
bataljuni“.

Na Balkanu je počelo kretanje, ali ne
inicijativom ententinih četa, već — Bugara.
Nakon lanjskih bugarskih uspjeha ententine
su čete bile prisiljene, da se povuku u So-
lun, grad neutralne Grčke. Od tada je pri-
dolazilo u Macedoniju mnogo francuskih,
engleških, pa nešto ruskih i talijanskih četa,
a njima se pridružili i ostatci srbijanske
vojske, ali general Sarrail, kojemu je bilo
povjereno vrhovno zapovjedništvo ovih četa,
nije se eto usugjivao, da započne akciju,
koju se toliko naviještalo i koju je vruće že-
ljela i Rusija, i Francuska, i Engleška. Nije
mu se nekako dalo započeti ofensivu bez
grčkih i rumunjskih vojnika. Čete čekaju
mjeseca i mjeseca, e da li im se pridruži
Grčka i Rumunjska. Nego Bugarima s dru-
ge strane dodijalo čekati, pa mjesto Sarraila
udrili oni i — uz službene garancije nese-
bičnosti prema neutralnoj Grčkoj — zapo-
čeli oni ofensivu proti četama Sporazuma.
Prema zadnjim vijestima biju se onamo o-
gorčeni bojevi i ne bez uspjeha po Bugare.
Iza zauzeća Florine napreduju oni uspješno
dalje. Zauzeli su Demir-Hissar, bacili en-
gleško-francuske sile preko Strume, uspo-
stavili svezu s Monastirom, a prekinuli onu
izmegju Grčke i zapada južno od jezera
Prepa. .

Ovaj nenadani korak Bugara regbi da
je djelovao i na odlučujuće krugove i u
Rumunjskoj. Zadnjih dana su svi političari
okrećali svoje glave prama neodlučnoj Ru-
munjskoj i mnogim je držanje ove do sad
neutralne države izgledalo čudno, zagonetno,
ali .se ipak ona još ne miče. Ona voli da
još čeka. Uvigja ona, da je i Bugarska za
svaki slučaj spremna. Stoga ne bi bilo čudo,
ako je istina ono, što novine donose, da su

Tu zuiahu kugle, koje otkidahu komađe sa mr-
tvih i sa živih neprijatelja |

Nijesu to nikakve priče, sve nam je to vr-
hovni zapovjednik četa u svoje doba ispripovjedio.
Hrpe mrtvih ljudi bijahu jedine zapreke od
nazad godinu dana. Nije ih se moglo otstraniti
niti pokopati, u žaru sunčanom ležahu na vru-
ćoj stijeni, mumije, koje se je moralo tako ostaviti,

A bojje dalje bijesnio, neprijateljska artile-
rija sipala je vatru put šančeva. Panuo bi koji
od naših, ali bi ostali stisli zube i hajde dalje.

Na ure su gruvali topovi, da su naši oglu-
šili od pucanja, ali kad bi artilerija prestala, jaoh
ti se onim, koji bi jurišali na naše. Sav pritajeni
bijes opet bi uskrsnuo.

Kao orijaške, nadčovječne životinje naši
izlažahu iz šančeva, ruke se stiskahu, podizahu,
zadirahu, ubijahu.

U Gorici vidjeh jednoć skupinu nekoliko ra-
njenih Talijana, zarobljenih na Podgori; bijahu
blijedi, još se tresijahu po cijelom tijelu, a s o-
braza im tecijaše krv iz grebotina kao da im
je: lav zadr'o svoje pandže.

Druga slika. Pred neprijateljskim šančevima
bila su ranjena trojica od naših, koji su se htjeli
došuljati neopaženi, i padnu megju lješine Ta-
lijena. Mladi, jaki momci, oslabljeni i iskrvavljeni.

Kušalo ih se
Prolazi noć, zatim dan.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

dovesti natrag, ali zaluđu.| pred

 

RVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ;

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

_-

seta el AL ASENJSSSSADEpSLSSS
U DUBROVNIKU, 26. AUGUSTA 1916.

zadnjih dana centralne vlasti opet prevla-
dale u Rumunjskoj.

Sva nova francuska i engleška napre-
zanja na zapadu oko Somme ,,uspjela su“
kao i svi prijašnji napadaji. Njihovi su se
nasrtaji na njemačke redove skršili uz naj-
teže gubitke po napadače. Ni osma sedmi-
ca ofensive nije im donijela toli željeni pro-
boj njemačkih redova, kao ni prva. Zaludu
se oni sada tješe, da na probijanje fronte
nijesu ni mislili, već da im je cilj samo
pritisak, kojim bi protivnika malo po malo
izmorili i oslabili. Taj pritisak ne djeluje
lako na nepokolebive branitelje. I oko Ver-
duna Francuzi bijesne. Selo Fleury je u
zadnje vrijeme nekoliko puta promijenilo
gospodara.

Uz grmljavinu topova i zveket oružja čuju
se gdjekoji glesovi i 0 miru. Zadnjih dana
pisalo se je i o separatnom miru izmegju
Rusije i Njemačke. Dapače pariški listovi
javljaju, da je engleška vlada zamolila u
Petrogradu za prijateljsko razjašnjenje Stiir-
merovih namjera, a to baš u savezu sa
gornjim glasinama o separatnom miru. Mno-
gi naime ugledni ruski političari, pa i neki
članovi dume, pitaju se s razlogom : »zašto
Rusi više ratuju, čemu se od sadanjih sa-
veznika nadaju !«

Talijanski listovi pucaju od ljutine, što
ruski Car nije čestitao Viktoru Emanuelu
pad Gorice.

Kao da Gorica nije slavenska ! Bila je
i bit će opet, akobogda !

 

Vojna zapovjed nadvojvode
maršala Friedricha.

Nadvojvoda maršal Friedrich izdao .je pri-
godom proslave 18. augusta na vojsku slijedeću
zapovjed :
Vojnici i ratni drugovi !

Ja sam u vaše ime Njegovom Veličanstvu
našem premilostivom i vrhovnom vojnom gos-
podaru podnio u vaše ime povodom Previšnjeg
rogjendana siijedeću brzojavnu čestitku :

Vaše Veličanstvo, naš premilostivi gospodaru !

Austro-ugarska vojska i ratna mornarica sla-
ve danas po treći put rogjendan Vašeg Veli-
čanstva uz pucnjavu topova. Prvi put slavili
smo ovaj dan neposredno očekujući, da stupimo
prvi put u boj. Prošle godine slavili smo ovaj

Ne miču se više. Bilo bi mahnito, poći
sada po njih i žrtvovati nove ljude.

Ali ona trojica sprijeda, ranjenici megju
lješinama — živu, hoće da se otšuljaju natrag
k našim, ali ne ide, jer kako se maknu, nepri-
jatelj pali, a naši ih ne vide.

Tako moraju da ostanu ležati tu, ranjeni,
gladni, oslabljeni.

Isprvice ih hvata strah stati megju mrtvim,
ali zatim se probudi teški život u njima ; moraju
da nešto založe i da se napiju.

Naprijed, vi mrtvi, nahranite i napojite nas žive!

I jer se niko ne miče niti ustaje, da ih posluži,
oni sami obilaze mrtvace i nalaze kod njih kru-
ha i dvopeka, konserva i vina.

Samo je životni osjećaj u njima, jer inače
ne bi mogli podnositi užasa nad gomilanjem
lješina kod sebe, do dvadeset — i — četiri —
dana ! Dvadeset i četiri puta dvadeseti četiri ure !
Beskonačno vrijeme, ispremiješano samo grmlja-
vinom topova.

A kad su naši prodrli naprijed te ih našli,
kad su se oni, srećom ne pogogjeni, četvero-
noške mogli primaći našim šančevima, te kad
ih se je povuklo, njihove rane bile su već — izli-
ječene, a teške krvave brazgotine već — zaraštene |

Kao životinje u šumama ili kao ljudi u
historijska vremena, od takovog zdravog du-
ha sazidani su borci na Podgori i Doberdu !

 

UZ POPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE

God. XU. |

dan u pobjednom pohodu, kakvoga ljepšeg ne
poznaje povjesnica. Ove godine slavimo taj dan
u teškoj borbi protiv premoći onih neprijatelja,
koji se još uvijek nadaju, da će svojom snagom
izvojevati pobjedu za sebe.

Vaše Veličanstvo! Teške borbe morale su
da vode čete, koje stoje Previšnjim povjerenjem
pod mojim vrhovnim zapovjedništvom i sa bes-
primjernim žrtvama nastoji ovaj neprijatelj, da
nam iz šaka otme pobjedu. Ipak nas ispunjava
posljedak ove teške borbe — obzirom na veliku
snagu, koja stoji protiv nas, obzirom ma nade,
koje neprijatelj polaže u svoje gigantske napore,
i na posljetku obzirom na uspjehe, koje smo na
kopnu i moru postigli u poslijednje dvije godi-
ne — kraj sve naše vojničke čednosti ipak po-
nosnom nadom.

Doći će dan, kada će malaksati i naši pro-
tivnici. Na život i smrt sjedinjene vojske Austro-
Ugarske i Njemačke kao i vojske naših saveznika
ne može niko nadrvati ni pobijediti.

Vaše Veličanstvo je prije dvije godine bilo
prisiljeno, da u jednom ozbiljnom času povuče
mač i Vaše će Veličanstvo poslije pobjede u
časti moći i opet da stavi mač u korice, bilo da
je taj trenutak blizu ili ne, više no ikad danas
ovo ponovno uvjerenje ispunjuje naša srca. Svi
na sjeveru i na jugu, na suhu i na moru spa-
jamo se u molitvi: Božja milost nek bude po-
darena Vašem Veličanstvu, Božji blagoslov na-
šem mnogoljubljenom caru i kralju.

Njegovo Apostolsko Veličanstvo blagoizvo-
ljelo je odgovoriti :

Koliko me u srcu dira ma mome rogjen-
danu pozdrav, što mi ga iskazujete u ime naše
ubojne sile, koja na moru i na suhu vodi tešku
borbu, tako radosno ja pozdravljam pouzdanje,
kojim vi i cjelokupna naša ubojna sila očekujete
ishod ove nečuvene borbe. Čvrsto i nepokoleb-
ljivo stoji austro-ugarska ubojna sila prema ne-
prijatelju, čiji će se koncentrični napad slomiti o
njihovu upornost, očeličeni svješću o svojoj vri-
jednosti i okrijepljeni osjećajem, da su čvrsto
vezani sa slavnim oružjem naših saveznika, te
praćeni blagoslovom otadžbine, koja hrabro pod-
nosi sve terere teškoga vremena. Tako ja sa Va-
mi, dragi moj maršalu, stupam u treću ratnu
godinu pun povjerenja u snagu i izdržljivost
moje ubojne sile, a moleći Svevišnjega za po-
moć. Sa srcem punim zahvalnošću pozdravljam
moju hrabru i junačku ubojnu silu,

Frano Josip 1.

Sretan sam što Vam mogu isporučiti ovu
poslanicu našeg Premilostivog gospodara i po-
nosim se time, što znam da ste dostojni riječi
Njegovog Veličanstva. Živio naš car i kralj!
. Maršal nadvojvoda Friedrich.

Samo paklenski požari od topova, samo potres
i raspuknuta zemlja mogla ih je uništiti i pokopati.

Najbolji tako umriješe na ruševinama svo-
jih negdašnjih šančeva.

Ali — to nije smjelo više da tako bude,
junaci su morali da živu.

Jedan, dva kilometra iza toga pakla, bijahu
nove pozicije,

Je li se morala za par ruševina, naprijed
pomaknutih iz vanlinije radi obrane Gorice, pus-
titi da ginu uvijek ponajbolji ?

Pa neka, Italija je mogla utrti put sa 500,000
ljudi, mogla je hekatombe svojih vojnika : polo-
žiti na mrtve kosture jednoga grada !

Mi, koji se imamo da borimo i na drugim
frontama, mi, čiji vojnici su već odavna glasoviti
kao junaci goričkog mostobrana, mi to nijesmo
smjeli učiniti.

Ciklopi su bijesnili u našim šančevima,
ragje umrijeti — samo ne natrag! Ali je razbor
vogja drukčije zapovijedao !

Most na Soči odleti u zrak uz dim i vatru
— lagani valovi, ljetom užareni, otskočiše u vis,
kao bijesni — sada neka dogju Talijanci —  ne-
ka uzmu slobodno Goricu! Mi povukosmo našu
liniju iza grada, gdje ćemo ih dočekati, Veselije
je na novim visinama, ovdje još ne bijaše dopr'o
zadah krvi i smrti. — | stanovnicima pećina ma
Doberdu i Podgori odlanulo je,