CIJENA. JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU PRAVA KRVNA SLO NSA LEN UL SASSO Dubrovnik, 25. augusta 1916. Sva je štampa sada pod dojmom po- tvrgjene vijesti, da se je njemačka preko- oceanska podvodnica »Deutschland« sretno povratila iz Amerike i popodne 23. o. mj. usidrila se pred ušćem Vesere. Tako je ja- vilo jučer njemačko oceansko brodogradi- lišno društvo iz Bremena. Sretan povratak prve trgovačke podmornice sa tako dale- kog i vrlo opasnog puta prouzrokovao je osobitu radost u Njemačkoj i kod saveznih joj država. To je oduševljenje još veće sto- ga, što se je bilo čulo za dalekosežne i svakovrsne zamke i stupice, što su joj ne- prijatelji po raznim prolazima i kanalima, a i po nedoglednom oceanu bili zapeli, ne bi li je uništili. Pa ipak! Kao što ni- jesu uspjela engleška nastojanja a i grožnje kod amerikanske vlade, da ova podmornicu ne pripozna kao trgovački brod, već kao ratnu oružanu lagju, tako su tim istim En- glezima ostali uzaludni svi napori, da la- gja više ne ugleda “njemačke obale. Stoga je nastalo neko osobito uzbugjenje kod | njih. Gdje se djelo engleško gospodstvo na moru, gdje engleški prestiž! Dok je svijet zaokupljen mislima o ta- ko važnom preokretu u pomorsivu i trgo- vini, na ratnim poljanama nastavljaju se borbe, iako ne baš s onom silom i nape- tošću kao prošlih dana, izuzam balkansko ratište, gdje su češće bitke u toku. Na ruskom bojištu malaksava napadaj- na snaga generala Brusilova te se ograni- čuje ma pojedinačke manje napadaje. Sa svim tim kao da on nastoji, ne bi li mo- gao doprijeti do Lavova, premda zna vrlo dobro, da bi to u svakom slučaju bilo skop- čano s velikim ljudskim gubitcima. Ali . . . radi prestiža, radi Rumunjske, radi skorije akcije generala Sarraila! Uz to se Rusi mu- če, da bi ma koji način mogli saznati za osnove generala Hindenburga, i boje se ka- kove nenadne navale s boka u Volinju. Talijanska ofensiva je zaustavljena na našim novim pozicijama. Nakon pada Go- rice Talijani su napeli sve svoje sile, kako bi skršili sve to jači otpor naših četa, ali Junacima Gorice i Doberda. (Grof Karlo Scapinelli u »N. W. Journalu«), Svaki se požar jednom ugasi! Pa i požar na na guričkom mostobranu, na visinama go- ričkim i visoravni Doberda morao se je jednom ugasiti | — Taj je požar proždr'o t:suće ljudskih života, uništio je u vatri najžešćih borba više ne- go po milijuna Talijana i pokopao u krševitom tlu više nego stotinu tisuća tona municije ! " Bučno gruvanje od nazad godine dana, mun svjetlucanje vatre po danu i po noći, i danomice divlje, očajno hrvanje, borbe ciklop- ske, bijesno umiranje ! U tim borbama na peći- nama izniklo je oružje, koje se nije bilo vidjelo kroz istoljeća. Starčdnevni boj iz bliza opet se pojavio. Borilo se je za raspuknute šančeve, u- miralo se je za raširenu, tek jednu stopu dubo- ku udubinu u pećini. S tik uz šančeve gomilahu se neprija- teljske“lješine, prsobrani mrtvaci za obranu živih 1 su im svi napori ostali uzaludni, jer je na- ša vojska znatno pojačana na okolišnim visovima, pa ju Talijani neće tako lako odovle potisnuti. Nije bez razloga junački general Boroević tu skoro rekao : »Ništa se ne treba bojati, opasnosti nema I« I sam Luigi Barzini opisuje naše položaje na do- berdskoj visoravni kao ,,izvrsno uregjena zakloništa, u koja se mogu smjestiti cijeli bataljuni“. Na Balkanu je počelo kretanje, ali ne inicijativom ententinih četa, već — Bugara. Nakon lanjskih bugarskih uspjeha ententine su čete bile prisiljene, da se povuku u So- lun, grad neutralne Grčke. Od tada je pri- dolazilo u Macedoniju mnogo francuskih, engleških, pa nešto ruskih i talijanskih četa, a njima se pridružili i ostatci srbijanske vojske, ali general Sarrail, kojemu je bilo povjereno vrhovno zapovjedništvo ovih četa, nije se eto usugjivao, da započne akciju, koju se toliko naviještalo i koju je vruće že- ljela i Rusija, i Francuska, i Engleška. Nije mu se nekako dalo započeti ofensivu bez grčkih i rumunjskih vojnika. Čete čekaju mjeseca i mjeseca, e da li im se pridruži Grčka i Rumunjska. Nego Bugarima s dru- ge strane dodijalo čekati, pa mjesto Sarraila udrili oni i — uz službene garancije nese- bičnosti prema neutralnoj Grčkoj — zapo- čeli oni ofensivu proti četama Sporazuma. Prema zadnjim vijestima biju se onamo o- gorčeni bojevi i ne bez uspjeha po Bugare. Iza zauzeća Florine napreduju oni uspješno dalje. Zauzeli su Demir-Hissar, bacili en- gleško-francuske sile preko Strume, uspo- stavili svezu s Monastirom, a prekinuli onu izmegju Grčke i zapada južno od jezera Prepa. . Ovaj nenadani korak Bugara regbi da je djelovao i na odlučujuće krugove i u Rumunjskoj. Zadnjih dana su svi političari okrećali svoje glave prama neodlučnoj Ru- munjskoj i mnogim je držanje ove do sad neutralne države izgledalo čudno, zagonetno, ali .se ipak ona još ne miče. Ona voli da još čeka. Uvigja ona, da je i Bugarska za svaki slučaj spremna. Stoga ne bi bilo čudo, ako je istina ono, što novine donose, da su Tu zuiahu kugle, koje otkidahu komađe sa mr- tvih i sa živih neprijatelja | Nijesu to nikakve priče, sve nam je to vr- hovni zapovjednik četa u svoje doba ispripovjedio. Hrpe mrtvih ljudi bijahu jedine zapreke od nazad godinu dana. Nije ih se moglo otstraniti niti pokopati, u žaru sunčanom ležahu na vru- ćoj stijeni, mumije, koje se je moralo tako ostaviti, A bojje dalje bijesnio, neprijateljska artile- rija sipala je vatru put šančeva. Panuo bi koji od naših, ali bi ostali stisli zube i hajde dalje. Na ure su gruvali topovi, da su naši oglu- šili od pucanja, ali kad bi artilerija prestala, jaoh ti se onim, koji bi jurišali na naše. Sav pritajeni bijes opet bi uskrsnuo. Kao orijaške, nadčovječne životinje naši izlažahu iz šančeva, ruke se stiskahu, podizahu, zadirahu, ubijahu. U Gorici vidjeh jednoć skupinu nekoliko ra- njenih Talijana, zarobljenih na Podgori; bijahu blijedi, još se tresijahu po cijelom tijelu, a s o- braza im tecijaše krv iz grebotina kao da im je: lav zadr'o svoje pandže. Druga slika. Pred neprijateljskim šančevima bila su ranjena trojica od naših, koji su se htjeli došuljati neopaženi, i padnu megju lješine Ta- lijena. Mladi, jaki momci, oslabljeni i iskrvavljeni. Kušalo ih se Prolazi noć, zatim dan. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. dovesti natrag, ali zaluđu.| pred RVENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ; ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI _- seta el AL ASENJSSSSADEpSLSSS U DUBROVNIKU, 26. AUGUSTA 1916. zadnjih dana centralne vlasti opet prevla- dale u Rumunjskoj. Sva nova francuska i engleška napre- zanja na zapadu oko Somme ,,uspjela su“ kao i svi prijašnji napadaji. Njihovi su se nasrtaji na njemačke redove skršili uz naj- teže gubitke po napadače. Ni osma sedmi- ca ofensive nije im donijela toli željeni pro- boj njemačkih redova, kao ni prva. Zaludu se oni sada tješe, da na probijanje fronte nijesu ni mislili, već da im je cilj samo pritisak, kojim bi protivnika malo po malo izmorili i oslabili. Taj pritisak ne djeluje lako na nepokolebive branitelje. I oko Ver- duna Francuzi bijesne. Selo Fleury je u zadnje vrijeme nekoliko puta promijenilo gospodara. Uz grmljavinu topova i zveket oružja čuju se gdjekoji glesovi i 0 miru. Zadnjih dana pisalo se je i o separatnom miru izmegju Rusije i Njemačke. Dapače pariški listovi javljaju, da je engleška vlada zamolila u Petrogradu za prijateljsko razjašnjenje Stiir- merovih namjera, a to baš u savezu sa gornjim glasinama o separatnom miru. Mno- gi naime ugledni ruski političari, pa i neki članovi dume, pitaju se s razlogom : »zašto Rusi više ratuju, čemu se od sadanjih sa- veznika nadaju !« Talijanski listovi pucaju od ljutine, što ruski Car nije čestitao Viktoru Emanuelu pad Gorice. Kao da Gorica nije slavenska ! Bila je i bit će opet, akobogda ! Vojna zapovjed nadvojvode maršala Friedricha. Nadvojvoda maršal Friedrich izdao .je pri- godom proslave 18. augusta na vojsku slijedeću zapovjed : Vojnici i ratni drugovi ! Ja sam u vaše ime Njegovom Veličanstvu našem premilostivom i vrhovnom vojnom gos- podaru podnio u vaše ime povodom Previšnjeg rogjendana siijedeću brzojavnu čestitku : Vaše Veličanstvo, naš premilostivi gospodaru ! Austro-ugarska vojska i ratna mornarica sla- ve danas po treći put rogjendan Vašeg Veli- čanstva uz pucnjavu topova. Prvi put slavili smo ovaj dan neposredno očekujući, da stupimo prvi put u boj. Prošle godine slavili smo ovaj Ne miču se više. Bilo bi mahnito, poći sada po njih i žrtvovati nove ljude. Ali ona trojica sprijeda, ranjenici megju lješinama — živu, hoće da se otšuljaju natrag k našim, ali ne ide, jer kako se maknu, nepri- jatelj pali, a naši ih ne vide. Tako moraju da ostanu ležati tu, ranjeni, gladni, oslabljeni. Isprvice ih hvata strah stati megju mrtvim, ali zatim se probudi teški život u njima ; moraju da nešto založe i da se napiju. Naprijed, vi mrtvi, nahranite i napojite nas žive! I jer se niko ne miče niti ustaje, da ih posluži, oni sami obilaze mrtvace i nalaze kod njih kru- ha i dvopeka, konserva i vina. Samo je životni osjećaj u njima, jer inače ne bi mogli podnositi užasa nad gomilanjem lješina kod sebe, do dvadeset — i — četiri — dana ! Dvadeset i četiri puta dvadeseti četiri ure ! Beskonačno vrijeme, ispremiješano samo grmlja- vinom topova. A kad su naši prodrli naprijed te ih našli, kad su se oni, srećom ne pogogjeni, četvero- noške mogli primaći našim šančevima, te kad ih se je povuklo, njihove rane bile su već — izli- ječene, a teške krvave brazgotine već — zaraštene | Kao životinje u šumama ili kao ljudi u historijska vremena, od takovog zdravog du- ha sazidani su borci na Podgori i Doberdu ! UZ POPUST.RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE God. XU. | dan u pobjednom pohodu, kakvoga ljepšeg ne poznaje povjesnica. Ove godine slavimo taj dan u teškoj borbi protiv premoći onih neprijatelja, koji se još uvijek nadaju, da će svojom snagom izvojevati pobjedu za sebe. Vaše Veličanstvo! Teške borbe morale su da vode čete, koje stoje Previšnjim povjerenjem pod mojim vrhovnim zapovjedništvom i sa bes- primjernim žrtvama nastoji ovaj neprijatelj, da nam iz šaka otme pobjedu. Ipak nas ispunjava posljedak ove teške borbe — obzirom na veliku snagu, koja stoji protiv nas, obzirom ma nade, koje neprijatelj polaže u svoje gigantske napore, i na posljetku obzirom na uspjehe, koje smo na kopnu i moru postigli u poslijednje dvije godi- ne — kraj sve naše vojničke čednosti ipak po- nosnom nadom. Doći će dan, kada će malaksati i naši pro- tivnici. Na život i smrt sjedinjene vojske Austro- Ugarske i Njemačke kao i vojske naših saveznika ne može niko nadrvati ni pobijediti. Vaše Veličanstvo je prije dvije godine bilo prisiljeno, da u jednom ozbiljnom času povuče mač i Vaše će Veličanstvo poslije pobjede u časti moći i opet da stavi mač u korice, bilo da je taj trenutak blizu ili ne, više no ikad danas ovo ponovno uvjerenje ispunjuje naša srca. Svi na sjeveru i na jugu, na suhu i na moru spa- jamo se u molitvi: Božja milost nek bude po- darena Vašem Veličanstvu, Božji blagoslov na- šem mnogoljubljenom caru i kralju. Njegovo Apostolsko Veličanstvo blagoizvo- ljelo je odgovoriti : Koliko me u srcu dira ma mome rogjen- danu pozdrav, što mi ga iskazujete u ime naše ubojne sile, koja na moru i na suhu vodi tešku borbu, tako radosno ja pozdravljam pouzdanje, kojim vi i cjelokupna naša ubojna sila očekujete ishod ove nečuvene borbe. Čvrsto i nepokoleb- ljivo stoji austro-ugarska ubojna sila prema ne- prijatelju, čiji će se koncentrični napad slomiti o njihovu upornost, očeličeni svješću o svojoj vri- jednosti i okrijepljeni osjećajem, da su čvrsto vezani sa slavnim oružjem naših saveznika, te praćeni blagoslovom otadžbine, koja hrabro pod- nosi sve terere teškoga vremena. Tako ja sa Va- mi, dragi moj maršalu, stupam u treću ratnu godinu pun povjerenja u snagu i izdržljivost moje ubojne sile, a moleći Svevišnjega za po- moć. Sa srcem punim zahvalnošću pozdravljam moju hrabru i junačku ubojnu silu, Frano Josip 1. Sretan sam što Vam mogu isporučiti ovu poslanicu našeg Premilostivog gospodara i po- nosim se time, što znam da ste dostojni riječi Njegovog Veličanstva. Živio naš car i kralj! . Maršal nadvojvoda Friedrich. Samo paklenski požari od topova, samo potres i raspuknuta zemlja mogla ih je uništiti i pokopati. Najbolji tako umriješe na ruševinama svo- jih negdašnjih šančeva. Ali — to nije smjelo više da tako bude, junaci su morali da živu. Jedan, dva kilometra iza toga pakla, bijahu nove pozicije, Je li se morala za par ruševina, naprijed pomaknutih iz vanlinije radi obrane Gorice, pus- titi da ginu uvijek ponajbolji ? Pa neka, Italija je mogla utrti put sa 500,000 ljudi, mogla je hekatombe svojih vojnika : polo- žiti na mrtve kosture jednoga grada ! Mi, koji se imamo da borimo i na drugim frontama, mi, čiji vojnici su već odavna glasoviti kao junaci goričkog mostobrana, mi to nijesmo smjeli učiniti. Ciklopi su bijesnili u našim šančevima, ragje umrijeti — samo ne natrag! Ali je razbor vogja drukčije zapovijedao ! Most na Soči odleti u zrak uz dim i vatru — lagani valovi, ljetom užareni, otskočiše u vis, kao bijesni — sada neka dogju Talijanci — ne- ka uzmu slobodno Goricu! Mi povukosmo našu liniju iza grada, gdje ćemo ih dočekati, Veselije je na novim visinama, ovdje još ne bijaše dopr'o zadah krvi i smrti. — | stanovnicima pećina ma Doberdu i Podgori odlanulo je,