mmm PRAVNA. CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Razočaranje u Rumunjskoj. Iza duga predomišljanja od pune dvije godine dana Rumunjska je dne 27. augu- sta stupila u rat, da se bori na strani En- tente a protiv centralnih vlasti, s kojima je do tada živjela u prijateljskim i savezničkim odnošajima, te .sklapala trgovinske ugovore. Ovaj korak Rumunjske nije plod zrelog promišljanja već učinak engleškog i ruskog novca i obećanja. Po prirodnom svom po- ložaju ona je upućena u svemu i po sve- mu na centralne vlasti; s njima se ne kose njezini interesi, već joj se otvara najljepše polje trgovine izvoza i uvoza. Centralnim vlastima u prvom redu ima ona da zahvali i svoj samostzlni opstanak kao i svoj raz- vitak i napredak. Ali Rumunjska, dostojna sestra vjero- lomne Italije, ostavlja svoje stare i prirodne saveznike, koje do zadnjeg časa uvjerava o svojoj neutralnosti, i ide u krilo velike Rusije, da u najboljem slučaju bude njezi- nom gubernijom, izgubiv svoju samostal- nost i narodnost, kao što se je dogodile s Rumunjima u Besarabiji. Ovakvo njezino postupanje pri navješ- taju rata, ono njezino cincarenje prije rata, kao i zvjerstva počinjena od rumunjske vojske nad golorukim Bugarima u Dobruči, a povrh svega učestali porazi njezine voj- ske, učinili su, da izgubi i ono nešto ugleda kod 'neutralaca, i da sada vrlo malo do nje drže | saveznici i protivnici. Ententa je radi Rumunjske puno žrtvo- vala i svog ugleda i svog novca, a sad vidi, da je nastup ove potonje prouzročio još veću razrožnost u njezinim redovima. Rumunjska se tuži, da joj novi saveznici nijesu obilno pomoći pružili, a oni opet kore Rumunjsku, što je stala da oslobagja Erdelj, a ne pregla da pregazi Bugarsku pak dogje do Soluna i Carigrada. Najgore je pak zlo za Rumunjsku, što je njezin narod, koji nije bio za rat, sad Vesele i tužne priče sa njemačkih podmornica. (po »N. W. J.«) Ratni izvijestitelj lista »Az Est« priča : Jednom se sastadoh sa U-ljudima (ljudima sa podmornica). To su bili većinom oficiri pod- mornica, koji su na dopustu pri čašici crnoga pričali svoje doživljaje. Sve su mi njihove priče izgledale kao šala, i ako je u pozadini stajalo : smrt, propast, potopljenje i uništenje imanja. Zapovjednik, mlad čovjek, uvijek s licem na smijeh, zaviče najednom : »A spominjete li se dame sa zelenim suncobranom ?« | tad se okre- ne put mene i stade mi pripovijedati : »Negdje vani u Sredozemnom moru, sto milja daleko od kraja, namjerismo se na neprijateljski brod sa kontrabandom. Moj oficir skoči na nj, e da ot- strani momčad neprijateljskog broda prije torpe- diranja. Jedno svijetlo, jutarnje odijelo izagje mu u susret: vesela, fina dama, bosa, sa rupcem od čipaka oko glave, prestavi mu se uljudno kao žena ka . Nalazi se ma svadbenom puto- vanju i ređuje se izvanredno zbog neprispodo- bivo interesantnog dogagjaja, koji se sada ima zbiti. »A gdje je Vaš muž?« »Oh evo ga sad od- mah«, I zbilja eto i njega, još spava, ali sasvim dobro raspoložen. »Vi nas mislite potopiti? Je li? Tad odmah pakujmo, ženice !« Nakon malo mi- nuts u veliku lagju cijelu hrpu kovčega, matih | velikih, svakovrsnih ženskih naprava i ogromnih škatula sa šeširima. Malena dama opet će oficiru: »A smijem li uzeti sobom nekoliko boca vina ?« «Slobodno, samo brzo, jer je stroj postao malodušan i razočaran. Ono malo umjetno napravljenog oduševljenja pri na- vještaju rata brzo je nestalo iza teškog po- raza rumunjske vojske u Dobruči i u Erdelju. Nakon samih šest sedmica rata rumunj- ski političari, koji su lukavo računali samo na šetnju u Erdelj i na pregaženje Bu- garske, sad uvigjaju, kako su se prevarili u računu i moraju priznati, da su za Rumunj- sku osvanuli teški dani, i da se nalazi u dosta neugodnom položaju. Posjeti Zepelina nad Bukareštom, do kojeg se već čuje i gruvanje topova, rad naših monitora, tih junačkih dunavskih gu- sara, oduševljenje pobjedničkih četa naših, njemačkih, bugarskih i turskih vojnika, ime- na po izbor voskovogja : Mackensena, Fal- kenhayna i Arza nagoviještaju Rumunjskoj još crnje dane. Rumunji počimlju da uvigjaju, kako ih je Ententa teško nasamarila, kako je htjela da ih upotrebi samo kao oružje za svoje svrhe; kako ih je na dan objave rata hva- lila kao najplemenitiji narod u Evropi, a sad ih ostavlja na cjedilu; uvigjaju kako ih čeka sudbina Belgije, Srbije i Crnegore. Da se pak i poštenje rumunjske diplo- macije prikaže u pravom svijetlu, naše mi- nistarstvo izdalo je prošlih dana Crvenu knjigu, zbirku od 111 diplomatskih spisa, što se tiču odnošaja izmegju naše Monar- hije i Rumunjske od 22. srpnja 1914. do 27. kolovoza 1916, to jest od početka ra- ta do nastupa Rumunjske. Iz tih spisa istom se vidi, kako slabu figuru čine i rumunjski glavni državnik Bra- tianu i sam kralj Ferdinand, Kad je dne 23. septembra 1914. ležao sad pokojni rumunj- ski kralj Karol na smrtnoj postelji, izjavio je onda prijestolonasljednik Ferdinand na- šem poslaniku, da bi bilo najveće vjero- lomstvo i da bi on bio prostak, kad bi iz- dao svoje saveznike. Kasnije je osudio sa- ma sebe i sadašnji svoj rad. Rumunjska je mogla bez svega ovoga spravan da ispali.« Zahvali koketno, odleti natrag i povrati se sa nekoliko zaprašenih boca, pruži fino ručicu, još jednom izrazi svoje veselje radi neočekivanog doživljaja na svom svadbenom pu- tovanju i skoči odvažno u lagju. Torpedo izleti, brod se nagne na stranu i počne da tone. Odalečujemo se brzo, a na vr- huncu hrpe kovčega razapne mala dama u jutar- njem načipkanom odijelu zeleni suncobran i uz graciozni posmjeh maše nas i pozdravlja. Sto milja od nevidljivog kraja, potpuno zapušteni na sred mora. Još za dugo vidjeli smo zeleni sun- cobran i moram priznati, ova nam je vesela da- ma mnogo inponirala . . . . Bilo nam je dakako i žao, ali osjećaj žaljenja dovodi nas kadgod u težak položaj. Pri potopljenju neprijateljskog broda opazimo, da istrošeni čamac za spasavanje po- činje tonuti skupa sa momčadi. Što se ima sad učiniti ? Uzesmo brodolomce na našu lagju i u- pravo se dogovarasmo, što ćemo s njima, kada se ukaže na horizontu neprijateljski stražarski brod. Tu nema više šale, brzo s njima u autra- šnjost lagje, zatvorimo sve otvore i kad već mo- ra da tako bude, zaronismo u vođu skupa sa spašenim neprijateljima. Je li ih opazio stražar: ski brod ? Ne znamo. Fakat je, da je neprijatelj- ski brod okrenuo matrag i da se je odalečio. Bi- jahu s nama spašeni i čekahu željno, da bude koji brod potopljen, € da mogu naći mjesta u čamcu za spasavanje. Zapovjednici neprijateljskih brodova za vri- jeme svog putovanja najednom se izmiješaju. Ali to ne škodi, barem tako upoznadu jedni druge. Talijanski oficiri opaze, da su se našli na za- IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE ! PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE A S A NA daa SN LANG ALLA tanina Ada LALA SL u DUBROVNIKU, 14. OKTOBRA 1916. biti, i svojom neutralnosti više postignuti nego li ratom. Lukavo je napala saveznike iza legja a bez uzroka i ne postavivši po- sebnih uvjeta. Puno se je bila polakomila, ali se je ljuto u računu prevarila. Novi kurs u Rusiji? »Vossische Zeitung« javlja iz Stockholma od svog dopisnika: Jedan moj povjerenik, koji se vratio iz Ru: sije, saopćio mi je niz činjenica, koje bacaju neko svijetlo u onu zbrku, za koju se za sada ne, može niti približno reći, kako će se riješiti. La- | tentne ministarske krize spadaju svakako već dulje vremena u dnevni red sadašnje Rusije. Nu što se već u natrag nekoliko tjedana tamo odi- grava ispred iza političkih kulisa, nadilazi da- leko uobičajene ministarske krize. Ne vara, se ko misli, da se rusko carstvo po svoj prilici na- lazi neposredno pred preokretom, od kojeg se može očekivati i najnevjerojatnije. Sada se više ne radi o tome, da li će Sliirmer ostati, ili pak ministarski stan prepustiti jednom drugom bez- bojnom. Ne radi se niti o tome, da li će Bark, Krivošein i Trepov doći i otići. Dapače i nena- dani poziv g. Protopopova može se u najboljem slučaju smatrati samo simptomom, jer nijesu osobe, već činjenice i dogogiaji, koji upućuju na preokret u Rusiji. Ako su ikada činjenice i odnošaji hotimice ili nehotice, sasvim krivo shvaćene i prikazane, to se to sada čini u Rusiji. S lijeva i desna tvrdi tamo nacijonalno novinstvo glasom prividnog uvjerenja, da u Rusiji žele, da rat neoslabljeno traje. G. Protopopov, najnoviji pokusni ministar, takogjer je svoje službeno djelovanje započeo izjavom, da će Rusija rat voditi do kraja. Pa ipak: ko ima prilike, da pravu Rusiju, u službe- nim uredima i trgovačkim komptoarima, u gradu i na selu, nešto točnije prouči, tej dogje do u- vjerenja, da tamo riječi i misli, zahtjevi i želje stoje u velikoj protimbi. U glavnom stanu» cara ne vode se samo čisto vojnički pregovori, kao što se i u ruskim dnevnicima, što je osobito zna- čajno unatrag nekog vremena, vrlo malo piše o ratu. U carskom glavnom stanu se sada ne kon- ferira o strateškim, dalekosežnim i taktičnim fi- nesama. Neprestani pridolazak i odlazak sadaš- njih, prijašnjih i budućih ministara, plemićkih maršala i parlamentaraca, gradonačelnika i vogja puštenoj afričkoj obali, Francuzi upoznadu lje- pote talijanskih poljana. Ne smeta ništa, ako ih malo promiješamo. Jedan je kapetan već po dru- gi put bio naš gost i pozdravio nas kao stari znanac. Nekoji od njih uzme to potopljenje kao neki šport. Jedan Englez na primjer okrenuo se put mene nakon prvog hica i izrazom najvećeg priznanja reče mi: »Thal' s enough« (»To mu je dosta 1«.) Tada nas pozdravi i spusti se u ča- mac. Nepoznavanje tugjeg jezika dovede čovjeka kadgod u komični položaj. Jednom se naimjeri- smo sasvim rano na neprijateljski brod. Sve je spavalo na njemu, osim jednog malog majmuna. Moj oficir ugje u sobicu zapovjednika, koji još spavaše u najslagjem snu. Moj ga oficir probu- di — a on se smiješi. Pokuša, da se s njim ra- zumije, ali zaludu. Zapovjednik neprijateljskog broda ne zna nego talijanski, a sigurno je nešto slatko sanjao. Ostane mirno ležati i smijaše se. | Napokon moj oficir izgubi strpljivost, podigne u vis bombu, koju je imao u ruci i zaviče mu i »Una bomba, bumm !« To je napokon shvatio ; brzo skoči iz postelje i spasi se sa svojim lju- dima, samo zaboravi jadnog majmuna, ali mi se povratismo na brod i uzesmo ga. Kako u opereti ponašao se je neki engleš- ki kapetan, čiji smo brod imali da potopimo. Dok su se oni svi nakupili na jednu stranu bro- da, mi smo opalili u drugu stranu, jer nam je bila preša. Komandant, Englez čiste pasmine, dogje na našu lagju i reče: »Ima li kogod od gospode jednu olovku ?« Mi ga pogledasmo za- čugjeno, a jedan od nas pruži mu svoju olovku. zemstva povodom je, da se može zaključivati, da u glavnom stanu dozrijevaju važni zaključci. Pro- šle srijede vratio se ministar presjednik Stiirmer iz glavnoga stana u Petrograd, te se je odmah u Petrogradu proširila vijest, da je Stirmer u glavnom stanu dobio svoju ministarsku smrtnu osudu, moguće zato, jer su odmah nakon što je Stilrmer otputovao iz glavnoga stana, onamo br- zojavno pozvan sadašnji ministar željeznica Tre- pov (najnoviji kandidat za ministra presjednika) i bivši ministar poljodjelstva Krivošein. Taj poziv bio je tako prešan, da je Trepov smjesta morao odgoditi već zaključeni put na murmansku obalu. Megjutim je grof Kokovcov sa svog dobra došao u Petrograd a u petak se već u svim političkim salonima govorilo o tome, da grof izragjuje važnu spomenicu, koju će na- vodno još tijekom ovoga tjedna osobno predati caru. Prošlog je petka onda intimni Petrograd iznenagjen nenadnim imenovanjem Protopova ministrom unutarnjih posala. Internacijonalno novinstvo uvelo je Proto- popova pod krivim natpisom. Dosadašnji pot- presjednik državne dume, označen je naime samo po svojem zvanju plemićkim maršalom i ništa više. Nekoliko opulentnih dinera je svakako go- spodina Protopopova podiglo do časti tako zvu- čnog imena, ali Protopopov je bio i ostao u pr- vom redu zastupnik veletrgovine i veleindustrije. To se vidi već i po tome, što je Protopopov šest dana prije svog imenovanja osnovao s nekoliko ruskih financijera i veleindustrijalaca nakladno dioničko društvo (sa pet milijuna rubalja poče- tne glavnice) sa svrhom, da se izdaje iedan ve- liki dnevnik, koji ima zastupati interese ruskih gospodarstvenih krugova, te koji bi imao pred- ragjivati za gospodarstvo u miru. Čitavu početnu glavnicu potpisaše ruske velike banke i moskov- ski veletržci. Krivošein, koji je prije godinu dana morao ministarsku lisnicu predati, putuje tako- gjer ma previšnji poziv u carski glavni stan, a grof Kokovcev, najhladniji račundžija i najmir- nija glava megju ruskim državnicima, takogjer se pojavio iz zaboravi. Potrebno je samo, da se te činjenice komu- liraju, da se može reći, da se taj put ne može raditi samo o tome, da se jedan ministar zami- jeni drugim. Dvanaest ministara, koji su u Ru- siji prošle godine bili, znači u najboljem slučaju samo opterećenje ruske mirovinske blagajne. Da- pače da je g. Stiirmer nakon Goremikyna preu- zeo presjedništvo ministarstva, ne znači mnogo. »Ja bih naime želio, da mi gospoda napišu za uspomenu jednu »posvetu«, jedan Souvenir, da mogu kazati, kada dogjem kući, da sam ipak nešto primio od gospode, koji su moj brod po- slali u dubine morske. Mi pogledasmo jedan drugoga, usprezasmo se da se ne nasmijemo, izvukosmo iz jednog kuta neki roman, ukrasi- smo ga s nekoliko posvetnih redaka te mu ga predasmo. On nam zahvaljivaše, stiskaše nam srdačno ruku i odaleči se pun veselja i zadovolj- stva. Brzo zaronismo, a još dugo nijesmo se mo- gli uzdržati od smijeha nad tim čudnim sakup- ljačem autograma. I sve tako po redu odjekuju vesele priče U-ljudi o plesu mrtvaca na dnu mora. Ne mogu više da se smijem, dolaze mi na pamet nekoje potankosti, koje sam već odavna vidio, Poviše mjesta, gdje uz dalmatinsku obalu počiva na dnu mora neka potopljena talijanska podmorni- ca, luta po vrhu nekoliko svezaka romana i mno- go ljubavnih pisama. Samo ta pisma naznačuju tragove potopljenih živih .... Još mi jednu groz- nu priču pripovjediše U-ljudi : Nazad nekoliko mjeseca sjedijasmo skupa na palubi, a neki oficir nekog Torpedo-Boot- razarača pjevaše Leharovu ratnu pjesmu : Tamo gore na kraju livade ljuljaju se dvije vrane, Hoću li naći grob u Dunavu, ili u Poljskoj ? Što mi je stalo? Odlazeći od nas, pjevao je tu pjesmu. Sutri dan izagje brod iz luke, Pogodi ga torpedo. A mladi oficir izgubi se bez traga u valovima morskim.