mmm

 

PRAVNA.

CRVENA HRVATSKA

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
IZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

Razočaranje u Rumunjskoj.

Iza duga predomišljanja od pune dvije
godine dana Rumunjska je dne 27. augu-
sta stupila u rat, da se bori na strani En-
tente a protiv centralnih vlasti, s kojima je
do tada živjela u prijateljskim i savezničkim
odnošajima, te .sklapala trgovinske ugovore.

Ovaj korak Rumunjske nije plod zrelog
promišljanja već učinak engleškog i ruskog
novca i obećanja. Po prirodnom svom po-
ložaju ona je upućena u svemu i po sve-
mu na centralne vlasti; s njima se ne kose
njezini interesi, već joj se otvara najljepše
polje trgovine izvoza i uvoza. Centralnim
vlastima u prvom redu ima ona da zahvali
i svoj samostzlni opstanak kao i svoj raz-
vitak i napredak.

Ali Rumunjska, dostojna sestra vjero-
lomne Italije, ostavlja svoje stare i prirodne
saveznike, koje do zadnjeg časa uvjerava
o svojoj neutralnosti, i ide u krilo velike
Rusije, da u najboljem slučaju bude njezi-
nom gubernijom, izgubiv svoju samostal-
nost i narodnost, kao što se je dogodile
s Rumunjima u Besarabiji.

Ovakvo njezino postupanje pri navješ-
taju rata, ono njezino cincarenje prije rata,
kao i zvjerstva počinjena od rumunjske
vojske nad golorukim Bugarima u Dobruči,
a povrh svega učestali porazi njezine voj-
ske, učinili su, da izgubi i ono nešto ugleda
kod 'neutralaca, i da sada vrlo malo do nje
drže | saveznici i protivnici.

Ententa je radi Rumunjske puno žrtvo-
vala i svog ugleda i svog novca, a sad
vidi, da je nastup ove potonje prouzročio
još veću razrožnost u njezinim redovima.
Rumunjska se tuži, da joj novi saveznici
nijesu obilno pomoći pružili, a oni opet
kore Rumunjsku, što je stala da oslobagja
Erdelj, a ne pregla da pregazi Bugarsku
pak dogje do Soluna i Carigrada.

Najgore je pak zlo za Rumunjsku, što
je njezin narod, koji nije bio za rat, sad

Vesele i tužne priče
sa njemačkih podmornica.
(po »N. W. J.«)
Ratni izvijestitelj lista »Az Est« priča :

Jednom se sastadoh sa U-ljudima (ljudima
sa podmornica). To su bili većinom oficiri pod-
mornica, koji su na dopustu pri čašici crnoga
pričali svoje doživljaje. Sve su mi njihove priče
izgledale kao šala, i ako je u pozadini stajalo :
smrt, propast, potopljenje i uništenje imanja.

Zapovjednik, mlad čovjek, uvijek s licem na
smijeh, zaviče najednom : »A spominjete li se
dame sa zelenim suncobranom ?« | tad se okre-
ne put mene i stade mi pripovijedati : »Negdje
vani u Sredozemnom moru, sto milja daleko od
kraja, namjerismo se na neprijateljski brod sa
kontrabandom. Moj oficir skoči na nj, e da ot-
strani momčad neprijateljskog broda prije torpe-
diranja. Jedno svijetlo, jutarnje odijelo izagje mu
u susret: vesela, fina dama, bosa, sa rupcem
od čipaka oko glave, prestavi mu se uljudno kao
žena ka . Nalazi se ma svadbenom puto-
vanju i ređuje se izvanredno zbog neprispodo-
bivo interesantnog dogagjaja, koji se sada ima
zbiti. »A gdje je Vaš muž?« »Oh evo ga sad od-
mah«, I zbilja eto i njega, još spava, ali sasvim
dobro raspoložen. »Vi nas mislite potopiti? Je li?
Tad odmah pakujmo, ženice !« Nakon malo mi-
nuts u veliku lagju cijelu hrpu kovčega,
matih | velikih, svakovrsnih ženskih naprava i
ogromnih škatula sa šeširima. Malena dama opet
će oficiru: »A smijem li uzeti sobom nekoliko
boca vina ?« «Slobodno, samo brzo, jer je stroj

 

postao malodušan i razočaran. Ono malo
umjetno napravljenog oduševljenja pri na-
vještaju rata brzo je nestalo iza teškog po-
raza rumunjske vojske u Dobruči i u Erdelju.

Nakon samih šest sedmica rata rumunj-
ski političari, koji su lukavo računali samo
na šetnju u Erdelj i na pregaženje Bu-
garske, sad uvigjaju, kako su se prevarili u
računu i moraju priznati, da su za Rumunj-
sku osvanuli teški dani, i da se nalazi u
dosta neugodnom položaju.

Posjeti Zepelina nad Bukareštom, do
kojeg se već čuje i gruvanje topova, rad
naših monitora, tih junačkih dunavskih gu-
sara, oduševljenje pobjedničkih četa naših,
njemačkih, bugarskih i turskih vojnika, ime-
na po izbor voskovogja : Mackensena, Fal-
kenhayna i Arza nagoviještaju Rumunjskoj
još crnje dane.

Rumunji počimlju da uvigjaju, kako ih
je Ententa teško nasamarila, kako je htjela
da ih upotrebi samo kao oružje za svoje
svrhe; kako ih je na dan objave rata hva-
lila kao najplemenitiji narod u Evropi, a
sad ih ostavlja na cjedilu; uvigjaju kako
ih čeka sudbina Belgije, Srbije i Crnegore.

Da se pak i poštenje rumunjske diplo-
macije prikaže u pravom svijetlu, naše mi-
nistarstvo izdalo je prošlih dana Crvenu
knjigu, zbirku od 111 diplomatskih spisa,
što se tiču odnošaja izmegju naše Monar-
hije i Rumunjske od 22. srpnja 1914. do
27. kolovoza 1916, to jest od početka ra-
ta do nastupa Rumunjske.

Iz tih spisa istom se vidi, kako slabu
figuru čine i rumunjski glavni državnik Bra-
tianu i sam kralj Ferdinand, Kad je dne 23.
septembra 1914. ležao sad pokojni rumunj-
ski kralj Karol na smrtnoj postelji, izjavio
je onda prijestolonasljednik Ferdinand na-
šem poslaniku, da bi bilo najveće vjero-
lomstvo i da bi on bio prostak, kad bi iz-
dao svoje saveznike. Kasnije je osudio sa-
ma sebe i sadašnji svoj rad.

Rumunjska je mogla bez svega ovoga

spravan da ispali.« Zahvali koketno, odleti natrag
i povrati se sa nekoliko zaprašenih boca, pruži
fino ručicu, još jednom izrazi svoje veselje radi
neočekivanog doživljaja na svom svadbenom pu-
tovanju i skoči odvažno u lagju.

Torpedo izleti, brod se nagne na stranu i
počne da tone. Odalečujemo se brzo, a na vr-
huncu hrpe kovčega razapne mala dama u jutar-
njem načipkanom odijelu zeleni suncobran i uz
graciozni posmjeh maše nas i pozdravlja. Sto
milja od nevidljivog kraja, potpuno zapušteni na
sred mora. Još za dugo vidjeli smo zeleni sun-
cobran i moram priznati, ova nam je vesela da-
ma mnogo inponirala . . . . Bilo nam je dakako
i žao, ali osjećaj žaljenja dovodi nas kadgod u
težak položaj. Pri potopljenju neprijateljskog broda
opazimo, da istrošeni čamac za spasavanje po-
činje tonuti skupa sa momčadi. Što se ima sad
učiniti ? Uzesmo brodolomce na našu lagju i u-
pravo se dogovarasmo, što ćemo s njima, kada
se ukaže na horizontu neprijateljski stražarski
brod. Tu nema više šale, brzo s njima u autra-
šnjost lagje, zatvorimo sve otvore i kad već mo-
ra da tako bude, zaronismo u vođu skupa sa
spašenim neprijateljima. Je li ih opazio stražar:
ski brod ? Ne znamo. Fakat je, da je neprijatelj-
ski brod okrenuo matrag i da se je odalečio. Bi-
jahu s nama spašeni i čekahu željno, da bude
koji brod potopljen, € da mogu naći mjesta u
čamcu za spasavanje.

Zapovjednici neprijateljskih brodova za vri-
jeme svog putovanja najednom se izmiješaju. Ali
to ne škodi, barem tako upoznadu jedni druge.
Talijanski oficiri opaze, da su se našli na za-

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE ! PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE

A S A NA daa SN LANG ALLA

tanina Ada LALA SL
u DUBROVNIKU, 14. OKTOBRA 1916.

biti, i svojom neutralnosti više postignuti
nego li ratom. Lukavo je napala saveznike
iza legja a bez uzroka i ne postavivši po-
sebnih uvjeta. Puno se je bila polakomila,
ali se je ljuto u računu prevarila.

 

Novi kurs u Rusiji?

»Vossische Zeitung« javlja iz Stockholma
od svog dopisnika:

Jedan moj povjerenik, koji se vratio iz Ru:
sije, saopćio mi je niz činjenica, koje bacaju neko
svijetlo u onu zbrku, za koju se za sada ne,
može niti približno reći, kako će se riješiti. La- |
tentne ministarske krize spadaju svakako već
dulje vremena u dnevni red sadašnje Rusije. Nu
što se već u natrag nekoliko tjedana tamo odi-
grava ispred iza političkih kulisa, nadilazi da-
leko uobičajene ministarske krize. Ne vara, se
ko misli, da se rusko carstvo po svoj prilici na-
lazi neposredno pred preokretom, od kojeg se
može očekivati i najnevjerojatnije. Sada se više
ne radi o tome, da li će Sliirmer ostati, ili pak
ministarski stan prepustiti jednom drugom bez-
bojnom. Ne radi se niti o tome, da li će Bark,
Krivošein i Trepov doći i otići. Dapače i nena-
dani poziv g. Protopopova može se u najboljem
slučaju smatrati samo simptomom, jer nijesu
osobe, već činjenice i dogogiaji, koji upućuju
na preokret u Rusiji.

Ako su ikada činjenice i odnošaji hotimice
ili nehotice, sasvim krivo shvaćene i prikazane,
to se to sada čini u Rusiji. S lijeva i desna tvrdi
tamo nacijonalno novinstvo glasom prividnog
uvjerenja, da u Rusiji žele, da rat neoslabljeno
traje. G. Protopopov, najnoviji pokusni ministar,
takogjer je svoje službeno djelovanje započeo
izjavom, da će Rusija rat voditi do kraja. Pa
ipak: ko ima prilike, da pravu Rusiju, u službe-
nim uredima i trgovačkim komptoarima, u gradu
i na selu, nešto točnije prouči, tej dogje do u-
vjerenja, da tamo riječi i misli, zahtjevi i želje
stoje u velikoj protimbi. U glavnom stanu» cara
ne vode se samo čisto vojnički pregovori, kao
što se i u ruskim dnevnicima, što je osobito zna-
čajno unatrag nekog vremena, vrlo malo piše o
ratu. U carskom glavnom stanu se sada ne kon-
ferira o strateškim, dalekosežnim i taktičnim fi-
nesama. Neprestani pridolazak i odlazak sadaš-
njih, prijašnjih i budućih ministara, plemićkih
maršala i parlamentaraca, gradonačelnika i vogja
puštenoj afričkoj obali, Francuzi upoznadu lje-
pote talijanskih poljana. Ne smeta ništa, ako ih
malo promiješamo. Jedan je kapetan već po dru-
gi put bio naš gost i pozdravio nas kao stari
znanac.

Nekoji od njih uzme to potopljenje kao
neki šport. Jedan Englez na primjer okrenuo se
put mene nakon prvog hica i izrazom najvećeg
priznanja reče mi: »Thal' s enough« (»To mu
je dosta 1«.) Tada nas pozdravi i spusti se u ča-
mac. Nepoznavanje tugjeg jezika dovede čovjeka
kadgod u komični položaj. Jednom se naimjeri-
smo sasvim rano na neprijateljski brod. Sve je
spavalo na njemu, osim jednog malog majmuna.
Moj oficir ugje u sobicu zapovjednika, koji još
spavaše u najslagjem snu. Moj ga oficir probu-
di — a on se smiješi. Pokuša, da se s njim ra-
zumije, ali zaludu. Zapovjednik neprijateljskog

 

broda ne zna nego talijanski, a sigurno je nešto
slatko sanjao. Ostane mirno ležati i smijaše se. |
Napokon moj oficir izgubi strpljivost, podigne
u vis bombu, koju je imao u ruci i zaviče mu i
»Una bomba, bumm !« To je napokon shvatio ;
brzo skoči iz postelje i spasi se sa svojim lju-
dima, samo zaboravi jadnog majmuna, ali mi se
povratismo na brod i uzesmo ga.

Kako u opereti ponašao se je neki engleš-
ki kapetan, čiji smo brod imali da potopimo.
Dok su se oni svi nakupili na jednu stranu bro-
da, mi smo opalili u drugu stranu, jer nam je
bila preša. Komandant, Englez čiste pasmine,
dogje na našu lagju i reče: »Ima li kogod od
gospode jednu olovku ?« Mi ga pogledasmo za-
čugjeno, a jedan od nas pruži mu svoju olovku.

zemstva povodom je, da se može zaključivati, da
u glavnom stanu dozrijevaju važni zaključci. Pro-
šle srijede vratio se ministar presjednik Stiirmer
iz glavnoga stana u Petrograd, te se je odmah
u Petrogradu proširila vijest, da je Stirmer u
glavnom stanu dobio svoju ministarsku smrtnu
osudu, moguće zato, jer su odmah nakon što je
Stilrmer otputovao iz glavnoga stana, onamo br-
zojavno pozvan sadašnji ministar željeznica Tre-
pov (najnoviji kandidat za ministra presjednika)
i bivši ministar poljodjelstva Krivošein.

Taj poziv bio je tako prešan, da je Trepov
smjesta morao odgoditi već zaključeni put na
murmansku obalu. Megjutim je grof Kokovcov
sa svog dobra došao u Petrograd a u petak se
već u svim političkim salonima govorilo o tome,
da grof izragjuje važnu spomenicu, koju će na-
vodno još tijekom ovoga tjedna osobno predati
caru. Prošlog je petka onda intimni Petrograd
iznenagjen nenadnim imenovanjem  Protopova
ministrom unutarnjih posala.

Internacijonalno novinstvo uvelo je Proto-
popova pod krivim natpisom. Dosadašnji pot-
presjednik državne dume, označen je naime samo
po svojem zvanju plemićkim maršalom i ništa
više. Nekoliko opulentnih dinera je svakako go-
spodina Protopopova podiglo do časti tako zvu-
čnog imena, ali Protopopov je bio i ostao u pr-
vom redu zastupnik veletrgovine i veleindustrije.
To se vidi već i po tome, što je Protopopov šest
dana prije svog imenovanja osnovao s nekoliko
ruskih financijera i veleindustrijalaca nakladno
dioničko društvo (sa pet milijuna rubalja poče-
tne glavnice) sa svrhom, da se izdaje iedan ve-
liki dnevnik, koji ima zastupati interese ruskih
gospodarstvenih krugova, te koji bi imao pred-
ragjivati za gospodarstvo u miru. Čitavu početnu
glavnicu potpisaše ruske velike banke i moskov-
ski veletržci. Krivošein, koji je prije godinu dana
morao ministarsku lisnicu predati, putuje tako-
gjer ma previšnji poziv u carski glavni stan, a
grof Kokovcev, najhladniji račundžija i najmir-
nija glava megju ruskim državnicima, takogjer
se pojavio iz zaboravi.

Potrebno je samo, da se te činjenice komu-
liraju, da se može reći, da se taj put ne može
raditi samo o tome, da se jedan ministar zami-
jeni drugim. Dvanaest ministara, koji su u Ru-
siji prošle godine bili, znači u najboljem slučaju
samo opterećenje ruske mirovinske blagajne. Da-
pače da je g. Stiirmer nakon Goremikyna preu-
zeo presjedništvo ministarstva, ne znači mnogo.

»Ja bih naime želio, da mi gospoda napišu za
uspomenu jednu »posvetu«, jedan Souvenir, da
mogu kazati, kada dogjem kući, da sam ipak
nešto primio od gospode, koji su moj brod po-
slali u dubine morske. Mi pogledasmo jedan
drugoga, usprezasmo se da se ne nasmijemo,
izvukosmo iz jednog kuta neki roman, ukrasi-
smo ga s nekoliko posvetnih redaka te mu ga
predasmo. On nam  zahvaljivaše, stiskaše nam
srdačno ruku i odaleči se pun veselja i zadovolj-
stva. Brzo zaronismo, a još dugo nijesmo se mo-
gli uzdržati od smijeha nad tim čudnim sakup-
ljačem autograma.

I sve tako po redu odjekuju vesele priče
U-ljudi o plesu mrtvaca na dnu mora. Ne mogu
više da se smijem, dolaze mi na pamet nekoje
potankosti, koje sam već odavna vidio, Poviše
mjesta, gdje uz dalmatinsku obalu počiva na
dnu mora neka potopljena talijanska podmorni-
ca, luta po vrhu nekoliko svezaka romana i mno-
go ljubavnih pisama. Samo ta pisma naznačuju
tragove potopljenih živih .... Još mi jednu groz-
nu priču pripovjediše U-ljudi :

Nazad nekoliko mjeseca sjedijasmo skupa
na palubi, a neki oficir nekog  Torpedo-Boot-
razarača pjevaše Leharovu ratnu pjesmu :

Tamo gore na kraju livade ljuljaju se dvije vrane,
Hoću li naći grob u Dunavu, ili u Poljskoj ?
Što mi je stalo?

Odlazeći od nas, pjevao je tu pjesmu.

Sutri dan izagje brod iz luke, Pogodi ga
torpedo. A mladi oficir izgubi se bez traga u
valovima morskim.