KM CRVEN PRAVA A HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K8 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. KONE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN 1.ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU, * pe Edina za Nemam SLON Nm A l Be. 600. Slalie neprijateljske nade. Vlasti su se Eotente neprestano hvalile svojim četama od milijuna i raznosile se svojim blagom i bogatstvom, te su tražile, da se vas svijet poklomi njihovom zlatnom teletu i da mu žrtve pali. Ali namjerile se na tvrd orah, te malo po malo oda nj po- čele lomiti zube: njemačke i naše čete po- kazaše čudesa od junaštva, da im se vas svijet mora. diviti. Entemtu je najvećma ubijala razrožnost u njezinim redovima ; njezin sporazum nije prirodan, već umjetno napravljen, i novci- ma i obećanjima podržavan, a interesi se jedne vlasti kose sa interesima druge, te prave iskrene sloge megju njima ne mo- že da bude. Od pamtivijeka kivni neprija- telji sklopili savez, a na to ih nagnala sa- mo mržnja i želja, da unište dvije kulturne države : naprednu Njemačku i starodrevnu i slavnu našu Monarhiju. I trebalo je Ententi dugih vijećanja i raz- nih konferencija, da se postigne jedinstvo u vojnom vodstvu, i na političkom i gos- podarskom polju. | zaključiše jedinstvenu akciju i zajednički nastup u svemu, ali taj zaključak ostaje naravno na papiru, a u stvari se neprestano pojavljaju razmirice iz- megju diplomata, vojskovogja i vojnika jedne ili druge vlasti. Kao prvi plod njihove zajedničke ak- cije imale su biti velike, dugo pripravljene ofenzive. Vlasti su Entente znale ispriča- vati svoje dosadanje neuspjehe i goleme poraze ma bojnom polju, kao da one ne bi bile još pripravne na rat, a isticala se emgleška prijetnja, da za njih rat još nije ni počeo, da se oni istom pripravljaju. I makon dvije godine dana eto ih sprav- nih sa četama od milijuna i sa mnoštvom ratnog materijala, što im ga je pripravila Amerika i Japan. Započimlju tu skoro ve- like, strašne, do sada još nečuvene ofenzive. Igru započela Rusija u Galiciji i Bukovini. General Brusilov vođi čete za četama e bi se reklo, da oružani ljudi iz zemlje niču, poduzimlje navalu za navalem i može na posljetku da se pohvali sa — ogromnim gubitcima ljudi. Slijepac. (Po »N. W. J.«) U »Prankfurter Lazarett-Zeitung« opisuje svoje vlastite doživljaje iz rata općinski činovnik Ivan Schmeatfusz (Hot a. d. S.), koji je, u ratu potpuno oslijepio na oba oka, a zatim junačkom ustrajnošću umio je, da opet proslijedi svoj život i svoje zanimanje na sasvim novim podlogama: Nekog naoblačenog dana mjeseca marta 1915 u jutto spravi se maša kumpanija za navalu, € da preotme Francuzima jedan komad jarka. Na protivno) stran? bilo je sve mirno, i preskačući napredovali smo polako dalje. Već smo se bili približili neprijateljskom jarku, kad nas dočeka iz- nenada bijesna vatra iz pušaka, tako da nijesmo mogli napredovati. Već je popodne, a mi ne bi- jasmo postigli svog cilja. Ali je broj napadača bio talike narastsa, de smo se morali svom si- lom uzdržati na tom mjestu, .e da se po noći uzmognemo povući natsag. Granste neprestano zuje strašnu melodiju, šta bi dehnuo, ugasi se po koji život. Eto baš oko 5 ura popodne, prasne jedna granata preda mnam, zatim još jedna ručna granata, koja me ošine po ruci i po nozi. Ali ujedno sve oko me- tena A aL SENA neprijatelju poraz za porazom. Doveli ga opet do Karpata i nanovo ruskoj vojsci tu iskopali grob. Nakon toliko mjeseci silne borbe, izgubiv oko milijun ljudi, Rusi se sada odriču i Lavova i Kovela. Dok je strašna Brusilova ofenziva bila u najjačem jeku na istoku, Francuzi i Ea- glezi poduzimlju još jaču ofenzivu na za- padu. Borbe se razvile na rijeci Sommi. Na hiljade topova počelo da riga paklen- sku vatru po danu i po noći za više dana, a onda slijede navale za navalama sa 28 francusko-engleških divizija. S dana u dan borba sve to više raste, da je skorih dana postigla svoj vrhunac. Na Sommi je pravi pakao. Pa i ova ofenziva eto popušta sa ogromnim gubitcima od jednog milijuna francusko-engleških vojnika. Plan Entente nije bio, da zapodjene ovako strašne borbe samo sa istoka i za- pada, već i sa druge dvije strane. Na jugu se već od toliko mjeseca gomilala u Solun silna vojska od svih boja ljudskih, a sa sjevera krenula nova, čila vojska ru- muniska, koja se uzda.ne samo u .svoj broj, već i u lukavost svoju što je izdala dotadašnjeg saveznika i nenadno ga napala. I Rumunjska došetala do Erdelja, slav- lju njihovu ni kraja ni konca. Ali nakon sami par sedmica evo naših junaka, lavova, da rasprše dvije rumunjske vojske. Erdelj se brzim tempom čisti od Rumunja, naši stupaju na rumunjsko tlo, a Rumunji se već pripravljaju, da isprazne veći dio Rumunj- ske, i sami glavni grad Bukarešt, jer strepe pred katastrofom ; ako provali div Macken- sen sa svojim junacima preko Dunava, če- ka ih u brzo sudbina Srbije i Belgije. A general Sarrail sjedi u Solunu, stav- lja na križ malenu Grčku, otimlje joj i mor- naricu i željeznice i pomaže buntovnika Ve- nizelosa, ali i Sarrail mora da broji poraze i silne gubitke zadane mu od junačke bu- garske mišice i njemačkog željeznog mača. Kad se strašno ovo kolo tako zaigralo. | nije mogla ni Italija da miruje i da prekr- ' štenih ruku sve to gleda. Boji se, da ne | izgubi i ono malo ugleda, ako ga već uopće i ima u očima svojih novih saveznika. ne kao da je obuhvatila gusta tmina, a vruća mi krv proteče preko lica. Ranjeni mi drugovi teško hropću. Nastojim, da povežem glavu; ali mi prvi svežanj za povi- janje rana ispane iz ruka, a pipajući prstima pri- tisnuh svežanj duboko u kaljužavu zemlju, tako da ga više nijesam mogao upotrebiti. Drugim svežnjem tek povezah glavu preko oči ...... Željno očekivani prenosači bolesnih ne dolaze, nego, kako dolazi noć, tako se i borba stišava, ali sasvim po malo. Napokon zapadnem u laki san — ili možđa nesvjesticu — iz koje me pro- budi hroptanje druga kraj mene. Kako mi on kaza, dan već sviće. Kušamo, da se skupa ma- knemo s mjesta, ali ne mogu, da ga krenem. Pravac, odakle smo se uputili prije navale, još mi je po prilici poznat — tako ću sam poku- šati, da se spasim. Obasipan još uvijek neprijateljskim grana- tama, pomičem se korak po korak, četveronoške, metar po metar, kroz uništenu šumu, verem se, kako sam mogao, preko obaljenog drveća, za- pnem svojim povezajem svaki čas u nešto, — samo nek se ide dalje, dalje put spasa. Začujem glasove desno od mene. Bogu hvala, spašen sam ! Još srčanije idem sada me- prijed, i domalo podignu me dva para ruka — IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. s. taJ SAS SEVA U DUBROVNIKU, Naši ne uzmiču pred ruskom bujicom| već se polagano. natrag miču zadavajući | zivu. Oko hiljadu i pet stotina topovskih PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU Leta ata 21. OKTOBRA 1916. I Cadorna poduzimlje osmu jaku ofen- hitaca iz največih kalibara s dana u dan za sedmicu dana, a tad slijedile navale od 16 divizija vojske, koje su strašno stradale, i silni gubici prisiliše napokon i Talijance da se kane daljnih napadaja. Tako su se rasplinuli sni, i izjalovile se osnove i nade, što su ih vlasti Entente ove jeseni gojile. A valja priznati, plan je njihov bio dobro zamišljen, ali genijalnost naših četa, a vrhu svega pomoć Boga ve- likoga, zaštitnika pravedne stvari, osujetila je i ovog puta njihove namisli. Ovi neuspjesi na kopnu skupa sa o- nima u zraku i na moru i pod morem po- bugjuju sve to veći razdor u redovima En- tegte, te se već javno počimlje prati jedna vlast s drugom. Razboritiji političari Entente počimlju se već pitati, čemu da se poslije toliko neuspjeha i dalje ratuje, dok njezini ogorčeni državnici naviještaju rat do istrage. Čuju se uza sve to i glasovi o pose- bnom i općem miru, kojeg Bože uskori ! Ma raboš ,Primorskih Movina“. U ovo ratno doba pojavio se je pred sama dva mjeseca na Sušaku novi dnevnik »Primorske li su političke boje i kakovih kulturnih načela. U broju pak od 13. o. mj. prenijele su gotovo u cjelini naš predprošli članak » Uslovi našeg po- litičkog sporazuma« sa posebnom popratnicom. Upadno je, da su riječ liberalizam svuda pre- nijele razmaknutim slovima. Iz toga, a još više iz primjedbe, opravdavaju mnijenje, da su kao naslijedile liberalni duh »Riječkog Novog Lista«. Dovode u sumnju mogućuost političkog spora- zuma, a kao da ih najvećma peče kondicija slo- venske pučke stranke: poštivanje odredaba kato- ličke Crkve. Iz toga one izvode slijedeći zaklju- čak: »Samostalan, narodni, kulturni i gospodarski život uz druge narode u monarhiji, cilj je sva- kog razumnog i poštenog Hrvata, ali zato još uvijek ne slijedi, da svi Hrvati i Slovenci moraju misliti glavom jednog dijela slovenskog i hrvat- skog svećenstva«. Tražiti dakle, da se poštuju katol. svetinje, kako se poštuju i svih drugih vjera, to znači prisiliti nekoga, da misli glavom jednog dijela svećenstva 1? Jadne li ovakove logike ! Ali »Primorske Novine« idu još i dalje, one vide u onim člancima o sporazumu »veliku dozu sumnjičenja«. (Ovo je valjda najača baza za svaki .začujem : »prisonnier« .,... bio sam upao Fran- cuzima u ruke. Usprkos svim mojim molbama i nastoja- njima moradoh uzdržati još dan i p0 u nepri- jateljskom jarku u vatri naših granata, te tada bjeh prenešen u lazaret u Toul i tu nakon ne- koliko dana operiran. I na sva moja pitanja za vrijeme mog zarobljeništva samo mi se ovo reklo: jedno je oko za uvijek izgubljeno, na drugo moći ću progledati istom makon 3-4 mjeseca. Pomalo se povrati snaga u moj život, i kao malo dijete čekao sam onaj veseli čas, koji će me oslobo- diti užasne tmine, i povratiti mi sunčano svijetlo. Kad saznadoh, da će me povratiti u do- movinu uz izmjenu kao ratnog invalida, porodi se u meni strašna sumnja, da ne ću moći više za ništa biti upotrebljen u ratu, i da ću ostati za uvijek slijep. ; U lazaretu u Lyonu progioše još dva stra- šna mjeseca, puna dvojbe i tjeskobe uz najveće proklestvo za mene, da nijesam ništa radio, niti mogao stati na svježem zraku: bilo mi je da poludim. Dogje napokon željno očekivani dan izmjene, i na 12. jula 1915. bijasmo opet megju svojim zemljacima u Konstanci (Švajcarska). Ia- dosnog li momenta biti opet u domovini ! Nakon nekoliko dana u Karlsruhe napokon obaznah s At iitrttatt AA tS RST A JES SE MODEA Novine«. Do sada je bilo teško pogoditi, koje | ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF RU trta s tustst statute God. XII. sporazum !!) Ovo je staro oružje proti prava- šima: udri na njih sumnjičenjem, a ne osvrći se na razloge. A pravaši moraju da vrše ulogu janjeta, uvijek su oni krivi, ako je voda mutna. Oni ne smiju, da svoje protivnike ni pravim na- zovu, jer to već spada u paragraf sumnijičenja. Slavosrbi, liberali, hoće da budu uvijek privile- govana kasta, u njih se ne smije dirati, a njima je sve slobodno — zato su liberali ! Neka dakle »Primorske Novine« izazivlju kulturnu borbu. Tim će pokazati, da su ražumni i pošteni Hrvati, koji rade za spas i procvat svoje domovine | Bojevi na Sommi. Wolffov ured dobiva s vojničke strane iz- vještaj o bojevima na Sommi, što su se vodili od od 9—13 listopada, a spadaju megju najteže bojeve bitke na Sommi. Ocrtavši u kratko bo- jeve 9., 10. i 11. listopada, prikazuje izvještaj boj kod Sailly-a na 12. listopada, gdje je pro- tivnik ravnih šet puta poduzeo juriš, i to nakon silne topničke priprave, u gustim masama od šest do deset redova jedan iza drugoga, dok su otraga bile opet guste kolone, što su ih predvodili časnici ma konjima. Neprijatelj je potvrdo mislio, da se njemačka pješadija usli- | jed nasrtaja ovih masa može smatrati unište- nom. Bučeći i vičući srtale su mase naprijed nadajući se sigurnoj pobjedi. Nu zato je bilo tim poraznije ono, što je slijedilo. Smrt je imala obilnu žetvu. Njemačka je pješadija unatoč 0. voga teškoga položaja imala snage, da izdrži. uste kolone Engleza i Francuza, koje su nadmašivale njemačku pješadiju, bijahu ma ne- kim mjestima u potpunom smislu riječi poko- šene. Pred šumom St. Pierre Vaast nalazi se pra- va barikada lješina. 13 listopada popustila je že- stina neprijateljskih navala. Sigurno je htio nme- prijatelj ovim silnim naprezanje:n stvoriti odluku, imenito je namjeravao 12 listopada izvesti pro- bojnu navalu najvećega stila. Neprijateljski gu- bitci ne hijahu nikada još veći mego li ovdje. Po iskazu zarobljenika ne broje neke pješačke satnije više od po petnaest ljudi. Svi zarobljeni- ci opisuju raspoloženje francuske vojske riječima »ratna sustalost« te krste napadaj od 12 listo- pada imenom »beskorisni pokolj« izrazujući ve- selje što izmakoše iz »pakla na Sommi«. Tim je kod Nijemaca veselije raspoloženje pobjede i punije pouzdanja. Izvještaj završuje : Bojevi dani na Sommi 9.—13. listopada bili su dani velikih bojeva prvoga reda. Njih prikazuju veliki uspje- si njemačkogi oružja i teški poraz Engleza i Francuza. Drama na Sommi primiče se, kako se čini, svom vrhuncu. pravu istinu o svojoj sudbinu, koja vijest i ako strašna, ipak mi je bila milija od dotadašnje ne- izvjesnosti — »Do 3-4 godine moći ćete svoj ži- vot opet korisno upotrebiti i u njem uživati«, tako me je tješio liječnik. Ali, Bogu hvala, to- liko nije trajalo, Nakon prvih dana svoje smetenosti odmah sam nastojao, da se pridignem. Ispitivao sam i tražio sve mogućnosti, e da se uklonim neradu i nazadovanju. U lazaretu u Nirnbergu započe se razvijati moje nastojanje oko neodvisnosti. Najprije je trebalo zbaciti strah pred ljutima, na- učiti se kretati megju njima slobodno, tada na- stojah da se u potrebama svagdašnjega života oslobodim svake odvisnosti i tako sam se počeo opet sam oblačiti, sam umijati i češljati. E da se ne otugjim u duševnom životu, stalo mi je veoma na srcu, da se naučim čitati i pisati sljepački, a kako sam bio radostan, kad sam na sebi opažao prve uspjehe! Već nakon nekoliko sedmica čitah prstom, i ako još zapi- njući, ali ipak s velikim zadovoljstvom, knjigu od Roseggera : »Duhovska noć«, E da i u gle- zbi nagjem razonodbe, dadoh se nakon šest se- dmica učenja potpunog pisma takogjer na uče- nie noti sljepački, a nakon dva daljna mjeseca na učenje sljepačkog kratkog pisma. Pisanje na