KM

 

CRVEN

PRAVA

 

A HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K8
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12.
KONE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN
1.ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

* pe Edina za

Nemam SLON Nm A
l Be. 600.

Slalie neprijateljske nade.

Vlasti su se Eotente neprestano hvalile
svojim četama od milijuna i raznosile se
svojim blagom i bogatstvom, te su tražile,
da se vas svijet poklomi njihovom zlatnom
teletu i da mu žrtve pali. Ali namjerile se
na tvrd orah, te malo po malo oda nj po-
čele lomiti zube: njemačke i naše čete po-
kazaše čudesa od junaštva, da im se vas
svijet mora. diviti.

Entemtu je najvećma ubijala razrožnost
u njezinim redovima ; njezin sporazum nije
prirodan, već umjetno napravljen, i novci-
ma i obećanjima podržavan, a interesi se
jedne vlasti kose sa interesima druge, te
prave iskrene sloge megju njima ne mo-
že da bude. Od pamtivijeka kivni neprija-
telji sklopili savez, a na to ih nagnala sa-
mo mržnja i želja, da unište dvije kulturne
države : naprednu Njemačku i starodrevnu
i slavnu našu Monarhiju.

I trebalo je Ententi dugih vijećanja i raz-
nih konferencija, da se postigne jedinstvo
u vojnom vodstvu, i na političkom i gos-
podarskom polju. | zaključiše jedinstvenu
akciju i zajednički nastup u svemu, ali taj
zaključak ostaje naravno na papiru, a u
stvari se neprestano pojavljaju razmirice iz-
megju diplomata, vojskovogja i vojnika
jedne ili druge vlasti.

Kao prvi plod njihove zajedničke ak-
cije imale su biti velike, dugo pripravljene
ofenzive. Vlasti su Entente znale ispriča-
vati svoje dosadanje neuspjehe i goleme
poraze ma bojnom polju, kao da one ne
bi bile još pripravne na rat, a isticala se
emgleška prijetnja, da za njih rat još nije
ni počeo, da se oni istom pripravljaju.

I makon dvije godine dana eto ih sprav-
nih sa četama od milijuna i sa mnoštvom
ratnog materijala, što im ga je pripravila
Amerika i Japan. Započimlju tu skoro ve-
like, strašne, do sada još nečuvene ofenzive.
Igru započela Rusija u Galiciji i Bukovini.
General Brusilov vođi čete za četama e bi
se reklo, da oružani ljudi iz zemlje niču,
poduzimlje navalu za navalem i može na
posljetku da se pohvali sa — ogromnim
gubitcima ljudi.

Slijepac.
(Po »N. W. J.«)

U »Prankfurter Lazarett-Zeitung« opisuje
svoje vlastite doživljaje iz rata općinski činovnik
Ivan Schmeatfusz (Hot a. d. S.), koji je, u ratu
potpuno oslijepio na oba oka, a zatim junačkom
ustrajnošću umio je, da opet proslijedi svoj život
i svoje zanimanje na sasvim novim podlogama:

Nekog naoblačenog dana mjeseca marta 1915
u jutto spravi se maša kumpanija za navalu, €
da preotme Francuzima jedan komad jarka. Na
protivno) stran? bilo je sve mirno, i preskačući
napredovali smo polako dalje. Već smo se bili
približili neprijateljskom jarku, kad nas dočeka iz-
nenada bijesna vatra iz pušaka, tako da nijesmo
mogli napredovati. Već je popodne, a mi ne bi-
jasmo postigli svog cilja. Ali je broj napadača
bio talike narastsa, de smo se morali svom si-
lom uzdržati na tom mjestu, .e da se po noći
uzmognemo povući natsag.

Granste neprestano zuje strašnu melodiju,
šta bi dehnuo, ugasi se po koji život. Eto baš
oko 5 ura popodne, prasne jedna granata preda
mnam, zatim još jedna ručna granata, koja me
ošine po ruci i po nozi. Ali ujedno sve oko me-

tena A aL SENA

neprijatelju poraz za porazom. Doveli ga
opet do Karpata i nanovo ruskoj vojsci tu
iskopali grob. Nakon toliko mjeseci silne
borbe, izgubiv oko milijun ljudi, Rusi se
sada odriču i Lavova i Kovela.

Dok je strašna Brusilova ofenziva bila
u najjačem jeku na istoku, Francuzi i Ea-
glezi poduzimlju još jaču ofenzivu na za-
padu. Borbe se razvile na rijeci Sommi.
Na hiljade topova počelo da riga paklen-
sku vatru po danu i po noći za više dana,
a onda slijede navale za navalama sa 28
francusko-engleških divizija. S dana u dan
borba sve to više raste, da je skorih dana
postigla svoj vrhunac. Na Sommi je pravi
pakao. Pa i ova ofenziva eto popušta sa
ogromnim gubitcima od jednog milijuna
francusko-engleških vojnika.

Plan Entente nije bio, da zapodjene
ovako strašne borbe samo sa istoka i za-
pada, već i sa druge dvije strane. Na
jugu se već od toliko mjeseca gomilala
u Solun silna vojska od svih boja ljudskih,
a sa sjevera krenula nova, čila vojska ru-
muniska, koja se uzda.ne samo u .svoj
broj, već i u lukavost svoju što je izdala
dotadašnjeg saveznika i nenadno ga napala.

I Rumunjska došetala do Erdelja, slav-
lju njihovu ni kraja ni konca. Ali nakon
sami par sedmica evo naših junaka, lavova,
da rasprše dvije rumunjske vojske. Erdelj
se brzim tempom čisti od Rumunja, naši
stupaju na rumunjsko tlo, a Rumunji se već
pripravljaju, da isprazne veći dio Rumunj-
ske, i sami glavni grad Bukarešt, jer strepe
pred katastrofom ; ako provali div Macken-
sen sa svojim junacima preko Dunava, če-
ka ih u brzo sudbina Srbije i Belgije.

A general Sarrail sjedi u Solunu, stav-
lja na križ malenu Grčku, otimlje joj i mor-
naricu i željeznice i pomaže buntovnika Ve-
nizelosa, ali i Sarrail mora da broji poraze
i silne gubitke zadane mu od junačke bu-
garske mišice i njemačkog željeznog mača.

Kad se strašno ovo kolo tako zaigralo.
| nije mogla ni Italija da miruje i da prekr-
' štenih ruku sve to gleda. Boji se, da ne
| izgubi i ono malo ugleda, ako ga već uopće
i ima u očima svojih novih saveznika.

 

 

ne kao da je obuhvatila gusta tmina, a vruća mi
krv proteče preko lica.

Ranjeni mi drugovi teško hropću. Nastojim,
da povežem glavu; ali mi prvi svežanj za povi-
janje rana ispane iz ruka, a pipajući prstima pri-
tisnuh svežanj duboko u kaljužavu zemlju, tako
da ga više nijesam mogao upotrebiti. Drugim
svežnjem tek povezah glavu preko oči ......
Željno očekivani prenosači bolesnih ne dolaze,
nego, kako dolazi noć, tako se i borba stišava,
ali sasvim po malo. Napokon zapadnem u laki
san — ili možđa nesvjesticu — iz koje me pro-
budi hroptanje druga kraj mene. Kako mi on
kaza, dan već sviće. Kušamo, da se skupa ma-
knemo s mjesta, ali ne mogu, da ga krenem.
Pravac, odakle smo se uputili prije navale, još
mi je po prilici poznat — tako ću sam poku-
šati, da se spasim.

Obasipan još uvijek neprijateljskim grana-
tama, pomičem se korak po korak, četveronoške,
metar po metar, kroz uništenu šumu, verem se,
kako sam mogao, preko obaljenog drveća, za-
pnem svojim povezajem svaki čas u nešto, —
samo nek se ide dalje, dalje put spasa.

Začujem glasove desno od mene. Bogu
hvala, spašen sam ! Još srčanije idem sada me-
prijed, i domalo podignu me dva para ruka —

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

s. taJ SAS SEVA
U DUBROVNIKU,

Naši ne uzmiču pred ruskom bujicom|
već se polagano. natrag miču zadavajući | zivu. Oko hiljadu i pet stotina topovskih

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

Leta ata

21. OKTOBRA 1916.
I Cadorna poduzimlje osmu jaku ofen-

hitaca iz največih kalibara s dana u dan
za sedmicu dana, a tad slijedile navale od
16 divizija vojske, koje su strašno stradale,
i silni gubici prisiliše napokon i Talijance
da se kane daljnih napadaja.

Tako su se rasplinuli sni, i izjalovile
se osnove i nade, što su ih vlasti Entente
ove jeseni gojile. A valja priznati, plan je
njihov bio dobro zamišljen, ali genijalnost
naših četa, a vrhu svega pomoć Boga ve-
likoga, zaštitnika pravedne stvari, osujetila
je i ovog puta njihove namisli.

Ovi neuspjesi na kopnu skupa sa o-

 

nima u zraku i na moru i pod morem po-
bugjuju sve to veći razdor u redovima En-
tegte, te se već javno počimlje prati jedna
vlast s drugom. Razboritiji političari Entente
počimlju se već pitati, čemu da se poslije
toliko neuspjeha i dalje ratuje, dok njezini
ogorčeni državnici naviještaju rat do istrage.

Čuju se uza sve to i glasovi o pose-
bnom i općem miru, kojeg Bože uskori !

 

 

Ma raboš ,Primorskih Movina“.

U ovo ratno doba pojavio se je pred sama
dva mjeseca na Sušaku novi dnevnik »Primorske

li su političke boje i kakovih kulturnih načela.
U broju pak od 13. o. mj. prenijele su gotovo
u cjelini naš predprošli članak » Uslovi našeg po-
litičkog sporazuma« sa posebnom popratnicom.
Upadno je, da su riječ liberalizam svuda pre-
nijele razmaknutim slovima. Iz toga, a još više
iz primjedbe, opravdavaju mnijenje, da su kao
naslijedile liberalni duh »Riječkog Novog Lista«.
Dovode u sumnju mogućuost političkog spora-
zuma, a kao da ih najvećma peče kondicija slo-
venske pučke stranke: poštivanje odredaba kato-
ličke Crkve. Iz toga one izvode slijedeći zaklju-
čak: »Samostalan, narodni, kulturni i gospodarski
život uz druge narode u monarhiji, cilj je sva-
kog razumnog i poštenog Hrvata, ali zato još
uvijek ne slijedi, da svi Hrvati i Slovenci moraju
misliti glavom jednog dijela slovenskog i hrvat-
skog svećenstva«. Tražiti dakle, da se poštuju
katol. svetinje, kako se poštuju i svih drugih
vjera, to znači prisiliti nekoga, da misli glavom
jednog dijela svećenstva 1? Jadne li ovakove
logike !

Ali »Primorske Novine« idu još i dalje, one
vide u onim člancima o sporazumu »veliku dozu

 

 

 

sumnjičenja«. (Ovo je valjda najača baza za svaki

.začujem : »prisonnier« .,... bio sam upao Fran-
cuzima u ruke.

Usprkos svim mojim molbama i nastoja-
njima moradoh uzdržati još dan i p0 u nepri-
jateljskom jarku u vatri naših granata, te tada
bjeh prenešen u lazaret u Toul i tu nakon ne-
koliko dana operiran. I na sva moja pitanja za
vrijeme mog zarobljeništva samo mi se ovo reklo:
jedno je oko za uvijek izgubljeno, na drugo moći
ću progledati istom makon 3-4 mjeseca. Pomalo
se povrati snaga u moj život, i kao malo dijete
čekao sam onaj veseli čas, koji će me oslobo-
diti užasne tmine, i povratiti mi sunčano svijetlo.

Kad saznadoh, da će me povratiti u do-
movinu uz izmjenu kao ratnog invalida, porodi se
u meni strašna sumnja, da ne ću moći više za
ništa biti upotrebljen u ratu, i da ću ostati za
uvijek slijep. ;

U lazaretu u Lyonu progioše još dva stra-
šna mjeseca, puna dvojbe i tjeskobe uz najveće
proklestvo za mene, da nijesam ništa radio, niti
mogao stati na svježem zraku: bilo mi je
da poludim. Dogje napokon željno očekivani dan
izmjene, i na 12. jula 1915. bijasmo opet megju
svojim zemljacima u Konstanci (Švajcarska). Ia-
dosnog li momenta biti opet u domovini ! Nakon

 

nekoliko dana u Karlsruhe napokon obaznah

s At iitrttatt
AA tS RST A JES SE MODEA

 

Novine«. Do sada je bilo teško pogoditi, koje |

 

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF

RU trta s tustst statute

God. XII.

sporazum !!) Ovo je staro oružje proti prava-
šima: udri na njih sumnjičenjem, a ne osvrći
se na razloge. A pravaši moraju da vrše ulogu
janjeta, uvijek su oni krivi, ako je voda mutna.
Oni ne smiju, da svoje protivnike ni pravim na-
zovu, jer to već spada u paragraf sumnijičenja.
Slavosrbi, liberali, hoće da budu uvijek privile-
govana kasta, u njih se ne smije dirati, a njima
je sve slobodno — zato su liberali !

Neka dakle »Primorske Novine« izazivlju
kulturnu borbu. Tim će pokazati, da su ražumni
i pošteni Hrvati, koji rade za spas i procvat
svoje domovine |

 

Bojevi na Sommi.

Wolffov ured dobiva s vojničke strane iz-
vještaj o bojevima na Sommi, što su se vodili od
od 9—13 listopada, a spadaju megju najteže
bojeve bitke na Sommi. Ocrtavši u kratko bo-
jeve 9., 10. i 11. listopada, prikazuje izvještaj
boj kod Sailly-a na 12. listopada, gdje je pro-
tivnik ravnih šet puta poduzeo juriš, i to nakon
silne topničke priprave, u gustim masama od
šest do deset redova jedan iza drugoga, dok
su otraga bile opet guste kolone, što su ih
predvodili časnici ma konjima. Neprijatelj je
potvrdo mislio, da se njemačka pješadija usli-

| jed nasrtaja ovih masa može smatrati unište-
nom. Bučeći i vičući srtale su mase naprijed
nadajući se sigurnoj pobjedi. Nu zato je bilo

tim poraznije ono, što je slijedilo. Smrt je imala
obilnu žetvu. Njemačka je pješadija unatoč 0.
voga teškoga položaja imala snage, da izdrži.

uste kolone Engleza i Francuza, koje su
nadmašivale njemačku pješadiju, bijahu ma ne-
kim mjestima u potpunom smislu riječi poko-
šene. Pred šumom St. Pierre Vaast nalazi se pra-
va barikada lješina. 13 listopada popustila je že-
stina neprijateljskih navala. Sigurno je htio nme-
prijatelj ovim silnim naprezanje:n stvoriti odluku,
imenito je namjeravao 12 listopada izvesti pro-
bojnu navalu najvećega stila. Neprijateljski gu-
bitci ne hijahu nikada još veći mego li ovdje.
Po iskazu zarobljenika ne broje neke pješačke
satnije više od po petnaest ljudi. Svi zarobljeni-
ci opisuju raspoloženje francuske vojske riječima
»ratna sustalost« te krste napadaj od 12 listo-
pada imenom »beskorisni pokolj« izrazujući ve-
selje što izmakoše iz »pakla na Sommi«. Tim
je kod Nijemaca veselije raspoloženje pobjede i
punije pouzdanja. Izvještaj završuje : Bojevi dani
na Sommi 9.—13. listopada bili su dani velikih
bojeva prvoga reda. Njih prikazuju veliki uspje-
si njemačkogi oružja i teški poraz Engleza i
Francuza. Drama na Sommi primiče se, kako
se čini, svom vrhuncu.

pravu istinu o svojoj sudbinu, koja vijest i ako
strašna, ipak mi je bila milija od dotadašnje ne-
izvjesnosti — »Do 3-4 godine moći ćete svoj ži-
vot opet korisno upotrebiti i u njem uživati«,
tako me je tješio liječnik. Ali, Bogu hvala, to-
liko nije trajalo,

Nakon prvih dana svoje smetenosti odmah
sam nastojao, da se pridignem. Ispitivao sam i
tražio sve mogućnosti, e da se uklonim neradu
i nazadovanju. U lazaretu u Nirnbergu započe
se razvijati moje nastojanje oko neodvisnosti.
Najprije je trebalo zbaciti strah pred ljutima, na-
učiti se kretati megju njima slobodno, tada na-
stojah da se u potrebama svagdašnjega života
oslobodim svake odvisnosti i tako sam se počeo
opet sam oblačiti, sam umijati i češljati.

E da se ne otugjim u duševnom životu,
stalo mi je veoma na srcu, da se naučim čitati
i pisati sljepački, a kako sam bio radostan, kad
sam na sebi opažao prve uspjehe! Već nakon
nekoliko sedmica čitah prstom, i ako još zapi-
njući, ali ipak s velikim zadovoljstvom, knjigu
od Roseggera : »Duhovska noć«, E da i u gle-
zbi nagjem razonodbe, dadoh se nakon šest se-
dmica učenja potpunog pisma takogjer na uče-
nie noti sljepački, a nakon dva daljna mjeseca
na učenje sljepačkog kratkog pisma. Pisanje na