AKAAAASSRNISNRINIRNJIE 3 Miita-predjedih grof rr. PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12 | KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU, | | Blagopokojni je grof Stiirgkh osobitu | ljubav gojio prema Dalmaciji. To je po- | znato svima, koji su imali prigode s njim Dii o | iti, Uvijek se je rado zanimao našom Crna vijest o atentatorskoj žrtvi koliko ia nastojeći kako da joj šta bolje je potresno djelovala na svako ljudsko srce | koristaje u bilo kojem pogledu. Svim je i naišla na sveopću najdublju sućut, toliko srcem bio prihvatio program ministra Be- je izazvala najotvorenije jednodušno žigo- pei u preteškom zlotvorskom gros- željeznica. Usred sviju teških briga i rada Kako ai naime u prošlom broju o; u ovom strašnom ratu, ipak nije sustao u gju brzojavima javili, što smo selica za- blagotvornom nastojanju na korist Dalma- ključka lista primili, u subotu je o podne, cije, dapače se i još zauzetnije brinuo, za- 21. o. mj., ministar-presjednik gro! Stiir gkh. divljen junaštvom naših sinova na ratištima pao u Beču žrtvom atentata. |i privrženom požrtvovnošću dalmatinskog Ministar je žrtva svoje teške ali e! naroda. = o i šene službe. Neubrojivi fanatičar, bezvjerac, I naš list, najodlučnije osugjujući ne- kajiževnik. dr. Fridrik Adler umorio je vrs-| čovječni atentat, izrazuje najdublju svoju nog državnika, čovjeka skroz plemenita, ji. žalost nad gubitkom zaslužnog ministra- jepih nakana i oduševljena djelatnika za predsjednika, uzornog, neumornog, punog opće dobro, koji je dvadeset i pet godina! otadžbeničke ljubavi, skroz karakternog zna- čaja grofa Stiirgkha, koji je i u ova teška svoga teškog ali blagotvornog rada i požr- i sar tvovanja posvetio dobru svoje mile domo- | Vremena znao da uspješno riješava i naj- teža pitanja. vine, a pet godina još težeg i odgovornijeg ra- | u da i samoprijegora kao ministar-predsjednik. Njegovo je mrtvo tijelo na izvanredno Bio je jedan od najsposobnijih i naj-| veličanstven način sahranjeno dneva 24. odlučnijih državnika, rijetkih sposobnosti ;, o. mj. u obiteljskoj grobnici u Halbenrainu : 8 Štajerskoj. vrlo iskusan, pronicav, neobične energije. a M: i 4 Njegova je smrt velik gubitak za dr- Svijetli njegov 14d služio trajnim spo- žavu, još veći u ovo teško doba. | menom u harnom potomstvu ! Na hiljade i hiljade sažalnica stiglo je Vječni mu pokoj i slava! na presjedništvo ministarstva. Beč sav u crnini, a izvanredna žalobna novinska iz- danja naljepšim riječima govore o svijetloj uspomeni zaslužnog ministra-predsjednika. “ Njegovo Veličanstvo junačkoj vojski! Vojni list javlja, 21. ov. mj.: ih Ćesar je izdao ovo Previšnje ručno pismo: Ubojica je do ludila fanatičar, bez ika- i Dragi MEA rogjače, ratni feldmaršale osjećaja, sasvim eksaltiran, | Nadvojvodo Fridrihu Ti Aogana, a pripada čijednoj Predajem Vem Moju današnju vojnu i flo- 4 ik tnu zapovijed, i, ispunjen zahvalnošću, izričem vjeroispo vjesti. Od imućaije je obitelji. Na Vama, vojnom višem zapovjedniku, i dobro pro- preslušanju je rekao, da je svijesan svoga djela kušanom poglavici generalnog štaba, generalu i da nije počinio na ničiji poticaj. Izgleda mi- pukovniku barunu Conradu Svoje osobito pri- ran,.ali uslijed prenapornog rada i duševne | znanje i pohvalu. slabosti živci mu se još većma razdražiše, a Beč, 17. oktobra 1916. M uša ali sestru ima potpuno duševno bolesnu. mo M. o jed vojski ici. Alentat nije čin političkog povoda. Iza. zapobijd oafiih:i spomodns politički program, nikakvo javno mišljenje. su vrijedne čete, koje brane frontu na Soči, od- To“ je izolovano djelo pojedinca, u nikakvoj bile bijesne neprijateljske navale, što su se sa vezi sa politikom države. velikim junaštvom i požrtvovanjem ponavljale # | više dana. B j egunc i. možda crkveni poslužnik zazvonio u 2. iš i i Još spavajući istrčali su na ulicu. Sve jedno OKE ye ANNAN, preko drugoga, bez ikakva reda. Ne znadu, za- % što se je zabubnjalo ili zasviralo ili zazvonilo U Galiciji, mjeseca avgusta 1914. | u zvona. Samo čuju, da moraju sada otići, a ne : ijeku | znadu kamo. Strašna ih tjeskoba zahvati i ne MA parnom e vile i ostavlja ih više. Djeca trče oko lutaka, a žene mu, kuće i mala sela. Orijaški ognjeni plemovi oko stolnih svjetiljaka u kući, Svak oko onoga, sikćui :do meba, a izgledaju kao ruke, te se po- bez čega bi se uprav mogao i proći. A ono, što dižu i mole Boga za oprost i-milost. im je najpotrebitije, to ostavljaju. Tada se uspnu Polje sprijeda treba očistiti, tako kaže o-| na koja bilo kola i bježanje započinje. Kako je ficir kod mene sasvim prozaički. Zadnji se ko- grozno ovo bježanje .... Traje dan i noć, noć tvrgjave Przemysl. i dan, a a tek pec "= konji ili pr i . Osam | padnu p olima na put, jer ne mogu dalje M MOONA DVE Mi| da idu. Tada odvuku kola s puta, sagrade ša- ipak slika do malo postaje drukčija. Iza Rusa do-| tore, zapale vatru, i tako se nomadska ćud raz- laze sve novi Rusi, dočim iza Štajeraca ne dolaze vije u njima i osjećaj za življenje u zajednici. više novi I tako se stvori sada dvade- Prolazim mimo jedan takav šator kraj puta. set Rusa proti jednomu Štajercu, koji je već sa- Pozdravljaju me. Dvije mlade djevojčice istrčaju svim! umoran. Stoga se baš i čisti polje sprijeda preda me. Izgubile su strah, dočim tjes''oba pred oko Prsemysla. Mješte četa obranu će preuzeti | nečim nestalnim potresa s njima, kako i sa svim trogjava. iz početka čete, koje su izvan tvrgjave, | ostalim. Prigju sasvim blizu k meni tako, da mi i me slute to. One misle, da moraju pobijediti, | mogu gledati u oči, i pitaju me, zašto su mo- me računaju s faktičnim okolnostima. Ne osje«| rale otići i hoće li se igda jednom vratiti. »Opet ispražnjuju sela i| ćete se jednom vratiti u svoju domaju«. Govorim im to samopouzdanjem i gledam im u oči, e one vjeruju i otrče naokolo vičući, IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. cka za Dalmaciju, nadasve za izgradnju, Sa izglednom vjernošću svojoj dužnosti, stupnike u jednom klubu. To bi značilo, da je ubojice ne stoji nikakva stranka, nikakov gajžilavijom hrabrošću i divnim junaštvom, Moje| narod, koji zastupaju, cjelina spram vlade i spram samit LALA NM adL SGS NAŠE U DUBROVNIKU, 28. OKTOBRA 1916. | Isto su tako uzaludni bili neprijateljski na- | padi u Alpama i na ruskome bojištu, kao i u | Erdelju. Hrabri sinovi domovine pokazaše na- | novo, skupa sa našim vjernim saveznikom svoju | vrijednost, svoju do smrti srćanu ustrajnost. | Svim prokušanim vogjama, svim Mojim vri- | jednim vojnicima kopnene i pomorske snage za-. | hvaljujem, ganuta srca, na njihovim djelima. | U najživljem priznanju njihovog odličnog \ i uspješnog vodstva, šaljem zapovjedniku slavne. vojske na Soči, generalu pukovniku pl. Borojeviću obilježje Svog osobitog pohvalnog priznanja, i udjeljujem generalu pukovniku pl. Tersztyan- szkome, zapovjedniku jedne vojske, i hrabrom zbornom zapovjedniku, Svome gospodinu ujaku generalu konjice Nadvojvodi Josipu vojnički križ za zasluge prvog razreda sa ratnom deko- | racijom. Beč, 17. oktobra 1916. Frano Josip S. t. Razni odjeci o političkom sporazumu. Poziv slovenske pučke stranke, upogled po-. litičke :kooperacije svih slovenskih stranaka, našao | je odjeka i u Českoj. Praški »Narodni Listy«, kojima inače udi tamjan, načelno najljepše hvale i odobravaju koncentraciju hrvatsko-slovenskih stranaka. Zaslužuje, da se prenesu neki njihovi izvodi : »Uvjerenje, da je koncentracija slovenskih i hrvatskih stranaka u Austriji potrebna, sada je tako čvrsto, da mu se više ne. protive niti oni, koji su prije možda iz osobnih interesa bili pro- tiv toga. Ne ide se samo za tim, da se njemač- kim koncentriranim strankama postavi protuteža, nego i za tim, kako bi slovenski i hrvatski narod imao u novoj orijentaciji na austrijskom jugu jedan jezik, jedan govor. Koncentracija Slavena u označenom smislu | zahtijeva i koncentraciju njihovih stranaka .... Dalmatinski se politički interesi slažu s intere- | sima ostalih austrijskih jugoslavena, i zato se | potreba koncentracije stranaka tiče takogjer i | njihovih stranaka. To sjedinjenje išlo bi prije | svega posve automatično za sjedinjenjem slo- venskih i istarsko-hrvatskih političara. | To je pako sjedinjenje vrlo lako i bez dalj- njih sporazuma u glavnoj stvari takogjer mogu- će; poteškoće nijesu ni izdaleka tako velike, kao n, pr. za Čehe.... Najbliža badućaost može da pozdravi sve slovenske i istarsko-hrvatske za- drugih stranaka. Poslije tog prvog koraka, lako bi se moglo izvesti zbliženje stranaka u pojedi- nim pokrajinama. Trijezni i pošteni političari, odobravaju takav postupak. posteljam, kad je mjesni policajac zabubnjao ili a ta vjera postaje sve jača i bori se s tjeskobom, | spoji se s nadom, i tako tjeskoba isčezne, | | Svi mi dohrliše i ja im svijem stišćem ruke. i govorim im o povratku u domovinu. Ali sada. treba da bude mir i red. Najstariji općinar izagje pred njih i preuzme uprevu nad svim, Sada više kao da me nije strah za ove ljude. Jer strah te. je, kad o nečemu ne znaš. Samo kad im se ka- že, kamo imađu da idu, i da ih vodi jaka ruka, ne boje se niti ćute ikakva straha. Ali je rat od- više nov i odviše mlad, a manjka nam ruka, koje umiju držati reda... $. U Tirolu, mjeseca juna 1915. Već nazad dva mjeseca kažu, da su neki pobjegli iz zemlje. Ne mogu, da to vjerujem. Moj gostioničar u Trentu uvjerava me o tom, spo- minje ih po imenu i kaže mi pravac, kamo su otišli: Italija. Zamišljen prekriži se i ne sluti dobra o njima. Drugi moraju, da tek sada idu iz svojih kuća. Tako hoće vojnička uprava. Ne smije im se dogoditi ništa njihovom životu. Na- stupaju u pravilnom uzmaku. Vojnička uprava zna dobro, da ni komadić terena neće otići iz- gubljen, Ali bi talijansko topništvo moglo da prebaci strjeljiva na mijesta. Stoga je bio nare- gien odlazak. Kaže im se, kad moraju biti pri- pravni i što smiju uzeti sobom, a svjetuje im se, CRVENA HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI, ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST RUKOPISI SE NEVRAĆAJU.L VI NEF No ne bi se služilo toj misli, kad bi se tražilo od pojedinih stranaka, da prestanu i da 3e posve podvrgnu kojoj drugoj stranci. To ne može da bitđe, jer se postojeće razlike ne mogu odstraniti negacijom, i koncentracija mora da služi samo probicima domovine i naroda, a ni- pošto osobnim ili stranačkim interesima. Tako- vom smislu koncentracije danas je na putu sa- mo jedna zapreka, a ta se zove dr. Šušteršić.« Čudan je i nenadan ovaj zaključak, ali po- znata je taktika liberala na sve, što im ne ide u prilog, udri sumnjičenjem ... | sad Dr. Šušteršić »hoće da podvrgne sve stranke svojoj volji«, sve što on poduzimlje »imade na sebi biljeg čisto osobnog interesa«, »zajednički klub u carevin- skom vijeću imao bi braniti samo njegov ugro- ženi položaj«, stoga »misao o koncentraciji ne smije da postane osobna igračka« itd. itd. Na ovakove je izvode odlanulo sušačkim »Primorskim Novinama«, te iz puna srca kliču : Hvala Bogu, da se i kod nas u Hrvatskoj ne misli o takovoj koncentraciji, jer to bi kod nas išlo još glatkije.« Nedavno je pak sarajevski »Hrvatski Dnev- nik« donio odulji, krasan članak: »Hrvati u svjet- skom ratu«, iz kojeg prenosimo samo zaključak : »Nikad nije nam bila potrebitija sloga, rad i je- dinstveno vodstvo kao u današnje teško doba. Danas ili ikada moraju se na okupu maći sve stranke iz svih hrv. zemalja te junački zastupati prava našega naroda, kaošto su činili naši oci u burnim vremenima. Hrvatski političari moradu brati lovor-pobjede usporedo s hrabrom našom vojskom. To od vas traži cijeli hrvatski narod. Ako nas ne može ništa složiti, a to nas interesi hrv. naroda moraju pomiriti i ujediniti, Nemojmo da nas proklinje naše potomstvo | Zato je sveta dužnost svih hrv. političkih stranaka, da stupe u dogovor, da nagju bazu zajedničkoga rada, da ozbiljno preuzmu vodstvo hrvatskoga naroda. To je naš mnaravni zahtjev, to traže naše silne žrtve, to traži naša časti naš opstanak ... U isto vrijeme mora i štampa za to svojski raditi. Hrvatsko novinstvo mora praviti zgodno tlo za kooperaciju svih stranaka. Ono mora to pitanje dobro raspresti, da napokon jav- no mnijenje prisili sve stranke, da jedinstveno preuzmu vodstvo hrvatskoga naroda. Ako budu bosansko-dalmatinski političari u što većem broju zastupani, tada će pravaški progam bez dvojbe pobijediti nagodbu. Vrijeme je, da se odmah poč- me, jer je kucnuo zadnji čas! Pokušajte i vidjet ćete plod rada! Dobri Bog neka blagoslovi sav naš rad !« Ovakovim je izjavama suvišan ikakav ko- mentar, iz prostog njihovog registrovanja izbija samo po sebi, ko radi za slogu hrvatskog na- roda, a ko hoće da je ruši. da zabilježe, što su ostavili kući. Vojnička uprava ide im u svemu na ruku. Ne može se kazati, da oni bježe. Nego dobivaju naredbu, da idu. Kao na jedno putovanje, ne drukčije. Mislim sobom, kako se vremena mnijenjaju, i kako je bilo na carskom putu od Przemysla do Sanoka. Ovgje, u Tirolu, ne opstoji strah, svak je ravnodušan, Osjeća se nad sobom jednu jeku ruku, proti ko- joj se ne smije ustali. U Srbiji u mjesecu novembru 1915. Ulice u Beograđu ne pokazuju skoro zna- ka života. Mučaljive straže pred kućama ili po- slovnicama skoro se i ne vide. Samo na trgu pred Hotel Moskva sjatila se hrpa ljudi. Vješaju nekog špijuna. Neću ni da ga vidim. Biće to koji nevoljnik, koji je učinio svoje za svoju domo- vinu. Mržnje nema, gdje je smrt tako strašno blizu. Gore na drugoj strani trga, tamo je život. To se povraćaju bjegunci u svoju domovinu. To je za me neka nova slika. Rat ovdje nije bio rat u šančevima. Na Beograd sipahu artilerije svoju vatru, a naši osvojiše jurišem brda, pa i na ulicama grada nastavi se borba, a kuće su bile kao tvrgiavice. Tada se je potjeralo Srbe sve do Avalskih visina. Tako je to sve išlo br- zo, da se je seosko pučanstvo oko Beograda potpuno smelo i stalo da trči baš put neprija-