AKAAAASSRNISNRINIRNJIE 3
Miita-predjedih grof rr.

PRAVA

  
  

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
| KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

| | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

|
|

Blagopokojni je grof Stiirgkh osobitu
| ljubav gojio prema Dalmaciji. To je po-
| znato svima, koji su imali prigode s njim
Dii o | iti, Uvijek se je rado zanimao našom
Crna vijest o atentatorskoj žrtvi koliko ia nastojeći kako da joj šta bolje
je potresno djelovala na svako ljudsko srce | koristaje u bilo kojem pogledu. Svim je
i naišla na sveopću najdublju sućut, toliko srcem bio prihvatio program ministra Be-
je izazvala najotvorenije jednodušno žigo-
pei u preteškom zlotvorskom gros- željeznica. Usred sviju teških briga i rada
Kako ai naime u prošlom broju o; u ovom strašnom ratu, ipak nije sustao u
gju brzojavima javili, što smo selica za- blagotvornom nastojanju na korist Dalma-
ključka lista primili, u subotu je o podne, cije, dapače se i još zauzetnije brinuo, za-
21. o. mj., ministar-presjednik gro! Stiir gkh. divljen junaštvom naših sinova na ratištima
pao u Beču žrtvom atentata. |i privrženom požrtvovnošću dalmatinskog
Ministar je žrtva svoje teške ali e! naroda. = o i
šene službe. Neubrojivi fanatičar, bezvjerac, I naš list, najodlučnije osugjujući ne-
kajiževnik. dr. Fridrik Adler umorio je vrs-| čovječni atentat, izrazuje najdublju svoju
nog državnika, čovjeka skroz plemenita, ji. žalost nad gubitkom zaslužnog ministra-

jepih nakana i oduševljena djelatnika za predsjednika, uzornog, neumornog, punog
opće dobro, koji je dvadeset i pet godina! otadžbeničke ljubavi, skroz karakternog zna-
čaja grofa Stiirgkha, koji je i u ova teška

svoga teškog ali blagotvornog rada i požr- i sar
tvovanja posvetio dobru svoje mile domo- | Vremena znao da uspješno riješava i naj-
teža pitanja.

vine, a pet godina još težeg i odgovornijeg ra- | u

da i samoprijegora kao ministar-predsjednik. Njegovo je mrtvo tijelo na izvanredno
Bio je jedan od najsposobnijih i naj-| veličanstven način sahranjeno dneva 24.

odlučnijih državnika, rijetkih sposobnosti ;, o. mj. u obiteljskoj grobnici u Halbenrainu

: 8 Štajerskoj.
vrlo iskusan, pronicav, neobične energije. a M: i 4
Njegova je smrt velik gubitak za dr- Svijetli njegov 14d služio trajnim spo-

žavu, još veći u ovo teško doba. | menom u harnom potomstvu !

Na hiljade i hiljade sažalnica stiglo je Vječni mu pokoj i slava!
na presjedništvo ministarstva. Beč sav u
crnini, a izvanredna žalobna novinska iz-
danja naljepšim riječima govore o svijetloj
uspomeni zaslužnog ministra-predsjednika. “

Njegovo Veličanstvo junačkoj vojski!
Vojni list javlja, 21. ov. mj.:

ih Ćesar je izdao ovo Previšnje ručno pismo:
Ubojica je do ludila fanatičar, bez ika- i Dragi MEA rogjače, ratni feldmaršale

osjećaja, sasvim  eksaltiran, | Nadvojvodo Fridrihu
Ti Aogana, a pripada čijednoj Predajem Vem Moju današnju vojnu i flo-
4 ik tnu zapovijed, i, ispunjen zahvalnošću, izričem

vjeroispo vjesti. Od imućaije je obitelji. Na Vama, vojnom višem zapovjedniku, i dobro pro-

preslušanju je rekao, da je svijesan svoga djela kušanom poglavici generalnog štaba, generalu

i da nije počinio na ničiji poticaj. Izgleda mi- pukovniku barunu Conradu Svoje osobito pri-

ran,.ali uslijed prenapornog rada i duševne | znanje i pohvalu.

slabosti živci mu se još većma razdražiše, a Beč, 17. oktobra 1916. M uša ali

sestru ima potpuno duševno bolesnu. mo M. o

jed vojski ici.
Alentat nije čin političkog povoda. Iza. zapobijd oafiih:i spomodns

 

politički program, nikakvo javno mišljenje. su vrijedne čete, koje brane frontu na Soči, od-

To“ je izolovano djelo pojedinca, u nikakvoj bile bijesne neprijateljske navale, što su se sa

vezi sa politikom države. velikim junaštvom i požrtvovanjem  ponavljale
# | više dana.

B j egunc i. možda crkveni poslužnik zazvonio u 2. iš
i i Još spavajući istrčali su na ulicu. Sve jedno

OKE ye ANNAN, preko drugoga, bez ikakva reda. Ne znadu, za-
% što se je zabubnjalo ili zasviralo ili zazvonilo

U Galiciji, mjeseca avgusta 1914. | u zvona. Samo čuju, da moraju sada otići, a ne

: ijeku | znadu kamo. Strašna ih tjeskoba zahvati i ne
MA parnom e vile i ostavlja ih više. Djeca trče oko lutaka, a žene
mu, kuće i mala sela. Orijaški ognjeni plemovi oko stolnih svjetiljaka u kući, Svak oko onoga,
sikćui :do meba, a izgledaju kao ruke, te se po- bez čega bi se uprav mogao i proći. A ono, što
dižu i mole Boga za oprost i-milost. im je najpotrebitije, to ostavljaju. Tada se uspnu
Polje sprijeda treba očistiti, tako kaže o-| na koja bilo kola i bježanje započinje. Kako je
ficir kod mene sasvim prozaički. Zadnji se ko- grozno ovo bježanje .... Traje dan i noć, noć
tvrgjave  Przemysl. i dan, a a tek pec "= konji ili pr
i . Osam | padnu p olima na put, jer ne mogu dalje
M MOONA DVE Mi| da idu. Tada odvuku kola s puta, sagrade ša-
ipak slika do malo postaje drukčija. Iza Rusa do-| tore, zapale vatru, i tako se nomadska ćud raz-
laze sve novi Rusi, dočim iza Štajeraca ne dolaze vije u njima i osjećaj za življenje u zajednici.
više novi I tako se stvori sada dvade- Prolazim mimo jedan takav šator kraj puta.
set Rusa proti jednomu Štajercu, koji je već sa- Pozdravljaju me. Dvije mlade djevojčice istrčaju
svim! umoran. Stoga se baš i čisti polje sprijeda preda me. Izgubile su strah, dočim tjes''oba pred
oko Prsemysla. Mješte četa obranu će preuzeti | nečim nestalnim potresa s njima, kako i sa svim
trogjava. iz početka čete, koje su izvan tvrgjave, | ostalim. Prigju sasvim blizu k meni tako, da mi
i me slute to. One misle, da moraju pobijediti, | mogu gledati u oči, i pitaju me, zašto su mo-
me računaju s faktičnim okolnostima. Ne osje«| rale otići i hoće li se igda jednom vratiti. »Opet
ispražnjuju sela i| ćete se jednom vratiti u svoju domaju«.
Govorim im to samopouzdanjem i gledam
im u oči, e one vjeruju i otrče naokolo vičući,

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

cka za Dalmaciju, nadasve za izgradnju,

Sa izglednom vjernošću svojoj dužnosti, stupnike u jednom klubu. To bi značilo, da je
ubojice ne stoji nikakva stranka, nikakov gajžilavijom hrabrošću i divnim junaštvom, Moje| narod, koji zastupaju, cjelina spram vlade i spram

samit LALA NM adL SGS NAŠE
U DUBROVNIKU, 28. OKTOBRA 1916.

| Isto su tako uzaludni bili neprijateljski na-
| padi u Alpama i na ruskome bojištu, kao i u
| Erdelju. Hrabri sinovi domovine pokazaše na-
| novo, skupa sa našim vjernim saveznikom svoju
| vrijednost, svoju do smrti srćanu ustrajnost.
| Svim prokušanim vogjama, svim Mojim vri-
| jednim vojnicima kopnene i pomorske snage za-.
| hvaljujem, ganuta srca, na njihovim djelima.
| U najživljem priznanju njihovog odličnog
\ i uspješnog vodstva, šaljem zapovjedniku slavne.
vojske na Soči, generalu pukovniku pl. Borojeviću
obilježje Svog osobitog pohvalnog priznanja, i
udjeljujem generalu pukovniku pl. Tersztyan-
szkome, zapovjedniku jedne vojske, i hrabrom
zbornom zapovjedniku, Svome gospodinu ujaku
generalu konjice Nadvojvodi Josipu vojnički
križ za zasluge prvog razreda sa ratnom deko- |
racijom.
Beč, 17. oktobra 1916.
Frano Josip S. t.

 

Razni odjeci o političkom sporazumu.

Poziv slovenske pučke stranke, upogled po-.
litičke :kooperacije svih slovenskih stranaka, našao |
je odjeka i u Českoj. Praški »Narodni Listy«,
kojima inače udi tamjan, načelno najljepše hvale
i odobravaju koncentraciju hrvatsko-slovenskih
stranaka. Zaslužuje, da se prenesu neki njihovi
izvodi :

»Uvjerenje, da je koncentracija slovenskih i
hrvatskih stranaka u Austriji potrebna, sada je
tako čvrsto, da mu se više ne. protive niti oni,
koji su prije možda iz osobnih interesa bili pro-
tiv toga. Ne ide se samo za tim, da se njemač-
kim koncentriranim strankama postavi protuteža,
nego i za tim, kako bi slovenski i hrvatski narod
imao u novoj orijentaciji na austrijskom jugu

 

jedan jezik, jedan govor.
Koncentracija Slavena u označenom smislu |
zahtijeva i koncentraciju njihovih stranaka ....
Dalmatinski se politički interesi slažu s intere-
| sima ostalih austrijskih jugoslavena, i zato se
| potreba koncentracije stranaka tiče takogjer i
| njihovih stranaka. To sjedinjenje išlo bi prije
| svega posve automatično za sjedinjenjem slo-
venskih i istarsko-hrvatskih političara.
| To je pako sjedinjenje vrlo lako i bez dalj-
njih sporazuma u glavnoj stvari takogjer mogu-
će; poteškoće nijesu ni izdaleka tako velike, kao
n, pr. za Čehe.... Najbliža badućaost može da
pozdravi sve slovenske i istarsko-hrvatske za-

 

drugih stranaka. Poslije tog prvog koraka, lako
bi se moglo izvesti zbliženje stranaka u pojedi-
nim pokrajinama. Trijezni i pošteni političari,
odobravaju takav postupak.

 

posteljam, kad je mjesni policajac zabubnjao ili a ta vjera postaje sve jača i bori se s tjeskobom, |

spoji se s nadom, i tako tjeskoba isčezne, |
| Svi mi dohrliše i ja im svijem stišćem ruke.
i govorim im o povratku u domovinu. Ali sada.
treba da bude mir i red. Najstariji općinar izagje
pred njih i preuzme uprevu nad svim, Sada više
kao da me nije strah za ove ljude. Jer strah te.
je, kad o nečemu ne znaš. Samo kad im se ka-
že, kamo imađu da idu, i da ih vodi jaka ruka,
ne boje se niti ćute ikakva straha. Ali je rat od-
više nov i odviše mlad, a manjka nam ruka, koje
umiju držati reda...
$.
U Tirolu, mjeseca juna 1915.

Već nazad dva mjeseca kažu, da su neki
pobjegli iz zemlje. Ne mogu, da to vjerujem.
Moj gostioničar u Trentu uvjerava me o tom, spo-
minje ih po imenu i kaže mi pravac, kamo su
otišli: Italija. Zamišljen prekriži se i ne sluti
dobra o njima. Drugi moraju, da tek sada idu
iz svojih kuća. Tako hoće vojnička uprava. Ne
smije im se dogoditi ništa njihovom životu. Na-
stupaju u pravilnom uzmaku. Vojnička uprava
zna dobro, da ni komadić terena neće otići iz-
gubljen, Ali bi talijansko topništvo moglo da
prebaci strjeljiva na mijesta. Stoga je bio nare-
gien odlazak. Kaže im se, kad moraju biti pri-
pravni i što smiju uzeti sobom, a svjetuje im se,

 

 

 

 

 

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI,
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST RUKOPISI SE NEVRAĆAJU.L VI NEF

No ne bi se služilo toj misli, kad bi se
tražilo od pojedinih stranaka, da prestanu i da
3e posve podvrgnu kojoj drugoj stranci. To ne
može da bitđe, jer se postojeće razlike ne mogu
odstraniti negacijom, i koncentracija mora da
služi samo probicima domovine i naroda, a ni-
pošto osobnim ili stranačkim interesima. Tako-
vom smislu koncentracije danas je na putu sa-
mo jedna zapreka, a ta se zove dr. Šušteršić.«

Čudan je i nenadan ovaj zaključak, ali po-
znata je taktika liberala na sve, što im ne ide u
prilog, udri sumnjičenjem ... | sad Dr. Šušteršić
»hoće da podvrgne sve stranke svojoj volji«, sve
što on poduzimlje »imade na sebi biljeg čisto
osobnog interesa«, »zajednički klub u carevin-
skom vijeću imao bi braniti samo njegov ugro-
ženi položaj«, stoga »misao o koncentraciji ne
smije da postane osobna igračka« itd. itd.

Na ovakove je izvode odlanulo sušačkim
»Primorskim Novinama«, te iz puna srca kliču :
Hvala Bogu, da se i kod nas u Hrvatskoj ne
misli o takovoj koncentraciji, jer to bi kod nas
išlo još glatkije.«

Nedavno je pak sarajevski »Hrvatski Dnev-
nik« donio odulji, krasan članak: »Hrvati u svjet-
skom ratu«, iz kojeg prenosimo samo zaključak :
»Nikad nije nam bila potrebitija sloga, rad i je-
dinstveno vodstvo kao u današnje teško doba.
Danas ili ikada moraju se na okupu maći sve
stranke iz svih hrv. zemalja te junački zastupati
prava našega naroda, kaošto su činili naši oci
u burnim vremenima. Hrvatski političari moradu
brati lovor-pobjede usporedo s hrabrom našom
vojskom. To od vas traži cijeli hrvatski narod.
Ako nas ne može ništa složiti, a to nas interesi
hrv. naroda moraju pomiriti i ujediniti, Nemojmo
da nas proklinje naše potomstvo |

Zato je sveta dužnost svih hrv. političkih
stranaka, da stupe u dogovor, da nagju bazu
zajedničkoga rada, da ozbiljno preuzmu vodstvo
hrvatskoga naroda. To je naš mnaravni zahtjev,
to traže naše silne žrtve, to traži naša časti naš
opstanak ... U isto vrijeme mora i štampa za to
svojski raditi. Hrvatsko novinstvo mora praviti
zgodno tlo za kooperaciju svih stranaka. Ono
mora to pitanje dobro raspresti, da napokon jav-
no mnijenje prisili sve stranke, da jedinstveno
preuzmu vodstvo hrvatskoga naroda. Ako budu
bosansko-dalmatinski političari u što većem broju
zastupani, tada će pravaški progam bez dvojbe
pobijediti nagodbu. Vrijeme je, da se odmah poč-
me, jer je kucnuo zadnji čas! Pokušajte i vidjet
ćete plod rada! Dobri Bog neka blagoslovi sav
naš rad !«

Ovakovim je izjavama suvišan ikakav ko-
mentar, iz prostog njihovog registrovanja izbija
samo po sebi, ko radi za slogu hrvatskog na-
roda, a ko hoće da je ruši.

da zabilježe, što su ostavili kući. Vojnička uprava
ide im u svemu na ruku. Ne može se kazati, da
oni bježe. Nego dobivaju naredbu, da idu. Kao
na jedno putovanje, ne drukčije. Mislim sobom,
kako se vremena mnijenjaju, i kako je bilo na
carskom putu od Przemysla do Sanoka. Ovgje,
u Tirolu, ne opstoji strah, svak je ravnodušan,
Osjeća se nad sobom jednu jeku ruku, proti ko-
joj se ne smije ustali.

U Srbiji u mjesecu novembru 1915.

Ulice u Beograđu ne pokazuju skoro zna-
ka života. Mučaljive straže pred kućama ili po-
slovnicama skoro se i ne vide. Samo na trgu
pred Hotel Moskva sjatila se hrpa ljudi. Vješaju
nekog špijuna. Neću ni da ga vidim. Biće to koji
nevoljnik, koji je učinio svoje za svoju domo-
vinu. Mržnje nema, gdje je smrt tako strašno
blizu. Gore na drugoj strani trga, tamo je život.
To se povraćaju bjegunci u svoju domovinu.
To je za me neka nova slika. Rat ovdje nije bio
rat u šančevima. Na Beograd sipahu artilerije
svoju vatru, a naši osvojiše jurišem brda, pa i
na ulicama grada nastavi se borba, a kuće su
bile kao tvrgiavice. Tada se je potjeralo Srbe
sve do Avalskih visina. Tako je to sve išlo br-
zo, da se je seosko pučanstvo oko Beograda
potpuno smelo i stalo da trči baš put neprija-