Str. 2. Sjajne pobjede u Rumunjskoj. Ove su nam sedmice s dana u dan dolazile sve to (povoljnije vijesti sa rumunjskog ratišta. Pobjeda, koju su izvojštile vojske naših savez- nika u Dobruči, slična pobjedi nad Rusima kod Gotlica, a po tom i poraz, te ga je pretrpjela ruiunjska i pomoćna joj ruska vojska, nadma- šuje sve dosadanje njezine poraze, Pala je Kon- stanca, a malo za tim i Crnavoda, a to je od velikog političkog i strateškog, gospodarskog i moralnog značenja. Konstanca je čast i ponos svakoga Rumu- nja; to je prometno središte Rumunjske, važno mjesto za ruski dovoz, tu su se kupile ruske pomoćne sile, to je jedna od prvih rumunjskih luka, koja je željeznicom spojena sa unutrnjom zem- ljom. Padom je Konstance Rumunjska izgubila najbolju svezu sa Rusijom, presječena joj je žila kucavica, jer je tu bio promet izvoza i uvoza. U Konstanci. je obilan plijen, osobito petro- leja i benzina, što je bilo odregjeno za vlasti Entente. Službeno izvješće nabraja : 500 vagona, više lokomotiva, neoštećena željenička štacija, mnogobrojna skladišta petroleja, magazini puni robe i 70 turskih lagja u luci, što ih Rumunji ustaviše. Daljnja izvješća javit će nam potanje o plijenu u drugim novo osvojenim gradovima i mjestima. Do sada je pak zasužnjeno 75 časni- ka, 6693 vojnika, 1 zastava, 52 pušćana stroja, 12 topova i 1 bacalo mina. Krvavi su gubici Ru- munja i ruskih pojačanja neobično teški. Gubitak Konstance imati će dalekosežnih pos- ljedica i za daljnje operacije. Preko Konstance, te najveće rumunjske luke, Rusija je mogla slati Rumunskoj potrebtti ratni materijal u velikim prekomorskim paroplovima, pak se je ova roba željezničkom prugom Konstanca-Cernavoda-Bu- kurešt otpremala lako u unutrašnjost zemlje. Od sada će brodarski promet biti ograničen jedino na Sulinu i na dunavske luke, koje mogu pri- miti samo parobrode male tonaže. U Dobruči je time odlučena glavna bitka u prilog naših saveznika. Rumunjsku je tu zadesio odlučni udarac. Tim se je rasplinuo i san Ru- munjske da »pregazi Bugarsku«, kao i stara že- lja Rusije, da zauzme Carigrad s kopna, kad joj ga engleško-francusko-talijanska akcija na Dar- danele nije mogla osvojiti s mora. Razumljivo je, kako su ove vijesti pobudile n>jveću radost i neopisivi zanos i u Sofiji i u Carigradu, a i po svim savezničkim zemljama. Ovom je sjajnom pobjedom uklonjena svaka po- gibao i za Bugarsku i za Tursku, a za Rumunj- sku*osviću sada još crnji dani, jer dok se još njezina vojska nije sredila od bijega iz Erdelja, eto joj već strašnog poraza u Dobruči, a megju- tim već'su probijeni njezini klanci, zauzet je Predeai, važno mjesto, koje je udaljeno od Bu- kurešta tek 60 kilometara. | tako postaje već ugroženo stanje i glavnog grada Rumunjske, komu njemački avijatičari često prave posjete. Istom je prošlo osam sedmica dana, što je Rumunjska izdala svoje saveznike i ušla u rat, a već je stiže teška kazna. Ententa je opet ljuto prevarena u svojim osnovama: nadala se od Rumunjske najboljoj pomoći, a kad tamo nezna kako da njoj u pomoć priteče. Feldmaršal pl. Mackensen voditi će i dalje pobjedničke svoje čete, dok potpuno ne obračuna sa Rumunjskom, kaošto je učinio i sa Srbijom. Što će sada Rusija ? Neće li zlovolja proti Engleškoj, koja najviše ide za produljenjem rata, postati još jača, a želja i akcija za separatni mir još veća? — Dao Bog, da ova pobjeda u Ru- munjskoj bude početak svršetka ovog strašnog rata ! telja — to smo bili mi — a tada se više nijesu mogli povratiti. Uzeše ih u obranu njemački ulani i magjarski ustaše, postaviše reda megju njima i odvedoše ih opet k svojim kućama. Sve im se zavrti u glavi. Bijes proti nama, a s druge strane sklonost k vojnicima, koji su uzimali u- imornu djecu na svoja legja ili na konja, poma- gali starcima i ženama, davali im svoj posljed- nji komad kruha i uopće s njima postupali sasvim čovječno. Oh, ove Srpkiuje i Srbi ćutjeli su to, ja sam im mogao čitati iz oči. To se je sve u njima borilo, prevraćalo njihove misli i nije im dalo mira. U njihovim prostim možda- nima borilo se staro doba i sasvim novo, Fana- tizam po malo isčezne iz njihovih oči i tako po- bijedi novo doba. To sam bio u stanju da vi- dim i bijah presretan zbog toga. Nova će se uprava uvriježiti u srca ove djece i žena. | kad im se muževi povrate — a koliko će ih se po- vratiti ? — tada će naše sjeme već uroditi do- brim plodom, te će nestati mržnje. Eno jednog ustaše, možda je ostavio kod kuće ženu i dijete, vodi za ruku dvoje male dje- ce. Tada dolaze starci, koji bi imali da nas vo- de. Još ćute gospodskoga u sebi, Htjeli bi da se i me osvrnu na naše ustaše, Starci vode usta- še a ne opažaju, kako idu već onim putem, koji im mi pokazujemo. Tada dolaze žene i opet že- ne. Žalosne, tužne, začugjene žene. Skoro svaka | | | »PRAVA CRVENA HRVATSKA« Sa ratišta. Balkansko ratište. Zadnjih su se dana vodili bojevi u zavoju rijeke Černe; bugarsko-njemačke čete prešle su u protunapadaj, te su napredovale prama selima Brodu i Slivici. Istočno od Vardara ostao je bez- uspješan noćni nasrtaj na njemačke položaje. Na ironti Strume bila je živahnija djelatnost iz- vidničkih odijeljenja i artiljerijska vatra. Na cije- loj fronti od Prespa jezera do egejskog mora slabi topnički bojevi, U Arbaniji nije bilo ništa nova, Rumunjsko ratište. Od 19. ov. mj. vode se ozbiljne borbe u Dobruči. Bojevi su vrlo uspješni za savezničke čete. Već su prve dane Rusi i Rumunji bili iz- bačeni iz njihovih položaja na čitavoj fronti i zauzeto jako uporište Vopraisar-Kobadin. Nepri- jatelj se je morao povlačiti. Bugarsko-njemačke čete neumorno su ga slijedile i brzo dosegle že- ljezničku prugu Murfatlar, dok nijesu (baš tačno osam sedmica nakon maviještenja rata) zauzele Konstancu (Kiistendže) i primakle se lijevim kri- lom Černoj vodi. Na 23. o. mj. nastavljeno je proganjanje neprijatelja, koji je već posve raza- sut. Desno krilo doseglo je liniju Karamurat, srednje čete zaposie!e su nakon ogorčenog boja grad Medžidiju, gdje je palo u ruke mnoštvo željezničkog materijala, a lijevo je krilo zauzelo grad Rasovu. Ukupni plijen do 24. ov. mj. iz- nosio je 75 časnika, 6693 vojnika, 52 strojne puške i drugog ratnog materijala. Teški su i krvavi gubitci Rumunja i ruskih pojačanja. Dne 25. o. mj. bugarska je divizija zauzela Černu vodu i nastavila proganjanje. I na Sedmogradskoj granici vodili su se uspješni za nas bojevi, po snijegu i mrazu. U bojevima kod Predeala južno Brašova bilo je za- robljeno 555 rumunjskih vojnika. Predeal je za- uzet nakon ogorčenih bojeva. Na južnom izlazu klanca Crvenog Tornja slomljen je jak rumunj- ski otpor. Dne 24/10. otet je protivniku Vulkan- klanac. Na ugarskoj istočnoj granici bojevi traju, u gorju Bereczk. Rusko ratište. Na sjevernom ratištu vodili su se uspješni bojevi na Strypi. Njemačke su čete osvojile na juriš ruske položaje na zapadnoj obali Narajowke i bacile neprijatelja preko rijeke. Na ostalim di- jelovima fronte nije bilo važnijih dogagjaja. U kutu tromegje odbile su naše čete u svojim no- vim položajima ruske napadaje. Talijansko ratište. Na primorskoj fronti bila je zadnje dane življa talijanska topovska vatra, osobito na kraš- koj visoravni. U Tirolu i Koruškoj borbena je djelatnost bila slabija. Naši su letači bacali uspješno bombe na tabor kod Savogne. Zapadno ratište. I u području rijeke Somme i ra obje obale Maase vodile su se jake borbe vatrom. Na Sommi su Englezi više puta bezobzirno navaljivali od Ancre do Courecletta, pa im je uspjelo da za- dobiju nešto zemljišta. Svi su njihovi ostali na- padaji krvavo odbijeni. Francuzi su po noći pro- drli u uski ostatak jednog jarka kod Sailly. Bitke su dosegle vrhunac 22. i 23. ov. mj. Francuzi su i Englezi htjeli da izvojšte proboj pod svaku cijenu, pa su natjerali u napadaj jake mase. Ipak su bili krvavo poraženi. Na 24/10. borbena je djelatnost popustila. —- Napadajima kod Verduna htio je neprijatelj da podupire svoje navale na Sommi, ali su mu svi pokušaji osujećeni. Nje- mački su zrakoplovi bacali 23/10. bombe na lu- čke naprave na ušću Temse. nosi sobom dijete. Jedna ga nosi na legjima, druga ga vuče za sobom. Lijevo i desno jašu njemački ulani. Svaki od njih drži na sedlu pred sobom po jedno dijete. Straga ide jedan, vuče konja za uzdu, a na rukama mu sitna Srpčad. Oba mala smiju se i vesela su, a zaboravila su već svoje oce. To nijesu više bjegunci, oni se vraćaju svojim kućama. To su znali i samo u rijetko ostala bi ležeći po koja žena, izmorena od gladi. Sve ostale stupahu naprijed, Bježeći, ali ipak put svoje domaje. 4. U Erdelju, u mjesecu septembru 1916. Znali su i nijesu znali, Svak hoće da je znao, a niko nije znao. Pouzdanje prema ljudi“ ma bilo je odviše jako ucijepljeno ovdje u Er- delju. Jer inače bili bi nešto manje vjerovali Ru- munjima, Mnijenja su bila prem različita, i ni- jesu se mogla složiti, Stoga su čekali i nijesu se micali, dok nijesu pali prvi hitci iz pušaka na granici. Tako su blizu bili došli Rumunji, prije nego se je moglo složiti u tomu, ima li se odlaziti | ili me, U Erdelju još opstoji vjernost i vjera, a onaj pošteni puk nije ni promišljao na lukavost i prijevaru, koju je pokazao njegov susjed. U početku bijahu tako preplašeni od napadaja, da su izgubili svijest... Najragje bi bili izašli sa grabljama i motikama pred njih. Ali su se ovi već dobacivali metcima u njihova sela, a sa sr- Naši dopisi. Jz Cavtata. (Svečana akademija prigodom »Dand4 za rinos žrtava«.) Odbor sastavljen od gg.: Dr. ndoni, Gj. Bijelić, Don 1. Božić, A. bratić J. Flarer, R. Franičević, L. Kalačić, P. Kušelj, M. Malošević, V. Pcliteo i I, Stanoš priredio je dana 8. ov. mj. u prostorijama hođtela Kulačić svečanu akademiju i korist akcije »Dani za prinos žrtava«. U prosiraium o prostorijama, okićenim od g. A. Bratić-a, cvijećem, palmama, zastavama i zeleni- lom sa slikom našeg obljubljenog Vladara, Ni. Veličanstva Frana Josipa I., na počasnom mjestu, sabrao se vas Cavtat, da svojim prisustvom uve- liča ovu patriotsku svečanost i da svoj obol pri- nese u ovu toli plemenitu, humanitarnu svrhu. Uz sve mjesne vlasti prisustvovao je zabavi ci- jeli česaički zbor sa dotične stanice. Akademija je započela pjevanjem »Carevke«, koju su otpjevala veoma precizno školska djeca mjesne pučke škole, a koju su prisutni saslušali stoječke i na svrhu pozdravili frenetičnim odo- bravanjem. G.gjica. Slavka Karaman krasnoslovila je Domjanićevu pjesmu »Prikaze« sa onim umje- ćem, kako to ona zna. G. L. Torti odigrao je veoma lijepo na guslama fantaziju z opere »Barbiere di Siviglia«. Ggjica. Ama Marković, kćerka g. umir. kot, škol. nadzornika Mata Mar- kovića, odigrala je na glasoviru 4 vrsna komada. Ggjica. Marković iznenadila nas je svojim pre- ciznim igranjem, jer smo u njoj upoznali pravu umjetnicu na glasoviru, pa ju je razdragana pu- blika nagradila burnim aplauzom, a odbor i razne gospogje obdarile su je kitama cvijeća. Ggjica. Marcela Mamić otpjevala je romancu »Zar ne poznaš taj krai« iz opere »Mignon«, a pratila ju je na glasoviru ggja. Magda Politeo. Ggjica, Ma- mić zadovoljila je kao uvijek svojim lijepim gla- som, a u ggji. Politeo upoznali smo onu večer valjanu pianisticu. Mješoviti diletantski zbor pje- vao je veoma lijepo sa pravom preciznošću. Zabava je završena šaljivom dječjom igrom »Ve- seli djaci«, koju su izveli veoma lijepo i naravno učenici: G. Buchich, A. Flarer, N. Kušelj, V. Torti i N. Politeo, te učerice J. Karaman i M. Kušelj, te koja je ugodno i veselo zabavila siušateljstvo. Gospogje i gospogjice, koje su pjevale ili svi- rale, bile su od odbora na otvorenoj pozornici obdarene krasnim kitama cvijeća, a svi su izvr- šioci prava bili nagragjeni sveopćim odobra- vanjem. Pjevanje je uvježbao i njim veoma vješto upravljao g. bilježanički kandidat I. Stanoš, a vrstan 1esižer predstave bio je g. bilježnik L. Kalačić, pa oni dvojica imaju dobar dio zasluge, da je zabava onako lijepo uspjela. Poslije za- bave bila je lutrija raznih lijepih predmeta, po-: klonjenih od raznih mjesnih obitelji, a srećke za lutriju prodavale su po mjestu mjesne gospo- gjice nekoliko dana prije zabave i ua samoj za- bavi. Cvijeće za kite, poklonjene izvršiteljicama programa i za kitice prodavane na istoj zabavi, darovala je iz svoje ville »Tiha« ggja. M. Bogišić- Pohl, na čemu nek joj je i ovim putem izrečena srdačna hvala. Čisti prihod zabave bio je 814 K 68 h, a osim toga su školska djeca prodala 300 prigodnih znakova i od toga utjerala 60 K. Cavtat je i ovom prilikom osvjetlao lice, (Razna odlikovanja pripadnicima Cavtata.) Sa svijeh strana se javlja o hrabrom, junačkom a i vijernom držanju, te o Previšnjim odlikova- njima svojih mješćana, samo iz ovog mjesta nema nigdje glasa. Mi ćemo ovdi ukratko navesti ne- koliko slučajeva, te molimo to Uredništvo da blagoizvoli to predati javnosti, Počet ćemo sa nježnim spolom: Ggja. Jelica ud. Schiffrer ro- giena Bratić nalazila se pri početku rata u Lju- bljani. Odma je stupila u odbor tamošnjeg »Čr- venog Križa«, te preko dvije godine neprestano, neumorno i izgledno njegovala i nadgleđala ra- njene i bolesne vojnike. Uslijed velikog napora i truda nije bila u stanju više tamo djelovati, te se povukla sada u svoj rodni kraj. Na tom samo- prijegornom i požrtvovnom rađu bila je odliko- vana kolajnom »Crv. Križa«. — Gosp. Dr. Niko Moretti je kao vojnički liječnik bio u nekoliko sukoba na fronti, te je radi njegovog hrabrog i junačkog ponašanja bio odlikovan sa »Signum laudis«, te izvanredno promaknut na čin vojnič- kog nadliječnika. — Gosp. Miho Barbić, kao ć. k. vodnik učestvovao ie u više sukoba, te je je- dnom bio i teško ranjen. Radi njegovog odvaž- povima i mlatilima ne može se ništa proti pušća- nim kuglama. Po noći im je to došlo. Moradoše ostaviti sve dobro i imanje, i misliti samo, kako da spase život. Bježali su i mislili, da ako su oni iznenagjeni, da su iznenagjene i njihove vlasti... Ne bi to ni promislili, a već su im Ru- munji bili pred očima... Koliko će daleko mo- rati da tako bježe ?.. Zaboravili su na prvi mah, da treba imati pouzdanja. Nekoć su se i u Ga- liciji, Tirolu i Južnoj Ugarskoj bili nastanili ne- prijatelji, pa ih se opet otjeralo. Ali vlastito iznenagjenje bilo je prejako, a da misle, što je bilo prije s drugim. Stoga se bez reda bježalo, U Ugarskoj dočekalo ih se o- bjeručke, i cijeli narod primio ih je za goste. I tako se maskcoro slika promijeni. Tr'li su oči, probudili su se iza sna i razumjeli, da će se | doskora opet moći povratiti svojim kućema, a da neće izostati osveta i kazna za vjerolomstvo, kojemu se vijerna srca Erdljara nijesu htjela nadati. I tako, kako su nekoć opslili prvi hitci, dok su čeljad još bila po mjestima, tako su opalili oi maši hitci na uzvrat, i Eredelj je u brzo bio opet obranjen. Bjegunci to znadu i čekaju mirno. Više i ne pitaju, hoće li se povratiti, nego samo kad će se povratiti... A primaju za odgovor: do malo, | tada im odlane v duši i podnose patnje mnogo lakše, (N.W. Je) Br. 601 nog, junačkog ponašanja bio je odlikovan sa velikom srebrnom kolajnom I, stepena za hra- brost. — Gosp. Antun Granić učestvovao je kod više bojeva na Soči, te je uvijek junački i hrabro vojevao. Osobito se je u veoma kriti- čnom času junački i hrabro podnio, tako da je na mjestu promaknut za desetnika, te odlikovan sa velikom srebrnom kolajnom I stepena za hrabrost. A sada ćemo navesti odlikovanje, te dobrotvorke koje ne stoji u svezi oo: 5. Aprila 1875. služi kod pozna ggje. Marije Bogišić-Pohl neprestano i nepreki- dno još i danas. Ona je kroz cijelo ovo vrijeme vijerno, pošteno, požrtvovano, duševno i skladno svoju ako i pravičnu ali strogu gospodaricu dvo- rila, te je tako istoj odana i privržena, da bi za istu i svoj život žrtvovala. Na takovom osobito danas izvanrednom i rijetkom našanju, zado- bila je sada priznanje, te joj je udijeljena po- časna kolajna za 40 godina vijerne službe. ,_ Mi Cavtaćani se dičimo sa ovijem uspje- sima našijeh zemljaka, te njima na postignutim odlikovanjima od svega srca najiskrenije če- stitamo ! Domaće vijesti. + Nadbiskup Robert Menini. Do- znajemo, da je u Sofiji, dne 14. o. inj., u viso- koj starosti preminuo nadbiskup Robert Menini, metropolita bugarski, apoštolski delegat Sotije i Plovdiva. Poznat je u našem gradu još dd god. 1875., kad je u franjevačkoj crkvi prvih dana mjeseca novembra kao prosti kapucin, ali gla- soviti propovjednik, za prvih 8 dana držao sv. Misije, te polučio velikog duhovnog uspjeha. Godine 1909., prigodom Euharističnog kon- - gresa, rado smo uživali sred nas njegovu po- javu, a osobito kad je kao najstariji crkveni do- stojanstvenik zadnji dan kongresa u našoj Stol- noj Crkvi držao svečani Pontifikal. Plemenita mu se duša raja nauživala ! Božićni dar udovama i siročadi palih dalm. vojnika. Primamo od (. k. dalm. Namjesništva : Kao prošle godine, tako- gjer prigodom ovogodišnjih božićnih blagdana dopitat će se surazmjerna božićna potpora svim onim porodicama, kojima je otac obitelji pogi- nuo tečajem ovoga rata služeći u vojništvu. U tu je svrhu i ove godine zaklada za udove i si- ročad palih vojnika, kojoj je sjedište u Beču, poklonila prvi doprinos od K 5000. Ali kad se promisli, da je lanjske godine u Dalmaciji izdano istom prigodom preko 16.000 K., pa da će se ove godine izdati još i više, shvatljivo je, da je ova akcija u prvome redu upućena na izdašno podupiranje općinstva, na- ročito bogatih slojeva, naših novčanih zavoda, općina itd., pa se je nadati, da će svako rado štogod žrtvovati da iskaže svoju sućut i svoju zahvalnost svim onim jadnicima, koji su tako bolno bili pogogjeni od ovoga rata. Oni će tako osjetiti, da njihova bol nije ostala bez odjeka i shvatanja, što više da široko općinstvo, u žarkom osjaćaju ljubavi i saučestva, misli sada na njih kao na svoju vlastitu djecu. I najmanji se iznos prima sa zahvalnošću. Novac se može direktno poslati c. k. namjesni- štvu u Zadru, uz naznaku; »Božićni dar udovi- cama i siročadi«. Svi oni, koji reflektiraju na božićni dar, imadu se obratiti svome župskom (parohijskom) uredu, kojemu će na uvid prikazati eventualne isprave glede smrti muža, dotično oca, broja djece, si- romaštva, itd. Direktni se podnesci na drugu koju vlast neće uvažiti. — C, k. Namjesnik: Aćtems. Pokrajinsko pripomoćno dru. štvo »Crvenoga Križa: za Dalmaci. ju dostavilo nam je jedan primjerak vanrednog izdanja organa austrijskog društva »Crvenog Križa«, koji sadržava članak o prošlosti i buduć- nosti organizacije »Crvenog Križa«, dok se u ostalom skoro isključivo bavi zaključcima i pro- pisima ženevske konvencije. Ovome je vanrednom izdanju svrha, da se što više raširi i popularizuje ustanova »Crvenog Križa«. Na čelu ovog izdanja stoji slika Henrya Dunanta, koji ima glavnu za- slugu ako je došlo do ženevske konvencije (1828—1910.) Šteta što nije priregjeno i hrv. izdanje. : upraviteljstvima u pokrajini ovaj dopis: »Po Dalmaciji ima dosta ratnih invalida, koji su poslije superarbitracije otpušteni kući, a da ovo povjerenstvo za njih i ne zna. Mnogi od njih mogli bi naknadnim liječenjem popraviti svoje zdravstveno stanje i svoju sposobnost pri- si j RO jp povjerenstvo, brinut će se za svakog takovog invalida, sli