Str. 2.
Sjajne pobjede u Rumunjskoj.

Ove su nam sedmice s dana u dan dolazile
sve to (povoljnije vijesti sa rumunjskog ratišta.
Pobjeda, koju su izvojštile vojske naših savez-
nika u Dobruči, slična pobjedi nad Rusima kod
Gotlica, a po tom i poraz, te ga je pretrpjela
ruiunjska i pomoćna joj ruska vojska, nadma-
šuje sve dosadanje njezine poraze, Pala je Kon-
stanca, a malo za tim i Crnavoda, a to je od
velikog političkog i strateškog, gospodarskog i
moralnog značenja.

Konstanca je čast i ponos svakoga Rumu-
nja; to je prometno središte Rumunjske, važno
mjesto za ruski dovoz, tu su se kupile ruske
pomoćne sile, to je jedna od prvih rumunjskih luka,
koja je željeznicom spojena sa unutrnjom zem-
ljom. Padom je Konstance Rumunjska izgubila
najbolju svezu sa Rusijom, presječena joj je žila
kucavica, jer je tu bio promet izvoza i uvoza.

U Konstanci. je obilan plijen, osobito petro-
leja i benzina, što je bilo odregjeno za vlasti
Entente. Službeno izvješće nabraja : 500 vagona,
više lokomotiva, neoštećena željenička štacija,
mnogobrojna skladišta petroleja, magazini puni
robe i 70 turskih lagja u luci, što ih Rumunji
ustaviše. Daljnja izvješća javit će nam potanje o
plijenu u drugim novo osvojenim gradovima i
mjestima. Do sada je pak zasužnjeno 75 časni-
ka, 6693 vojnika, 1 zastava, 52 pušćana stroja,
12 topova i 1 bacalo mina. Krvavi su gubici Ru-
munja i ruskih pojačanja neobično teški.

Gubitak Konstance imati će dalekosežnih pos-
ljedica i za daljnje operacije. Preko Konstance,
te najveće rumunjske luke, Rusija je mogla slati
Rumunskoj potrebtti ratni materijal u velikim
prekomorskim paroplovima, pak se je ova roba
željezničkom prugom Konstanca-Cernavoda-Bu-
kurešt otpremala lako u unutrašnjost zemlje. Od
sada će brodarski promet biti ograničen jedino
na Sulinu i na dunavske luke, koje mogu pri-
miti samo parobrode male tonaže.

U Dobruči je time odlučena glavna bitka u
prilog naših saveznika. Rumunjsku je tu zadesio
odlučni udarac. Tim se je rasplinuo i san Ru-
munjske da »pregazi Bugarsku«, kao i stara že-
lja Rusije, da zauzme Carigrad s kopna, kad joj
ga engleško-francusko-talijanska akcija na Dar-
danele nije mogla osvojiti s mora.

Razumljivo je, kako su ove vijesti pobudile
n>jveću radost i neopisivi zanos i u Sofiji i u
Carigradu, a i po svim savezničkim zemljama.
Ovom je sjajnom pobjedom uklonjena svaka po-
gibao i za Bugarsku i za Tursku, a za Rumunj-
sku*osviću sada još crnji dani, jer dok se još
njezina vojska nije sredila od bijega iz Erdelja,
eto joj već strašnog poraza u Dobruči, a megju-
tim već'su probijeni njezini klanci, zauzet je
Predeai, važno mjesto, koje je udaljeno od Bu-
kurešta tek 60 kilometara. | tako postaje već
ugroženo stanje i glavnog grada Rumunjske,
komu njemački avijatičari često prave posjete.

Istom je prošlo osam sedmica dana, što je
Rumunjska izdala svoje saveznike i ušla u rat,
a već je stiže teška kazna. Ententa je opet ljuto
prevarena u svojim osnovama: nadala se od
Rumunjske najboljoj pomoći, a kad tamo nezna
kako da njoj u pomoć priteče. Feldmaršal pl.
Mackensen voditi će i dalje pobjedničke svoje
čete, dok potpuno ne obračuna sa Rumunjskom,
kaošto je učinio i sa Srbijom.

Što će sada Rusija ? Neće li zlovolja proti
Engleškoj, koja najviše ide za produljenjem rata,
postati još jača, a želja i akcija za separatni mir
još veća? — Dao Bog, da ova pobjeda u Ru-
munjskoj bude početak svršetka ovog strašnog rata !

 

telja — to smo bili mi — a tada se više nijesu
mogli povratiti. Uzeše ih u obranu njemački
ulani i magjarski ustaše, postaviše reda megju
njima i odvedoše ih opet k svojim kućama. Sve
im se zavrti u glavi. Bijes proti nama, a s druge
strane sklonost k vojnicima, koji su uzimali u-
imornu djecu na svoja legja ili na konja, poma-
gali starcima i ženama, davali im svoj posljed-
nji komad kruha i uopće s njima postupali
sasvim čovječno. Oh, ove Srpkiuje i Srbi ćutjeli
su to, ja sam im mogao čitati iz oči. To se je
sve u njima borilo, prevraćalo njihove misli i
nije im dalo mira. U njihovim prostim možda-
nima borilo se staro doba i sasvim novo, Fana-
tizam po malo isčezne iz njihovih oči i tako po-
bijedi novo doba. To sam bio u stanju da vi-
dim i bijah presretan zbog toga. Nova će se
uprava uvriježiti u srca ove djece i žena. | kad
im se muževi povrate — a koliko će ih se po-
vratiti ? — tada će naše sjeme već uroditi do-
brim plodom, te će nestati mržnje.

Eno jednog ustaše, možda je ostavio kod
kuće ženu i dijete, vodi za ruku dvoje male dje-
ce. Tada dolaze starci, koji bi imali da nas vo-
de. Još ćute gospodskoga u sebi, Htjeli bi da
se i me osvrnu na naše ustaše, Starci vode usta-
še a ne opažaju, kako idu već onim putem, koji
im mi pokazujemo. Tada dolaze žene i opet že-
ne. Žalosne, tužne, začugjene žene. Skoro svaka

 

|
|

|

 

 

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

Sa ratišta.

Balkansko ratište.

Zadnjih su se dana vodili bojevi u zavoju
rijeke Černe; bugarsko-njemačke čete prešle su
u protunapadaj, te su napredovale prama selima
Brodu i Slivici. Istočno od Vardara ostao je bez-
uspješan noćni nasrtaj na njemačke položaje.
Na ironti Strume bila je živahnija djelatnost iz-
vidničkih odijeljenja i artiljerijska vatra. Na cije-
loj fronti od Prespa jezera do egejskog mora
slabi topnički bojevi,

U Arbaniji nije bilo ništa nova,

Rumunjsko ratište.

Od 19. ov. mj. vode se ozbiljne borbe u
Dobruči. Bojevi su vrlo uspješni za savezničke
čete. Već su prve dane Rusi i Rumunji bili iz-
bačeni iz njihovih položaja na čitavoj fronti i
zauzeto jako uporište Vopraisar-Kobadin. Nepri-
jatelj se je morao povlačiti. Bugarsko-njemačke
čete neumorno su ga slijedile i brzo dosegle že-
ljezničku prugu Murfatlar, dok nijesu (baš tačno
osam sedmica nakon maviještenja rata) zauzele
Konstancu (Kiistendže) i primakle se lijevim kri-
lom Černoj vodi. Na 23. o. mj. nastavljeno je
proganjanje neprijatelja, koji je već posve raza-
sut. Desno krilo doseglo je liniju Karamurat,
srednje čete zaposie!e su nakon ogorčenog boja
grad Medžidiju, gdje je palo u ruke mnoštvo
željezničkog materijala, a lijevo je krilo zauzelo
grad Rasovu. Ukupni plijen do 24. ov. mj. iz-
nosio je 75 časnika, 6693 vojnika, 52 strojne
puške i drugog ratnog materijala. Teški su i
krvavi gubitci Rumunja i ruskih pojačanja. Dne
25. o. mj. bugarska je divizija zauzela Černu
vodu i nastavila proganjanje.

I na Sedmogradskoj granici vodili su se
uspješni za nas bojevi, po snijegu i mrazu. U
bojevima kod Predeala južno Brašova bilo je za-
robljeno 555 rumunjskih vojnika. Predeal je za-
uzet nakon ogorčenih bojeva. Na južnom izlazu
klanca Crvenog Tornja slomljen je jak rumunj-
ski otpor. Dne 24/10. otet je protivniku Vulkan-
klanac. Na ugarskoj istočnoj granici bojevi traju,
u gorju Bereczk.

Rusko ratište.

Na sjevernom ratištu vodili su se uspješni
bojevi na Strypi. Njemačke su čete osvojile na
juriš ruske položaje na zapadnoj obali Narajowke
i bacile neprijatelja preko rijeke. Na ostalim di-
jelovima fronte nije bilo važnijih dogagjaja. U
kutu tromegje odbile su naše čete u svojim no-
vim položajima ruske napadaje.

Talijansko ratište.

Na primorskoj fronti bila je zadnje dane
življa talijanska topovska vatra, osobito na kraš-
koj visoravni. U Tirolu i Koruškoj borbena je
djelatnost bila slabija. Naši su letači bacali
uspješno bombe na tabor kod Savogne.

Zapadno ratište.

I u području rijeke Somme i ra obje obale
Maase vodile su se jake borbe vatrom. Na Sommi
su Englezi više puta bezobzirno navaljivali od
Ancre do Courecletta, pa im je uspjelo da za-
dobiju nešto zemljišta. Svi su njihovi ostali na-
padaji krvavo odbijeni. Francuzi su po noći pro-
drli u uski ostatak jednog jarka kod Sailly. Bitke
su dosegle vrhunac 22. i 23. ov. mj. Francuzi
su i Englezi htjeli da izvojšte proboj pod svaku
cijenu, pa su natjerali u napadaj jake mase. Ipak
su bili krvavo poraženi. Na 24/10. borbena je
djelatnost popustila. —- Napadajima kod Verduna
htio je neprijatelj da podupire svoje navale na
Sommi, ali su mu svi pokušaji osujećeni. Nje-
mački su zrakoplovi bacali 23/10. bombe na lu-
čke naprave na ušću Temse.

nosi sobom dijete. Jedna ga nosi na legjima,
druga ga vuče za sobom. Lijevo i desno jašu
njemački ulani. Svaki od njih drži na sedlu pred
sobom po jedno dijete. Straga ide jedan, vuče
konja za uzdu, a na rukama mu sitna Srpčad.
Oba mala smiju se i vesela su, a zaboravila su
već svoje oce. To nijesu više bjegunci, oni se
vraćaju svojim kućama. To su znali i samo u
rijetko ostala bi ležeći po koja žena, izmorena
od gladi. Sve ostale stupahu naprijed, Bježeći,
ali ipak put svoje domaje.

4.

U Erdelju, u mjesecu septembru 1916.

Znali su i nijesu znali, Svak hoće da je
znao, a niko nije znao. Pouzdanje prema ljudi“
ma bilo je odviše jako ucijepljeno ovdje u Er-
delju. Jer inače bili bi nešto manje vjerovali Ru-
munjima, Mnijenja su bila prem različita, i ni-
jesu se mogla složiti, Stoga su čekali i nijesu se
micali, dok nijesu pali prvi hitci iz pušaka na
granici. Tako su blizu bili došli Rumunji, prije

nego se je moglo složiti u tomu, ima li se odlaziti |

ili me, U Erdelju još opstoji vjernost i vjera, a
onaj pošteni puk nije ni promišljao na lukavost
i prijevaru, koju je pokazao njegov susjed. U
početku bijahu tako preplašeni od napadaja, da
su izgubili svijest... Najragje bi bili izašli sa
grabljama i motikama pred njih. Ali su se ovi
već dobacivali metcima u njihova sela, a sa sr-

 

Naši dopisi.

Jz Cavtata.

(Svečana akademija prigodom »Dand4 za
rinos žrtava«.) Odbor sastavljen od gg.: Dr.
ndoni, Gj. Bijelić, Don 1. Božić, A. bratić
J. Flarer, R. Franičević, L. Kalačić, P. Kušelj, M.
Malošević, V. Pcliteo i I, Stanoš priredio je dana
8. ov. mj. u prostorijama hođtela Kulačić svečanu
akademiju i korist akcije »Dani za prinos žrtava«.
U prosiraium o prostorijama, okićenim od g. A.
Bratić-a, cvijećem, palmama, zastavama i zeleni-
lom sa slikom našeg obljubljenog Vladara, Ni.
Veličanstva Frana Josipa I., na počasnom mjestu,
sabrao se vas Cavtat, da svojim prisustvom uve-
liča ovu patriotsku svečanost i da svoj obol pri-
nese u ovu toli plemenitu, humanitarnu svrhu.
Uz sve mjesne vlasti prisustvovao je zabavi ci-
jeli česaički zbor sa dotične stanice.

Akademija je započela pjevanjem »Carevke«,
koju su otpjevala veoma precizno školska djeca
mjesne pučke škole, a koju su prisutni saslušali
stoječke i na svrhu pozdravili frenetičnim odo-
bravanjem. G.gjica. Slavka Karaman krasnoslovila
je Domjanićevu pjesmu »Prikaze« sa onim umje-
ćem, kako to ona zna. G. L. Torti odigrao je
veoma lijepo na guslama fantaziju z opere
»Barbiere di Siviglia«. Ggjica. Ama Marković,
kćerka g. umir. kot, škol. nadzornika Mata Mar-
kovića, odigrala je na glasoviru 4 vrsna komada.
Ggjica. Marković iznenadila nas je svojim pre-
ciznim igranjem, jer smo u njoj upoznali pravu
umjetnicu na glasoviru, pa ju je razdragana pu-
blika nagradila burnim aplauzom, a odbor i razne
gospogje obdarile su je kitama cvijeća. Ggjica.
Marcela Mamić otpjevala je romancu »Zar ne
poznaš taj krai« iz opere »Mignon«, a pratila ju
je na glasoviru ggja. Magda Politeo. Ggjica, Ma-
mić zadovoljila je kao uvijek svojim lijepim gla-
som, a u ggji. Politeo upoznali smo onu večer
valjanu pianisticu. Mješoviti diletantski zbor pje-
vao je veoma lijepo sa pravom preciznošću.
Zabava je završena šaljivom dječjom igrom »Ve-
seli djaci«, koju su izveli veoma lijepo i naravno
učenici: G. Buchich, A. Flarer, N. Kušelj, V. Torti
i N. Politeo, te učerice J. Karaman i M. Kušelj,
te koja je ugodno i veselo zabavila siušateljstvo.
Gospogje i gospogjice, koje su pjevale ili svi-
rale, bile su od odbora na otvorenoj pozornici
obdarene krasnim kitama cvijeća, a svi su izvr-
šioci prava bili nagragjeni sveopćim odobra-
vanjem. Pjevanje je uvježbao i njim veoma vješto
upravljao g. bilježanički kandidat I. Stanoš, a
vrstan 1esižer predstave bio je g. bilježnik L.
Kalačić, pa oni dvojica imaju dobar dio zasluge,
da je zabava onako lijepo uspjela. Poslije za-

bave bila je lutrija raznih lijepih predmeta, po-:

klonjenih od raznih mjesnih obitelji, a srećke za
lutriju prodavale su po mjestu mjesne gospo-
gjice nekoliko dana prije zabave i ua samoj za-
bavi. Cvijeće za kite, poklonjene izvršiteljicama
programa i za kitice prodavane na istoj zabavi,
darovala je iz svoje ville »Tiha« ggja. M. Bogišić-
Pohl, na čemu nek joj je i ovim putem izrečena
srdačna hvala. Čisti prihod zabave bio je 814 K
68 h, a osim toga su školska djeca prodala 300
prigodnih znakova i od toga utjerala 60 K.
Cavtat je i ovom prilikom osvjetlao lice,
(Razna odlikovanja pripadnicima Cavtata.)
Sa svijeh strana se javlja o hrabrom, junačkom
a i vijernom držanju, te o Previšnjim odlikova-
njima svojih mješćana, samo iz ovog mjesta nema
nigdje glasa. Mi ćemo ovdi ukratko navesti ne-
koliko slučajeva, te molimo to Uredništvo da
blagoizvoli to predati javnosti, Počet ćemo sa
nježnim spolom: Ggja. Jelica ud. Schiffrer ro-
giena Bratić nalazila se pri početku rata u Lju-
bljani. Odma je stupila u odbor tamošnjeg »Čr-
venog Križa«, te preko dvije godine neprestano,
neumorno i izgledno njegovala i nadgleđala ra-
njene i bolesne vojnike. Uslijed velikog napora
i truda nije bila u stanju više tamo djelovati, te
se povukla sada u svoj rodni kraj. Na tom samo-
prijegornom i požrtvovnom rađu bila je odliko-
vana kolajnom »Crv. Križa«. — Gosp. Dr. Niko
Moretti je kao vojnički liječnik bio u nekoliko
sukoba na fronti, te je radi njegovog hrabrog i
junačkog ponašanja bio odlikovan sa »Signum
laudis«, te izvanredno promaknut na čin vojnič-
kog nadliječnika. — Gosp. Miho Barbić, kao ć.
k. vodnik učestvovao ie u više sukoba, te je je-
dnom bio i teško ranjen. Radi njegovog odvaž-

povima i mlatilima ne može se ništa proti pušća-
nim kuglama. Po noći im je to došlo. Moradoše
ostaviti sve dobro i imanje, i misliti samo, kako
da spase život. Bježali su i mislili, da ako su
oni iznenagjeni, da su iznenagjene i njihove
vlasti... Ne bi to ni promislili, a već su im Ru-
munji bili pred očima... Koliko će daleko mo-
rati da tako bježe ?.. Zaboravili su na prvi mah,
da treba imati pouzdanja. Nekoć su se i u Ga-
liciji, Tirolu i Južnoj Ugarskoj bili nastanili ne-
prijatelji, pa ih se opet otjeralo.

Ali vlastito iznenagjenje bilo je prejako, a
da misle, što je bilo prije s drugim. Stoga se
bez reda bježalo, U Ugarskoj dočekalo ih se o-
bjeručke, i cijeli narod primio ih je za goste.
I tako se maskcoro slika promijeni. Tr'li su oči,
probudili su se iza sna i razumjeli, da će se

| doskora opet moći povratiti svojim kućema, a
da neće izostati osveta i kazna za vjerolomstvo,

kojemu se vijerna srca Erdljara nijesu htjela
nadati.

I tako, kako su nekoć opslili prvi hitci, dok
su čeljad još bila po mjestima, tako su opalili

oi maši hitci na uzvrat, i Eredelj je u brzo bio

opet obranjen. Bjegunci to znadu i čekaju mirno.
Više i ne pitaju, hoće li se povratiti, nego samo
kad će se povratiti... A primaju za odgovor:

do malo, | tada im odlane v duši i podnose

patnje mnogo lakše, (N.W. Je)

 

Br. 601

nog, junačkog ponašanja bio je odlikovan sa
velikom srebrnom kolajnom I, stepena za hra-
brost. — Gosp. Antun Granić učestvovao je kod
više bojeva na Soči, te je uvijek junački i hrabro
vojevao. Osobito se je u veoma kriti-
čnom času junački i hrabro podnio, tako da je
na mjestu promaknut za desetnika, te odlikovan
sa velikom srebrnom kolajnom I stepena za

hrabrost.
A sada ćemo navesti odlikovanje,
te dobrotvorke

koje ne stoji u svezi oo:

5. Aprila 1875. služi kod pozna

ggje. Marije Bogišić-Pohl neprestano i nepreki-
dno još i danas. Ona je kroz cijelo ovo vrijeme
vijerno, pošteno, požrtvovano, duševno i skladno
svoju ako i pravičnu ali strogu gospodaricu dvo-
rila, te je tako istoj odana i privržena, da bi za
istu i svoj život žrtvovala. Na takovom osobito
danas izvanrednom i rijetkom našanju, zado-
bila je sada priznanje, te joj je udijeljena po-
časna kolajna za 40 godina vijerne službe.

,_ Mi Cavtaćani se dičimo sa ovijem uspje-
sima našijeh zemljaka, te njima na postignutim

odlikovanjima od svega srca najiskrenije če-
stitamo !

Domaće vijesti.

+ Nadbiskup Robert Menini. Do-
znajemo, da je u Sofiji, dne 14. o. inj., u viso-
koj starosti preminuo nadbiskup Robert Menini,
metropolita bugarski, apoštolski delegat Sotije i
Plovdiva. Poznat je u našem gradu još dd god.
1875., kad je u franjevačkoj crkvi prvih dana
mjeseca novembra kao prosti kapucin, ali gla-
soviti propovjednik, za prvih 8 dana držao sv.
Misije, te polučio velikog duhovnog uspjeha.

Godine 1909., prigodom Euharističnog kon- -
gresa, rado smo uživali sred nas njegovu po-
javu, a osobito kad je kao najstariji crkveni do-
stojanstvenik zadnji dan kongresa u našoj Stol-
noj Crkvi držao svečani Pontifikal. Plemenita mu
se duša raja nauživala !

Božićni dar udovama i siročadi
palih dalm. vojnika. Primamo od (. k.
dalm. Namjesništva : Kao prošle godine, tako-
gjer prigodom ovogodišnjih božićnih blagdana
dopitat će se surazmjerna božićna potpora svim
onim porodicama, kojima je otac obitelji pogi-
nuo tečajem ovoga rata služeći u vojništvu. U
tu je svrhu i ove godine zaklada za udove i si-
ročad palih vojnika, kojoj je sjedište u Beču,
poklonila prvi doprinos od K 5000.

Ali kad se promisli, da je lanjske godine
u Dalmaciji izdano istom prigodom preko 16.000
K., pa da će se ove godine izdati još i više,
shvatljivo je, da je ova akcija u prvome redu
upućena na izdašno podupiranje općinstva, na-
ročito bogatih slojeva, naših novčanih zavoda,
općina itd., pa se je nadati, da će svako rado
štogod žrtvovati da iskaže svoju sućut i svoju
zahvalnost svim onim jadnicima, koji su tako
bolno bili pogogjeni od ovoga rata. Oni će tako
osjetiti, da njihova bol nije ostala bez odjeka i
shvatanja, što više da široko općinstvo, u žarkom
osjaćaju ljubavi i saučestva, misli sada na njih
kao na svoju vlastitu djecu.

I najmanji se iznos prima sa zahvalnošću.
Novac se može direktno poslati c. k. namjesni-
štvu u Zadru, uz naznaku; »Božićni dar udovi-
cama i siročadi«.

Svi oni, koji reflektiraju na božićni dar, imadu
se obratiti svome župskom (parohijskom) uredu,
kojemu će na uvid prikazati eventualne isprave
glede smrti muža, dotično oca, broja djece, si-
romaštva, itd. Direktni se podnesci na drugu koju
vlast neće uvažiti. — C, k. Namjesnik: Aćtems.

Pokrajinsko pripomoćno dru.
štvo »Crvenoga Križa: za Dalmaci.
ju dostavilo nam je jedan primjerak vanrednog
izdanja organa austrijskog društva »Crvenog
Križa«, koji sadržava članak o prošlosti i buduć-
nosti organizacije »Crvenog Križa«, dok se u
ostalom skoro isključivo bavi zaključcima i pro-
pisima ženevske konvencije. Ovome je vanrednom
izdanju svrha, da se što više raširi i popularizuje
ustanova »Crvenog Križa«. Na čelu ovog izdanja
stoji slika Henrya Dunanta, koji ima glavnu za-
slugu ako je došlo do ženevske konvencije
(1828—1910.) Šteta što nije priregjeno i hrv.
izdanje. :

 

 

upraviteljstvima u pokrajini ovaj dopis:

»Po Dalmaciji ima dosta ratnih invalida,
koji su poslije superarbitracije otpušteni kući, a
da ovo povjerenstvo za njih i ne zna. Mnogi od
njih mogli bi naknadnim liječenjem popraviti
svoje zdravstveno stanje i svoju sposobnost pri-
si j RO jp

povjerenstvo,
brinut će se za svakog takovog invalida, sli