PRAVA

CRVENA HR

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA OODINU K 8
NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

Bamen smatnje m Čatenti
|
* Poznato je, kako je savez četvornog
sporazuma umjetno skovan, kako se inte-
resi jedne vlasti kose sa interesima druge,
pek nije čuda, da to nesporazumljenje često
i na javu izbije. Već se mnogo puta čulo,
kiko krivnju radi svojih neuspjeha na zati-,
štima bacaju jedni na druge. Prave sloge
u redovima Entente ne može ni da bude,
uza sve zaključke o jedinstvenoj akciji.
U zadnje je pak doba ova razrožnost |

 

 

drana: ltalija ga hoće za: sebe, a Ententa |
ga je već prije obećala Velikoj Srbiji. | rad
toga su javne svagje na dnevnom redu oi
megju tatijanskih iredentista i  veliko-srp-
skih propagandista.

Osim što postoji »Jugoslavenski Od- |
bor« za promicanje velikosrpskih težnja, iz-,
daje se u Švajcarskoj i posebni list »La Ser-
bie«, koji odlučno zastupa velikosrpske as-
piracije proti pohlepnim željama Talijana.
I cijela francuska štampa regbi da simpa-
tizuje sa ovim veliko-srpskim idejama, a to
Itsliju bolno dira; ona rad toga hoće uprav
da pobijesni, jer ako joj se ne dade Dal-
macija i hrvatsko primorje, rad česa je on-
da i ušla u rat? :

I poput »Jugoslavenskog Gdbb rei
šla se jeiu Italiji šaka hrvatskih renegata,
koji hoće da brane pravo Itallje na jadran-
ske obale, te su stupil: u društvo »Pro Dal-
matia Italiana«. Tu su odrodi: Antonio Cip-
pico i Aleksandar Dudan iz Spljeta, Slove-
nac Hodnik iz Rijeke uz Zanellia i Baccicha.

Zanimivo je, kako Italija vindicira svoja
prava na Dalmaciju. Ona umuje ovako :
ako Dalmacija i nije narodno talijanska, to
nimalo ne odlučuje, da Italiji nema pripasti,
već Srbiji, jer da i talijanski saveznici imaju
zemalja, koje nijesu narodno ni engleške,
ni ruske, ni francuske.

Italija zadava jada Ententi i radi Grčke.
Ona želi, da se domogne većeg prostora u
užnoj Arbaniji i u Epiru, a i nekih grčkih

 
 
     

 

Interesantne fotografije.

Fotografija, osobito novinska fotografija, u-
činila je u posljednih deset godina veliki napre-
dak, stoga je bilo očekivati, da će u vrijeme ovo-
ga velikoga rata igrati znatnu ulogu. Sva očeki-
vanja u tom smislu bila su nadmašena, te je us-
pjelo postići veliki broj izvanredno interesantnih
fotografija, koje će jednom istraživaocima u po-
vjesti ovoga rata biti od velike koristi, U nekom
amerikanskom časopisu nalazimo nekoliko ova-
kovih fotografija, koje su zbilja sasvim izvan-
redne i znamenite.

Prva nam slika predočuje fotografiju, koju
je nazad godinu dana napravio francuski letač
iz aeroplana, kad je bio nad njemačkim položa-
jima. Slika izgleda kao ploča puna tajnovitih po-
teza i zavoja. Nekoja su mijesta sasvim bijela,
a to su prema opisu istoga lista, oblaci od ek-
splozije šrapnela.

Potezi su šančevi, koji idu u ispresijecanim
crtama, a tamne mrlje pred šančevima, to je ze-
mija, od koje ne napraviše šaučeve. U pozadini
opažaju se pojedine kuće i dvorci, a izgledaju
kao tačke. Sve je vigjeno iz znatne visine.

: Nije manje interesantna i ona fotografija
koju je već davno bio napravio neki letač nad
položajima generala Bolhe u južnoj Alrici. Kao
sjajne mrlje ističu se mnogi regimenti, a nekoji
su od njih obaviti bijelim oblacima: dimom iz
pušaka. Šator se generalov dade jasno razabrati,

 

Nnnniii=

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

ŠTVU. — ZA ZAHVA!.E 1

STOJI 20 PARA.

VATSKA

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU"

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODSI
UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆA IU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE

KLA LA LaS S ŠA LAN SS/LNNAL ar EA N.E /L SALSA J SSS MA GL JŠS Ra SANJE SGS SRV

4. NOVEMBRA 1916.

God. XII.

otoka, a uz te uvjete, kako da Grčka pri-| nje hrvatskoga pitanja oživotvori, bit će za! i svi ministri primljeni su od kralja u posebnu

tane uz Ententu ? Na to ne bi pristao ni
sam Venizelos.

Iz pisanja pak ruskih i rumunjskih no-
vina razabire se, da su Rusi nezadovoljni

s Rumunjskom, a Rumunji još nezadovolj-

niji s Rusijom, ali najveći ipak kamen smut-
nje u redovima Entente sačinjava Italija sa
svojatanjem hrvatskih zemalja.

Iz ovih činjenica zgodno zaključuje za-
grebačka »Hrvatska«: U cijeloj je ovoj _po-
lemici zanimivo to, kako se kojekakvi po-
litičari prepiru za

famo se zastalno, i ostati. Hrvatsko pu-
čanstvo Dalmacije uvijek će prosvjedovati
proti težnjama ltalije, kao i proti težnjama
Srbijanaca na eminentno hrvatsku Dalmaciju,
tu koljevku hrvatstva, pa jednako osuditi
one spletkare iz svoga kraja, koji tu divnu
zemlju žele strpati pod jaram Talijana, kao
i one, koji iz povrijegjene taštine i prkosa
hoće da na razvalinama hrvatskoga kraljev-
stva i Monarhije sagrade veliku Srbiju.
Ova trvenja izmegju talijanskih ireden-
dista i veliko-srpskih propagandista zgodno
je okrstio ljubljanski »Slovenec« borbom za
medvjegju kožu, koji još nije ubijen, ili

po našu: pripravljaju ražanj, a zec u šumi.
es Oguće načine, kako da: o-

kleveće svoje jugoslavenske suparnike pred
Englezima i Francuzima, i to će pitanje za-
dati dosta brige državnicima Entente, koji
su inače u neprilici radi poraza Rumunjske.
| tako se s dana u dan nagomilava sve to
više materijala za svagju megju saveznicima
Sporazuma, koju uvećavaju i ratni neuspjesi.

A za nas je Hrvate to vrlo poučno,
kako se radi naših zemalja tako krvavo sva-
gjaju Talijani i Jugoslaveni od velikosrpske
propagande. Mi treba da se tim okoristimo.
Naša je zadaća izgragjivati neporušivu soli-
darnost interesa izmegju dinastije Hapsbur-
ga i hrvatskoga naroda, te raditi na ujedi-
njenje hrvatstva u okviru Monarhije. Ako
se ovo jedino moguće i opravdano riješe-

|a uza nj se vide vrsi ostalih šatora. Tu_teren|

nije ispresijecan šančevima, kao na onoj prvoj
slici, već izgleda ravan kao ploča biljarda. Lije-
po se raspoznavaju regimente kavalerijske od re-
gimenta infanterijskih. U daljini se vidi, gdje se
izvija, ali sasvim u sitnu, željeznički voz, čija lo-
komotiva takogjer razvija prilično dima.

Sasvim je potresna slika ratnog broda, ko-
ji tone. Sliku je napravio engleski oficir, a misli
se, da je to jedan engleski brod, jer nije nazna-
čeno ime broda. Izgleda kao ispruženo tijelo mor-
skog kita. Voda navaljuje iz lukanja po strani
morskog kolosa, a male crne tačke, koje se vide
u valovima pokraj broda, to su tjelesa mom
koji traže spas u plivanju. I na brodu vidi še
mnoštvo ljudi, koji pu svoj prilici nasrću jedni
na druge kao uznemirena hrpa mravi. Kako pro-
izlazi iz opisa uz ovu sliku, fotografija je bila
učinjena pet minuta prije propasti broda. Poto-
graf, koji je u ovom strašnom momentu imao
volje, da ga fotografira, dobio je, kako isti list
kaže, ogromnu svotu novaca na toj slici, koja je
izašla u bezbroju časopisa.

Interesantna je slika takogjer službe Božje
u razvaljenoj crkvi u sjevernoj Francuskoj. Stu-
povi su razrovani, prozori osamljeni. Mala djeca
i žene, megju njima svećenik, kleče pred osta.
cima glavnog oltara, koji nije bio razrušen. Me-
glu vijernicima ima i po koji vojnik.

Snažno djeluje fotografija njemačkog na-
padaja gasom, koju je napravio neki ruski, aero-

g

Dalmaciju, koja je čvrsto
dobila i većeg maha, a to radi našeg Ja-| u rukama Monarhije Habsburga, pa će, u-|

| uvijek kraj i velikosrpskim i  velikotalijan-|
| skim težnjama. |

|Novo austrijsko ministarstvo.

 

Poslije sprovoda pok. ministra presjednika
| grofa Karla Stitrgkha sastalo se je u Beču mini-
starsko vijeće pod presjedanjem ministra unutr-
| njih posala princa Hohenlohea, da odluči o dalj-
njim koracima. Vijeće je zaključilo, da cijeli ka-
| binet predade ostavku. Njegovo je Veličanstvo
| ostavku ministarstva primilo i povjerilo istomu dalj-
| nje vogjenje poslova, dok se ne sastavi nova vlada.

Iza toga Njegovo je Veličanstvo povjerilo
sastavljenje novog kabineta Dru. Ernestu pl. Kor-
beru, dosadanjem zajedničkom ministru financija
i vrhovnom upravitelju Bosne i Hercegovine, ri-
ješivši ga ove dosadanje službe i imenovavši ga
ministrom presiednikom. Vogjenje ministarstva
zaj. [ nancija dato je privremeno ministru izvanj-
skih posala barunu Burianu.

Nakon pregovora sa ugarskim min. presje-
dnikom Tiszom i raznim političarima, pl. Korber
prikazao je Nj. Veličanstvu. svoje predloge glede no-
vog ministarstva. Ove je predloge Ni. Vel. usvojilo.

Službeni list «Wiener Zeitung« od 1. X. obje-
lodanjuje ručna Previšnja pisma na ministra pred-
sjednika Korbera, kojim: Nj. Vel. car i kralj, odo-
bravajući njegove predloge, milostivo dozvoljava
austrijskim ministrima zamoljeni odstup iz službe

i ujedno imenuje: ministra izvan službe Frana
| Kleina ministrom pravoštij#/4; ganerala pukovni-
ka baruna Georgia ponovne.ministrom za zemalj-
sku obranu ; baruna Husareka ponovno ministrom
za bogoštovlje i nastavu ; baruna Trnku ponovno
ministrom za javne gragje; drugog presjednika
upravnog sudišta ba.una Schwartzenaua mini-
strom nutarnjih posala; namjesnika izvan službe
pl. Bobrzynskog ministrom; odjelnog predstoj-
nika izvan službe dra Frana Stiblara ministrom
trgovine ; odjelnog predstojnika Karla Mareka mi-
nistrom financija ; generala majora Etnesta Schai-
blea ministrom željeznica; grofa Henrika Clam-
Martinitza ministrom poljodjelstva.

Bivši ministar za unutarnje poslove, princ
Hohznlohe, imenovan je članom austrijske gos-
podske kuce, dok su bivši članovi kabineta
Stitrgkha, dr. vitez Moravski, Leith, dr. Spitzmiiller
odlikovani redom željezne krune prvog razreda.

srijedu primilo je Ni. Vel. u 12 sati o podne
novo imenovanog ministra presjednika dra. pl.
Korbera, te njega, kao i članove njegovog kabi-
neta zaprisegnulo. Iza toga ministar presjednik

 

 

naut, Šančevi njemački izgledaju kao redovi i-
glica s bijelom glavom. Ostali su šančevi oba-
viti u strašni oblak dima. Sve to izgleda kao
požar neke šume, a velika praznoća ostalog po-
lja izgleda tužna. Ruski je letač malo iza toga
pri slijedećem uzletu zaglavio, a udovica mu je
od prodaje spomenute fotografije zaslužila lijepu
svotu novaca.

Zaslužuje spomenuti i fotografiju nekog
zračnog broda, koji pogogjen po sredini, leži na
vodi neke rijeke kao ogromni kit, smrtno po-
gogjen.

Ali najčudnovatija je i najpotresnija ova
slika: Vidi se šumu sa stablima bez lišća. Po
strani s lijeva nalazi se duga i široka svijetla
crta, a na njoj takogjer osvijetljeno tijelo čovjeka,
koji stoji put neba okrenutih ruka. Ovu je foto-
grafiju učinio neki Francuz u času, kad je nje-
mačka granata pogodila u šumu. Sasvim pred
fotografom ispalila je ona i fotograf je bio na
mjestu usmrćen i pao je pred aparat. Mehanič-
kom kretnjom ruke pritisnuo je ma balon, usli-
jed toga se zapor pred lećom na fotografskom
aparatu otvorio i tako je on sam sebe fotogra-
firao, Aparat je pao na zemlju, i slučajno mu se
ništa nije dogodilo. Našao ga je član amerikan-
skog crvenog križa, Eduard Salisbury, koji je bio
došao tu da veživa rane ranjenicima i razvio je
sliku. To će biti po svoj prilici prvi put, da ne-
ko fotografira svoju smrt.

 

 

audijenciju.

Prama p'sanju novina, sva je javnost u

| Austriji najtoplije pozdravila izbor Dra. KOrbera,

koji se mimo druge ističe i rijetkim vrlinama i
kao državnik i kao čovjek znanja i iskustva.

 

,Para Pacem“.
(Opći sporazum megju narodima).

Još prije nego li je buknuo ovaj strašni rat,
bilo se je u Beču ustanovilo društvo pod naslo-
vom : »Para pacem« (pripravljaj mir), to jest sa-
vez za opći sporazum megju narodima. Slična
društva opstoje već i u drugim raznim zemlja-
ma, a od konca prošle godine ovo je društvo u
našoj Monarhiji oživjelo novim životom i počelo
izdavati svoje glasilo pod imenom »Para pacem«,
koje tumači i propagira svrhu društva, a donosi
krasnih članaka o megjunarodnom miru, te mni-
jenja najboljih državnika i najvrsnijih učenjaka.

U vijeće se društva nalaze najuglednije lič-
nosti: razni državnici, učenjaci i sveučilišni pro-
fesori. Izmegju ostalih nalazimo tu i zastupnika
Dr. Josipa Bugatto i Msgra Don Frana Bulića,
poznatog našeg učenjaka arheologa.

Svrha je društvu najplemenitija, a propa-
ganda je njegovih načela od države dozvoljena.
Društvo želi da promiče svako nastojanje, da se
mirnim putem riješe razne megjunarodne razmi-
r'ice, te da se što prije utre tlo željenom miru.
Prema tomu najodlučnije ustaje proti širenju mr-
žaje i huškanja naroda proti narodu, a nastoji,
da se njeguje kulturni i gospodarski megjuna-
rodni saobraćaj.

Članovi su društva : 1. Utemeljitelji plaćaju
jednom 500 K. 2. Promicatelji, plaćaju bar za
9 godina po 20 K godišnjih. 3. Podupiratelji,
plaćaju jednom za uvijek 25 K ili po 1K na god.

Zgodan je predlog spljetskog »Dana«, da
se megju Hrvatima ustanovi posebno društvo sa
istom svrhom, pak da se kao jedinica pridruži
ovom savezu, jer mi moramo istupati kao poli-
tički narod hrvatski.

Ovoj plemenitoj akciji želimo najljepši us-
pjeh i u našim stranama, te je toplo preporuča-
mo. Ko pristupi kao član, besplatno prima druš-
tveni časopis »Para pacem«, a za sve mek se o-
brati odborniku društva Msgru Don Franu Bu-
lić — Spljet ili direkte na »Generalsekretariat des
Osterr. Verbandes fir allgem. Volkerverstindigung
»Para pacem«. Wien XVIII. Gersthoferstrasse 126.

 

Gen. Sarrail i njegova vojska.

Zapovjednik četa sila sporazuma u Solunu,
general Sarrail, pisao je jednom svom drugu u
Francusku, da sebe opravda, zašto njegova o-
fensiva na Balkanu nije do sada imala nikako-
vih uspjeha.

»Berliner Tageblatt« donaša ovo pismo u
cjelosti. Ponajprije se general Sarrail tuži na ka-
kvoću svojih četa, na veliki front, razne bolesti,
pa veli: »Kakove čete stoje meni na raspolože-
nju? Od babilonskih vremena nije svijet vidio
veće mješavine. Da su to barem sa vojnog sta-
novišta izvrsne čete, ali vam ja mogu da kažem,
da bi čitavu moju vojsku dao za trećinu onih
junaka, koji danas prolijevaju svoju krv na Sommi
ili kod Verđuna. Čini se, da je neko promišljeno
poslao meni ovu vojsku. Izuzev rijetke časne iz-
nimke, sve su naše čete ovdje i bijelih ljudi i
crnaca ispod svake kritike, Najgori su gad bijeli
i crni Englezi, od kojih se osobito ističu Novo-
seelandijci i Australci, koji me mogu da kriju,
da su potomci teških zločinaca, koje je
Engleška do godine 1866. deportirala u one kra-
jeve. Discipline ne poznaju ovi ljudi, niti se ova
može od njih zahtjevati. Oni sebe smatraju slo-
bodnim Englezima, koji mogu da rade što je
njih volja. Ovo malo Rusa, koji su ovdje,' vrlo
su me neugodno iznenadili. Ako se ruske voj.
ske bore jednako u Rusiji i ako tamo nijesu bo-
lje, mogu samo da žalim Rusiju. Pogane kuka-
vice su talijanski vojnici, koji bježe bijedno pred
Bugarima i dadu se pobiti od mnogo slabijih