CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,

Br. 603.

Kraljevina Poljska.

Usred najvećeg ratnog meteža zbio se
je prošle Nedjelje, dne 5. o. mj., veliki hi-
storični dogogjaj : poslije stotinu i više go-
dina kraljevina Poljska, nekad velika i slavna,
opet je uskrišena. Ispunja se proročanstvo
njezinog sina, mučenika blaženog Andrije
Bobola (+ 1657), ispunja se stoljetni san i
vruća želja svih poljskih rodoljuba : Polj-
ska je opet slobodna.

Žalosna je njezina povijest zadnjih
dvaju vijekova. Poslije trostruke diobe polj-
skoga kraljevstva god. 1773, 1793 i 1795,
Poljska je malo po malo izgubila i zadnji
tračak slobode, ali poljski narod od preko
25 milijuna duša sa slavnom svojom po-
vijesti, sa jakom i živom svojom vjerom,
sa bogatom svojom kulturom i literaturom
nije mogao da izgine. Poljsko je pitanje
uvijek bilo živo u evropskoj politici, a
poljski narod odgojen u višestoljetnoj po-
litičkoj slobodi nije se dao pretvoriti u
robove.

Knut i teror najgore vrste mogao je
da Poljacima napuni tamnice, da napuči
Sibiriju, da zatvori njihove škole, da kon-
fiscira njihova dobra, ali nije mogao da
Poljacima vjeru iz srca iščupa, da ubije u

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

PERS PR rmrtaA mt A
Rea NA at JS SNA pata ES S Rem Ja o

ŠTVU, — ZA ZAHVALE |

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

u Kan MA PS
ALE NSS DAM RS

JA tutti
NARA A JE. Nin JR SA E

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE

RSS MA a PASA

God. xu. |

likodušno podijeljuju joj slobodu, dok En-| život. — Ma previšnju zapovjed Njegova Galiciji podijeliti pravo, da svoje zemaljske po-
tenta riječima kaže, da se bori za slobodu Veličanstva austrijskoga Cara i apoštolsko- slove, sve do potpune mjere onoga, što stoji u

malenih naroda, a u stvari ostavlja na cje-
dilu i Belgiju i Srbiju i Crnugoru, a ma-
lu Grčku stavlja na sto muka.

Historični dan 5. novembra ostat će
duboko usagjen u srcu svakog rodoljubnog
Poljaka; tu počima nova era u povijesti
Poljske. Proglas o samostalnosti Poljske
izdali sn dogovorno njemački car Vilim [I.
u Varšavi i naš sijedi vladar Frano Josip |.
u Ljubljinu. Ovaj potonji doslovno do-
nosimo:

Stanovnicima  ljubljinske generalne
gubernije :

Njegovo Veličanstvo Car austrijski i
apoštolski kralj ugarski i Njegovo Veličan-
stvo njemački Car, nadahnuti čvrstom vje-
rom u konačnu pobjedu svoga oružja i
proniknuti željom, da privedu sretnoj bu-
dućnosti poljske krajeve, što su ih njiho-
ve hrabre vojske uz teške žrive otele ru-
skomu gospodsivu, sporazumjeli su se o
lome, da sastave od ovih krajeva samo-
stalnu državu s nasljednom monarhijom
i konstitucijonalnim ustavom. Pridržano
je konačno odregjenje granica kraljevine
Poljske. Novo će kraljevstvo u priključku
na obje vlasti naći jamstva, što ih treba

njima duh slobode, da uništi njihovu na- za slobodan razvoj svojih sila. U vlastitoj

rodnu svijest. U kostima svakog Poljaka
živila je ideja njihovih velikana Tadeusza
Koszciuzki, Josefa Poniatowski i ostalih
narodnih junaka.

I kroz ovo žalosno doba Poljaci su
više puta pokušali borbu za svoju slobodu,
osobito god. 1830. i 1863, ali ostavljeni
od svakoga moradoše skupo platiti svoj
ustanak. Na početku ovog rata sinu Po-
ljacima movi tračak mađe, da bi postigli
slobodu domovine i znajući dobro, gdje je
vjera, a gdje je nevjera, kupe se »legije«
poljačkih dobrovoljaca, da se bore na strani
centralnih vlasti.

Pobjedonosne čete centralnih vlasti
oslobagjaju Poljsku iz ruskog ropstva i ve-

Kratke crtice iz povjesti Poljske.
(po »N. W. J.«)

Odviše bh nas daleko vodilo, da ispričamo
sudbonostiu: povjest Poljske u svim detaljima.
Kao naj izloženija predteča zapadnoevropske kul-
naprotiv istoku, kao stražu na istočnoj gra-
nici Evrope proti svim napadajima azijatskih na-
rođa bijaše Poljska kroz vjekove pozorištem sva-
kojskih borba, u kojim se prepirahu o prvenstvo
zapadna i istočna kultura. Ove borbe potkopaše
carstvo Pijasta, koje$se je pod vlađavinom Jage-
dovinulo do vrhunca svoje moći od 14.

g

:

do 16.
Tri diobe Poljske.
Prvi poticaj na raspad kraljevstva dade iz-

 

 

vojsci neka dalje žive slavne predaje polj-
skih armeja pregjašnjih vremena i spo-
men na hrabre poljske suborioce u veli-

| kom ratu sadašnjosti. U zajedničkom će

se sporazumku urediti njezina organiza-
cija, izobrazba i vodstvo. Saveznički se
vladari podaju pouzdanoj nadi, da će se
ispuniti želje za državni i narodni razvoj
kraljevstva poljskoga uz potrebni obzir na
opće poliličke prilike u Evropi kao i na
boljak i sigurnost svojih vlastitih zemalja
i naroda. Velike će zapadne susjedne vla-
sti kraljevine Poljske megjutim radosno
vigjeti, kako je na njihovim istočnim gra-
nicama opet uskrsnula i procvala slobodna
i sretna država, koja uživa svoj narodni

upletoše s2 Prusija i Njemačka i zaključiše diobu
Poljske. Na 5. marta 1772. izgubi Poljska od
dotadašnje svoje zemlje, koja je imala površinu
od milijun kvadratnih kilometara (veća je bila
nego sadašnja Austro-Ugarska skupa s Italijom),
skoro jednu četvrtinu. Rusija dobije najveći dio
(istočni dio Litve do Dvine i Dnjepra), Austrija
dobije uz županiju spišku takogjer Galičku i Vla-
dimiriju a Pruska zapadnu Prusku osim Gdan-
skog (Danzig)i Torunja, i takogjer Noteško okružje.

God. 1791. patriote poljski, htijući ustaliti
prilike svoje domovine jednom za vazda, uve-
doše ustav, a prijestolje proglase nasljednim.
Pruska im obeća pomoć, ali nije bilo prave slo-
ge megju Poljacima i nagjoše se nekoji od plem-
stva, koji pozvaše u pomoć Ruse, da im urede
njihove prilike. Opriješe im se poljske čete pod
vodstvom Josipa Poniatovski i generala Kosci-
uszko i Zajaczek, ali uzalud, jer je bila jača sila

Prusi tada, mješte obećane pomoći, ugjoše
sa svojom vojskom u Poljsku i združiše se sa
ruskom vojskom. Tako bi zaključena druga dioba
Poljske godine 1793. Austrija ga ovaj put nije
ništa ulazila ; Prusija dobije veći dio velike Polj-
ske (južnu Prusiju) i gradove Gdansko i Toruni,
a Rusija gotovo polovicu Litve.

Još prije, nego su bile uregjene granice
opredijeljene u drugoj diobi, podigoše se patri-
ote pod Kosciuszkim. iza kako je postigao sjaj-
nih uspjeha proti silmoj nadmoći, bude Kosciu-
isko kod Maciejovice teško ranjen i zarobljen, a

Generalni.

ga kralja ugarskoga potpisao : |

i guverner Kuck, podmaršal.
| Na ovaj se je glas svečano okitila ci-
| jela mukotrpna Poljska, zaoriše narodne
himne, a oči se okvasiše suzam radosnicam.
I cijeli svijet stoji pod dojmom toga histo-
ričnog dogogjaja, značajnog koli sa politi-
čkog toli sa vojničkog i gospodarskog gle-
dišta. Na ovaj glas novine Entente hoće
da pobijesne, jer uvigjaju, da bi ono mo-
glo prouzrokovati čitav preokret i u njiho-
vim redovima.

Ovoj radosti Poljske veseli se i muko-
trpna Hrvatska, čija povijest naliči Poljskoj
i glede stalne vjere i hrabrenog junaštva,
pak i ona sad željno iščekuje dan svoje
samostalnosti i slobode pod slavnim žezlom
Habsburške dinastije.

I starac Dubrovnik, koji je u prošlosti
toli milo simpatizavao sa poljačkom kralje-
vinom, i čiji se je najveći pjesnik Ivan Gun-
dulić zadahinuo na slavnoj povijesti Poljske,
te spjevao svog ,Osmana“, pridružuje svoj
slabi glas i veselo i on kliče:

»Jeszeze Poljska nie zginiela !

 

Autonomija Galicije.

»Wicner Zeitung« od 6. nov. objelodanila

je slijedeće previšnje pismo:
Dragi dr. pl. Korber !

U smislu sporazumka izmegju Mene i Nje-
govog Veličanstva njemačkoga cara, stvorit će
se iz poljskoga područja, što su ga naše hrabre
vojske otele ispod ruskoga gospodstva, jedna
samostalna država sa nasljednom monarhijom i
konstitucijonalnim ustavom.

Tim povodom sjećam se ganutim srcem
mnogih dokaza odanosti i vijernosti, što sam ih
tijekom Moje vlade od zemlje Galicije primio,
kao i velikih i teških žrtava, što ih je ova ze-
mlja u sadanjemu ratu, izvržena najžešćoj ne-
prijateljskoj najezdi, u interesu  pobjedonosne
obrane istočnih granica države pridonijela i koje
su joj osigurale trajno pravo na Moju najtopliju
očinsku skrb.

Stoga želim u času, u kojem nastaje nova
država, rukom o ruku stim razvojem i zemlji

ruski general Suvarov krvavim jurišem zauzme
Pragu, predgragje Varšave, nakon čega morade
i Varšava pasti. Sada zaključiše, ovaj put i Au-
strija, na 3. januara 1795. treću diobu Poljske.
Rusija dobije veći, istočni dio, a zapadni manji
podijele sebi Austrija i Prusija. Tako nestade više
poljske države, a kralj poljski morao je na 25.
novembra iste godine položiti krunu.

Bečki kongres.

Kad je Napoleon nakon mira u Tilsilu god.
1807. sklopio vojvodinu Varšavsku od Prusiji odu-
zetih dijelova negdašnje Poljske, i nadodao joj
još zapadnu Galiciju, Krakov i Zamosc, mislili
su patriote poljski, da je došao čas ostvarenju
zakopane im nade. Ali katastrofa godine 1812
učini kraj svim tim nadama. Bečki kongres za»
pečati na 3. maja 1812. sudbinu Poljske i usta-
novi tačno granice područja, koje je pripalo tri-
ma carstvima.

Poljska i Napoleon.

Simpatije Poljaka pratile su Napoleona od
prvog početka njegove slave. Tužno se njih doj-
mila nesretna kasnija sudbina Napoleonova. Još
prije nego što je konačno nestalo poljske drža-
ve, pribjegne četa poljskih patriota u inozemstvo,
da tu potraži pomoći u vlasti, neprijateljskih dr-
žavama, koje su je razdijelivale. U Francuskoj
se uredi nekoliko legija pod vodstvom Dabrov-
skoga. Sve je više rastao broj te vojske, koja se
je s Napoleonom skupa borila u Lombardiji,

 

 

cisalpinskoj republici i u Italiji.

skladu s njenom pripadnošću uz državnu cjelo-
kupnost i njezin napredak, samostalno odregjuje
i da time pružim pučanstvu Galicije jamstvo za
njezin nacijonalni i gospodarski razvitak.

Stavljajući Vam ovu svoju namjeru do zna-
nja, nalažem Vam, da mi izradite i podnesete
shodne predloge za njeno zakonsko ostvarenje.

Beč, dne 4. studenoga 1916.

Frano Josip, m. p.
Korber, m. p.

Uz previšnje ručno pismo o autonomiji
Galicije bečki listovi pišu:

»Wiener Zeitung« objelodanjuje previšnje
ručno pismo ma ministra predsjednika glede ure-
gjenja budućega položaja Galicije unutar državne
cjelokupnosti. Jasno je, da postanak jedne sa-
mostalne poljske države na sjeveroistoku monar-
hije ne može ostati bez utiska na razvoj prilika
u zemlji Galiciji. Uslijed toga nadaje se potreba
ovu potonju u zakonodavstvu i u upravi preu-
desiti uz novi položaj.

U izgled uzeta preudesba prislanja se uz
osobite odnošaje, koji su već odavna došli do
izražaja u raznim uredbama i poslovanju zemlje,
te joj pokazuju put za njezin daljnji razvoj.
Položaj, koji je zemlji Galiciji unutar Austrije
dopitan, nije u svim pojedinostima u ručnom
pismu ustanovljen. Ovo je priuzdržaj kasnijih
odluka u prosugjivanju.

Unatoč tome pruža ručno pismo važne upo-
rišne točke za prosugjivanje buduće konstefacije,
jer označuje granice, u kojima se ima kretati to
novo uregjenje. Ako je zemlji dano pravo, da
svoje poslove samostalno uregjuje sve do pot-
pune mjere onoga, što stoji u skladu s njenom
pripadnošću uz državnu cjelokupnost i njezin
napredak, onda se u tim riječima sjedinjuju oba
momenta mjerodavna za svaki državni razvitak
u Austiji: dobro države i unutar ove boljak do-
tične zemlje. Što se tiče ostvarenja u ručnom
pismu javljene namjere, to je u tom manifestu
već učinjen prvi korak i vlada pozvana na od-
govornu suradbu. Ministar predsjednik dobiva
nalog za izradbu shodnih predloga, kojima bi
se novo uregjenje zakonski oživotvorilo. — Prema
tome će zadaća vlade sastojati u pronalasku
oblika i u utiranju puteva, koji će zajamčiti pro-
vedbu u onom duhu, kojim odiše naveđena
namjera.

Dubok utisak, što ga je ovo ručno pismo
kadro proizvesti u Galiciji, dat će bez sumnje
snažan poriv, da zemlja čim skorije svlada uda.

Iz zahvalnosti Napoleon stvori im veliku voj-
vodinu Varšavsku,

Pod vodstvom kneza Josipa Poniatovski pri-
bližiše se 60.000 poljskih boraca velikoj Napo-
leonovoj armeji, koja je kretala proti Rusiji, kre-
nuše s njime na Moskvu i ne ostaviše ga lako,
Poniatovski nagje slavnu smrt god, 1813.

Uspomena na Napoleona ostala je u srcima
Poljaka kao najsvetija uspomena za sve vjekove.

Ustanak godine 1830.-1821.

Dio Poljske, dodijeljen Rusiji na bečkom
kongresu, koji se dio nazivlje često kongresna
Poljska, pripao je Rusiji kao samostalno ustavno
kraljevstvo i bio je združen s Rusijom realnom
unijom. :

Prema članku III. ugovora izmegju Prusije,
Austrije i Rusije od 3. i 4. maja 1815. morale
su se Poljacima »podijeliti ustanove, koje osigu-

| ravaju uzdržanje njihove narodnosti, prema po-

litičkim forama,« koje svaka pojedina od država,
kojoj oni pripadaju, bude smatrati zgodnim, da
im priznade. Ruski car Aleksandar oduzme Po-
ljacima nekoliko sloboština.

Kad je iza njega došao na prijesto ruski car
Nikolaj I, koji je još više skratio slobodu Polja-
cima, podigoše se oni u decembru 1830. na us-
tanak. Parlamenat poljski zbaci cara s prijestolja
poljskog i uvede nacionalnu vladu, na čelu koje
bijaše Czartoryski, koji se je uhvao u francusku
pomoć, Rusi upraviše u ono doba golemu voj-
sku od 160.000 momaka proti 50,000 Poljaka.