CRVE grm \ | Br. 606. | CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI SPOŠTOM NA GODINU K 8 | NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12, | KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN | I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU EDEN »PRAVA CRVENA HRVATSKA« PRAVA NA BALLS ANN ČELNI LA A ! U DUBROVNIKU, 25. NOVEMBRA 1916. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ŠTVU, — ZA ZAHVALE |I + Ćesar i Kralj FRANO JOSIP I. Dani žalosti, kojoj je sva štampa dala o- | duška posebnim žalobnim izdanjima, još traju. Milijuni naroda slavne i starodavne Monarhije ne mogu još da se sprijatelje sa nemilom, gorkom istinom, da im nema | više nadasve ljubljenog Vladara, Frana Josipa I., koji se je od prve svoje mlado-: sti, pak do stare starosti, brinuo za njihov boljitak, bio im nada i pouzdanje ! Sve je još crninom obavito, svačije srce još bolno krvari, na svačije oko znade još uvijek da se suza pomoli, na glas i ono žalobno kle- canje crkvenih zvona. | U pameti se bide stotine i stotine! uspomena, i teško je sve smisliti, što je kroz dugi niz godina učinio za svoje na- rode mudri i odlučni Ćesar i Kralj naš! Frano Josip I. Samo ime Njegovo tako se je duboko u svačijoj pameti usjeklo, da će nam za dugo biti teško i pomisliti na našu državu, a da nam usta sama ne šapnu ime Frana Josipa. S tim Imenom dičila se i ponosila naša vojska i naša mornarica, to je ime sa strahopočitanjem izgovorao svaki podanik, u tom imenu bio je za dugi niz godina usredotočen sav naš javni život. I to je ime zapisano sada u knjizi vječnosti, a neće se lako izbrisati iz pameti ni sadašnjeg ni budućeg naraštaja; uvijek će ostati i sjajno i slavno. | kod samih neprijatelja to ime znade da izazove što- vanje i počitanje. Njegovo Veličanstvo Frano Josip 1. bio je čovjek reda i rada te svakomu naj- sjajniji uzor u izvršivanju dužnosti. Radu, redu i dužnosti ostao je vjeran sve do časa svoje smrti. Od naravi pronicava oka, a rijetkih umnih sposobnosti, već od rane mladosti primivši u svoje ruke vladalačko žezlo, uloži sve svoje sile oko -promicanja Car | Kralj | FRANO JOSIP 1. u Dubrovniku. Dneva 27. maja 1815. bečki kongres do- usti, na podnesku kneza Metternicha, prisaje- dinjenje Austrijskoj carevini »teritorije koje sa- činjavahu pregjašnju dubrovačku republiku«. Tako ovim historičkim datumom dogje Dubrov- nik u zajednicu sa ostalim dalmatinskim kraje- vima i pod istoga vladara, koji držaše u svojoj vladalačkoj moći i Istru te Hrvatsku i Slavoniju. Car Frano l., izvrsno upućen u humanistički let Dubrovčana, htjede da što prije vidi dubrovačku osebujnu oszu tropske vegetacije i osobite kul- duševnog i materijalnog boljitka svojih na- roda i zemalja. Istom onda, kad se uzme u pretres cjelokupni Njegov rad, moći će se, da se prosudi, kako su za njegova vladanja po- jedine zemlje procvjetale i napredovale u svakom pogledu. Pojedini narodi domogli su se veće slobode i kulture, a.u svakom nastojanju nalazili su najjačeg oslona kod svog mudrog i dobrog Vladara. Franjo Josip TI., radi svoga mirolju- bivog nastojanja, nazvan je angjeo mira, a Providnost je propustila, da u teško rat- no vrijeme započne i dovrši svoju vladavinu. U raznim zgodama iskazao se je ne. samo srca milostiva, kao pravi otac siro- maha, već neustrašiv i u raznim pogiblima. Frano Josip I. bio je čovjek i jake volje i viteškog značaja, ali i žive vjere, u čemu je vjerno nastavio tradicije pobožne kuće Habsburške, K6fA"jeE tako usko skop- čana sa katoličkom crkvom, da je teško na- ći drugu megju kraljevskim kućama. Kao što je vršio sve dužnosti kršćan- ske za svog dugog života, tako je i pre- minuo kao pravi kršćanin. Još pri potpu- noj svijesti primio je sv. sakramente umi- rućih te pobožno pratio sv. čine. Malo iza toga Gospodin ga je pozvao, da zamijeni zemaljsku krunu sa nebeskom ! S pravom se dakle natječu svi narodi prostrane nam Monarhije, kako da se što dostojnije oduže uspomeni svog viteškog i općeljubljenog vladara. | hrvatski narod, koji je odmah na početku vladanja Frana Jo- sipa I. znao, da mu vjernost krvlju svojom | zapečati i tu istu tradicijonalnu vjernost is- kazivao Mu sve do zadnjeg daha, klanja se sada Njegovoj svijetloj uspomeni te kliče : Slava! Slava! Slava! perivoju napomenute grofovske obitelji u Trste- nome pa aristokratskom rukom progje preko rana, što ih francuska okupacija zada Dubrovniku. 57 godina kašnje, što primi Dubrovnik Njihova Veličanstva Frana I. i Karolinu, dneva 28... aprila 1875. primaše megju svoje bedeme, plivajući u veselju, njihovog unuka i svoga vla- dara Frana Jesipa I. Njegovo Veličanstvo obegje svoju divnu Dalmaciju, koje posjed davaše Austrij- skoj carevini pravi biljeg svjetske velevlasti pa svrnuvši se u Slano, Ston, 28. aprila u 8 sati u jutro ugje na »Miramaru« u grušku luku, tri- umfalno iskićenu. Naše ratno brodovlje, pod za- povjedništvom contradmirala Sternecka, najživah- ture te političko-trgovačke veličine. Dolazak će-| nije pozdravljaše gruvanjem topova velikog vla- sara Frana I. u Dubrovnik probudi tako dubro-| dara, u kojemu se koncentrovaše sreća i spas vačke pjesničke žice, da ga upravo dočekaše bivši | austrijskih naroda. Pod veličanstvenim slavolu- vladari na istočnim jadranskim obalama, naj-| kom umjetničke zamisli primaše veliki potomak sjajnije što se može jedan suveren primiti, a one | Rudolfa Habzburškoga prvi pozdrav iz usta na- gomile pjesama, što se napiseše u carevu p1 čelnika grofa Rafa Pucića-Pozze. Najstarije evrop- i slavu jasno zasvjedočiše veliku ljubav 'te je| sko plemstvo pozdravljaše najstariju vladalačku hrvatska Atena goješe za velikog člana kuću. Historija gledaše čudno slijevanje interesa slavnog eton g. Doma. Ćesar Frano bi blag u Du- e a 05 SR89 dom v u Gučetića-Qozae, prošeta Gesaricu po Dunava i Jadrana u jednu cjelinu, a sa slavo- Juka na Pilama, što nešto slična mogaše da iz- vede samo vedri dubrovački duh, blistaše : Slava Zadnji časovi Njeg. Veličanstva. O toku bolesti cara Frana Josipa saznaje »Korrespondenz Wilhelm« slijedeće autentične pojedinosti: Bolest je monarhova počela po pri- lici jedno prije tri tjedna s posve neznatnim ka- tarom, koji je bio spojen ne jednom s odlučiva- njem sluzi. Istom na 8. o. mj. poče osjećati laku bol u blizini desne porebrice, na 12. nastupi bo- lest prvi put u desnu stranu pluća, a da nije mogao tjelesni liječnik: Kerzl, koji je cara svaki dan posjećivao, ustanoviti upale pluća. Na 15. o. mj. nastupi promjena, koja prouzroči bojazan, i megjutim izgubi tčk i nastup; groznice. Car se osjećao vrlo slab te pošto mu je bilo bolje u četvrtak, pogorša mu se stanje u petak i u su- botu, poveća se temperatura i osjeća se više sla- bim. Usprkos svemu tomu car je radio kao obi- čno. U ponedjeljak na večer osjetio se Car malo pomućeno, pa legne u postelju prije nego inače. | Bronhi su bili još uvijek slobodni, samo je ve- lika groznica u svezi s visokom starošću monarha bila vrlo sumnjiva. Utorak u jutro 21. o. mj. ustade car s ve- likom groznicom, osjećao se veoma potišten te dade proti običaju primaknuti k stolu fotelj. U ju- | tro je uzeo šalicu čaja i dva komadića šunke, u 8 sati izjutra čašu kiselog mlijeka, doručkovao ! nije gotovo ništa, pod večer uze tanjur jake juhe! i komad pileta. Slabost careva rasla je tako, da je u 6 sati sam zahtijevao, da ga odnesu u kre- vet. Osjećaji se počeše mutiti. Tjelesni liječnik dr. Kerzl i profesor dr. Ortner ne makoše se od monarha. Još su uvijek mislili liječnici, usprkos teškom položaju, da će, ako ne ozdravi, ipak dva ili tri dana proces bolesti potrajati. Car je mirno ležao u postelji. Nije se mogao čuti ni hropac, ni teško disanje, iti ikakav znak boli. Kći careva nadvojvodkinja Marija Valerija, uttuka princesa Elizabeta Windischgratz pristupiše po- novno k bolesničkoj postelji. U 7 sati prisluški- vali su liječnici cara, koji je ležao u dobokom snu. Kad su liječnici pristupili postelji, izmegju 8 i 9 sati, ustanoviše na svoj strah i trepet, da | nažalost treba računati stim, da će naskoro na- | stupiti katastrofa. Dvorski župnik Seidl podijeli | monarhu zadnju pomast u prisuću članova car- | ske familje, koji su megjutim ovamo došli, kao i mnogih dvorjanika. Cesaru i našemu kralju Franu Josipu 1. | Kod veličanstvenog slavoluka na Pilama | | dočeka opet vladara načelnik sa općinskim vije- | | ćem. Cesaru odavaše počast vojnički odio i 24 | Župljanina odjeveni u bogatome narodnome ruhu | pa članovi dvaju radničkih društava sa zastavama | i muzikom. Tu načelnik Pucić pozdravi Njegovo | | Veličanstvo hrvatskim govorom, u kojemu nijesi | znao, da li bi se više divio rijetkoj gaearaičkoj | vrlini ili gostoljubivoj dubrovačkoj ljuckoti i | otmjenosti. Njegovo Apoštolsko Veličanstvo od-| | govaraše na ovaj pozdrav u njemačkom jeziku ove klasične riječi: »Osobitim zadovoljstvom pri- mam od dubrovačkog općinskog zastupstva uvje- ravanja vjernosti i pristajanja. Vrlo me veseli, što ću više dana proboraviti u ovome glasovi- tome gradu, koji umje da spoji sa slavnom pro- šlosti dostojnu sadašnjost. Ja sam osvjedočen o iskrenosti Vaših lojalnih osjećaja prema Mo- jemu Domu i Ćesarevini. Primite svi, moja go- spodo, i Vaši suradionici, osvjedočenje Moje osobite dobrohotnosti«. Iza ovog cerimonijalnog akta uputi se Nje- govo Veličanstvo u grad majslikovitije iskićen, što uopće može da zamisli južnjačka mašta na RER RA a JES a JE HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI: PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE God. XII. Ministar izvanjskih posala Burian došao je malo iza smrti u sobu, gdje je car umro, te je oko 11 sati noću još jednom došao u schon- brunnski dvorac, da kao ministar carske kuće sastavi zapisnički državnički spis o smrti. Car je Frano Josip do kasno iza podne bio pri svijesti, te se je još živo zanimao za sve dogogjaje. Još mu je javljeno, da su savezničke čete zauzele Krajovu, te ga je ta vijest očito o- bradovala. U ponedjeljak mu je saopćeno, da mu je papa podijelio svoj blagoslov; car je sam zatražio da se ispovijedi, te je primio utjehu vjere. Mrtvo tijelo carevo još leži na željeznom krevetu u spavaonici. Tijelo je sve do prsa po- kriveno pokrivačem, na komu je velik vijenac cvi- jeća, što ga je položila nadvojvotkinja Marija Valerija. Potezi pokojnoga monarha nose miran izražaj. Pred krevetom je postavljeno klečalo, na komu je dvorski župnik Seidl molio molitve; u sobi mole i neke redovnice. Premda nije još sve spremljeno za carev sprovod, ipak se čini, da će se mrtvo tijelo is- tom slijedeće nedjelje, po svoj prilici u četvrtak, položiti u kapucinskoj kripti. Najprije će ga položiti na odar u Schdg: brunnskom dvorcu i *po svoj prilici u ponedjeljak na večer prevesti u dvorsku kapelicu, gdje će u utorak i srijedu biti izloženo. Iz života našeg blagopok. Vladara. »Megju mnogim krunama, koje car Frano Josip I. nosi istim takovim dostojanstvom kao i plemenitošću, ima jedna, koja ga čini posvećenim i osigurava mu počitanje cijelog svijeta .. , . ato je kruna trnja«. Tako se je o premilostivom na- šem pokojnom Vladaru izrazio jednom član fran- cuske akademije, Albert Vandal. Iznijeti ćemo po pričanju Albina grofa Teufienbacha ovo ,malo re- daka iz života pokojnikova, koji mu je bio težak i mukotrpan od prvih časova djetinstva pa sve do kasne starosti. U Schonbrunnu je vidio svijetlo života, u Schonbrunnu je takogjer zaklopio svoje trudne oči. Nadvojvoda Frano Josip Karlo rodio se da- kle u Schonbrunnu na 18. augusta 1830. od ro- ditelja nadvojvode Frana Karla, ml sina cara Frana I. i madvojvotkinje Sofije, kćeri bavarskoga kralja Maximilijana I, Josipa. Odgo- | pogledu najmilovidnijih odraza ljepote mora i nebeskog plavetnila koliko u bujnim valovima svjetlosti žarkoga sunca ili u titranju hiljađa zvi- jezda najčistijeg vedrovidjenja alemova. Odušev- ljeni »živio« pratio je preuzvišenog Vladara sve do kneževskog dvora gdje odsjedne. U kneževskom dvoru, znamenitoj gragjevini ranije renesanse, gdje se harmonično pomiješa romanski stil sa gotikom u veličanstvenoj zami- sli Onofrija di La Cava, Frano Josip, nasljednik kneza dubrovačke republike, austrijski Car i du- brovački herceg primaše izaslanike klera i civil- nih vlasti. Tamo primi i odaslanika Sultanovoga Sulejman Paša kao i onoga ruskoga cara držav- noga savjetnika Jonina. Historijski ambijenat često ragja jednoličnim historijskim gestama. Ne samo, nego i ove traže mjesta, koja su naročito za njih priregjena historijom. U onom Dvoru, iz kojega su dubrovačka vlastela još u XIV. sto- ljeću slala Ljudevitu Velikome, pa u XIV. i XV, vijeku Sigmundu te u XV. stoljeću Albrehtu Au- strijskome, Vladislavu, gubernatoru Ivanu, Hu- nyadi (Sibinjanin Janku) i Matiji Korvinu, pa u _ XVII. vijeku ćesaru Leopoldu |. | be rano da dogju i oslobode susjedne zemlje, F Josip Veliki primaše u audijenciju korporativno