Str. 2. jitelj mu bijaše grof Ivan Coronini. Mladi je nad- vojvoda pokazivao već iz rana nadarenost za uče- nje jezika, preveliku oštrinu uma i izvanredni dar , U svim granama vojničkoga zva- nja bio mu je učitelj učeni obrst Hauslab. Na- ravno, da nijesu samo to bili njegovi učitelji, imao. ih je nekoliko, megju kojim ćemo spome- nuti na prvom mjestu kneza Metternicha, kao u- čitelja u upravljanju državom. Imao je troje bra- će mlagje od sebe, Ferdinanda Maksa, Karla Ludvika i Ludvika Viktora. Kad se je vidjelo, da je brak cara Ferdi- nanda bez poroda, stupi nadvojvoda iz dotada- šnje povučenosti u javni život te je na 16. okto- bra 1847. istupio u Budimpešti kao kraljevski komisar zastupnik kralja Ferdinanda pri instala- ciji njegova bratučeda nadvojvode Stjepana veli- kim županom peštanskog komitata. Odvažno držanje, polelni govor na magjarskom jeziku i lijepa pojava sedamnaestgodišnjeg nadvojvode svakoga je opčarala. U to bukne revolucija u tada u našoj vlasti lombardijsko-mletačkom kraljevstvu, a Sardinija navijesti Austriji rat. Mladi nadvojvoda pohrli odmah na talijansko ratište. Slavni vojskovogja grof Radetzky zažali mladića, ali mu on kaza : »Može biti, da je bila neopreznost, što sam bio amo poslan, ali kad sam već jednom ovdje, moja mi čast zabranjuje, da se povratim kući uzalud.« Kod Santa Lucia pokaza svu svoju odvažnost i neustrašivost. Kugle su zujale imimo njega, ali on nije sustao. Teška srca ostavi ratište, kamo ca je njegovo srce uvijeke vuklo, a to jer su politički obziti zahtijevali, da se vrati. Nastavi nauke u Innsbrucku, Beču i Olomucu, ali za kratko vri- jeme, jer mu nije bilo sugjeno da u miru pro- vedđe barem svoju prvu mladost. U Austriji je sve vrelo, u Ugarskoj je iz- bila revolucija, Beč i Prag bili su pozorištem krvavih javnih izgreda, a rat s Italijom ne bijaše još završen. i : Vodeći krugovi u Beču nazrijevali su u mlađom nadvojvodi Franu Josipu jedinu osobu, koja bi bila kadra, da unese reda u Austriji. Teškom mukom pristane car Ferdinand, da se odreče prijestolja, takogjer jedva sklonuše nad- vojvođu Frana Karla da se na korist svoga sina odreče krune. Tako mladi nadvojvoda zadobije punoljetnost, tek pr stupio na prijestolje, na 9, decembra 1848. u Olomucu. Tako, osamnaestgodišnji mladić, nadvojvoda Frano Josip postane carem Austrije, koja je ona brojila oko 40 milijuna žitelja, od kojih se veći dio nalažaše ili u očitoj pobuni proti prijestolju i državnoj zajednici ili bijahu sasvim nezado- voljni sa tadašnjim političkim prilikama. Trebalo je srčanosti, samopouzdanja, tjelesne jakosti i obilnog zuanja mladomu vladaru, čega je on i- mao u preobilnoj mjeri. Poznat je njegov usklik pri nastupu na prijestolje : »Zbogom moja mla- dosti«. Poznavanje svih poteškoća i pouzdanje u Boga utvrdiše mladoga vladara, € da prije svega svlada revoluciju u zemlji. U Ugarskoj je bijesnio pravi gragjanski rat. Vogie Magjara, iz- gubiv pravo razumijevanje prilika, izjaviše da dinastija Habsburg gubi svako pravo na prijesto svetoga Stjepana i izabraše Kossutha svojim dik- tatorom. ! Rusija dogje tom zgodom Austriji u pomoć, i tako zajedno skršiše revoluciju u U- garskoj. Mleci položiše oružje, i tako nastupi posljednje predstavnike dubrovačke vlastele, ko- ljenoviće još od vremena Karla Velikoga, kako kaza Marmont. U istome Dvoru car Frano Josip ispijaše čašu u zdravlja Sultana Abdul Aziza i cara Aleksandra II., čija korveta »Bajan« pozdrav- ljaše triumfalni ulaz Njegovog Veličanstva u Gruž. Na cerklu razgovaraše preuzvišeni Vladar urogjenom mu ljubeznošću sa Joninom i ruskim zapovjednikom napomenute korvete Boylom te sa Sulejman Pašom i drugim pozvanicima na diner. Jedinog Persich Efendiju prekori zbog ne- prijateljskog njegovog držanja prema Austriji, a ovaj ukor jasno pokazivaše, da se dubrovačkim pozivima iz XIV., XV. i XVII. stoljeća odazivaše Frano Josip Veliki u XIX. stoljeću. | baš onog historičkog dana u Ćesarevoj namisli bijaše rije- šena okupacija Bosne i Hercegovine. Prirodno bi- jaše, da se taj veliki dogagjaj markira iz Dubrov- nika ; sigurno bijaše, da toga dana veselo uzdrh- ta vijekovni prah prvog hrvatskog kralja Tomi- slava, koji se krunijaše 925, na Duvanjskom polju. Na večer toga preznamenitog dana bijaše veličanstvena rasvjeta grada i okoliša. Ova je bi- la tako impozantno i umjetnički izvedena, da je samo Njegovo Veličanstvo propitalo o potanko- stima ove divne izvedbe. Njegovo se Veličanstvo prošeta i po gradu koji gledaše daleku godinu svojega utemeljenja: godinu 614. Mogaše čitati na svim stranama li- jepe epigrame u velikom broju, koji preodano otkrivahu lojalna čuvstva dubrovačkog pučanstva. Ćesar s udivljenjem razgledaše monumentalne dubrovačke gragjevine, koje jasno kazivahu, ka- ko Frano 1.: »Vidi se, da je Dubrov- nik bio od pravih otaca«. Ćesar udo- > svoji pohodom sve mjesne škole pa raz-' »PRAVA CRVENA HRVATSKA« mir u carstvu, ali za kratko vrijeme. Prusija je htjela, da bude na četu njemačkog saveza, čemu se je Austrija svom silom opirala. U Olomucu bi sklopljen mir, ali taj mir uvrijedi u ponosu ondašnjeg princa pruskog Vilima, a kasnije cara njemačkog Vilima I., i tako dogje do nevoljnog rata 1866. megju Prusijom i Austrijom. Sve brige ratne nijesu smetale mladog vla- dara, da se pozabavi i oko unutarnjeg držav- nog uregjaja. U burnim časovima, u kojim se je brinuo za spas države, a bio u pogibli više puta i za svoju osobu . (dosta je da spomenemo atentat krojačkog pomoćnika Libenyi u Beču na 18. fe- bruara 1853.) imao je i koji ugodni čas, Na 24. aprila 1854. izabere za drugaricu svoga života princesu Elizabetu, vojvotkinju bavarsku. Mir, sloga i ljubav porodična davala mu je svage i otpora u nezgodama, koje su ga neprestano pratile. Godine 1859. Sardinija skupa s carem Na- poleonom Ill. navijesti Austriji rat. Nakon smrti slavnoga Radetzkoga nije bilo više generala, koji bi je bio znao voditi iz pobjede u pobjedu. Kad je vojska počela uzmicati, preuzme vrhovnu upravu sam vladar. Kod Solferina bila se je odlučna bitka, Neustrašivi vladar bodrio je u prvim redovima pograničnu vojsku ma navalu s ovim riječima: »Naprijed hrabri momci, i ja imam kod kuće ženu i dijete«. Uza svu hrabrost vojske rat se nepovoljno svrši i Austrija morade se odreći Lom- bardije. Nadogje, kako prije spomenusmo, ne- voljni rat god, 1866. izmegju Prusije i Austrije. Čete austrijske pod vodstvom srčanog, ali nesre- tnog vojskovogje Benedikta, borile su se hrabro proti svom neprijatelju, ali lošija oprema naše infanterije, bolja jedinstvena uredba Prusa i nji- hovih saveznika (Italije), priprema njihova na taj rat već mnogo prije, oteše plodove sjajnih bita- ka kod Custozze i pod Visom. Kod Koniggratza na 3 jula bude austrijska vojska potučena. Mi- rom u Pragu na 23 avgusta istupi Austrija iz; njemačkog saveza, a sve ocijepljene njemačke državice skupi kasnije Prusija i tako se stvori sadašnja jedinstvena njemačka država. Svršićemo ovaj kratki prikaz mukutrpnog vladanja našega blagopokojnoga cara i kralja spo- menuv teške udarce sudbine u njegovom obitelj- skom životu. God. 1868 fregata »Novara« do» nese u Trst smrtne ostanke nesretnoga mu brata Maximiliiana iz Meksika. God. 1889. na 31. ja- nuara raširi se munjevitom brzinom tužna vijesto smrti jedinog mu sina, prijestolonasljednika Ru- dolfa, u lovačkom dvorcu Mayerling. Najteža kuš- nja zapade ga, kada zločinačka ruka dne 10. sep- tembra 1898. na švajcarskom tlu ugasi život an- gielu njegova života, njegovoj plemenitoj drugarici i sudionici u svim žalosnim i radosnim časovima. Ali pouzdanje u Boga, svoje narode i svoju snagu ne obori ga, već mu još više nakon svih tih nesretnih slučajeva podade jakosti, da se od sada, kada je izgubio sve svoje najmilije u obi- telji, podade radu oko boljitka svoga naroda, Sloga i jedinstvo naroda, združenih pod slavnom austrijskom krunom, bila mu je zado- voljstvo za prepaćene nevolje. Ta sloga i jedin- stvo pokazaše se u svemu svomu sjaju za vri-, jeme najteže kušnje u njegovomu životu, sada- šnjega svjetskoga rata. Vladara mučenika nestade s ovoga svijeta, ali njegov duh lebdi i lebdiće uvijeke nad oža- lošćenom Austrijom. gleda Žarkovicu i Srgi i prisustvova vojnoj smotri u Gružu. Pohodi dubrovačke crkve i samostane, | muzej, bolnicu, Lokrum itd., pa u album potpi- sivaše svoje veliko ime u hrvatskom jeziku : FRANO JOSIP. Na 30. aprila Njegovo Veličanstvo prisu- stvova porinuću broda, koji se ponosno nazivaše : »Dvauaesti Dubrovački«, a pripadaše »Dubrova- čkome Pomorskome Društvu«. Tako gruški škver primaše posjet najplemenitijega megju vladarima i zanosno pripovijedaše preuzvišenom Ćesaru, da u svome postanju gleda godinu 1525 te da s njega porinuše jak broj jedrenjača, koje poma- gahu njegovim pradjedovima u velikim ekspedi- cijama na Tunis i Alžir i Lepant pa da učestvo- vaše u okupaciji Portugala, u pacifikaciji Nizo- zemske, u s»indijskoj floti«, »nepobjedivoj ar- madi« itd., it Nije potreba napominjati, da je škver kao i cijeli Gruž bio najsvečanije okićen, baš na kra- ljevski, kako jedino Dubrovčani znadoše da pri- imaju okrunjene glave, Plemeniti Vladar pobvali prota Boža Bradičića i dopusti, da se škver na- zove njegovim preuzvišenim imenom. Iza svečanog porinuća Car pogje da vidi slikovitu Rijeku, a u veče istog dana prisustvova arč& pozorištu u Bondinu teatru, gdje se davaše ažuranićeva komedija »Milijon«. Drugog maja ostavi Njegovo Veličanstvo Du- brovnik, zahvalivši općinskoj upravi na vrlo li- jepome dočeku ovim riječima: »Po tisuću puta hva- la svoj Gospodi, na srdačnome dočeku; živo ću se sjećati, što ovo malo dana progjoh u Vašoj lijepoj domovini.« i Dr. Božo Cvjetković, Bittijskog muze u Beču Ne zo miveetaneu ijiteliščtčau. _ == Nj. Veličanstvo. Ćesar i Kralj Karlo. Dosadašnji Prijestolonasljednik, preja- sni Nadvojvoda Karlo Frano Josip, kojemu. sada po kućnim i državnim zakonima pri- pada pravo na carsku krunu, preuzeo je odmah dne 21. ov. mj. vladu u svoje ruke kao Ćesar i Kralj Karlo, te je potvrdio mi- nistarstvo D.ra Korbera, i naredio mu, da proglasi slijedeći manifest marodima Mo- narhije : . Mojim narodima! Duboko uzbugjen i potresen stojim Ja i Moj dom, stoje Moji vjerni narodi na odru plemenitoga vladara, čijim je rukama skoro kroz sedam decenija bila povjerena sudbina monarhije. Milošću Svemogućega, koja Ga u ra- nim mladenačkim godinama na prijesto po- zva, bi mu takogjer i snaga dana, da ne- pometno i nepokolebivo pored najtežih ljudskih nezgoda, do u duboku starost sa- mo za dužnosti živi, koje su mu Njegov uzvišeni vladarski poziv i vruća ljubav pre- ma Njegovim narodima propisivali. Njegova mudrost, uvigjavnost i očin- ska briga stvorile su trajne temelje mirnu zajedničkom životu i slobodnom razvitku i izvele iz teških i burnih opasnosti, kroz i kroz dobre dane, Austro-Ugarsku poslije duga i blagoslovljena vremena mira na vi- sinu moći, kojom danas u društvu sa vjer- nim saveznicima protivu neprijatelja okolo naokolo boj bije. Njegovo djelo valja nastaviti i dovr- šiti. Burno je vrijeme, u kome stupam na slavni prijesto Mojih predaka, koji Mi je Moj prejasni stric u nesmanjenu sjaju ostavio, Još nije cilj postignut, još nije slo- mljena taština neprijatelja, koji misle, da obnovom nasrtaja mogu Moju monarhiju i njezine saveznike pobijediti ili ćak uništiti. Znam, da sam jedne misli s Mojim narodima u nepokolebljivom pregnuću, iz- držati u boju, dok se ne izvojuje mir, koji osigurava opstanak Moje monarhije i za- jamčuje čvrste temelje njezina nesmetanog razvitka. o Ponosnim pouzdanjem nadam se, da: će Moja hrabra vojska, poduprta požrtvov-. nom domovinskom ljubavi Mojih naroda i u vjernom oružanom bratstvu sa saveznič- kim vojskama i nadalje pomcću milostivoga Boga odbiti sve napadaje neprijateljske i dovesti do pobjedonosnog dokončanja rata. ' Isto je tako čvrsta u Meni vjera, da će Moja monarhija, čiji se moćni položaj temelji na poveljama utvrgjenoj, a u zgo-, dama i nezgodama nanovo zapečaćenoj, nerazdvojivoj zajedničkoj sudbini obiju nje- | | nih država, izaći iz rata unutar i na izvan| očeličena i osnažena, da će Moji narodi, koji se danas, nošeni mišlju zajedničke pri- | | padnosti i duboke domovinske ljubavi, po- , žrtvovnim pregalaštvom ujedinjuju na obra- nu od spoljašnjih neprijatelja, takogjer za- jednički raditi na djelu mirnog obnovljenja i pomlagjenja, kako bi priveli obje države i monarhije i pripojene zemlje Bosnu i Her- cegovinu vremenu unutarnjeg rascvata, na- pretka, uzleta i osnaženja. Prizivajući milost nebesku i blagoslov na Me i na Moju kuću, kao i na Moje mile narode, zavjeravam Se pred Svemo- | gućim, da ću blagom, koje Mi Moji pregji ostaviše, vjerno upravljati. Sve ću činiti, da bi se strahote i žrtve ratne što brže otklonile, a teško pregorive blagodati mira Mojim narodima povratile, čim to čast Našega oružja i životni uslovi Mojih država i njihovih vjernih saveznika, te upornost naših neprijatelja budu do- puštali. Mojim ću narodima .biti pravedan i milostiv vladar, Njihove ću ustanove, slo- bode i ostala prava visoko držati i ravno- pravnost sviju brižljivo čuvati. Neprestana će Mi briga biti, moralno i duhovno do- bro Mojih naroda promicati, slobodu i red u Mojim državama štititi, te svima privred- nima članovima društva plodove časnoga rada čuvati. Kao dragocjenu baštinu Moga pretka preuzimam Ja privrženost i iskreno povje- renje, kojim su narod i kruna u našoj do- movini usko spojeni. Dao Mi ovaj amanet snage, da bih mogao dužnostima Moga i teškog vladarskog poziva od- govoriti | Prožet vjerom u nesalomljivu životnu snagu Austro-Ugarske, zadahnut iskrenom e prama Mojim narodima, voljan sam Moj život i čitavu Moju snagu staviti u službu ove visoke zadaće m. p. \ | , m p.! Sa ratišta. Balkansko ratište. _ Na macedonskoj vodili su se ove sedmice teški bojevi. Neće mi uspje- 10, da napreduje erno istočno od Č : njemačko-bugarsk e naj su Bitolj i za- uzele položi, s'rvemo od Ovdje su en- tentine naxsl: na bugarske i e čete osta- le bezušpić šue; Pe sy Na fronti Moglene odbili su Bugari srpske nasrtaje kod Babova i Tusina. Izmegju jezera Prespe i Cerne bilo je topničkih i pješadijskih pothvata bez osobite važnosti. S obje strane Var- dara i na Strumi vodila se slaba topnička paljba. Rumunjsko ratište. Naše i njemačke čete uspješno su zadnjih dana napredovale u Rumunjskoj, uza vas žestoki otpor neprijatelja. Izvojevale su na južnoj sed- mogradskoj fronti izlaz iz gorskog lanca u rumunj- sku nizinu. U bitci kod Targu-Jinla probile su jake rumunjske sile i potukle ih uz neobično krvave gubiike, Goneći Rumunje naše su čete stigle na željezničku prugu a-| va, po- tisnule neprijatelja, primakle se Krajovi i 21. o. mj. zaposjele grad Krajovu. =. Sjeverno od Campolunga bile su odbijene žestoke rumunjske navale u više navrataka. | na sedmogradskoj istočnoj fronti bio je odbijen ruski napadaj. U Dobruči uzduž Dunava vodila se je topnička borba : 1, novembra zarobljeno je u Rumunj- skoj 189 časnika, 19.338 vojnika, a oteto 26 to- pova, 17 kola municije i 72 strojne puške. Rusko ratište. - U Volhyniji bila je mjestimice živahna top- nička paljba. U ostalom slaba je bila borba na sjevernoj fronti, pa i ta bez osobite jakosti. Talijansko ratište. Ni na talijanskom ratištu nije došlo do o- sobitih dogogjaja. U dolini Vipave južno od Bilje bio je od naših zauzet jedan talijanski jarak i zarobljeno 120 vojnika. Talijanska jaka protuna- vala bila je odbijena. Zapadno ratište. Uz silnu topovsku pripremu Englezi su ku- šali prodor s obje strane rijeke Ankre, ali se pokušaj izjalovio uz velike im gubitke. Oni su samo na malo mjesta dobili na zemljištu bez vrijednosti. Nijemci su potisnuti jugozapadno od Sereca i u Grandecourtu te se nastavili u pri- pravljenim položajima. — | Francuzi su bili po- kušali ponovno da prodru u šumu St. Pierre- Vaart, ali su bili suzbijeni. — U Champagni i u području Maase bila je kadikad življa topnička djelatnost. Domaće vijesti. Austrijski ratni zajam. Supskrip- a na peti Austrijski ratni zajam počinje dne , studenoga 1916. te svršava dne 16. prosinca 1916 u 12 sati na podne. Supskripciona cijena iznosi za četrdesetgodišnji poreza prosti 5'/a% amortizacijoni državni zajam K 92:50%, za po- reza proste 5'/3% državne sE koje će biti vraćene dne 1. lipnja 1922, K 96:50%. Po- pisivanje prima i mjesna Hrvatska Pučka Šte- dionica Po peti je put, da monarhija od nas traži novčane žrtve, a nama pako ne samo patrioti- zam, već i osjećaj nepokolebive vjernosti nalaže, da se pozivu na supskripciju SRE IO u što većoj mjeri odazovemo. Dok na bojnim po- ljanama hrvatski sinovi rado i požrtvovno proli- jevaju svoju krv za Kralja i Dom, valjda će i hrvatski narod, koji je ostao na domu, rado i dragovoljno od onog što je stekao doprinijeti ratrum svrhama, da time rat naših proslavljenih ratnika podupre. | ako smo narod malen i eko- nomski slab, pouzdano se nadamo, da neće biti jeđnog, koji ne bi sve žrtvovao za čast i dobro monarhije, jer ćemo time koristiti i vlastitoj do- movini. Potpisujmo što više možemo, tim više sada, kada svi znaci jasnim glasom govore, da će po svoj prilici doskora biti konac i kraj o- vome svjetskome ratu i time i svršetak svih na- ših žrtava. Spomen-list u korist »Crvenog Mriža«. Zahtijevi kod »Crvenog Križa« nepre- stano rastu. Uprava društvene sveze morala je stoga da traži i nagje načina, da svojemu fondu namakne novih dohodaka. Pošto je pak akcija sa prodajom predmeta u korist ratnog staranja isključena, jer je to prepušteno ratnom pomoćnom uredu ć. k. mioistarstva unutarnjih posala, od- lučilo je predsjedništvo saveza austr. društva »Crvenog Križa«, da organizuje djelatnost saku- pljanja milodara putem spomen-listova. Ova bi se patriotična djelatnost imala da protegne ne samo na gralove i na varoši i selija, već tako- gjer i_na najzabitnije planinske kuće. Ova se akcija temelji ma tomu, da bi svi stanovnici naše domovine nabavili za maleni iz- nos po jedan »Spomen-list« na ova ozbiljna i teška vremena, a darak podat zato išao bi uko- rist »Crvenog Križa«, Nacrt je ovog spomen-lista vrlo um i izragjen. Izaan je u bojađisano reprodu u tri formata. Darovatelji od 50 K dobivaju ga u el formatu (35X(45 cm.), oni sa IOK u lovici alnog mana a i sa2Ku nešio g kcija što bolje uspije, treba da sva ova akcija . ki domoljub razvije što u po gra- dovima, selima itd., upozoruji na ovaj skroz PREMA i Mio na spomen >. stavi im jezicima Austrije, & toga e bi treba. navesti, u g jeziku