CRVENA HRVATSKA. | CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K & P | PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMIN PISMA | DOPISI UREDNI- ; ZAINOZEMSTVO GODIŠNJE K. 12. i PRENJSNAA ' : KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN | Ja DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU NA POILI ČETVRT PRAVA POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE | testa teta este RE O JER tutti PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU € ZA OGLASE 20 PARA PO RETK : U AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. \ UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEI ki A A PR nas, MRA AE e Br. 608. ,Bukarešt je zauzet!“ Ova mala lakonička brzojavka krije u sebi veliko značenje sa svakog gledišta. Po- najprije nas obuzimlje nekako čuvstvo izne- nagjenja. Je li moguće, pitamo sami se- be, da se tako brzim tempom čisti Dobruča, probijaju goroviti klanci, prelazi <Dunav-ri- jeka, osvajaju razne tvrgjave, te da se u bijeg natjerava čitava jedna vojska, i osvaja najplodnija žitnica Evrope ? Bukarešt je zauzet, a još nam je u pameti živa uspomena na Nedjelju 27. Au- gusta, kad se je rumunjska vlada u Buka- reštu konačno odlučila, da napravi »šetnju u Erdelj« i da »pregazi Bugarsku«, te nas je izdajnički iza legja napala, baš kad je mislila, da smo u kritičnom položaju. Bukarešt je zauzet kroz sama tri mje- seca i malo dana rata sa Rumunjskom. Ka- ko se je brzo stanje stvari sasma promije- nilo! Rumunjska, koja je napustila svoju ko- risnu neutralnost, a zaigrala ratno kolo iz _ puke želje za što većim plijenom, mora sa- da da doživljuje poraz za porazom i da se bori za svoj opstanak. Bukarešt je zauzet iza kako je Ru- munjska napustila mudru politiku starog svog nedavno preminulog kralja Karola, koji je dobro uvidio, da je njegovoj zemlji spas i procvat u prijateljskim odnošajima sa su- sjednom Monarhijom, na koju ga sve pri- like upućuju. Mladi je pak kralj Ferdinand promijenio politički kurs svog prešasnika, nasjeo ulici pokvarenoj rubljima i šterlina- ma, te zemlju doveo do očite propasti. Bukarešt je zauzet. Koliki poraz za Ententu, koja se je od Rumunjske pomoći nadala, i toliko radila da je u rat zaputi, pak sad nema vremena da joj pošalje po- moći. Nadala se je, da će Rumunjska pre- kinuti prugu Berlin-Carigrad, te poput klina odvojiti Njemačku i našu Monarhiju od Bugarske i od turskog carstva, te nam sa- sma zatvorili istok, a kad tamo, ta se je pruga sad ojačala i put proširio. Bukarest je zauzet, o komu se znade, da je bio utvrgjen modernim utvrdam kao i Antverpen, ali značajno je i to, da su mu PRI NASTUPU NA STARO, SNAŽNO | SLAVNO PRIJESTOLJE HABZBURGOVACA NJEGOVOM APOŠTOLSKOM VELIČANSTVU ĆESARU | KRALJU KARLU IL (IV) U NAJDUBLJOJ ODANOSTI OVAJ_SONET Radost, ushit Austrijom teče, Grad' i sela vljencima se kite, Milijuni po hramovim kleče, Svom Vladaru čestitasija bite Sa svih strana velje Carevine, Ka njegovu krunisanja godu, Da nam živi Dika Domovine A na sreću svega Carstva rodu ! S Habzburg-kućom vezale nas niti Od starine ; s Njima naša sreća AS ARAN SSA SL, tvrgjave bile uperene ne proti našoj već| proti ruskoj strani, odakle mu i prijeti pra- | va propast, jer Rusija je Saturn, koji jede svoju djecu. NELSD A Lea RSS SRNA at a JŠS S Mem Ja s U DUBROVNIKU, 9. DECEMBRA 1916. mice povrvilo iz svih kotara te iz daljne okolice unutra u grad, čijim će se glavnim ulicama po podne voziti mrtvi car. Časnici i činovnici nose gala uniforme s propisanim žalobnim znacima. Pa i civilno se pučanstvo obuklo u crno ruho., RŠRAOEAMAL AN NASO NA al NSS NES DANA LJ ESSE S dla mae ES RDRA A pa Ps I a vrijeme je bilo uprava divno, carsko; sva su zvona prijestolnice zvonila, a u isto su vrijeme zvonila sva zvona po svoj monarhiji, Krenulo se prema katedrali sv. Stjepana iz dvorske ka- pele, koja je tri dana bila cilj silnomu mnoštvu, Bukarešt je zauzet, a lim dolazi u Svagdje se vide crne kokarde. Brojne korporacije | što još zadnji put htjelo pozdraviti cara, koji je ruke centralnih vlasti četvrta neprijateljska prijestolnica. Sa Bukareštom, srcem i gla-: vom Rumunjske zemlje, osvojena je i ci- jela Vlaška, bogata i žitom i stokom i iz- vorima kamenog ulja, što je u gospodar- skom pogledu od velike zamašitosti. Bukarešt je zauzet, a rumunjski kralj | doživljuje sudbinu kralja Belgije, Srbije i Crnegore, te će morati i on, da se po tu-' gjini potuca bez zemlje i vojske. Bukarešt je zauzel i taj dogogjaj pro- uzrokuje u redovima Entente još veću uz- bunu. U Engleškoj kriza u ministarstvu ; u Rusiji novi ministar gleda da vatrenim go-! vorom podigne umorenost i klonulost du- ha; u Italiji socijaliste sve to glasnije viču proti ratu i dolazi već do krvavih sukoba se vojskom ; u Grčkoj pak dogorjelo do nokata, i Grci neće više da podnose po- niženja Entente, te oružanom silom tjeraju francuske vojnike iz Atene. Uslijed toga pla- nuo je pravi gragjanski rat, a Ententa je sva u strahu, da se Grčka otvoreno ne o- krene proti njoj, pa ma izdajica Venizelos naviještao ratove, koliko i komu god htio. Bukarešt je zauzet, taj grad zabave i radosti, nazvan rad toga ,Mali Pariz“, koji je u posljednje doba doživio teških časova. Bukarešt je zauzet, upravo kad se au- strijski narodi natječu, da izraze svoja po- klonstvena čestitanja i da isprose od Sve- mogućega blagoslov novom svom cesaru i kralju Karlu, koji priuzimlje vrhovno zapo- vjedništvo nad cijelom našom vojskom. Bukarešt je zauzet! Sjajnog li uspje- ha, što smo ga milošću Božjom postigli, na putu do potpune pobjede. Tako javlja njemački car Vilim svojoj supruzi i završu- je: »Neka nas Bog i nadalje pomaga« ! | Pokop + Frana Josipa L/| Dne 30. studenoga u Beču je vladalo od rana jutra vrlo živahno gibanje. Pučanstvo četi- Poljska i Dubrovnik. Čim žicom dopre do Dubrovnika znamenita vijest o uspostavljenju kraljevine Poljske, kako bijaše milostivo (fiiučio naš viteški, blagopokojni Vladar, sporazumno sa njemačkim Carem Vili- mom!, svako je dubrovačko srce zaigralo od ve- selja, ne samo s toga, što smo i mi južno-Sla- veni u genetičnom srodstvu sa svim ostalim Sla- venima, nego još i s toga, što su i naši stari gajili veliku sklonost prema poljskim narodom, koji je zbilja to i zaslužio, te ga i svi ostali o- granci velikog slavenskog naroda takogjer po- štuju i ljube kao svog starijeg, naprednijeg, al' i doista nesretnijeg brata, Milo nam je, da se ovim plemenitim činom oživotvorila riječ velikog polj- skog političara Frana Smolke: »Moch ist Polen nicht verlohren«.? Kojemu slavenskom sinu nije poznata bo- gata poljska književnost, navlastito na pjesničkim i romantičnim djelima? Koji uglagjeni Slaven ne zna za Košjuckog, Ponjatovskog, Kopernika," za i odaslanstva, koja učestvuju na pokopu, prevu- koše svoje zastave florom. Duž cijeloga puta, što! ga zauzima žalobna povorka, gore već ulične | svjetiljke, urešene crnim florom. Radnje unutar- | njega grada zatvoriše svoje dućane. Vojništvo se | postavilo na mjesta, koja su mu označena za špalir, dok se redarstvo brine za uzdržavanje. reda. U jutro je prispio njemački nasljednik pri- jestolja, da sudjeluje kod pogrebne svečanosti. Dočekao ga je car Kario. Car i nasljednik po- | ljubiše jedan drugoga i srdačno se rukovaše. Za- | tim se odvezoše car i nasljednik automobilom u dvor, gdje se poklonio carici Ziti odmah, kada je došla. U istom posebnom vlaku došli su s nas- ljednikom prijestolja vojvoda od Braunschweig- Liineburga i vojvoda anhaltski. 1 daljnjim poseb- nim vlakom dogjoše druge kneževske ličnosti i gradski načelnik dr. Sieveking kao zastupnik Hansinih gradova (Liibeck, Bremen, Hamburg) te zastupnici onih njemačkih vladara, koji osobno | ne će sudjelovati kod ukopne svečanosti. U 10'/a sati prije podne primiše car Karlo i carica Zita u dvoru strane kneževske ličnosti koja su došle u Beč na žalobnu svečanost, a na to posebne poslanike, što su u Beč odaslani. | kada je već treći dan car na odru, vrvile su ne- pregledne mase ljudi na zadnji oproštaj. Pola- ganje vijenaca naraslo je u beskraj. U 10 s. pr. p. otpjevao je dvorski župnik Seydl »Miserere«. Na svim se oltarima govorile mise. U 1'/e sati počeo je dvorski župnik zadnji put blagosivljati tijelo prije sprovoda. Isti dan poslije podne, uz doista kneževske počasti i uz grandiozan sjaj položen je k zad- njem počinku nezaboravljeni i ljubljeni kralj Frano Josip. Sudjelovali su zastupnici saveznih i prijateljskih država i njihovih vojska, članovi | austrijskoga i ugarskoga sabora, odaslanstvo voj- ske s bojnog polja, koja je kao pomični špalir pratila mrtvo tijelo na putu do grobnice, napo- kon su pohrlili stotine hiljada od pučanstva, da se od pamtivijeka ne zna za takovo MOA! sve je to dalo sprovodu ne samo značaj pošto- vanja, što odgovara veličini i važnosti usnuloga | monarha nego je ujeduo bila izjava odanosti po- kojnomu upravljaču sudbine monarhije, gdje se je očevidno pokazala zahvalnost za njegov bla- goslovni rad i ljubav prema svojim narodima. Uz sjajne žalobne obrede krenu povorka, U svoje cvijetno doba pružala se poljska kraljevina od rijeke Odre čak do crnog mora, biva do rijeke Dona, a poglavitije joj pokrajine bijahu: Krakovska, Varšavska, Lublinska, Gali- cija, Poznanija, i t. d. Ali je, na žalost, susjedne države na više mahova, (1772, 1793, 1795) razdijele, te k sebi prisvoje sve njezino zemljište, od kojeg samoj carici ruskoj Katarini ll. pripadnu gotovo dvije trećine. Posljednji kralj bijaše Sigmund UI. (i 1569) od loze Jagelovske, koja je vladala od 1386. god. Raskomadana na troje, izmegju Ruske, Au- strije i Pruske, životarila je nesretna zemlja, iz koje se mnogi njezini sinovi iseliše tamo, amo po tugjim krajevima, dok napokon preostali sta- novnici ustadoše 1830. god.; ali, na žalost, uz svu njihovu hrabrost, ne pogje im za rukom da postignu svoj cilj i da se dovine željene slobode. S razlogom je dakle Salvandy, u životopisu So- bjeskoga, istaknuo kobni udes plemenitog i ju- načkog naroda poljskog ovim riječima: Poljaci bijahu jedini ratoborni narod na svijetu, kojemu ni rat, nit' slavodobiće ne pružiše nikada ni do- 'Ragusa“. Spalato, 1891-92. Da će naša slava sve to veća: braću Kochanowski, Miskijevića, Sobjeskog, i t. d. s sve to jače rasti", "a bitka, ni mira“. Jer starine to su silni hrasti, , eo: Mein PA vata Stari Dubrovčani, premda nijesu bili u ma Dr. Božo Cvjetković, | * Kopemik bijaše kanonik i učenjak, koji postavi naše kakvom odnošaju s poljskom kraljevinom, ipak prolesor | član-dopisnik zusca tčmaivo “moje prestije, 1 tim se sruši sanirjei 1| su: iz vlastite svoje kovnice i na svoju korist tu- € k. sustrijskog muzeja u Beču.! krivi plolomejski sustav. rali u svijet, osim svojih novaca, još i neke sre- < s = Y s tamo bio položen. U stolnoj je crkvi bečki Nad- biskup blagosovio mrtvo tijelo, na što je tijelo poneseno na zadnji počinak u kapucinskoj kripti. Put je vodio kroz Hofburg, kroz dvostruk ljudski zid ; ljudi su se postavili iza špalira, što ga je pravilo vojništvo i ratna društva. Prozori su kuća usput bili bogato urešeni žalobnim zna- , cima, te su hiljade ljudi (na njima stajale; ne- pregledna je množina otkrivene glave i duboko ganuta pozdravljala mrtvoga cara na prolazu. Kondukt je išao većim dijelom preko Ring- strasse — tvorevine pokojnoga cara, — koja je sa svojim sjajnim palačama svjedok, kako je po- kojni car promicao umjetnost, trgovinu i obrt; zatim se je išlo preko obale Frana Josipa i Ro- tenturmstrasse prema stolnoj Crkvi. Na Ringstras- se se je postavio dug niz neaktivnih generala i časnika bečke garnizone, koji ovaj dan nemaju službe, sve od ;'spomenika Marije Terezije pak do ratnog ministarstva, da iskaže zadnju počast vrhovnom ratnom gospodaru, što se za uvijek : od njih dijeli. Megjutim su u žalobnim zracima okićenu katedralu sv. Stjepana prispjeli rogjaci i prijate- lji iz kneževskih kuća, nadalje posebni izaslanici diplomatskoga zbora, zajednički ministri, članovi austrijskoga i ugarskoga ministarstva, dvorski činovnici, tajni savjetnici, predsjedništva i članovi austrijskoga i ugarskoga parlamenta; vrhovni poglavice i gradska zastupstva Beča i Budim- pešte. Malo pred 3 sata iza podne prispješe kralj Karlo i kraljica Zita, a onda iza toga i sprovod. Kardinal knez-nadbiskup Piffl čekao je lijes uz veliku asistenciju pred vratima prvostolnice ; lijes su skinuli s mrtvačkih kola i odnijeli u cr- kvu, gdje ga je kardinal blagoslovio. Iza toga se žalobna povorka uputila prema kapucinskoj crkvi. Pokojnoga su monarha sada na zadnjem njegovom putu pratili odmah iza mrtvačkih kola kralj Karlo i kraljica Zita, strani vladari, te osteli članovi carske kuće s pratnjom, izvanjski poseb- ni izaslanici i časnička odaslanstva, te izaslanstva austro-ugarskih pukovnija, kojima je Frano Josip bio vlasnik. U kapucinskoj je crkvi lijes još jednom bla- goslovljen, na što je snesen u grobnicu, a pratili su ga pri tom kralj Karlo i prvi vrhovni dvorski meštar knez Montenuovo, te dva kneževska ko- mornika ; ostali su članovi carske kuće i učesni- ci zaostali u najdubljoj boli u crkvenoj lagji. lg8 brene komade, navlastito takozvane Baphe ili Al tiluke s poprsjem Sigismunda IIl., koji je vladao od g. 1587. do 1692. god.* Takogjer rek bi, da su kovali još i poljske talijere Aslame, ili Ar- slane, pak i četvrtinu od ovog novca, pod ime- nom Krupi,“ ali stalno se ne zna, da li su to radili usljed uovlašćenja s poljske strane, ili su tako postupali kriomice, te patvarali pomenute novce, kao što je u ono doba bio zloupotrebljeni običaj kod mnogo drugih država, tako da Dante prekori Raškog kralja: . . . »quel di Rascia »Che male aggiusta il conio di Vinegia«*. U kakvoj su pak cijeni Dubrovčani držali braću Poljake, nek nam bude dokazom sjajai do- ček, što oni prirediše izbornom knezu Vilne Gjor- gju Radzwillu, koji god. 1775., hodeći put Cari- grada, progje preko Dubrovnika, gdje bi pozdra- vljen posebnim govorom od dvojice senatura na- ročito im i za to poslatim do Gruža u gala-odijelu, jer su naša vlastela dolaz u grad $ Ovog vladara nazivlje naš veliki pjesnik Gundullć ,$i- smanom «, iz Švedskog koljena Vaza. Drugi ga pilu >Žig: i «4 4 Upor. Paolo Rešetar: La zecca della repubblica .di Ce s nespretnim iz Raše, Te groš Vnetski ne zna patvoriti , (Pal ox RAAR »Divna Gium ca prevod od F. T x a x (a ić: + in * s \ \ \se e