iamo. . a. U ME Moe | UUDIUVIIJIEODE PIOIUPI U SGJELINČAE. TIJSKU, 18, MIHO Z1UVOICCI VOJIROJ OPICZAIIOOU TG JČDICIJIKA |([ o _£AL a5. im u AJ 0 maii PRAVA ENA HRVA Na LaHjanSkOJ IC KIŠNOM VisNAIM aetillarti. SKA Y b: T CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 8 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA VO GODIŠNJE K. 12 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU ReaL ja ma tita U. Br. 609.. Mir na vidiku ? Jače od svih drugih vijesti ugodno nas je iznenadio glas prošlog utorka u ve- če, da su centralne vlasti ponudile mir svim svojim. neprijateljima, e da već jednom pre- stane ovo strašno i do sada nečuveno kla- nje i krvoproliće: Na prvi mah nije se dalo razabrati, o čemu se baš radi. Neki su mislili ne samo u našem gradu, već kako čitamo i u Beču, da je mir već gotova stvar, ili da je veoma blizu dok se _iz opširnog. brzojava nije doznalo - pravo. stanje - stvari; naime, da je u , bečkom.. kabinetu sazrela misao, da- kako u potpunom sporazumu sa vladarima naših saveznika, da'se svim neprijateljima učine ponude za opći mir. Ovaj kcrak. centralnih vlasti veoma je značajan i odlučan, a ujedno razborit i ve- likodušan. U času, kad se njihove vojske kite lovorom najljepših i najkorisnijih: po- bjeda u bogatoj Rumunjskoj, gdje nalaze obilje svakog blaga Božijega, one prve pružaju pomirnicu ruku, pripravne da i ne iskoriste svoj sadanji povoljni položaj. Dok su naši neprijatelji neprestauo na- glasivali rat do- istrage, borbu do zadnjeg čovjeka i svoju nadu postavljali u zadnju šterlinu, dotle su se vlasti četvornog save- za uvijek iskazivale pripravnim za mirno riješenje spora, a sad evo i djelom poka- zuju, da ih ne vodi ni mržnja ni osveta ni pohlepa za osvajanjem ni grabež tugje- ga, već da su. se. latili mača jedino, da o- čuvaju svoj opstanak, koji im je bio ugro- žen, jer je kod naših neprijatelja bilo na dnevnom redu i uništenje naše države i raskomadanje Njemačke, , otimanje za Ca- rigrad i Dardanele, i pregaženje Bugarske. Ovaj prvi i kompetentni korak miru pobudio je najveću senzaciju kod svih lju- di dobre volje; svak to smatra historičkim dogogjajem, usobitim . činom, znakom ja- kosti i čovjekoljublja centralnih vlasti, te je ne samo u zemljama našim i naših savez- nika, već. i kod neutralnih naroda proizveo Konavli. ' (Geogratijsko-historička crtica). Napisao Prof. Dr. Božo Cvjetković. Konavli (Kava., Canale) su plodna i kli- matski vrlo ugodna primorska zemlja, koja osje- kom od četiri geografijske milje u duljini teče od Župske drš&ge blizu Cavtata sve do ulaza u boko-kotorski fjord; širina joj iznosi preko 2 kilometra;i sačinjava pravu dugodolinu, kojih je bilo, u osučnom broju u pretpovijesno doba u današnjoj Dalmaciji. Dok. je većina bivših dal- matinskih. dugodolina dospjela sekularnim poni- ranjem kopna pod morski niveau, stvorivši silne kanale,, konavosko polje ostade nad morskom razinom ; sa strane od Dubrovnika obrani ga, tako reći, njeka vrsta kamenog hrbata, a od Boke- kotorske dosta dobro izraženo humlje. Tako po- dina konavoske dugodoline stoji još 50—60 m nad morskom površinom, Prema tome Konavli su plosno-komutinsko, zavalje; .ovo se diže po- strance. na sjeveru do osječno 700—800 m vi- sokog okrajka plateau-a Sniježnice (Mons Cad- maeus), koja opet udara u visinu od 1234 m; sbunjenom svijetu opet mir povrate. Tim su saa IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ RJ A at U DUBROVNIKU, 16. DECEMBRA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU STOJI 20 PARA. 1916. duboki dojam i naišao na najljepši odaziv.| stov na zemlji — koji prvi pruži neprijate- Sad se pak svak pita i neustrpljivo če- ljima svojim ruku pomirnicu«. A taj blago- ka, što će na to naši neprijatelji. Mogu li i smiju li takovu ponudu naprosto odbiti ili će stupiti u pregovore, pak k kav će od- govor dati. Pitanje je jošte, hoće li vlasti Entente pri tome složno istupiti, držeći se Londonskog ugovora, za kojeg se nezna, da li su ga sve vlasti potpisale, i prema komu ne smiju posebno raditi o miru. Istaknuti je, da se baš ovih odlučnih dana odigravaju velike promjene u vanjskoj politici. Ministarstva padaju, a novi ministri Entente kao da se natječu, ko će da drži ratoborniji govor. | tako se oštre dva pro- tivna pravca, dvije oprečne struje : kod Enten- te još se huška na dalnje prolijevanje krvi, dok Centralne vlasti usred sjajnih pobjeda naglasuju pitanje mira i čine prvi korak. Ratoborne engleške novine kušaju sve moguće, da se ovo pitanje mira ne bi oz- biljno u pretres uzelo, ali da li tako misle i engleški odlučujući faktori, da li tako mi- sli i Francuska i Rusija i Italija, gdje su već svuda siti i presiti rata, to je opet novo pi- tanje. Jedno ipak stoji. Centralne su vlasti učinile sa svoje strane sve moguće, da uz- opravdane i pred Bogom i pred svijetom i nijesu odgovorne, ako neprijateljske vlasti uzhtiju da nastave sa ovim strašnim krvo- prolićem. Sva odgovornost pasti će na njih. Teško se je sprijateljiti s pomišlju, da bi ipak do toga moglo doći. Ovaj su svoj korak centralne vlasti po- sebnom notom dostavile i sv. Stolici, neka bi Papa, otac svih kršćana, taj pravi neu- tralac, mogao započeti svojom mirovnom akcijom, što On kao »angjeo. mira« toli vruće želi. Značajno je, da je ovaj mironosni po- ticaj potekao od našeg Vladara, .Ni. Veli- čanstva Karla, koji hoće da slijedi u tom miroljubive stope svoga velikog prešasnika, blagopok. Frana Josipa |. »Blagoslovljen onaj Vladar, — tako vapi Namjesnik Isuk:- hercegovačkog plateau-a Bijelotine, što je opet slov zaslužuje i želi naš premilostivi novi Vladar, kad u zapovjedi svojoj hrabroj voj- sci kaže : »Molim Svemogućega, da bi On ovaj korak svojim blagoslovom popratio !« Pothvati centralnih vlasti za mir. Službeno se javlja iz Beča, 12. decembra : Kad je ono ljeti god. 1914. već bila iscr- pljena strpljivost Austro-Ugarske čitavim nizom izazivanja i prijetnja, koje su se neprekidno na- stavljale i sve to bezobzirnije bivale, i kad se monarhija, poslije gotovo 50 godina neprekinu- tog mira, našla prisiljena, da se lati mača, ni- jesu je na tu tešku odluku nagnali ni kojekakvi navalni planovi ni osvajalačke namjere, već jedino gorki nalog samoobrane. Zadaća i svrha monar- hije u današnjem ratu bila je ta, da obrani svoj opstanak i da se u budućnosti obezbijedi od ta- kovih pakosnih atentata neprijateljskih joj susjeda. Skupa sa svojim saveznicima, prokušanim u vjernome bratstvu oružja, austro-ugarska je vojska i flota, boreći se i krv prolijevajući, ali takogjer i naprijed jurišajući i pobjegjujući, pos- tigla obilnih uspjeha te je protivničke namjere izjalovila. Četvorni savez nije samo pobrao ne- pregledan niz pobjeda, već on takogjer drži u rukama prostrane neprijateljske krajeve. Njegovu neslomivu snagu nedavno je osjetio i posljednji njegov izdajnički protivnik. MNepokolebiva je i tvrdokorna otporna volja njegova stanovništva, Neprijatelji ne mogu se nikad tome nadati da će pobijediti i razbiti taj savez sila. Nikada im ne će uspjeti, mjerama blokade i izgladnji- vanja, da ga natjeraju da poklekne. Njihove rat- ne svrhe, kojima se eto u trećoj godini rata ni- jesu još približili, pokazaće se vremenom kao potpuno nedostižive. | za to uzalud i bez koristi neprijatelj nastavlja rat. Naprotiv sile četvornog saveza s uspjehom su radile za svoje svrhe, biva da se obrane od navale, već od dugo vremena zasnovane i do- govorene, na njihov opstanak i integritet i da steku realnih jamstva, ese ne će više ponavljati takova ugroženja njihova života i njihova mirnog razvoja, pa se neće više dati maći sa osnove njihove egsistencije, obezbijegjene stečenim us- pjesima. Nastavak ovog ubilačkog rata, u kome protivnik može doduše još mnogo štošta uništiti, ali — po odlučnom pouzdanju četvornog saveza RELAX at JE GSS NA it SE — sudbine ne može više mijenjati, nastavak to- nog tla kraška gorska kosa, koja većim dijelom | ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE N& VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU SE pri SANE SNI ga rata sve to jasnije izbija kao beskorisno uni- štavanje ljudskih života i dobara, kao nečovječ- nost, nikakovom nuždom opravdana, kao zločin- stvo prema civilizaciji. To uvjerenje i nada, da će jednaka avigjav- nost moći da prokrči sebi put i u protivničkom taboru, doveli su bečki kabinet, u potpunoj slož- nosti sa vladama saveznih sila, na dozrelu mi- sao, da pokuša otvoreno i lojalno, da se s pro- tivnicima porazgovori, kako bi se miru ugladio put. U tu je svrhu danas austro-ugarska, njema- čka, turska i bugarska vlada uputila jednaku no- tu zastupnicima onih država, kojima je povjere- na zaštita odnosnih državljana u neprijateljskim zemljana, a koji su akreditirani u odnosnim pri- jestolnicama. Te note očituju gotovost početi s protivnikom mirovne pregovore, i sadržaju mol- bu, da se putem vlade onog zastupnika ta izjava uputi odnosnim neprijateljskim državama. U isto je doba taj korak saopćen zasebnom notom zastupniku Svete Stolice. U toj se noti moli Papa, da bi se energično interesirao za tu mirovnu ponudu. Jednako je saopćena demarša zastupnicima ostalih neutralnih država, ovjerovljenim u četiri prijestolnice, s mol- bom da o tome obavijeste svoje vlade. Austro-Ugarska i njezini saveznici dali su brzim korakom ponovni i odlučni dokaz svoje miroljubivosti. Sad je red na protivnicima, da pred čitavim svijetom posvjedoče svoje mišljenje. Na četvorni savez pak — kakav mu drago bio rezuitat njegova prijedloga —- neće ni pred su- dom njegovih naroda pasti nikakva odgovornost za nastavak rata, ako na to bude možda prisiljen. Nota u prijevodu glasi : Najstrahovitiji rat, što ga je povijest ikada doživila, bijesni ima skoro dvije godine i pd u velikom dijelu svijeta. Ova katastrofa, koju nije mogla da sudrži zajednička tisućgodišnja civili- zacija, pogagja čovječanstvo u njegovim najdra- gocjenijim stečevinama. Ova katastrofa prijeti da pretvori u ruševine duševni i materijalni napre- dak, koji je Evropi bio na ponos u početku dva- desetog stoljeća. Austro-Ugarska i njezine saveznice Njema- čka, Bugarska i Turska su u ovoj borbi pokaza- le svoju nesavladivu snagu. One su izvojevale silne uspjehe nad svojim protivnicima, koji su bili nadmoćniji i brojem i ratnim materijalom. Njihovi se redovi nepokolebivo odupiru ponov- nim napadajima vojski njihovih neprijatelja. Naj- aoviji napadaj na Balkanu je slomljen brzo i pobjedonosno. Zadnji dogogjaji dokazuju, da se njihova snaga ne može slomiti, sve kad bi rat i Zvekovice naprama Cavtatu, Ljuta ponire i dos- zapadna položina visoko-gorskog sljemena, koje | sastoji od krede, ali na strani prama flišu od! pjevši u takovu dubljinu, u kojoj ne može više udara južno od Orjena. Konavli se ovamo sve, eocenskih miliolidnih, alveolinskih i numulitnih ponirati, giblje se u vodoravnom smjeru prema većma stišću (pa udaraju preko jednog niskog vapnenaca. Granicu prama flišu čine raspucani sedla u takogjer usku dolinu Sutorine, koja is- kače nad morskom površinom do 148 m. Konavli su vrlo zanimivi u pogledu geolo- gijskih studija našega Krša. Kako je to lijepo ispitao Dr. Rikard Schubert u svome djelu »Ge- ologija Dalmacije«, »kredni i eocenski vapnenci brazde u zaljevu od Župe (Valle di Breno) pod more ; fliški lapori slijede, ako i češće pokriveni dolomitnim, vapnenim kršjem i kršnicima, po- dnožje trias-dolomita kroz Župu do Plata. Izmegju Plata i Oboda nastupaju ovi dolomiti većim di- jelom neposredno uz more, a tek od Oboda dalje položeni su opet pred podnožjem ovih 'trias i jura naslaga, koje se protežu sve do Ercegnovog, fliški lapori. Oni sastavljaju sjeveroistočne obronke Konavala i Sutorine i razlikuju se od ostalih eocenskih, krednih i starijih vapnenih i dolomit- nih predjela tim, što su prekriveni raznim kul- turama. No Konavli nijesu samo laporasti predjel fliša nego odgovaraju djelomice području poni- ranja eocenskih i krednih naslaga izmegju Cav- tata i Boke. Konavli poplavljuje osobito bujica Ljuta i neka druga vrela, koja izviru na granici izmegju fliša i dolomita, a vjerojstno sudjeluje | kod toga djelomice takogjer kraška voda te. meljnica. S jugoistoka graniči o zonu filiša i:kultur- lapori ša kremenom, dakle slično kao na Mari- | janu kod Splita. | Cavtat stoji na lomitima, koji su nastavak onih od Dubrovnika. Nalazimo ovdje naslage vapnenca, koji padaju pod malim kutom prama sjeveroistoku pa su di“ jelomice značajno razvijene kao svijetlosmegji vapnenci, djelomice pako nalikuju stanovitim, tvrdim naslagama fliša (podavaju onda vrlo do- bar gragjevni kamen), ili su laporasti i puni mi- liolida. Uz ove okamenine nalazimo ovdje često takogjer rudiste i aprikardijama nalične školjke. I u pogledu veoma interesantne hidrogra- fije Krša zaslužuju Konavli specijalnu pažnju. Tu se susrećemo sa terenskim odjeljcima glina- ste i kremenaste naravi, koji ne propuštaju vodu i ona je prisiljena, da nadzemno otiče; ali do- laze i vapnenački predjeli pa vode otapaju vap- nenac, a pošto je ovaj uslijed boranja raspucan, to se ove pukotine djelovanjem vode sve više raširuju pa hidrometeore kroz njih poniru i pod- zemno otiču. Ovo je slučaj sa bujicom Ljutom, koja izvire kod sela u Konavlima na slazu plateau-a Sniježnice ; privivši više subujica protječe Ljuta pod imenom Kopačica i tok konavosko zavalje u sjevero-zapadnom toku. krednim vapnencima i do-| Udarivši o kameni hrbat što se uzdigao kod moru. Ova voda temeljnica dolazi opet na ogled u Šipunu na cavtatskome poluotoku i odatle u mnogobrojnim pukotinama otiče k moru. Ovo oticanje nije jako, jer je jasno, da zbog trenja i drugih zapreka ove vode mnogo sporije teku no na površini tvrđe zemljine kore. Vrlo su dolični učenom. ispitivanju kona- voski jazovi ili ponori, jame, koji gutaju silnu vodu, kad navali na polje i poplavi ga ; ovi su nastali pritjecanjem i oticanjem nadzemnih i pod- zemnih voda. Ovakovo kolanje vode jako raširi prije slabo vidljive pukotinice zemljine površine. »Ove špilje i ponori, iz kojih za poplave izlazi voda, a poslije poplave opet u njima ponire, zanimale su oduvijek stanovnike i posjetnike o: nih krajeva, Iz rečenog je jasno, da jedan te isti ponor ili ždrijelo može jedamput vodu izbaci- vati, a drugiput gutati«. Što je konavosko polje izloženo jakim po- plavama: to je uzrokom, da put teče visoko na sjevero-zapadnom brdnom slazu pa da na slazu leže takogjer sva sela. Poradi silne plodnosti konsvoskog zavalja sela su i varoši tako mno- gobrojni, da od svega stanovništva, te potpada pod sud cavtatskog sudskog stola, otpada na samo zavalje 677% i ako ovo čini po prilici samo jednu trećinu areje cijelog sudskog o- kružja. (Nastavit će se.) «