CRVENA HRVATSK CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 RSS RE SSINJS SS PRAVA NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Br. 614. Hrvati u očima Ententa, ta »zaštitnica« malenih naroda, u svom odgovoru na mirovnu notu ame- | . ričkog presjednika Wilsona traži izmegju ostaloga i »oslobogjenje Slavena, Čeha i/ Slovaka ispod tugjeg gospostva.« Ova je stavka malo nejasna, u sebi dosta smiješ- na, a za Hrvate puno značajna. Nejasna je, što Ententa zapravo misli pod »Slavene«. Zar sve slavenske narode, pa čemu onda ponapose isticati Čehe i Slo- vake? Razumijeva li pod »Slavene«, Slo- vene ili Slovence, onda ostaju ispušteni iz njezine velikodušne brige jedini Hrvati. Bilo kako bilo, upadno je i značajno, da se nije udostojala spomenuti Hrvate. Na ovakovu, kako piše »Narodna Po- litika«, nekvalificiranu drskost, češki narod bezodvlačno i najenergičnije prosvjeduje i zagovor Eatentin odbija spontanim gnje- vom, jer češki narod već od stoljeća živi u neuzdrmanoj zajednici sa ostalim raro- dima Monarhije, pod žezlom prejasne di- nastije Habzburgovaca. I češki je narod toli jako napredovao u svakom pogledu, da mu je teško premca naći. Zar se dade mukotrpna Irska, koja »uživa« očinsku skrb »zaštitnice« malenih na- | post«, nije više na sjeveru, nego na jugu. | roda, ma bilo u čemu porediti sa napred- nom Českom ? A nije li smiješno, kad Ententa govori o »oslobogjenju malenih naroda ispod tu- gjeg gospodstvu«! Gdje su lrci, Poljaci, Buri, Finci, Indijanci, Arapi, Australci i to- lika druga malena plemena, što čame u najgorem ropstvu pod Engleškom, Rusi- jom i Francuskom ! A gdje je »velikodušno« postupanje Entente za vrijeme ovog rata prema slo- bodnim malenim narodima, koje je nagnala silom u rat, a onda ostavila na cjedilu ? Postupanje prema Grčkoj najjasnije o tom govori. Dok energični istup braće Čeha najra- gje begenišemo, dotle nam naravno. nije Zamjene (Ersatz). Zamjena je postala sasvim obična riječ u ovom ratu. Sve se dA zamijeniti, nadomjestiti. Na ratnom se polju gubitci nadomješćuju doknadnim pričuvama. Izgubljene prijestonice — a o tomu znadu da pričaju Petar, Nikola, Albert i Ferdinand — moraju da se nadomjeste slatko- kiselim utočišćem, a moguće da poslije rata koji od neprijateljskih vladara bude prisiljen, mješte krune nositi cilindar. Glede živežnih namirnica kobna zamjena uvedena je već odavna i potajice i očito. Mnogu od ovih zamjena u dobroj ćemo vjeri požudno proždrijeti, dočim, kad bismo znali, od čega je napravljena, bacili bismo je daleko od sebe. Kako nam lijepo izgleda najljepše slatko, tako zlatno-žuto, kako da je cijeli čopor kokoši darovao svoju produkciju jaja za nj, dočim od pravoga jaja nije bilo ni kore, kad se je slatko spravljalo. U nekoj gostionici prodavala se kokošja juha. Pun znatiželjnosti otšuljah se do kuharice i nakon mnogo ljubaznih riječi, koje sam joj iz- rekao, povjerila mi je taj tajnoviti recept : Sprav- kokoš objesi se na sunce o prozor na taj da sjena pada u lonac vrele vode, Nakon sata po prilici uspe se u vodu soli, pa- fino izrezanih ot od povrća i IZLAZI SVAKE SUBOTE ŠTVU. — ZA ZAHVALE | U DUBROVNIKU, 20. JANUARA Entente.| "imalo žao, što Ententa nije spomenula | Hrvata. Dapače Hrvati mogu da se time | ponose, da njihovu vjernost i odanost pre- ma zakonitom svom Vladaru neprijatelji ni- | jesu niti pokušali u sumnju dovesti. Ali odatle izbija na javu druga značajna činjenica. Velikodušna ,zaštitnica“ malenih naroda ne govori o »oslobogjenju« Hrvata, jer je spravna žrtvovati maleni, ali u povi- jesti slavni hrvatski narod, a sve za volju ska propaganda sa svojim jugoslavenstvom, te ga je širila po svim hrvatskim zemljama. Radilo se je o tom, da Hrvatske kao takove nestane, da Hrvati izgube svoje ime, svoju samostalnost, da zaborave na svoju | povijest, a da se sve utopi u veliko-srpsko pak pri tome još i sada ostaje. | Sva sreća te hrvatski narod nije nasjeo | onim zamamnim, sirenskim glasovima, le je navrijeme uočio pogibao, pak planuo sve- tim gnjevom proti grobarima svog imena. Dosljedno iz ovoga slijedi, gdje će Hr- vati naći obranu svoju i poštovanje svojih prava te uvaženje, koje zaslužuju. Hrvati su | na jugu Monarhije, a težište nove, jake i | moćne Austrije, kako piše gradačka »Tages- Na jugu čeka Monarhiju najveći zada- tak : riješenje balkanskog problema, a pri tom Hrvati igraju ne malu ulogu. Zato nam je sada većma no ikada potrebita politička | solidarnost, e da Hrvatskoj domovini osi- | guramo ljepše dane i još sretniju budućnost. I Odgovor Entente Wilsonu. Odgovor saveznih vlada na notu predsjed- nika Wilsona od 19. prosinca 1916. glasi: Sa- vezne vlade primile su notu, koja im je predana dne 19. prosinca prošle godine u ime vlade i Ujedinjenih Država, te su ju ispitale s pomnjom, kako to nalaže istodobno njihovo ispravno osje- ćanje za ozbiljnost časa i njihovo iskreno pri- jateljstvo za američki narod. Uopće stavljaju važnost na to, da izjave, da izrazuju svoje pri- znanje uzvišenim nazorima, kojima je američka ovakove kuharske vještine ue stoji samo u tomu, da se tim puni kesa bijednih krčmara, već i da se oskudne zalihe mesa brzo ne potroše, Imamo već i zamjenu duhanu ; da li će se pušači na to priučiti, to je njihov posao. Svakako ova uredovno data zamjena bolja je, nego, kad bi se moralo pušiti sadržinu kakvih starih ma- traca od morske trave, Kod nas je u Austriji du- han državni monopol, pa nam je stoga lako. Ali preko u Njemačkoj duhanska industrija pri- puštena je megju slobodne obrte. Tamo su već odavna prije rata u pojedinim ,tvornicama du- hana« iz želje za dobiti stvorili zamjenu. Najra- širenija i najobljubljenija je vrsta veliko i široko lišće od neke vrsti kupusa (Kohlriiben), koje je stalo koje vrijeme u jakoj duhanskoj lužini. I još to nije najlošija zamjena. Zamjena kafe već nam je odavna poznata. Ili ima još lakovijernih, koji misle, da ono piće, koje se pije u kafani, a koje je teško definirati, da je napravljeno od prave pržene kafe? Samo za kožu rekbi da nemamo zamjenć. I baš radi prevelike produkcije ovog tako potre- bitog artikla nose naše prem štodljive dame ori- jaški visoke cipele, a postolar nam načinja po- plate, koje po imogućnosti mogu da izdrže tri puna dana. Ljudi, kojim manjka uvigjavnosti, psuju radi toga i hoće da im poplati nešto dulje traju. Ali to nema smisla. Jer što bismo inače s onom silnom kožom, kad se ne bi ta tako brzo tratila ? I samo radi ovoga razloga mi imamo | skratkovječne« poplate. POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. »velike« Srbije. Za tim je išla i veliko-srp- more. | svemu je tomu kumovala Ententa, 1917. X | se stvorila liga naroda, te se tim osigurao mir | i pravda u svijetu, pak da spoznavaju sve pro- | bitke, što će ih donijeti uregjenje megjunarodnih | | odredaba za spriječavanje silovitih konflikata me- | gju narodima za stvar čovječanstva i civilizacije, | odredaba, koje moraju sadržavati i sve potrebite | sankcije, da se zajamči njihova provedba, te da | se zapriječi, da ne bi ta prividna sigurnost sglu- | žila samo u tu svrhu, da se olakote nove navale. | Razglabanje budućih utanačenja, koja bi imala osigurati trajni mir, predpostavlja prije svega po- voljno uregjenje sadašnjega konflikta. Saveznici osjećaju tim dublje, kao i američka vlada želju, da se ovaj rat čim prije završi, za koji su od- govorne centralne vlasti, koje su čovječanstvu navalile okrutne patnje, ali oni misle, da je ne- moguće već danas postignuti mir, koji im osi- gurava restituciju, zadovoljštinu i jamstva, na koja imaju pravo uslijed navale, za koju cen- tralne vlasti nose odgovornost, te koja je od is- kona baš za tim išla, da evropsko čovječanstvo uništi. Savezni narodi uvjereni su, da se ne bore za sebične interese, nego za zaštitu nezavisnosti naroda, prava i čovječanstva. Saveznici su po- svema jasni glede gubitaka i boli, što ih rat za- daje neutralcima i zaraćenima, te ih oni žale, ali oni odklanjaju odgovornost za njih, jer oni rata nijesu na nikakav način hotjeli ili izazvali, te se trude da ublaže njegove štete, u koliko se to može složiti sa neumoljivim zahtjevima o- brane od nasilja i zamka neprijatelja. Sa zado- voijstvom uzimaju do znanja, da američko sa- općenje nije na nikakav način po svom postanku u ikakovom savezu sa onim centralnim vlastima, koje je 10. prosinca predano od vlade Ujedinje- nih Država. Mi ne dvojimo o odluci američke vlade ugnuti se i istoj prividnosti, kao da mo- ralno potpomažu odgovornoga začetnika rata. Savezne vlade drže svojom dužnošću, izjaviti se vrlo prijateljski, ali i vrlo jasno proti izjednače- | nju, koje počiva na otvorenoj izjavi centralnih | vlasti, te stoji u direktnom protuslovlju sa oči- tim stanjem stvari, koli pogledom na odgovor- nost prošlosti, toli pogledom na jamstva u bu- dućnosti. Presjednik Wilson sigurno ne kani spo- menuti i to, tome se i pridružiti. Jedna historič- ka činjenica sada je čvrsto uglavljena: Da osi- guraju svoju premoć u Evropi i svoje gospodar- stveno gospostvo u cijelom svijetu, raspirile su centralne vlasti rat. Njemačka pokazala je svojim navještenjem rata i bezodvlačnom povrijedom belgijske i luksemburške nezavisnosti i prava malih naroda. Čim se je dalje konflikt razvijao, nota prožeta, da se pridružuju osnovi, neka i | I I Jedna od rajinteresantnijih zamjena jest ona glede naše novčarke. Prije kad bi domaćica išla na trg, nosila bi u ruci nešto sitno, što se zvalo' novčarka, a o ruci bi imala obješenu veliku torbu, koju bi nakrcala i prekrcala, te bi je jedva doma | vukla. | Sada je baš obratno, Sad bi se moglo — samo ko ima — ponijeti sobom punu torbu novaca, a ono što si kupio, mogao bi staviti u mali špag. — Ali mi ćemo se ipak održati. Samo kad bismo znali, da su svi državni gragjani u tomu jednaki! Ne bi smio n, pr. je- dan jesti masne pečenke, a drugi lizati kosti. Jer je ovo posljednje malo neugodno. Brzo ćemo biti gotovi sa »zamjenama« po- gotovo kad su nam neprijatelji odbili našu po- štenu želju za mirom. Ali hoće li se neprijate- ljima dopasti naša zamjena, koju im sada nu- dimo — mješte ruke pomirnice srđitu pest — o tomu smo već sada na čistu. Jer sada će se sklo- piti snažna, nacionalna zamjena, gdje će se do- sadašnje naknadne pričuve pomaknuti na frontu, a unutrašnjost — puk u svim svojim slojevima — postaće naknadna pričuva. A takovoj zamjeni ne će naši neprijatelji moći da odole, pa sve da im usta pjene od naj- bombastičnijih fraza. Naša zamjena za riječi jesu čini ! A s tim ćemo pobijediti ! »Das Neueste im Bilde«. RER em GT RI AJ PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20" PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEF NEPRIMAJU $E u a Mita A atntise sr - God. XII. sve to više postajalo je držanje centralnih vlasti i njihovih saveznika trajnim ruglom na čovje- čanstvo i civilizaciju. Zar je potrebito podsjetiti na grozote, koje su popratile provalu u Belgiju i Srbiju? Bezobzimu upravu zaposjednutih ze- malja, mrcvarene stotine hiljada bezazlenih Jer- mena, barbarštine proti pučanstvu Sirije, mno- gobrojne navale na otvorene gradove, razaranje poštanskih parobroda i trgovačkih brodova pod neutralnom zastavom od podimornica, okrutan postupak sa ratnim sužnjevima, juridička umor- stva počinjena na miss Cavell i kapetanu Fryattu, odvlačenje civilnoga pučanstva u ropstvo itd., smaknuće Parvillea i niz zločina, koji su počinili bez obzira na općenito negodovanje — sve to tumači presjedniku Wilsonu posvema prosvjed saveznika. Ovi mniju, da nota, koja je predana Ujedinjenim Državama kao odgovor na njemačku notu, odgovara na pitanja stavljena od američke vlade, te da predstavlja prema vlastitoj izreci te vlade otvorenu izjavu pogledom na uvjete, pod kojima bi se rat mogao svršiti. Presjednik želi jošte više. On želi, da zaraćeni otvoreno navedu ciljeve, koje stavljaju kod nastavka rata. Sa- veznici mogu bez poteškoće odgovorit na te zah- tjeve. Ciljevi protumačit će se u potankostima sa svim kompensacijama i pravednim odštetama za pretrpljenu štetu samo u čas pregovora. Civilizo- vani svijet znade, da uključuju sve potrebito, u prvom redu uspostavu Belgije, Srbije i Crne Gore, te dužne im odštete, ispražnjenje zaposjednutih područja Francuske, Rusije i Rumunjske sa pra- vednom reparacijom, reorganizaciju Evrope i jam- stva za trajnu vladavinu, koja se temelji koli na poštovanju naroda i prava malih i velikih naroda, toli na teritorijalnim utanačenjima i izjavama, koje su podesne da obrane kopnene i morske granice od neopravdanih navala, povratak po- krajina i područja, koja su prije oteta savezni- cima silom ili proti volji pučanstva, oslobogjenje Talijana, Slovenaca, Rumunja, Čeha i Slovaka od tugjega gospostva, oslobogjenje naroda koji su podvrgnuti krvavoj tiraniji Turske, odstranje- nje osmanske carevine iz Evrope, jerbo je bez dvojbe tugja zapadnoj civilizaciji. Namjere Nje- gova Veličanstva ruskoga cara, pogledom na Poljsku, jasne su, te objelodanjene proklamaci- jom, koju je upravio svojim armejama, Hoće li saveznici istrgnut Evropu brutalnosti vlasti prus- koga militarizma, to se ipak razumije, da nikad nije bila njihova nakana, kako se to tvrdi, uni- štiti teri narode i ići za tim, da ih politički nestane. Što oni hoće, prije sv e osigura mira na temelju slobode i Pog i (e vjemosti prema megunarodnim dužnostima, koja provejava vladu Ujedinjenih Država. Saveznici složni u prosljegjivanju toga visoga cilja odlu- čili su svaki pojedini i svi zajedno poraditi svom svojom silom i doprinijeti sve žrtve, da dovedu borbu do slavodobitnoga kraja, o kome prema | njihovu uvjerenju ne zavisi samo njihov vlastiti spas, nego i budućnost civilizacije same. Nota Austro-Ugarske neutralnim državama. Ministar izvanjskih posala grof Otokar Czer- nin je 11. siječnja zastupnicima Saveznih Država , američkih, neutralnih vlasti te zastupniku Svete Stolice uputio notu, u kojoj austro-ugarska vlada označuje svoje shvaćanje o položaju, koji je na- stao tim, štu su neprijatelji odbili ponudu mira. Nota glasi ovako: * »Austo-ugarska je vlada imala čast, da 5. siječnja posredovanjem vlade Saveznih Država američkih primi odgovor država, koje su s njom zaraćene, na svoju notu od 12. prosinca, kojom se je ova kao i savezničke joj sile izjavila pri- pravnom za otvaranje puta mirovnim pregovorima. U sporazumu s vlađame savezničkih sila austro-ugarska vlada nije popustila, da | E neprijateljskih vlada rastanko ispita, a ovo k is. pitivanje dovelo do ovih rezultata: Pod izlikom, da je predlog četiriju savez- ničkih sila bez iskrenosti i bez ziiačenja, jateljske vlade otklanjaju to, da pristanu na ) «€ » : y . i a 4