i ure a o || E o u bod o Str. 2. dići blagostanje zemlje, Smokvin kaktus bez tr- nja i čajeva stabljika može izvrsno poslužiti za hranu marve, U južnoj Dalmaciji mogla bi us- pjevati riža. Čitava vrela bogatstva mogla bi se otkriti u ribanju, hvatanju oštriga i sabiranju spu- žava i školjaka. Takogjer bi se dala podići kul- tura svilca. Što se tiče Arbanije i Crne Gore te Herce- govine, to su ove zemlje bogate kukuruzom, du- hanom, marvom i vunom, iz česa bi se dalo dobiti ogroman imetak. Svakako je interes sviju nas, da podignemo blagostanje ovih zemalja. Ovaj rat najbolje nam je pokazao veliku važnost poljodjeljstva. Novčani zavodi, koji su dosada služili isključivo industriji, trebati bi sada oso- bitu brign uložiti u poljodjeljstvo. (»J. L.«) Naši dopisi. Iz Kotora. (G. Marko Karaman, sindak franjevačkog samostana, odlikovan.) Major »Bokeljske Mor- narice«, sindak Franjevačkog samostana, odlični gragjanin Kotora, g. Marko Karaman, bio je na 27. pr. mj. odlikovan zlatnim križem za zasluge sa ratnom dekoracijom, na vrpci vojničke kolaj- ne za hrabrost. Ovo je već drugo odlikovanje, koje resi prei g. Karamana kao franjevačkog sindaka. Ta nazad nekoliko godina, radi njego- »PRAVA CRVENA HRVATSKA« Razne vijesti, Wilsonova poslanica. Reuterov dopisni ured javlja : Wilson je u- putio poruku kongresu, u kojoj izjavljuje, da je Njemačka notom od 31. januara povukla natrag obećanja, što je Americi dala glede metoda, ko- jih će se držali u podmorničkom ratu, Stoga da je on dao nalog državnome tajniku za izvanjske poslove Lansingu, da saopći njemačkome pokli- saru grofu Bernstoriu, da su diplomatski odnosi s Njemačkom prekinuti, pa da će odmah biti na- trag pozvan američki poklisar u Berlinu, a da će se grofu Bernstorfu uručiti putne isprave. Kad bi koji američki brod ili koji američki ljudski život bio žrtvovan nemarnim prekršajem megju- | živimo n miru s njemačkom vladom. Mi jedino | želimo da očuvamo naše vog osobitog mara za franjev. samostan, bje od- likovan »Pro Ecclesia et Pontifice«. Koliko nas je radovalo prvo ovo odlikovanje, toliko nas ra- duje i ovo sadašnje. Ta sva ova g. Karaman u potpunome smislu i zasluži. Nama nije sad na pameti nizati njegove zasluge, bilo za grad Ko- tor, za »Bokeljsku Mornaricu», za vojništvo, koje mu i dodijeli ovo zadnje odlikovanje, nama je sad samo red istaknuti njegov mar za franjev. samostan prigodom ovog strašnog rata. Poznata je činjenica, da na svoje vrijeme bje evakuisana Boka a tada i redovnici iranjev. samostana mo- rali su se sa narodom iseliti. Dijeleći se oni od svojeg samostana, kome da povjere ključe crkve, biblioteke, samo stana, ako ne g. Karama- nu, svojemu sindaku ? I on to rado primi, Rado primi, a još je ragje madgledao povjerene stvari. 1 nek je bio na službu vojništvu kao major »Bo- keljske mornarice«, te je primao i otpremao sve moguće parobrode, koji su prigodom najače o- fensive dolazili u Kotor, a to uz pogibelj svo- jeg života; pa neka je imao i svojih posala, i- pak g. Karaman neprestano je pazio povjereni mu samostan. Dok su mnoge stvari po mnogim kućama ponestale, u franjevačkom samostanu, biblioteci, crkvi, sve je savjesno sačuvano. Ima- jući na pameti ovaj mar: g. Karamana, sindaka franjev. semostana, veseli nas i sa ove strane odlično odlikovanje, koje mu je dodijeljeno, te mu čestitamo. Uz odlikovanje »Pro Ecclesia et Pontifice« odlikovanje zlatnim Križem za dugo godina re- silo njegove junačke prsi! Dobri Bog i nadalje štitio njega i njegovu odličnu obitelj! — Franjevci. Iz Račišća na ot. Korčuli. (Na odlasku vrsnog činovnika.) Danas dneva 5/Il. odijelio se je od nas g. Ante Vidulić, ov- dješnji ć. k. lučki i carinarski činovnik, brat g. Iva Vidulića, ć. k. dvorskog savj., potpresjednika Pokr. Financijskog Ravnateljstva u Zadru. Ža- limo njegov odlazak, jer vrlo revan u službi i svakome pravedan. Nakon godinu i po na svoju se molbu preseljuje u Trst. Želimo mu svako dobro na novom mjestu, a držimo da će mu i nasljednik kod nas slijediti njegovo pravedno postupanje prema svakome bez iznimke, S Bogom, naš dobri Ante! — Tvoji harni Račišćani. višoj naobrazbi, naime za jedne klasičnih jezi- ka, za druge prirodnih i ekzaktnih znanosti. Od sveučilišta napokon zahtijeva, da se i ono brine ne samo za najvišu obuku već i za uzgoj, i s toga želi, da se uvedu osobite katedre za zna- nost religije, i to za potrebe slušalaca svih fa- kultati. Djela Leibnitzova, veli on, Newtonova, Mohlerova, Wisemanova, Lacordairova, Segurova, Rosminijeva, Giobertijeva i tolikih drugih uče- njaka odveć su poznata, a da bi ikoja znanost mogla smetati pravoj religiji, dok naprotiv sve znanosti primaju od nje svjetlost i sjaj, a potresi i vrtoglavice sadašnjeg vremena dokazuju prijeku potrebu, da se svuda podignu svjetionici vjere, kao sigurni putokazi u socijalnim olujama. Htio sam da istaknem ovdje dajbudi glavne nazore Pulićeve o ustroju škole, jer zasijecaju u životna pitanja javne obuke te imaju još aktu- elnu vrijednost, budući da se naša školska or- 'ganizacija, osobito srednja, još uvijek razvija i preinačuje, te su neke od Pulićevih misli bile u dosadašnjem razvitku javne obuke već oživotvo- rene, dok o nekim drugim nije još izrečena zad- nja riječ. U svezi s ocjenom nove nastavne osnove stoji kritika osobite nastavne osnove s e i je Pulića najviše zanimao, i ko oporave za gimnazijalnu obuku, narodnog prava i mačela čovječnosti (a to on, kongres, da naredi sve što je nužno, kako bi na otvorenome moru bili zaštićeni američki mornari on drži da će istim putem ići i sve neutralne vlade, pa zaključuje: »Mi ne želimo ratnog kon- | jatelji njemačkog maroda i ozbiljno želimo da pravo na slobodu, pra- vicu i nesmetano življenje. A to su osnove mira, ne rata«. Nadvojvoda Makso u Kranjskoj. Po carevu nalogu je Njegova c. k. Visost nadvojvoda Makso dneva 3 o. mj. pohodio mjesta, koja su stradala od potresa, i to Brežice, te Kr- obećao izdašnu pripomoć državnu te je predao carev dar od 15.000 K u ime potpore onim oso- bama, koje su uslijed potresa pale u nevolju. Za tim se je madvojvoda vratio u Beč. Vlada- revo saučešće u nesreći od potresa kao i to, što je car poslao nadvojvodu Maksa, silno je utje- šljivo djelovalo na žiteljstvo, koje je monarhu izrazilo osjećaje zahvalnosti. Cardiff u plamenu. Po londonskim vijestima »Matina«, izgorio je umalo čitav grad Cardiff u Walesu, gdje se nalaze najveća skladišta ugljena na svijetu. Vatra je nastala u sredini grada za vrijeme jednog or- kana, te ju nijesu mogli pogasiti. Nasljednik Rasputina. »Ruskija Vjedomiosti« donose, da je nasljed- nik Rasputina na ruskom dvoru postao moskov- ski metropolita Pitirim. On već vrši veliki upliv na ruske političce krugove. Ministri i političari posjećuju dnevno metropolita u njegovom stanu. Protopopov stoji posve pod njegovim uplivom. Tajnik Pitirima danas je najmoćniji čovjek u ru- skom carstvu, kome se klanjaju najveće ličnosti. Amundsenova ekspedicija odgogjena. Norvežanin Roald Amundsen je poznat kao smioni istraživaoc sjevernoga pola, te je i ovoga proljeća kanio poduzeti novu ekspediciju na sje- verni pol i to lagjom, dok se može, a onda u hidroplanu dalje, Kako je nedavno rekao njegov brat, ne će mu ipak biti moguće poduzeti ekspe- dicije sve do g. 1918.' Roald Amundsen se sada nalazi u Chicagu, te se pripravlja za taj izlet: kupuje opremu, mesne konserve, razne strojeve itd. Računao je, da će ga sve skupa stajati oko 500.000 nordijskih kruna (1 kruna nord. vrij. = 1,32 K austr. vr.), no uslijed ratne skupoće izaći će skoro dvostruko toliko, Eksplozija u Arhangelsku. Petrogradska agentura javlja : Admiralni sto- žer javlja 26. januara : Pri istovarivanju parobro- a to je filozofijska propajdevtika. Svoje misli o uastavnoj osnovi za ovaj predmet objelodanio je Pulić u godišnjem izvještaju dubrovačke gimna- zije goć. 1851. i ujedno obrazložio svoje nazore o učenju istoga predmeta. U ovoj raspravi, ko- joj je naslov »Propedeutica filosofica in con- fronto al piano ginnasiule«, on brani mnijenje, da se obuka o logici ne bi imala ograničiti na logiku formalnu, već da bi se imala protegnuti i na logiku realnu, pod kojim imenom on ra- zumijeva teoriju o osnovama, vrijednosti i stup- nju izvjesnosti činjenica iskustva, to jest nutrnjeg osjećanja, samosvijesti, ćutilnih osjeta, svjedočan- stva ljudskog, kao izvora znanstvenog motrenja, te je smatra potrebitom toliko za shvaćanje među- :nbne sveze činjenica, koje se priopćuju u drugim predmetima obuke, koliko kao pripravu za najviše, sveučilišne nauke, Također u po- gledu psihologije ne slaže se s nastavnom osno- vom u tome, što ova ograničuje obuku u ovom predmetu na čisto iskustveni dio psihologije, to jest na puko opisivanje i grupovanje duševnih pojava, dok bi ona imala također ispitati tijek tih pojava i s pojava zaključivati na narav subjekta koji osjeća, misli i hoće, Ovog se je stanovišta držala kasnije i većina sastavljača školskih knjiga za psihologiju, pa i sami pristaše Herbartove filozofijske škole. (Nastavlja se). Wilson, ne može da vjeruje), tad će on zamoliti i gragjani. Predsjednik Wilson veli dalje, kako , flikta s njemačkom vladom, mi smo iskreni pri da »Čeljuskina« za lomljenje leda nastala je na jednom istovarištu u Arhangelsku eksplozija i požar. Vatra se odmah razmahala u područjima onog istovarišta, pa je prouzrokovala štete u zgradama kod željezničke stanice, u nekima ma- gaz.nima, šupama i barakama. Osim »Čeljuski- na« uništen je još jedan tegleći parobrod, a pet je drugih parobroda oštećeno ; od ovih tri lako. Ranjene su 344 osobe, megju kojima i 3 časni- ka i 99 vojnika. Teško je ranjeno 39 osoba. Ni- je se još moglo konačno konstantovati, koliko ima mrtvih, ali po svoj prilici bit će ih 30. Tek su 31. januara parobrodi mogli da pri- stanu na mjesto, gdje se nesreća dogodila. Sad | se ondje vrši, kao obično iskrcavanje i ukrcavanje. | Ratni ministar general Stein o nastavku rata. Suradniku »Newyork-Worlda« izjavio je mi- nistar rata Stein slijedeće : »Mi se moramo bo- | riti do pobjedonosnog svršetka. Ovaj duh vlada \u cijeloj vojsci. Ako su naši neprijatelji mislili da je Njemačka iscrpila svoje reserve, onda se ljuto varaju. Mi radimo u najužoj vezi sa mini- strima rata naših saveznika. Mi ne podcijenju- jemo neprijatelja, već nastojimo da nagjemo nje- gove jake strane, te da ga onda potučemo.« Lažne ruske vijesti. | Iz stane ratne štampe se javlja : Petrograd- | ske su novine raširile vijest, da je u Aushiji i | Ugarskoj deportirano 400,000 Srba, te da su koncentrisani na jednom zajedničkom mjestu. | | I | I | Ova je vijest lažna. Bili su internisani takovi za | oružje sposobni Srbi, koji su bili nepouzdani ili politički sumnjivi, nu i njihov broj je kud ; šku-vas i Čatež. Nadvojvoda se je najtoplije in-| kamo manji od broja, koga donašaju ruski listovi. teresovao i najsrdačnije zauzeo za žiteljstvo, ko- | je je strašno stradalo. Nadvojvoda je stradalcima | New-York najveći grad na svijetu. Trgovinska komora u New-Yorku objeloda- i statistiku o razvoju New-Yorka ovih po- | sljednih godina. Sve su brojke u toj statistici | rekordne. Evo nekoliko primjera : Koncem godi- me 1916. broj stanovnika u New-Yorku stigao je | na »7!/2 milijuna«! U izvješću se kaže, da se u posljednje 4 godine New-York povećao za toliko duša, koliko ih ne broji ni čitav Boston ili St. | Louis. | gragjevni rad New-Yorka pokazuje re- | kordne brojke. Prosječno se svaki četvrt sata sa- gradi u New-Yorku po jedna kuća. Tvornica ima sad u New-Yorku 38.000. Te tvornice izragjuju za 3 milijarde dolara robe na godinu. Pozorišta | ima u tome jedinstvenome gradu 250, bolnica 103, | škola 553 sa 800.000 učenika, a javnih vrtova | ima 198. Svakom od tih brojka New-York je na- dobio London, koji od sada nije više prvi, već drugi najveći grad na svijetu. Domaće vijesti. Zagreb svome Kralju. Sjednica hrvatskog Sabora od 30 jan. imala je svečani hazakter. Na dnevom redu bila je zakonka osno- va o podignuću spomenika blagopokojnom hr- vatskom kralju Franu Josipu I. Rasprava je te- kla dostojanstveno, te se je čulo ozbiljnih iz- java. Govornici su bili: Dr. Krišković, grof Kul- mer, Dr. Šilović, Kempi, Dr. Prebeg, Radić, Per- šić. Zakonska osnova je primljena, a izvršenje zakona povjereno je banu. Izjava hrvatske stranke prava na poruku Wileonovu i proti odge- voru Entente. Nar. zastupnik Dr. Aleksan- dar Horvat povodom poznate poruke predsjed- nika Wilsona dao je dne 30. pr. mj. izjavu, u kojoj najodrješitije prosvjeđuje proti svake na- mjere oslobagjanja izvana, te odbija svaki tugji pokušaj umješavanja u našu nutrnju političku borbu, a potanje tumači i naglasuje državoprav- no sjedinjenje hrvatskih zemalja u okviru Mo- narhije. To on čini kao tumač širokih, radikal- nih, oporbenih velikih slojeva hrvatskoga naroda. Sličau je izjavu dao i nar. zastupnik Marko Mi- leusnić, Obe izjuve donosi u cjelosti zagrebačka »Hrvatska«. + Veliki admiral Antun Mauc. Stiže crni glas, da je ovaj vrsni, radini i požr- tvovni vogja našeg proslavljenog bojnog brodov- lja prekjučer se preselio u vječnost. Vijest o smrti ovog vrlo zaslužnog prvaka naše ratne mornarice diljem će Monarhije iza- zvati opću žalost, a nadasve u našoj pokrajini, koju je svim žarom ljubio i do u tančine bio upućen u sve njene prilike, Dobro je poznavao naš narod, kao i naš milozvučni hrvatski jezik, kojemu je svakom prilikom davao dolično mje- sto i rado njim općio. Pokoj mu vječni i trajan spomen u harnom našem narodu ! nAvotrijekoe društvo za ribar. ske obrte. Svraćamo osobitu pažnju naših otočana i primoraca na slijedeću objavu umir, ć. k. višeg nadzornika ribarstva g. Petra Lorini-a : Roditelji dječaka, iz dalmatinskog otočja i primorja, zdravih, jakih, od 15% do 16% godi- na, sasvijem normalno razvijenih, koji bi željeli da im se sinovi usposobe kao ribari na velikoj Br. 617 pučini, sa motornim brodovima modernog susla- va i opreme, a to iza odnosne teoretično-prak- lične priprave na školskom brodu, koja je pri- prava neopohno potrebita a da dječak poštine savršenim ribarom i mornarom, hoće li svoje. dobno moći da zahtijeva surazmjernu zaslužbu — neka se obrati potpisanomu, kao zastuprišku novoustrojenog Društva za ribarske obrte, koji će im dostaviti odnosne upute i priopćiti dru- štvenu okružnicu, u kojoj su nabrojeni jako po- voljni uvjeti primanja, pogodnosti i postepene zaslužbe već primljenih dječaka, kao što i ciljevi za kojima teži društvo, — Sali, 25. siječnja 1917. — Petar Lorini, umir, ć. k, nadzornik: ribarstva. Na ovo »Smotra Dalmatinska« dodaje : Do- znajemo, da se je sa najkompetentnije strane u- putila ozbiljna akcija kako bi se naš barski o- brt po širokoj pučini uputio i razvio na korist naše djece naročito upućeme i osposobljene na izveđenje modernog ribanja. Iz obavijesti što nam u ovom poslu davaju kompetentne osobe, razumijevamo, da je po sri- jedi akcija skroz privatna, koja oslanjajuć se na čisto moralnu potporu odnosnih oblasti, i pouz- : davajuć se u vlastitu silu, što joj pruža zdrava i jaka svoja organizacija, iza kako je priskrbila čitav potrebiti materijal, hoće da se osloni na četu dobro izvježbanih naših mladih sila, kojima će u skoroj budućnosti dokazati, da Ameriku i. mamo na kućnom pragu, bude li odlučne volje i spreme na racionalni rad sa strane do sad bi- jednih sinova našeg morskog žala, pod vrijeć. nim i poštenim vodstvom najbolje raspoloženih upravljača. Po okružnici, što će se poslati rodi. teljima djece, te je budu pitali, glede primanja, uredbe i uzgoja mladih ribara, očevidno je da se radi o poslu, koji zaslužuje svaku pohvalu i po- tiče na iskrenu harnost naprama pokretačima o- voga rada, koji teži za tim, da sve koristi bu. duće eksploatacije našega mora, ne pogju, kao do sada, u ruke samih tugjinaca, nego ostanu na uhar domaćeg kapitala i domaćih radnih sila. Čituljea. U Beču je dneva 30. pr. mj. preminuo naš zemljak g. Pavo J. Stražičić, ć. k. ministarstveni viši oficijal, rodom s otoka Mlje- ta, u 49.0j godini života, brat g. Nika J. Straži- čića, trgovca na Mljetu. Pokojnik, dobar čovjek i rodoljub, svojom je zauzetnom predusretljivošću dosta koristovao nadasve svojim domorodcima, koji bi se kao na svog brata obraćali. U Beču mu je bio na 2. o, mj. priregjen lijep sprovod. Pokoj mu vječni, a ucvijeljenoj porodici i | svojti naše saučešće. Opet poskupljenje duhana ? Već se pronose po novinama vijesti, da će duhan, cigari i cigarete opet poskupiti. Gradska kronika. Svečanost Sv. Vlaha. Kao što smo bili najavili, ovog se je puta, radi teških prilika, što preživljujemo, milo nam slavlje gradskog Parca obavilo samo u crkvi, bez ikakvih izvanj- skih svečanosti. Zborna Crkva Sv. Vlaha, divno urešena, bila je kroz sve dane slavlja dupkom puna na- roda. Pred crkvom su bili izvješeni svi gradski barjaci. I ako ni vrijeme nije bilo ugodno, radi kiše, ipak se je u gradu opažala prilično veća živahnost. Iz okolice je nadošlo, kao u ovo do- ba, primjereno naroda, najviše iz Župe i Rijeke dubrovačke. I naši su se otsutni sugragjani poveli za primjerom svog rodnog grada, te su izostavili ostale skupne svečanosti, a jedino zajednički pri- sustvovali svečanoj službi Božjoj. Tako n. pr. u Zadru, Spljetu, Zagrebu itd. Sv. Misa i pomen že velikog admirala Antuna Heuo<a. Neumitna smrt pokosila je jedan veliki život, istrgla nam iz na- ručaja naše slavne mornarice velikog admirala Antuna Haus-a. Gorkom vijesti ucviljena ć. k. nautička škola u Dubrovniku, da se oduži veli- koj uspomeni slavnog i dostojnog nasljednika pobjednika Tegetthoffa, odlučila je da u prisu- stvu cijelog učiteljskog zbora i učenika bude ot- čitana u zbornoj Crkvi Sv. Vlaha sv. Misa za upokoj njegove plemenite duše i to u četvrtak 15. februara u 8 sati pr. p. Poslije službe Božje držat će g. upravitelj Antun Riboli, bivši učenik velikog admirala, pomen-riječ, Pasko, Lepeš Niko. Lopižić Niko i Haklička. Zahvaljujuć im na ugodnoj uspomeni i na sjećanju, upravljamo im svesrdni pozdrav uz po- klik : Živjeli !