U brizi za svoj opstanak, kad nepri-
jatelji na lijepe nijesu htjeli, posegle su cen-
tralne vlasti za skrajnim i najtežim sred-
stvima, jer hoćeli da čim prije izvojšte mir, |
treba da neprijatelju zapriječe dovoz mu-
nicije i druge ratne opskrbe. ! tako je od |
1. ovog mjeseca djelovanje podmornica u |
punom jeku.

Kako mora da su strašne za neprija-
telje posljedice ovog pooštrenog podmor-
ničkog rata, to se još ne dade potpuno pro-
cijeniti. Imponuje svakako veliki broj pod-
mornica, koje je Njemačka opremila, a nji- |
hovo djelovanje ne može nam još biti poz- j
nato s više razloga.

Neprijatelji naime i prije ove nove faze
rata jasno su izjavili, da više neće donositi
izvješća o potopljenim brodovima, jer to po-
razno djeluje na narod. | tako su se ogra-
ničili, da konstantuju samo potopljenje onih
brodova, kojih propast nikako ne mogu sa-
kriti. Podmornice opet ne mogu da brzo
daju svoja izvješća, jer kako su opskrblje-
ne svim potrebitim stvarima za mjesec i vi-
še dana, to treba čekati, dok se povrate na
bazu svojih operacija.

Ali osim velikog broja svaki dan po-
topljenih tona, treba uzeti u račun i mnogo
veći broj brodova, koji sada neće da pu-
tuju, kao i silno poskupljenje onih, te se
udvaže na toli pogibeljan put. Ovo stavlja
neprijatelje u ne malu nepriliku, a u prvom |
je redu i najjače pogogjena Engleška, te je
tako sada rat uperen proti glavnom nepri-
jatelju i pravem uzročniku rata,

To su razumjeli i oni sinovi Engleške
u Sjevernoj Americi, koji većim dijelom
imaju u svojim rukama svu moć i bogat-
stvo, pak sad nastoje iz petnih žila da spa-
se mater-zemlju. | premda većina naroda u
Americi nije za rat, ipak nije isključeno, |
da do rata dogje. :

Wilson je prekinuo diplomatske odno- |

Pedagoški i filozofski rad |

D.ra Gjura Pulića. |
Dr. Josip Posedel. |

Prema nazorima istaknutim u ovoj ocjeni
Pulić izradi te god. 1854. kao ravnatelj zadarske
gimnazije objelodani u Milanu svoje najznatnije
djelo, filozofijsku propajdevtiku za gimnazije
s talijanskim nastavnim jezikom  (Propedeutica
fllosofica ad uso dei ginnasi), djelo trajne \ri-
jednosti, koje sadrži sve, što je mladeži najpo-
trebitije i najzgodnije iz ovoga predmeta, te bi
se i danas moglo sa korišću upotrebljavati pri
poučavanju ovog predmeta, osobito kad bi se
nešto preradilo u pogledu forme, koja je za
školsku knjigu preveć retorična, i kad bi se neki
djelovi sveli na jednostavniji, pregledniji oblik.
U gore spomenutim ocjenama bijaše Pulić
otvoreno prikazao mane nove nastavne osnove,
pokazujući, u kojem bi se pravcu ove mogle
odstraniti, ali nije pokudio osnovu u njezinoj
cjelini, pače kad je ona bila podvrgnuta pre-
:kritici u časopisu »La civilta cattolica«,
om je hrabro obrani raspravicom objelodanjenom
u programu zadarske gimnazije godine 1855.
pod naslovom »La riforma sovranamenie san-
cita dagli studi in Austria & vera-

 

0)

ž

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

 

PRAVA

CRVENA HRVATSK

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

ZA OGLASE 20 PARA PO

RER Aa E

RL NM LES ALE SSM A at

U DUBROVNIKU, (7. FEBRUARA 1917.

šaje s Njemačkom i pozvao sve neutralne + Veliki admiral A. Haus.

države, da se tom njegovom koraku pri-

druže. Ali nijedna od neutralnih država ne-

će da ga u tom slijedi, jer svako uvigja

prozirnu svrhu tog koraka. Wilson hoće da

sve neutralce privede na stranu Entente, e
da tako spasi Englešku.

da je dne 8 ov. mj., u 1 sata po noći, pre-
minuo od upale pluća zapovjednik naše ratne
mornarice, veliki admiral Antun Haus.

Kolik je to gubitak za junačku našu mor-
naricu, za cijelu našu Monarhiju, a za nas pri-
morce napose, može se pojmiti, kad se razumi-

|

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI:
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI

RSA m JE om

Ali taj manevar nije uspio, a Wilson
doživio dvostruku blamažu. Gradio se nai-
me »imironosnim angjelom«, te u ime čovječ-
nosti pozivao sve zaraćene na mirovne
pregovore, a sad evo zove mirne u rat!
Kako mu se Ententa nije odazvala na mi-
rovni, tako mu se sad neutralci neće da

je, što je bio veliki pokojnik za našu bojnu silu.

»Admiral Haus -— lijepo kaže »S. D.« _ |
bijaše uprav veliki admiral, kao vogja i stvori-
telj, kao veliki učitelj cijeloj mornarici bojnoj
primjerom i znanjem svojim. Čovjek neobično |
obdaren rijetkim prirodnim svojstvima, odlikovao |
se onim što najviše treba pravom admiralu : ši- |
rokom i dubokom naobrazbom. Dužnost mu u'

odazovu a ratni OSTI: i . _, | službi bijaše svetinja, pravičnost u sudu vodilja. |
Ni prijetnje Wilsonove Njemačkoj ni- Nije razlikovao svoje časnike i vojnike ni po ro- |
jesu imale uspjeha, jer je već iščezla svaka, du, ni po krvi, ni po jeziku ; razlikovao je samo
nada, da bi se Njemačka odrekla pooštre- | prave mornare i vojnike od nevaljalih : otud onaj
nog podmorničkog rata. silni čar, kojim je svakoga u našoj mornarici op-
U javnosti se već raspreda i o načinu | “"Jev40- Bio je pravi admiral, jer bijaše s-

#6 ovilil iša uši s Njemačkom, te se | vojnik i mornar, te megju oficirima i mornarima
ginu e m.<, svojim njegova je moralna snaga bila nadmoćna.

već drži vjerojatnim, da se Amerika neće On je za njih bio čovjek izvanredno, neizmjerno
priključiti Ententi kao saveznica, već da će. učen, bistrovidan, nepogrešiv i nepobjedljiv: svi
voditi rat s ograničenjem, kao od prilike su ga obožavali, te su slijepim povjerenjem i tvr-
Japan, a svrha joj je, da se zarati, e da! dim pouzdanjem vršili njegove naloge. Skoro
bude sudjelovala kod mirovnih pregovora | "itko nije znao, koje će biti njegove takikčne
i što više koristi za sebe izbije, a da za- tajne, ali svi su okolo njega bili tvrdo uvjereni,

: ž da će njegova taktika nadvladati vještinu kojeg
plijeni sada njemačke brodove, koji se na- | bilo neprijateljskog admirala. Takav je admiral
laze u američkim lukama.

| bio Haus«!
Poznato je, kakova je bila dosadašnja

Zahvalno će se potomstvo sjećati neprolaz-
neutralnost Sjedinjenih Država, koje su za S sro pa PRE petih. 90 i.

o . U m ratu, gdj već tri-
vrijeme cijelog rata snabdjevale Ententu. desetak i jedan mjesec čuva barjak monarhije
ratnim materijalom. Zanimivo je pak i 10, stražu na Jadranu protiv francuskih i engleških
da su neki političari došli do uvjerenja, da srednjomorskih flota, a od preko godine dana i
pravo neutralne države u sadašnjem ratu protiv cijele talijanske mornarice. Dalmacija neće
nema, jer i ako koja ne sudjeluje direktno nikada zaboraviti da njegovom budnom oku i

 

ljetopisu gimnazije trentske god. 1875. opširno
ZO da neuspjesima gimnazijske obuke nije

raaotu—

u ratu, to ipak potpomaže indirektno jed-

nu od ratujućih stranaka i njoj poklanja

svoje simpatije.

Ostaje ipak jedna neodvisna vlast, koja
sve svoje sile ulaže, da uskori mir. A to
je vlast Isukrstova Namjesnika na zemlji,
koji sve narode obuhvaća kršćanskom lju-
bavi, te moli i zaklinje, da prestane ovo

strašno krvoproliće, a zavlada ljubav i mir.

Bog usporio Njegovo nastojanje !

kriva uzgojna ni didakiična metoda, već da su
krivi nedostaci u uzgoju i naobrazbi onih, ko-
jima je povjereno njezino izvršenje, koji bi se
nedostaci mogli odstraniti jedino radikalnim pre-
ustrojstvom sveučilišnih nauka učiteljskih kandi-
data. On nalazi naime, da dok se gimnazijski
uzgoj po samoj osnovi organizacije gimnazija
temelji bitno na vjerskom uzgoju, sveučilište ne
pruža kandidatima višeg učiteljstva potrebitu višu
naobrazbu u vjerskim stvarima. Jedino pomoću
osobitih zmanstvenih vjerskih i pedagoških na-
uka moglo bi se doskočiti ovome zlu, te izgla-
diti mahnitu borbu između materije i duha, iz-
među realnosti i idealnosti, presađenu iz javnog
u gimnazijski život, a da se pri tome nipošto
ne preinači školski organizam koji postoji.
Drugi uzrok slabom uspjehu u gimnazijskoj o-
buci, na koji se i onda tužahu, Pulić nalazi u
tome, što se obuka u svim zemljama carstva
udešava po istom kalupu, bez dovoljna obzira na
posebne potrebe raznih krajeva, dok ove zahti-
jevaju uz opću metodu, koja se osniva na sve-
općim psihološkim uvjetima, također specijalne
metode, koje uzimlju u obzir osobite prilike po-
jedinih zemalja, koliko one utječu na uzgoj i
obuku. S toga on cijeni, da bi imao biti posao

pokrajinskih vlasti, da primijene opći organiza- |

cijoni uzgojni nacrt potrebama i prilikama svoje
zemlje, te u tu svihu zahtijeva za pokrajinske
vlasti širi djelokrug, e da one ne budu puki
organi kontrole iliti sindikata, ves organi (e-
meljite kritike i ocjenjivanja školskog rada.

z. 4

ti ia.

| oštrom umu, njegovoj neprestanoj neumornoj
| pažnji, njegovim mudrim odredbama duguje ta-
| ko savršenu obranu, da se maš prekomorski ne-
prijatelj i njegovi saveznici nijesu nikada za o-
vog rata usmjelili štogod ozbiljnije pokušati pro-
tiv naših obala, gdje je naš narod mogao mirno
i bezbrižno živjeti.

Veliki admiral Antun Haus rodio se 13.
juna 1851. u Tolminu, u Austr. Primorju, kao
sin jednog posjednika. Svršio je s izvrsnim us-
pjehom gimnaziju u Ljubljani, pa je stupio 1.
novembra 1869. kao privremeni pomorski kadet

 

 

Isto tako želi za upravitelje uzgojnih zavoda |
veću slobodu akcije, e da se obuka i uzgoi, ko- |
jima upravljaju, i koje su pozvani da štite od |
svake zloporabe i semovolje, ne izvrgnu u me- |
hanizam i birokratski konvencijonalizam. |

Pulić nije doduše napisao opširnih peda- |
goških djela niti stvorio kakvu osobitu pedago- |
šku teoriju, on bijaše pretežno praktičan peda-
gog koji je nastojao da svoje pedagoške nazore
oživotvori u mladeži njemu povjerenoj, pa je
na ovom polju razvio plodnu i blagoslovljenu
djelatnost u svim zavodima, koji su bili sretni
du ga imaju kao učitelja ili kao upravitelja. Ali
i ako nije napisao velikih pedagoških djela, ipak
je svoje pedagoške nazore obrazložio u mnogo-
brojnim više ili manje opširnim raspravama.
Te su rasprave gotovo sve ugledale svijetlo u
programima gimnazija, kojima je upravljao,
On lje naime izvještajima zavodskim pripisivao
osobitu znamenitost, samo je cijenio, da se ti
izvještaji ne smiju ograničiti na puko nabrajanje
događaja školskog živora, koji se uz koju malu
promjenu ponavljaju svake godine (e su više ili
wanje zajednički svim zavodima, već da moraju
biti kao autobriografije, u kojima se zavodi mo-
raju da ogledaju, kakvi bijahu kroz onu školsku
| godinu, i da na neki način izmjere sebe na tezulji
| dužnosti, e da uzmognu što bolje udesiti svoju
buduću djelatnost, A pokazao je svoj praktični
pedagoški duh i u tome, što je objelodanjivao
svoje pedagoške raspravice većinom u zavodskoj
kronici iliti ljetopisu, a ne, kako se obično čini,

 

 

ENES TN

   
   

RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

NDF

| u bojnu mornaricu. Iza mnogobrojnih pomorskih

U zadnjem smo broju javili tužnu vijest,

putovanja imenovan je g. 1873. linijskim poruč-
nikom ll. stepena, a 1885. linijskim poručnikom
I. stepena. U toj šarži bio je do godine 1886;
kao plovidbeni časnik na Nj. V. brodu »Frunds-
berg« u prekomorskoj misiji uposlen. Od godine
1886. do 1890. djelovao je linijski poručnik Haus
kao razvodni časnik i učitelj oceanografije na
pomorskoj akademiji, te je u to doba sastavio
uzorni udžbenik za oceanografiju i pomorsku
meteorologiju. Od. 1890. do 1892. sudjelovao je
na putovanju oko svijeta s Nj. V. brodom »Saida«,
pa je po tom dodijeljen na godinu dana pomor-
skom odjelu presidijalne pisarne u ratnom mi-
nistarstvu. Godine 1894. bude imenovan korvet-
nim kapetanom i upraviteljem torpedne škole na
Ni. V. brodu »Alpha«, a god. 1896. preuzeo je
zapovjedništvo tadašnjeg kazematskog broda »Te-
getthoff«, koji se sada zove »Mars«. God. 1897.
uslijedilo je njegovo imenovanje iregatnim ka-
petanom. Do g. 1898. zadržao je zapovjedništvo
torpedne škole, zatim je bio dvije godine pred-
stojnikom IV. odjela pomorsko-tehničkog odjela,
a do g. 1901. zapovjednik Ni. V. broda »Donau«.
Iza toga avansovao je do linijskog kapetana. Nj.
V. brod »Donau« sreo se 1901 u Nagasaki-u sa
oklopljenim krstašem »Carica i kraljica Marija
Terezija«, koji je pripadao c.ik. flotili, što je u
povodu bokserskog ustanka bila smještena u
istočnoj Aziji. Linijski kapetanu Haus preuzeo je
zapovjedništvo toga broda. Za velikih mornarič-
kih vježba u g. 1902. zapovijedao je Hans Nj.
V. brodom »Miramar«, na kojem se je nalazio
vrhovni dvorski stan Nj. Veličanstva. Kasnije je
postao predstojnikom presidijalne pisarne ratnog
ministarstva u odjelu za pomorstvo, a g. 1895.
imenovan je kontreadmiralom. Do g. 1907. vo.
dio je Haus zapovjedništvo pričuvnog kadera, pa
je sudjelovao kao izaslanik u drugoj haškoj mi-
rovnoj konferenciji. Do 1908. bio je adlatus luč.
kog admirala u Pulju. G. 1910. bio je zapovjed.
nik eskadre, po tom je imenovan vice-admiralom
pa je s tom šaržom bio podjedno predstojnik
pomorsko-tehničkog odbora. G. 1912. primio je
viceadmiral Haus novo osnovano mjesto pomor-
skog inspektora. Godinu dana kasnije postao je
mornaričkim zapovjednikom i šefom pomorskog
odjela u ratnom ministarstvu. Kad je planuo rat,
imenovalo ga je Nj. Veličanstvo zapovjednikom
mornarice. Za svoje osobite zasluge odlikovan je
admiral Haus redom željezne krune 1. stepena,
vojnim krrižem za zasluge s ratnom dekoracijom
1. stepena, komturskim križem reda Frana Jo-
sipa sa zvijezdom i vojnim križem za zasluge

u obliku posebnih rasprava ispred školskih vi-
jesti. Znao je naime, da ovakove rasprave raz-
dvojene od školskih vijesti pobuđuju zanimanje
jedino stručnjaka, dok ljetopis, kaono ti povjest
zavodskog života dotične godine, zanima i uči.
telje i učenike, a i šire općinstvo, te da će ovi
svi čitajući ljetopis pročitati rado i pedagoško-
didaktične misli u njemu istaknute, Ovim svojim
nazorima o zadaći i znamenitosti godišnjih izvje»
štaja dao je izraza osobito u ljetopisima gimna-
zije trentske god. 1872. i 1873. I tako opis sva-
kog vanrednog događaja u zavodskom životu
bio mu je povodom te davao zgodnu priliku, da
na spomen loga događaja nadoveže umna pe-
dagoška ili didaktična razmatranja o pitanjima,
koja su stajala u kakvoj svezi s dotičnim doga-
đajem. Opis proslave dvadesetipete obljetnice
vladanja Njegova Veličanstva Cesara Frana Josipa
na 2. Decembra 1873., kojom je prilikom profe-
sorski zbor udario svojim prinosima i miloda-
rima učenika temelj zaklađi za potpomaganje
siromašnih učenika, pruža mu priliku d& sla

međusobnu ljubav školskih drugova kao pripravu
na shvaćanje i vršenje opće kršćanske ljubavi,
dakle kao najjaču polugu javnog uzgoja. Sfo-
minjući u ljetopisu godine 1866/7. preranu smrt
profesora Ivana Krstitelja Clara i ističući njegove
vrline stavlja čitaocima pred oči sliku dobr,
marljiva i valjana učitelja, te pokazuje na ovoni
konkretnom primjeru, kakav bi imao da bude
pravi učitelj: »Bijaše sved — veli o pokojniku
vedra lica i prijaznih načina, govor mu bijele