U brizi za svoj opstanak, kad nepri- jatelji na lijepe nijesu htjeli, posegle su cen- tralne vlasti za skrajnim i najtežim sred- stvima, jer hoćeli da čim prije izvojšte mir, | treba da neprijatelju zapriječe dovoz mu- nicije i druge ratne opskrbe. ! tako je od | 1. ovog mjeseca djelovanje podmornica u | punom jeku. Kako mora da su strašne za neprija- telje posljedice ovog pooštrenog podmor- ničkog rata, to se još ne dade potpuno pro- cijeniti. Imponuje svakako veliki broj pod- mornica, koje je Njemačka opremila, a nji- | hovo djelovanje ne može nam još biti poz- j nato s više razloga. Neprijatelji naime i prije ove nove faze rata jasno su izjavili, da više neće donositi izvješća o potopljenim brodovima, jer to po- razno djeluje na narod. | tako su se ogra- ničili, da konstantuju samo potopljenje onih brodova, kojih propast nikako ne mogu sa- kriti. Podmornice opet ne mogu da brzo daju svoja izvješća, jer kako su opskrblje- ne svim potrebitim stvarima za mjesec i vi- še dana, to treba čekati, dok se povrate na bazu svojih operacija. Ali osim velikog broja svaki dan po- topljenih tona, treba uzeti u račun i mnogo veći broj brodova, koji sada neće da pu- tuju, kao i silno poskupljenje onih, te se udvaže na toli pogibeljan put. Ovo stavlja neprijatelje u ne malu nepriliku, a u prvom | je redu i najjače pogogjena Engleška, te je tako sada rat uperen proti glavnom nepri- jatelju i pravem uzročniku rata, To su razumjeli i oni sinovi Engleške u Sjevernoj Americi, koji većim dijelom imaju u svojim rukama svu moć i bogat- stvo, pak sad nastoje iz petnih žila da spa- se mater-zemlju. | premda većina naroda u Americi nije za rat, ipak nije isključeno, | da do rata dogje. : Wilson je prekinuo diplomatske odno- | Pedagoški i filozofski rad | D.ra Gjura Pulića. | Dr. Josip Posedel. | Prema nazorima istaknutim u ovoj ocjeni Pulić izradi te god. 1854. kao ravnatelj zadarske gimnazije objelodani u Milanu svoje najznatnije djelo, filozofijsku propajdevtiku za gimnazije s talijanskim nastavnim jezikom (Propedeutica fllosofica ad uso dei ginnasi), djelo trajne \ri- jednosti, koje sadrži sve, što je mladeži najpo- trebitije i najzgodnije iz ovoga predmeta, te bi se i danas moglo sa korišću upotrebljavati pri poučavanju ovog predmeta, osobito kad bi se nešto preradilo u pogledu forme, koja je za školsku knjigu preveć retorična, i kad bi se neki djelovi sveli na jednostavniji, pregledniji oblik. U gore spomenutim ocjenama bijaše Pulić otvoreno prikazao mane nove nastavne osnove, pokazujući, u kojem bi se pravcu ove mogle odstraniti, ali nije pokudio osnovu u njezinoj cjelini, pače kad je ona bila podvrgnuta pre- :kritici u časopisu »La civilta cattolica«, om je hrabro obrani raspravicom objelodanjenom u programu zadarske gimnazije godine 1855. pod naslovom »La riforma sovranamenie san- cita dagli studi in Austria & vera- 0) ž CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU PRAVA CRVENA HRVATSK IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ZA OGLASE 20 PARA PO RER Aa E RL NM LES ALE SSM A at U DUBROVNIKU, (7. FEBRUARA 1917. šaje s Njemačkom i pozvao sve neutralne + Veliki admiral A. Haus. države, da se tom njegovom koraku pri- druže. Ali nijedna od neutralnih država ne- će da ga u tom slijedi, jer svako uvigja prozirnu svrhu tog koraka. Wilson hoće da sve neutralce privede na stranu Entente, e da tako spasi Englešku. da je dne 8 ov. mj., u 1 sata po noći, pre- minuo od upale pluća zapovjednik naše ratne mornarice, veliki admiral Antun Haus. Kolik je to gubitak za junačku našu mor- naricu, za cijelu našu Monarhiju, a za nas pri- morce napose, može se pojmiti, kad se razumi- | PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI: ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI RSA m JE om Ali taj manevar nije uspio, a Wilson doživio dvostruku blamažu. Gradio se nai- me »imironosnim angjelom«, te u ime čovječ- nosti pozivao sve zaraćene na mirovne pregovore, a sad evo zove mirne u rat! Kako mu se Ententa nije odazvala na mi- rovni, tako mu se sad neutralci neće da je, što je bio veliki pokojnik za našu bojnu silu. »Admiral Haus -— lijepo kaže »S. D.« _ | bijaše uprav veliki admiral, kao vogja i stvori- telj, kao veliki učitelj cijeloj mornarici bojnoj primjerom i znanjem svojim. Čovjek neobično | obdaren rijetkim prirodnim svojstvima, odlikovao | se onim što najviše treba pravom admiralu : ši- | rokom i dubokom naobrazbom. Dužnost mu u' odazovu a ratni OSTI: i . _, | službi bijaše svetinja, pravičnost u sudu vodilja. | Ni prijetnje Wilsonove Njemačkoj ni- Nije razlikovao svoje časnike i vojnike ni po ro- | jesu imale uspjeha, jer je već iščezla svaka, du, ni po krvi, ni po jeziku ; razlikovao je samo nada, da bi se Njemačka odrekla pooštre- | prave mornare i vojnike od nevaljalih : otud onaj nog podmorničkog rata. silni čar, kojim je svakoga u našoj mornarici op- U javnosti se već raspreda i o načinu | “"Jev40- Bio je pravi admiral, jer bijaše s- #6 ovilil iša uši s Njemačkom, te se | vojnik i mornar, te megju oficirima i mornarima ginu e m.<, svojim njegova je moralna snaga bila nadmoćna. već drži vjerojatnim, da se Amerika neće On je za njih bio čovjek izvanredno, neizmjerno priključiti Ententi kao saveznica, već da će. učen, bistrovidan, nepogrešiv i nepobjedljiv: svi voditi rat s ograničenjem, kao od prilike su ga obožavali, te su slijepim povjerenjem i tvr- Japan, a svrha joj je, da se zarati, e da! dim pouzdanjem vršili njegove naloge. Skoro bude sudjelovala kod mirovnih pregovora | "itko nije znao, koje će biti njegove takikčne i što više koristi za sebe izbije, a da za- tajne, ali svi su okolo njega bili tvrdo uvjereni, : ž da će njegova taktika nadvladati vještinu kojeg plijeni sada njemačke brodove, koji se na- | bilo neprijateljskog admirala. Takav je admiral laze u američkim lukama. | bio Haus«! Poznato je, kakova je bila dosadašnja Zahvalno će se potomstvo sjećati neprolaz- neutralnost Sjedinjenih Država, koje su za S sro pa PRE petih. 90 i. o . U m ratu, gdj već tri- vrijeme cijelog rata snabdjevale Ententu. desetak i jedan mjesec čuva barjak monarhije ratnim materijalom. Zanimivo je pak i 10, stražu na Jadranu protiv francuskih i engleških da su neki političari došli do uvjerenja, da srednjomorskih flota, a od preko godine dana i pravo neutralne države u sadašnjem ratu protiv cijele talijanske mornarice. Dalmacija neće nema, jer i ako koja ne sudjeluje direktno nikada zaboraviti da njegovom budnom oku i ljetopisu gimnazije trentske god. 1875. opširno ZO da neuspjesima gimnazijske obuke nije raaotu— u ratu, to ipak potpomaže indirektno jed- nu od ratujućih stranaka i njoj poklanja svoje simpatije. Ostaje ipak jedna neodvisna vlast, koja sve svoje sile ulaže, da uskori mir. A to je vlast Isukrstova Namjesnika na zemlji, koji sve narode obuhvaća kršćanskom lju- bavi, te moli i zaklinje, da prestane ovo strašno krvoproliće, a zavlada ljubav i mir. Bog usporio Njegovo nastojanje ! kriva uzgojna ni didakiična metoda, već da su krivi nedostaci u uzgoju i naobrazbi onih, ko- jima je povjereno njezino izvršenje, koji bi se nedostaci mogli odstraniti jedino radikalnim pre- ustrojstvom sveučilišnih nauka učiteljskih kandi- data. On nalazi naime, da dok se gimnazijski uzgoj po samoj osnovi organizacije gimnazija temelji bitno na vjerskom uzgoju, sveučilište ne pruža kandidatima višeg učiteljstva potrebitu višu naobrazbu u vjerskim stvarima. Jedino pomoću osobitih zmanstvenih vjerskih i pedagoških na- uka moglo bi se doskočiti ovome zlu, te izgla- diti mahnitu borbu između materije i duha, iz- među realnosti i idealnosti, presađenu iz javnog u gimnazijski život, a da se pri tome nipošto ne preinači školski organizam koji postoji. Drugi uzrok slabom uspjehu u gimnazijskoj o- buci, na koji se i onda tužahu, Pulić nalazi u tome, što se obuka u svim zemljama carstva udešava po istom kalupu, bez dovoljna obzira na posebne potrebe raznih krajeva, dok ove zahti- jevaju uz opću metodu, koja se osniva na sve- općim psihološkim uvjetima, također specijalne metode, koje uzimlju u obzir osobite prilike po- jedinih zemalja, koliko one utječu na uzgoj i obuku. S toga on cijeni, da bi imao biti posao pokrajinskih vlasti, da primijene opći organiza- | cijoni uzgojni nacrt potrebama i prilikama svoje zemlje, te u tu svihu zahtijeva za pokrajinske vlasti širi djelokrug, e da one ne budu puki organi kontrole iliti sindikata, ves organi (e- meljite kritike i ocjenjivanja školskog rada. z. 4 ti ia. | oštrom umu, njegovoj neprestanoj neumornoj | pažnji, njegovim mudrim odredbama duguje ta- | ko savršenu obranu, da se maš prekomorski ne- prijatelj i njegovi saveznici nijesu nikada za o- vog rata usmjelili štogod ozbiljnije pokušati pro- tiv naših obala, gdje je naš narod mogao mirno i bezbrižno živjeti. Veliki admiral Antun Haus rodio se 13. juna 1851. u Tolminu, u Austr. Primorju, kao sin jednog posjednika. Svršio je s izvrsnim us- pjehom gimnaziju u Ljubljani, pa je stupio 1. novembra 1869. kao privremeni pomorski kadet Isto tako želi za upravitelje uzgojnih zavoda | veću slobodu akcije, e da se obuka i uzgoi, ko- | jima upravljaju, i koje su pozvani da štite od | svake zloporabe i semovolje, ne izvrgnu u me- | hanizam i birokratski konvencijonalizam. | Pulić nije doduše napisao opširnih peda- | goških djela niti stvorio kakvu osobitu pedago- | šku teoriju, on bijaše pretežno praktičan peda- gog koji je nastojao da svoje pedagoške nazore oživotvori u mladeži njemu povjerenoj, pa je na ovom polju razvio plodnu i blagoslovljenu djelatnost u svim zavodima, koji su bili sretni du ga imaju kao učitelja ili kao upravitelja. Ali i ako nije napisao velikih pedagoških djela, ipak je svoje pedagoške nazore obrazložio u mnogo- brojnim više ili manje opširnim raspravama. Te su rasprave gotovo sve ugledale svijetlo u programima gimnazija, kojima je upravljao, On lje naime izvještajima zavodskim pripisivao osobitu znamenitost, samo je cijenio, da se ti izvještaji ne smiju ograničiti na puko nabrajanje događaja školskog živora, koji se uz koju malu promjenu ponavljaju svake godine (e su više ili wanje zajednički svim zavodima, već da moraju biti kao autobriografije, u kojima se zavodi mo- raju da ogledaju, kakvi bijahu kroz onu školsku | godinu, i da na neki način izmjere sebe na tezulji | dužnosti, e da uzmognu što bolje udesiti svoju buduću djelatnost, A pokazao je svoj praktični pedagoški duh i u tome, što je objelodanjivao svoje pedagoške raspravice većinom u zavodskoj kronici iliti ljetopisu, a ne, kako se obično čini, ENES TN RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI NDF | u bojnu mornaricu. Iza mnogobrojnih pomorskih U zadnjem smo broju javili tužnu vijest, putovanja imenovan je g. 1873. linijskim poruč- nikom ll. stepena, a 1885. linijskim poručnikom I. stepena. U toj šarži bio je do godine 1886; kao plovidbeni časnik na Nj. V. brodu »Frunds- berg« u prekomorskoj misiji uposlen. Od godine 1886. do 1890. djelovao je linijski poručnik Haus kao razvodni časnik i učitelj oceanografije na pomorskoj akademiji, te je u to doba sastavio uzorni udžbenik za oceanografiju i pomorsku meteorologiju. Od. 1890. do 1892. sudjelovao je na putovanju oko svijeta s Nj. V. brodom »Saida«, pa je po tom dodijeljen na godinu dana pomor- skom odjelu presidijalne pisarne u ratnom mi- nistarstvu. Godine 1894. bude imenovan korvet- nim kapetanom i upraviteljem torpedne škole na Ni. V. brodu »Alpha«, a god. 1896. preuzeo je zapovjedništvo tadašnjeg kazematskog broda »Te- getthoff«, koji se sada zove »Mars«. God. 1897. uslijedilo je njegovo imenovanje iregatnim ka- petanom. Do g. 1898. zadržao je zapovjedništvo torpedne škole, zatim je bio dvije godine pred- stojnikom IV. odjela pomorsko-tehničkog odjela, a do g. 1901. zapovjednik Ni. V. broda »Donau«. Iza toga avansovao je do linijskog kapetana. Nj. V. brod »Donau« sreo se 1901 u Nagasaki-u sa oklopljenim krstašem »Carica i kraljica Marija Terezija«, koji je pripadao c.ik. flotili, što je u povodu bokserskog ustanka bila smještena u istočnoj Aziji. Linijski kapetanu Haus preuzeo je zapovjedništvo toga broda. Za velikih mornarič- kih vježba u g. 1902. zapovijedao je Hans Nj. V. brodom »Miramar«, na kojem se je nalazio vrhovni dvorski stan Nj. Veličanstva. Kasnije je postao predstojnikom presidijalne pisarne ratnog ministarstva u odjelu za pomorstvo, a g. 1895. imenovan je kontreadmiralom. Do g. 1907. vo. dio je Haus zapovjedništvo pričuvnog kadera, pa je sudjelovao kao izaslanik u drugoj haškoj mi- rovnoj konferenciji. Do 1908. bio je adlatus luč. kog admirala u Pulju. G. 1910. bio je zapovjed. nik eskadre, po tom je imenovan vice-admiralom pa je s tom šaržom bio podjedno predstojnik pomorsko-tehničkog odbora. G. 1912. primio je viceadmiral Haus novo osnovano mjesto pomor- skog inspektora. Godinu dana kasnije postao je mornaričkim zapovjednikom i šefom pomorskog odjela u ratnom ministarstvu. Kad je planuo rat, imenovalo ga je Nj. Veličanstvo zapovjednikom mornarice. Za svoje osobite zasluge odlikovan je admiral Haus redom željezne krune 1. stepena, vojnim krrižem za zasluge s ratnom dekoracijom 1. stepena, komturskim križem reda Frana Jo- sipa sa zvijezdom i vojnim križem za zasluge u obliku posebnih rasprava ispred školskih vi- jesti. Znao je naime, da ovakove rasprave raz- dvojene od školskih vijesti pobuđuju zanimanje jedino stručnjaka, dok ljetopis, kaono ti povjest zavodskog života dotične godine, zanima i uči. telje i učenike, a i šire općinstvo, te da će ovi svi čitajući ljetopis pročitati rado i pedagoško- didaktične misli u njemu istaknute, Ovim svojim nazorima o zadaći i znamenitosti godišnjih izvje» štaja dao je izraza osobito u ljetopisima gimna- zije trentske god. 1872. i 1873. I tako opis sva- kog vanrednog događaja u zavodskom životu bio mu je povodom te davao zgodnu priliku, da na spomen loga događaja nadoveže umna pe- dagoška ili didaktična razmatranja o pitanjima, koja su stajala u kakvoj svezi s dotičnim doga- đajem. Opis proslave dvadesetipete obljetnice vladanja Njegova Veličanstva Cesara Frana Josipa na 2. Decembra 1873., kojom je prilikom profe- sorski zbor udario svojim prinosima i miloda- rima učenika temelj zaklađi za potpomaganje siromašnih učenika, pruža mu priliku d& sla međusobnu ljubav školskih drugova kao pripravu na shvaćanje i vršenje opće kršćanske ljubavi, dakle kao najjaču polugu javnog uzgoja. Sfo- minjući u ljetopisu godine 1866/7. preranu smrt profesora Ivana Krstitelja Clara i ističući njegove vrline stavlja čitaocima pred oči sliku dobr, marljiva i valjana učitelja, te pokazuje na ovoni konkretnom primjeru, kakav bi imao da bude pravi učitelj: »Bijaše sved — veli o pokojniku vedra lica i prijaznih načina, govor mu bijele