| NA POILI ČETVRT GODINE SURAZM JERNO; ZA

!

 

»Nepojimanje“ !

Osvrćući 'se na sastanak za politički
* sporazum, koji se je polovinom prošlog
mjeseca -obdržavao . u Zadru, : s odobrava-
njem.cgmo popratili, postupak. Dr. Ivčevića,
kcji je..na sastanak, pozvao .prestavnike hr-
vatske i pravaške stranke i istaknuli, da
neznamo, e da li bi.se imalo voditi računa
o drugim strankama - u pokrajini . umjetno
stvorenim i neprirodnim, kao »talijanaškoj«,
»srpskoj« i »demokratskoj«, te da u tom
ne dijelimo mnijenje »Nar. Lista«, koji je
nabacio ideju, da bi se u sporazum uveli
i Srbi i demokrati.

»Narodni List« u članku ,Nepojima-
nje“ osvrče se na tu našu primjedbu, i
kaže, dase sigurno sada neće: upuštali u
pretresanje, koje su stranke umjetno  stvo-
rene i :neprirodne, već mora da požali naše
nepojimanje zahtjeva narodne samoobrane,
pa nias upozoruje na pisanje «ljubljanskog
»Slovenca« o narodnom političkom zdru-
ženju kod drugih naroda, te emfantično
zaključuje :

Eto, to su misli takogjer organa Dr.
Šušteršića. Čini nam se, da se u glavnom
sudaraju s našima. :Ni Česi, ni Poljaci, ni
Ukrajinci, ni Nijemci nisu klasificirali .stran-
ke ni dijelili ih u realne i umjetne, u pri-
rodne i neprirodne, već su sve narodne
redove okupili u jedno kolo, da se svi za-
jednički . bore za obranu narodnih pravi-
ca....-Ovako rade: ozbiljni narodi.“

"Milo nam je očitovanje -»Nar, Lista«,
da: se: njegove: političke ideje sudaraju s o-
nima organa Dr. Šušteršića, od koga se je
inače sa stanovite strane zaziralo kao od
nečastivoga. Ovo zbliženje ideja koga da
ne. ubeseli ?

Što se pak tiče primjedaba ,N. L.“|

ma: nas, to mu;:odgovaramo, prvo, da je
pogriješio adresu, -a drugo, da je zakasnio.
Jer ako: njemu još uvijek toli silno na srcu
leži, da se zalaže i za ,talijanašku“ i za
Srpsku“ i za ,,demokratsku'* stranku, neka
mu bude,. ali one je poruke imao upraviti

Pedagoški i filozofski rad

D.rs_Gjura Pulića.
(3) Dr. Josip Posedel.

"Dok je -u dvama : spomenutim 'nekrolozima
iznio sliku uzorna gimnazijskog učitelja i izvrsna
katehete, i tako prikazao na konkretnim. primje-
rima svoja vlastita pedagoška - načela, u drugim
je raspravicama obradio pojedina pedagoška pi-
tanja, koja je smatrao najvažnijim za gimnazijsku
obuku. Tako u f zadarske gimnazije
g. 1857. govori na široko o zadaći gimnazije i
dokazuje, \da je ova po svojemi biću uzgojni za-
vod, kojemu je: glavna svrha ćudoredni uzgoj pi-
tomća; a kako ne može da bude ćuđorednosti
bez vjere, tako se uzgoj, što ga dava gimna.
sija, mora 'da temelji na vjerskom uzgoju.
U: programu trehtske gir 1865. doka.
zuje, kako "nijesu dovoljna srestva ni sile za-
da'se, postigne svrha pravog uzgoja, već
da moraju i po pravu i'po deažnosti sudjelovati
obitelji i “domovina, dakle općine i korporacije,
koji * faktori što se: Više “brinu za svoju djecu,
to“bolje osiguravaju za budućnost plod, što ga

*pobetu * iz \javiiih zavoda. S-toga_ hvali
mija žr Brada 'Trenta te Joj srdačno za-

$

! rai '
, [| CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10

I KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
11 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ! UTUŽIVO U DUBROVNIKU

Le RATIO

IZLAZI SVAKE SUBOTE

JE K. 15 ŠTVU. — ZA ZAHVALE |

eli Z
POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. X uzrorustaukos m.

ZR Ja RR
U DUBROVNIKU, 24. FEBRUARA (917.

na adresu Dr. lvčevića, i to prije sastanka, | Jemeršić, da ne ugju u naše redove razorni |
| e da .uzmogne sazvati na dogovor i pre- | elementi : liberalizam i slavosrpstvo, koji su |
| stavnike: tih stranaka i njemu dokazati, kako | uvijek uporedo išli i najžalosnije počeli tro-
| su to zbilja .,realne“, ,, prirodne“ i unarodne“ | vati zdravu i pravu hrvatsku svijest. Zar se |
| stranke, i kako su vojevale ,,za obranu na- | smije dopustiti, da se to ponovi i poslije
| rodnih pravica““ i za ,, interese“ hrvatskoga | rata? Ovako evo misle i rade ozbiljni lju-
naroda ! ! ! di i narodi, a »Narodni List« dobro će! se
| Što se pak tiče argumenata iz pisanja | još toga «sjećati ' kako : su najvrsniji . pristaše |
ljubljanskog »Slovenca«, to se ovog puta | ostavljali narodnu stranku netom se je ona |
| slažemo ne samo sa organom Dr. Šušteršića, bila fuzionisala sa demokratskom strankom.
| već i sa »Narodnim Listom«. I mi ponavlja-| Ne možemo doista da pojmimo, da bi »Nar.
| mo: ako su Nijemci, Česi, Poljaci i Ukra- List« želio ići i dalje tim putem, već se|
\jinci mogli doći do jedinstvenog narodnog pouzdano nadamo, da će se jednom i on
| istupa svih svojih stranaka, zašto ne bi i povratiti na svoje staro, pravo i zdravo po-
| Hrvati? Dapače smo mi prvi već od po- jimanje interesa hrvatskoga naroda. |

| četka rata najvećma koplje lomili za ovu |
| ideju, a osugjivali političku letargiju i »Nar. |
Lista« i njegove stranke, koja nije za svrsi- : ENA EU i
shodno držala, da išta započne na politič- Nj. Vel. car i kralj svojim vlastoručnim pi-
o : : ZN 1300 vjednikom ratne :mornarice, a podadmirala pl.
Nijemci, Česi, Poljaci i Ukrajinci os- Kailera pročelnikom odjela za i u i

novali su :svoj njemački, česki, poljački i
čast tajnih savjetnika uz oprost plaćanja pristojbe. |

se ne osnuje i hrvatski savez svih politič-
kih stranaka ? jedno te isto lice, a u najzadnje vrijeme pok. |
vel. admiral Haus. Sadaaje potrebe iziskuju, da |
kog, českog, poljačkog i ukrajinskog naro- sebna osoba, megjusobno ravnopravna.
da imaju zajedničku zadnju ideju, slažu se. Podadmiral Maksimilijan Njegovan, rogjen |
stranke u našoj pokrajini imaju za svoj ko- rijeklo iz nekadanie  hrvatsko-slavonske vojne |
načni cilj ideaie hrvatskog naroda, to bi Stanice, koja je dala u toku vijekova :bezbroj |
| i A akademiju na Rijeci, 1880. god. postao je po-|
bude uvjeren, da mu niko ne bi bio za- morski linijski kadet, a osam godina linijski el

| hvalniji od nas, a i niko veseliji.

žio je kao nastavnik na kursu za pomorske čas- |

gledao taj hrvatski savez, u koji bi ušle |
| sve naše stranke, a da nam do sada nije- | starješina i nastavnik ma pomorskoj akademiji |
su dale nikakove jamče/ine, da će radit za |"? Rijeci. Na mnogobrojnim putovanjima stekao
vremena odlikovan je orđenom željezne krune
| rodnih pravica«. III. stepena, križem za vojničke zasluge -i pre-

Do pravog složnog, jedinstvenog. po-
pomorski kapetan, postavljen je za načelnika o-|
pravom braćom, megju hrvatskim stranka. Perativnog odsjeka mornaričkog odjeljenja mini-
ma. | zato je naš ideal: složan politički: rad dine proveo na tom mjestu, postavljen je: za za-
povjednika reservne i eskadre i komodora, što.
prava. Treba da budemo na oprezu, kako. odgovara od prilike zvanju brigadira u kopnenoj |
zgodno upozorava hrvatsku javnost patriota | vojsci. Iste je godine postavljen za kontreadmirala. |

 

 

 

 

 

 

 

Nova uprava naše ratne mornarice.
kosi polju dok ra! traje. smom postavio je podadmirala Njegovana zapo-
nom ministarstvu. Istod :bno je obojici: podijelio

ukrajinski savez, pak zašto, pitamo i mi, da
Do sada je oba ova važna mjesta zapremalo |
Ali sve i najrazličitije stranke njemač- svakom ovom visokom mjestu bude 'na čelu po- |
u konačnoj svrsi, da li pak i nehrvatske je 31. oktobra 1858. god. u Zagrebu, a vodi po- |
željeli, da nam dokaže »Nar. List«, i nek. dobrih vojnika. 1877. god. svršio je pomorsku |
| morski poručnik. Kao viši pomorski časnik slu-

Jer iskreno kažemo, nama bi čudno iz-
ničke pripravnike, a neko vrijeme i kao razredni |

$ lik ornarskog iskustva. Još prije d

interese hrvatskog naroda i »za obranu na- liver, A-ootzonage Šonemomi rev utora
višnjim priznanjem. Postavši 1907. god. linijski |

litičkog rada može da dogje samo megju
starstva vojnog u Beču. Pošto je. preko tri:go-

izmegju stare »narodne stranke« i stranke

 

| 1864., i to o pozitivnim rezultatima znanosti | jete u rodnoj kući diše zdrav zrak, bez kojega
| etimološke iliti o uspoređivanju jezika, a slije- | nema ćudoredna života, treba da ovdje udiše
dećih godina 1865. i 1866. više predavanja o, duh pobožnosti.

pozitivnim i negativnim rezultatima metode ana- | I u ljetopisu svojega zavoda god. 1871..
logične iliti komparati.ne u tako zvanim ško- Pulić se povraća na svoju milu temu, te opšir-
lama iliti filozofijama pozitivnim (Risultati po- mlje raspravlja o svrsi školske obuke, i doka-
sitivi e negativi del metodo analogico o di com- zuje, da prava zadaća škole nije, kako mnogi.
parazione nelle cosi dette Scuole o Filosofie po- misle, da snabdije što brže mladež skupom spo-
sitive), koja je također sumarno objelodanio u znaja i korisnih vještina, koje će joj biti izvo-
Roveretu u časopisu »Messaggiere«. O dužno. rima dobitka, već da je njezina zadaća kud i
stima obitelji u pogledu moralnog uzgoja djece kamo viša i plemenitija, naime da uređenim i
raspravlja napose u ljetopisu svojega zavoda harmoničnim razvitkom svih duševnih i tjelesnih ,
god. 1866. te dokazuje, kako se jedino u obi. sila podigne čovjeka do one obrazovanosti, koja :
telji postavljaju prvi temelji i davaju prvi poti- | odgovara dostojanstvu čovječje naravi. Prava
caji svakom uzgoju, a osobito uzgoju srca, te je obrazovanost dakle plod uzgoja, pa se i
pravac, što ga daje škola, nalazi u obitelji naj- | obuka kao glavno i najmoćnije srestvo obra.
jaču i najplodniju potporu, Nije li, veli on, prvi zovanja ne da odijeliti od cjelokupnog  uz-
uvjet kreposna uzgoja, da dijete ima za prvog . goja. S toga je krivo mnijenje onih, koji misle,
učitelja u onome, što obrazuje srce i što mu da je posao škole jedino da poučava, a da se
ulijeva čuvstva plemenita i dostojna čovjeka, uzgoj ima prepustit obitelji; škola je pozvana
dušu pripravnu od kolijevke na poslušnost i po-| da se brine i za jedno i za drugo, ali, dakako,
žrtvovnost? Treba da blaga ruka majčina i čvrsta | treba da ona radi u sporazumu sa obitelji, bez ,
ruka očeva polože u srce djeteta sjeme muževnih | čije jake potpore ue može školski uzgoj sam da!
vrlina, i da ga oni sami već u rano doba upu- urodi željenim plodom. Zatim razlaže uvjete!
ćuju na pravu srčanost i na pravo čovječje do-, uspješne obuke i pravog uz oja, pr čemu se/
stdjanstvo, ma onu srčanost i na ono: dostojan- osvrće toliko na cjelokupnu im jsku obuku.
stvo, koje hir žrtvuje dužnosti, danqubu i sje-. M a Pe predmete, ov M nji»
tilni užitak raču i zadovoljstvu. čiste savjest, | skromna raspraica Sea apuiti ivan oi so.
koje bez opiranja podređuje svoju votju volji nica može slobodno. smatrati poskupkom cijele

 

RSRJENA. aim BG

iskusnijoj i zrelijoj, jednom riječi treba, da di-| gimmazijske didaktike. , ću

PRETPLATA 1 OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIMRAEKU
RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGOĐBI

UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI Nii#itIMAJEBE

> God. Jill.

PR tt ta JS STNS TSI

Am JO

U martu 1913. godine primio je komatidu''(rve
eskadre i prve pomorske divizije.“ Prilikom“ fitter-
nacijonalne pomorske akcije velikih “ sila, $8vo-
dom skadarskog pitanja, pročuo''se “Njegovan i
van monarhije. U jesen' 1913. i KONJA za
predsjednika stalne pomorško:tehničke: etttistje i
dobio je čin podadmirala, Rat (ga 'je sdifekd6&ikao
zapovjepnika prve eskađre. Kao tikav'dabio je
1916. g. ratno odličije za' Leopolđovied: Sa& ga
je pak car i kralj postavio za' vrhovn$g?tpo-
vjednika cijele mornarice,

Podadmiral Karlo * Kailer pi. : Kattenfdista-
kogjer ima za sobom sjajnu karijeru. Regjen je
24. maja 1862. g. u Poli, a svršio je'1680,#g.
pomorsku akademiju na 'Rijeci.“ Olea maha,
osamdesetih, a poslije i deveđetetih't6đinastwte.
stvovao je i odlikovao se prilikom tiferqacfjssal-
nih pomorskih akcija oko“ Kifta,“%ojom-je-peili-
kom dolazilo i do oružanih: saltoba. : Fada-j€-4d-
lieovan i turskim ordenom Međžidije. Isto “je“ta-
ko učestvovao u megjumarodnoj: akciji-u Kitaju
1900 g. Od 1905. do 1908.;g. 'biov'je Kailer. za-
stupnik načelnika operativnog odsjeka -u. pomor-
skom odjeljenju. Ondje je predložio :amoge re-
forme u floti. Bio ije duže vremena zapovjednik

| aktivne eskadre. 1911. g. dobio -je. plemstvo. sa

predikatom: »pl. Kaltenfeis«. Pošto je u teku ovo-
ga rata pok. admiral Haus :skoro; stalno- boravio
kod same mornarice, toga je' u Beču Kailer:£a-
stupao na dužnosti načelnika: pomorskog odsje-
ka ministarstva vojnog. U toku rata je. dobio gvez-
deni križ 1. i Il stepena, kao i nekoliko. njemač-
kih odličija. Čin podadmirala-bio:je:dobio:19144g.
Sada je evo utvrgjen na položaju, čiju je-službu
stvarno već od dužeg vremena: vodio.

iii

saa

Amerika i centralne vlasti.

Po pisanju listova ižgleda, da se 'diniibji
izmegju Amerike i Njemačke razvijaju neštd bdije
nego se je mislilo. Očekivani negrijatefjski čin
Njemačke, od koga se je toliko 'bojalo, tilje'4ili-
jedio. Predsjednik Wilson $€ je niđao, da t&8+-
vezne države biti povućene u rat, ali je'%#iho
htio, da rat »bude niametnut« atterikunskom“tta-
rodu. Dopisnik »Timesa« izvješćuje, da) imd-Vile
izgleda, da će se rat moći zapriječiti.' I Pirsing
je nedavno u jednom govotu 'ižjivio, “da će se
moći izbjegnuti ratu. Kao razlogovog'prebikteta
raspoloženja amerikanskih 'vlađinih: kttitdva*#ia-
vodi se, da se je posljednjih data p&kaštilo,*4a
je broj ljudskih žrtava podmottilčkog 'rata'ta-
prama prije znatno spao. U velikim pak 'tfgo-
vačkim centrumima nagomilalo ' te je' pretiintigo

diet

Najopširnija i ujedno najznilititija 'pi&4wgo-
ška rasprava, koju napisa Pulić, je ona'oqdeetu,
objelodanjena u ljetopisu trčištške ghtinietje"g.
1872, a slijedeće godine tiskana napote. U“tivoj
raspravi Pulić ispituje uvjete uz koje '(timnštija
može odgovarati svrsi, koja joj je Određena '“tta-
stavnom osnovom, naime da podađe 'pitčiticima
opću obrazovanost višega 'teda, 'te'ih' tako: pti-
pravi na nauke sveučilišne, te“nilazi, 'da obnj
zahtjev pretpostavlja u čovjeku iiz 'ostale štitu

| višu sposobnost, pa je zadaća gimnazije, "de

zgodnim načinom tu  sposobflost 'tazvije, %A
ta je sposobnost ona, po kojoj čovjek teži'ts
to, da spozna viši red stvari, red stvari “kij€'su
iznad onih, što no ih zovemo realitim, ređ stvhti,
koje zovemo idealnim. Razlaže onđa i'ttitiiči
razna značenja, koja su se davala pojimu'1debia
u povjesti filozofije, pa prihvaća za taj' pojtin
čisto filozofsko zračenje, a sposobnošću, (po kojoj
čovjek teži na spoznanje ideala, koja “iilje ti
snaga ćutilna niti prosti razutn, #livića Otiu «db-
ševnu sposobnost, koju Aristotel zove-ve0g (it),
drugi filozofi raznim imenima, a on $&m,#p6vo-
deći se za Tertulijihom 20ve sviješću o'Bdiu,
t. j sposobnošću, koju ima čovjek, da' $tia*ta
Boga. Ova se sposobnost tie može doltikšti,+li
kao što iz predočaba i pojttitva ži

na moć apstrahovanja, poimanja i: 1
ko isto iz ideja istinltoga, lljepoga, dobite,
dorednoga, neizmjetno savrlenoga, u 'kfitko

ZED | SS SORE mm iči so ERE

stiti a