CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15.
KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA: MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
At ad
Amerika.
Već je prošao cijeli mjesec dana, ot-
kako je započeo pooštreni podmornički rat
i otkako je Amerika prekinula diplomatske
odnošaje sa Njemačkom, a do danas niti
je došlo do naviještenja rata, niti do pre-
loma izmegju Amerike i naše Monarhije.
Bilo je dapače glasova, da bi se' spor iz-
megju Amerike i Njemačke mogao i ovog
puta riješiti mirnim putem. | nijedna neu-
tralna država nije se povela za Wilsonom,
a podmornice rade preko očekivanja.
Sve ovo ima svoje značenje, a znači
u prvom redu io, da su neutralci uvjereni, da
novi korak centralnih vlasti za skrajnim sred-
stvima nije nego protumjera onoj politici
izgladnjenja, što je Engleška vodi od pc-
četka rata prema svojim neprijateljima. U-
padno je i to, kako Njemačka nastoji, da
olakoti na sve moguće načine teški polo-
žaj neutralaca, te se svaki spor bržo i mir-
no riješava.
Ameriku pak taru i druge brige od
kud i kamo veće zamašitosti nego li je rat
s Njemačkom. .Osim što u svojoj kući ne
nalazi pravog i jedinstvenog oduševljenja
za rat, mora osobitu pažnju da posveti svom
takmacu, lukavom Japancu.
Nijednoj državi nije sigurno tako do-
bro rat došao kao Japanu. Navijestio je rat
centralnim vlastima, da posvoji njihove ko-
lonije na dalekom istoku, priključio se je
Ententi, da i odatle sebi što više koristi
istisne, tako te je od same Rusije dobio
sada mirnim putem malo manje nego li
rusko-japanskim ratom.
Japan je mlad, žilav a lukav, te znade
da iskoristi do skrajnosti i svoj položaj i
sadašnji čas. Na srcu mu leži osobito go-
«spodarstvo nad Tihim oceanom i pitanje
Kine. Nekakvim ,pukim slučajem“ ugnje-
zdilo se je u Meksiku više hiljada japan-
skih vojnika i časnika, te već podigoše i
svoje tvornice.
Pitanje Meksika zadaje Sjedinjenim
Državama ne malo brige; a javna je tajna,
da u nemirima Meksika ima i Japan svoje
Pedagoški i filozofski rad
D.ra Gjura Pulića.
Dr. Josip Posedel.
Budući da je služba božja glavno nepo-
\ sredno srestvo vjerskog uzgoja, Pulić je najvećom
revnošću nastojao, da se ova u njegovu zavodu
obavlja što. dostojnije i svečanije, te se je osobito
brinuo za obuku učenika u crkvenom pjevanju.
I u ovome nije se ograničio na praktično nastoja-
nje oko oživotvorenja svojih želja, već je tako-
đer razjasnio i opširno, protumačio pojam, narav
i znamenitost pjevanja u ljetopisu trentske gim-
nazije god. 1873. Qva uam rasprava, koja se
može smairati kratkim traklatom glazbene estetike,
pokazuje: duboku naobrazbu Pulićevu također na
polju umjetnosti u opće, a muzike napose.
'Znajući, da za temeljito i široko obrazova-
nje i dobar uzgoj mije dovoljna riječ učiteljeva,
već da se sjeme posijano u školi mora brižljivo
njegovati. privatnim čitanjem, osobitu. je pažnju
posvećivao ovomu .uzgojnomu srestvu te se bri-
nuo sa obogaćenje zavodskih biblioteka. Tako je
u programu sadarske god. 1860 obje-
lodanio kaiglog djela o domaćoj povjesti, što ih
je posjedovala biblioteka ove gimnazije i ujedno
upravio svim dalmatincima poziv, da prinesu ko
bolje može obogaćenju ove znamenite domaće
)
A A AND GAL SLS PL A SS
A m Vs" i RV
MRA sI
U DUBROVNIKU, 3. MARTA (1917.
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.
prste i tako zabavlja Ameriku, dok on u-;
čvršćuje svoju vlast nad Pacifikom.
Japan se je nadalje već dobrahno u-
vriježio i u kitajskom carstvu. On hoće da
i tu provede načelo: »Azija Azijatima« i
rad toga mora prije ili poslije, da se uhvati
u koštac i sa Engleškom rad lndija.
Upusti li se sada Amerika u rat sa
centralnim vlastima, tad pušta Japanu slo-
bodne ruke, a to nije u prilog ni Americi
ni Ententi. To razumiju dobro i jedni i
drugi i odatle krzmanje i otezanje. Opći
pak glas, da se Japan naoružava, zadaje
najvećma straha njegovim susjedima i do-
sadašnjim saveznicima: Americi i Engleškoj.
Hoće li pak i najnoviji slučaj torpe-
dovanja parobroda »Laconia«, gdje su pale
žrtvom i dvije Amerikanke, potisnuti Ame-
riku, da jače istupi i da prekine diplomat-
ske odnošaje sa našom Monarhijom, a Nje-
mačkoj da navijesti rat, vrlo je dvojbeno,
da ne rečemo isključeno, kad se uoči po-
ložaj Amerike i kako pogibeljnog takmaca
iza legja imade.
A kad bi i do svega toga došlo, tad
će, kako mnogi misle, već prije rat pre-
stati, nego li će Unija moći da na noge
postavi potrebitu vojsku i oboruža potre-
bitu mornaricu.
Po svemu dakle izgleda, da će Ame-
tika i nadalje ostati kod svojih »nota« i da
će radije paziti na sebe, nego li ići za En-
tentu kostanje iz vatre vaditi.
Iz govora njem, državnog kancelara.
Za vijećanja njemačkog parlamenta o dr-
žavnom proračunu, prvi je prihvatio riječ držav-
ni kancelar pl. Bethmann-Hollweg. On je izme-
gju ostaloga rekao :
»Odobrenje novog ratnog kredita, što je
parlamenat zaključio, objavilo je čitavom svijetu
našu nepokolebivu odluku, da se borimo dokle
god neprijatelji ne budu pripravni na mir. Kako
će taj mir izgledati, o tome se mnogo pisalo po
novinama i mnogo po skupštinama govorilo, a
nedavno se i u pruskome parlamentu podrobno
raspravljalo o tome, da li i kakove nam nove
zemlje i druge sigurnosti mir mora donijeti. Ko-
liko su god ta pitanja odlučna za našu buduć-
nost, a ono ipak ja držim preuranjenim, da i ja
ustanove ; pa se njegovoj inicijativi ima u pr-
vom redu da zahvali, ako je spomenuta knjižnica
postala jednim od najobilnijih i najznatnijih
vrela za proučavanje naše domaće povjesti. Iste
je godine objelodanio također radnju o bi-
blioteci Oca Čulića u samostanu dubrovačke
Male braće.
Ne manjom je revnošću nastojao, da mla-
deži njemu povjerenoj namakne dobra štiva, pa
u Trentu nije mirovao, dok mu nije uspjelo sa-
staviti malu biblioteku za potrebe učenika svo-
ega zavoda, a onda je u programu istoga za-
voda g. 1869. istaknuo i temeljito razložio po-
trebu i korist učeničkih knjižnica, i pokazao po
kojim načelima one moraju da budu uređene, a
u programu g. 1870 dao potanke upute o nači-
mu, kako se ima _privatao čitati, eda čitanje bude
što korisnije, preporučujući osobito gojenje vje-
ronauka i materinskog jezika.
Držeći se načela, da se uzgojem moraju
harmonično razviti sve čovječje sposobnosti, pa
i tjelesna snaga, brinuo se je Pulić također za
tjelesni uzgoj svojih učenika, te postigne da se
je god 1864 u trentskoj gimnaziji počela učiti i
gimnastiki. Svoje nazore o shodnosti i koristi
obuke u gimnastici, razložio je iste godine u
zavodskom ljetopisu, gdje o gimnastici vrlo zgod-
no veli, da_je veoma koristna, jer tjelesne vježbe
ječajući tijelo čine ga prikladnim oruđem duha,
PRAS ia PRA
učestvujem u takovim raspravama. $to sam mo-
gao reći o pravcu i o cilju naših uvjeta, to sam
ja već nekoliko puta rekao. Učiniti kraj ratu traj-
nim mirom, koji će nam donijeti odštete za sve
pretrpljene nepravde i koji će obezbijediti život
i budućnost jakoj Njemačkoj, to je naš cilj, ništa
više i ništa manje. I u tome, kako će se razviti
naše nutarnje političke prilike, mišljenja se tamo
i amo razilaze, Ovaj je orijaški rat stvorio novo
vrijeme i narod preporodio. Poslije rata trebaće
riješiti golemih i privrednih i socijalnih zada-
ća. Što god zahti eva nutarnja jakost države, to
će se sve provesti. Svaki razboriti zastupnik na-
rodnih prava znaće procijeniti vrijednost naše
monarhične ustanove, a što se tiče militarizma,
treba reći, da se ne može uspješnije stražiti nad
državom no ustanovama, koje počivaju na čvr-
stoj monarhičnoj osnovi, ni čim energičnije no
monarhijom, koja ima svoje žile u narodu i koja
crpi svoju snagu iz tog neiscrpivog izvora života.«
»Mirovni prijedlog četvornog saveza našao
je živahnog odjeka kod neutralnih država, dok
je kod neprijatelja izazvao samo porugu. Poslje-
dica neprijateljskog odgovora svakome je jasna:
naši savezi i naše ironte su čvršće no ikad prije,
a njemački je narod složniji i postojaniji no ikad
prije. Na same naše neprijatelje pada strahovita
krivica o daljnjem krvoproliću.«
»Što se tiče pomorske blokade, mi kušamo
da po mogućuosti ublažimo velike teškoće, što
blokada prouzrokuje neutralnom brodarstvu. Na
koncu konca svim je tim teškoćama kriva engleška
| tiranija na moru. Tome ropstvu čitave trgovine,
| koja nije engleška, mi smo nakani i hoćemo da
razbijemo okove. A ja sam uvjeren, da će nam
neutralci jednog dana biti zahvalni na postoja-
nosti naše nepokolebive odluke«.
O uzrocima, zašto je Unija surovo prekinu-
la odnose, nije kancelaru stiglo nikakvo auten-
tično saopćenje. Forma, kako su odnosi bili pre-
kinuti, nema primjera u povjesti. »Kad je bila
autentična argumentacija američke Unije, da je
Njemačka bez prijave smišljeno povukla natrag
svečana obećanje, zadana 4. maja 1916., tad se
mora protiv toga odlučno protestirati. Nemačka
je izričito javila, da bi obećanja zadana u noti
od 4. maja 1916., u izvjesnim prilikama sama
od sebe pala. Da su te prilike već odavna na-
stupile, o tome nije niko u Americi mogao dvo-
umiti. Poslije izjave o novom zatvorenom podru-
čju u Sjevernom moru, što je proglasila Engle-
ška koncem januara, nije nikoga moglo iznena-
diti, što smo 31. januara smatrali kao neuspo-
stavljenu slobodu mora i što smo odatle povu-
kli konsekvencije. Nije moguće u tome ugledati
kakovo pitanje časti ili života za američki narod,
vježbaju skupa & okom i razum, jačaju skupa sa
mišicama energiju volje u borbi protiv mloha-
vosti i mekoputnosti, priučavaju čovjeka na rad
i ma ustrajnost, kao što i na tačno mjerenje
vlastitih sila pred poteškoćama i pogiblima, i,
što vrijedi najviše, raznovrsnim i zanimljivim a
ujedno nevinim zabavama pružaju duhu prigodu,
da se odmori od napora, što mu ih nalažu zahtjevi
didaktičnih uređaja.
Vidjeli smo, da je Pulić smatrao uz psi-
hološko motrenje povjesnu kritiku izvorom reli-
gijskog čuvstva, za razvitkom i usavršenjem ko-
jega ide uzgoj. S toga je pripisivao najveću, pače
bitnu važnost obuci u povjesti. Svoje nazore o
važnosti povjesti i o pravom načinu kako bi se
imala poučavati u gimnazijama obrazložio je i
objelodanio već u počtiku svoje upraviteljske
službe u programu zadarske gimnazije god. 1852
pod naslovom: »Vrhovno načelo historijskog
pragmatizma« (Supremo principio del pramma-
tismo storico). U ovoj raspravi polazeći s deli-
nicije povjesti kao vječite Osnove božje, koja se
razvija u vremenu sa čovječanstvom, postavlja kao
svrhu ovoga razvitka oživotvorenje božje osnove
kroz kršćanstvo. Po tome je kršćansko načelo pro-
viđnosti vrhovno načelo povjesnog pragmatizma.
Ovaj pragmatizam on zove višim pragmatiz-
mom, te ga strogo razlikuje od nižeg, običnog
pragmatizma, po kojemu se događaji shvaćaju u
ATS
PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETITRETKU"
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POČODBH! |
UZPOPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L NI NEPRIMAJU
MEA MA E SA AA EA Prut
AA LARS SAA EJ OSA SEO AES NEA OESS A JESSE RAJE ARO SRJ
š
em u mis osho g
sm šeomMmetly
tz gr iq
ruti .
God. XI, :
ov SJ
koji bi jednostrano i samo protiv središnjih sila
htio da uzme u zaštitu megjunarodno pravo. Mi
žalimo što je došlo do preloma sd na j
jemu je kanda povjest dosuđila, da se skupa s
nama zalaže za zajednički ideal. Pošto je
iskrena volja za mirom naišla na ratnu port;
kod naših protivnika, mi više ne možemo nattag,
već samo naprijed. Naš današnji podmornički tat,
to je odgovor na blokadu za izgladnjivanje, što
je Engleška vrši proti nas od početka rata. Brit-
ska se vlada sad našla prinugjena da utiša $voj
narod, uvjeravajući ga, da će ona ubrzo učibiti
kraj podmorničkoj opasnosti. Iđemo da vidifiio.
Dosadašnji uspjesi podmorničkog rata "daleko
premašuju očekivanja naše mornarice. S režalta-
tom možemo biti više no zadovoljni i čekati s
potpunom sigurnošću daljnji razvoj, koji če još
veći bili.« 8
Državni je kancelar zatim svršio svoj go-
vor ovako :
»Od mog posljednjeg govora nije se pro-
mijenio vojni položaj. Svugdje su maše fronte
pojačane, a naši hrabri vojnici gledaju puni po-
vjerenja u svoje vogje, navikaute pobjedi, po-
rugljivim odbijanjem naše miroljubivosti u srdi-
toj odlučnosti udaljeni. Na suhozemnim frqntama
na svašto spremni, na morskoj ironti pobjednici,
a mnogo bolje naoružani za podmornički rat no
prošle godine, mi čekamo s punim povjerenjem
naredne mjesece. I vojska, štono je pred nepri-
jateljem, i ona što je u domovini, nadojene su
jednakom neslomivom voljom, koja ne trpi da
naša domovina grdilom buđe i. da se;
slobode. Ta volja, na hiljade puta prokašatii u
nevolji i pred smrti, pravi nas nepobjedivim i
donijeće nam pobjedu!« (Živo odobravanje.)
Mestntisti
Proljetne ofensive.
Prema vijestima talijanskih listova iz em-
gleških i francuskih izvora, može se oček
skorih dana veliki sukob na zapadnom bojištu.
Već se sada pokazuje nadmoć ententinih'sila i
ratnoga materijala nad neprijateljem. Njettisčka
je teškom mukom postavila na zapadu 166 'di-
vizija, prema kojima je sama Francuska posta-
vila i40 divizija. O ovima se pribraja "100
engleskih divizija, te 8-10 belgijskih, dakle u
svemu oko 250 divizija. Nijemci raspolažu na
zapadu s 10.000 topova, a ententa s 15.000.
»Ruskij Invalid« javlja, da će Talijani, do-
skora započeti ofensivu velikoga stila, kojoj je
ciljem Trst. Talijanski generalissimus konferisao
je o toj stvari s francuskim glavnim stožerom i
sada čeka samo povoljnije vrijeme.
Iz Petrograda se javlja, da će knez Nikolaj
Nikolajević doskora otići sa svoga mjesta u Kav-
njihovoj hajbližoj svezi i ovisnosti i u mepo- ,
srednom kauzalnom spoju. Bog naime, veli on,
ne djeluje niti sveđ apsolutno, niti svuda ne-
posredno, već preko sekundarnih uzroka, između
kojih prvi je sloboda čovječja, pa nju, kao jedan
od glavnih faktora povjesti, obični pragmatizam
osobito uvažava, premda i ona, ako ju iizmemo u
njezinu najuzvišenijem značenju, obuhvaća religij-
sku ideju. | polazeći s povjesnog načela g
spomenutog žali on što nema za škole priručne
knjige, koja bi obrađivala povjest sa stanovišta 01
kršćanskog, te bi se bez sui. dati u ruke
učećoj mladeži, premda je u ostalome uvjeren,
da utjecaj povjesne obuke na uzgoj ne stoji to-
liko do školskog teksta koliko do stanovišta, ne
koji se postavlja učitelj, i do duha, u kojem on
predava, jer su učitelji a ne školske knjige na-
ravni organi pravog uzgoja. Ipak, da doskoči
potrebi školskog teksta za povjest, dade se sam
na posao, te na osnovi poznate školske pov
nice njemačkog pisca Vilhelma Pitza i
god. 1858 u Beču školski tekst povjesti i čeo-
grafije za gimnazije s talijanskim
zikom, i to povjest srednjega i novoga \
(Rudimenti di geografla e storia a stconda.
Manuale di Puiz, o, Ul e 1ll), dok stari vijek:
obradio prof, Scarante.
(Nastavlja se.)
m=
SrEzEz
pp SA š:
Ca