| MVA REDE 1, Be. 62. I Kate M i prošlosti za budućnost. Iz prikrajka pratim t0Ok naše politike i često. bolno , uzdahnem: Kakova je zla: kob sad narodom mojim hrvatskim, da nig- ; da složan da se nagje, a ponajinanje onda, kad itiu 'se najvećinia o glavi, o budućnosti njšgovoj rađi? Narodni vogie, ti »patres patriae«, znadu samo. da se. onda maknu, da viču, da me- gju narod sagju, kad se to njih samih tiče, kad se radi o njihovim izborima, ali kad je“ matođu nevolja, kad nastupi kritično doba, oriđa se povuku poput spuža, oriđa nemaju ni ' volje .ni snage, da se za išta izlože i založe. sono Ove žalosne činjenice izbijaju na javu i*ktaz vrijeme ovog teškog rata, kako su se iskazivale i u daugini sličnim prilikama. Što“ se je učinilo kroz trideset mjeseci ovog, rata za boljitak puka? Što za narodnu hr-! vatsku budućnost? Slično pitanje mora da | se: postavi na svaku stranu, kamo god se' zagledaš. 1+ Ma srcu nam leži rješenje hrvatskog| pitanja, ali čekamo da se samo riješi, ili bolje da ga drugi riješe, i to bez nas, pak onda. ćemo biti dobri da kritikujemo, da se jadamo, da krivicu bacamo i na Beč i na Peštu ina svakoga, samo ne na same sebe. Navikli smo, da gledamo samo ra do- brit stra: hrvatske: prošlosti, na hrvatsku staru slavu, na, hrvatsku vjernost i juna- štvo, na hrvatski postedje i me dobro :hr- vetsko steg; a ne rači nam se, da se za- gledamo i u hrvatske mane i pogrješke: neznamo đa se iz prošlosti naučimo za bu- dućnost, i zato ostajemo uvijek stari do- brijani. Drugi mas kud i kamo bolje pozna- vaju, nego li mi poznamo sami sebe. Znaju oni; & je dostatne da nam se dobaci jedna koštica, a da ćemo se mi tim zabaviti i najposlije megjusobno počupati. Dostatna sti dva zrna tamjana, e se mi od miline tastopismo, a pisti dim odmah nam oči zastre,. da. dalje od: nosa ne vidimo. NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | GRA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU iLi! $S POŠTOM NA GODINU K 10 OV ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU ta A MASSA E ALA, DBA A ae * Od dsobe izvan nredništva. , Pedagoški i filozofski rad D.; Gjura. Pulića. Dr. Josip Posedel. Premda se Pulić:u ovome djelu bijaše dr- | žaosttogo svojih gore istaknutih načela, to jest 'povjesnih događaja se gledišta vjer- | skog, ističući načelo providnosti, ipak ovo nje. govo djelo bi podvrgnuto tri godime kasaije vrlo oštroj + nepovoljnoj kritici u programu gimnazije splitske, i to su strane privremenog upravitelja istoga zavoda, kanonika Ivana Franceschi, koji je, Puliću .predbacio ništa manje nego da se je poveo. za idejama protestanta Guizota. Na ovaj napedaj Pulić pozove najprije dva puta privatnim pismom Franceschi-a, da mu otvoreno pokaže i naznači, u čemu bijaše pogriješio, pa kad mu se nE obe: dii ste odddeva, obrani VO fo: u programa zadivske gimnazije "1982, rilsfravom »Teologije — Zdanost — A njitiova. zađuća« (Teologia — Scienza — Pilbstfia e loro affizio). 6 tit SA RESA tutait Više znamo narodu da laskamo, da ga hvalio, nego li da mu rane otkrijemo i da mu ih liječimo. Da na ljutu ranu sta- vimo i ljutu travu, o tomi niti u snu ne sanjamo, jer za to srca nemamo. Hoće li i dalje sve onako na staru ići: pleti kotac kO i otac? ili će se već jednom započeti ozbiljnim, solidnim i zdra- vim radom za narod. Hoće li naše gospo- darstvo i ribarstvo pokročiti naprijed? Hoće li naše prirodne sile i ljepote ostati zako- pane, dok drugi ne dogje, da nam ih ot- krije i da se obogati, a mi da se čudimo samo i jadamo. A gdje je naše školsko, gdje trgova- čko, gdje pomorsko pitanje ? Za sve se ovo drugovdje već sada pripravljaju, da iza rata spravni stupe na novi rad. A kod nas to- liki odbori i za samu aprovizaciju nijesu dali znaka života. I I u našoj politici ostati će, ako znaci ne varaju, sve stare rane. Strančarstvo će nadvladati razbor. Bavit ćemo se i nadalje krparenjem : kompromisima, fuzijama, po- puštanjem i desno i lijevo, a da pravog, solidnog složnog rada, do zdrave hrvatske politike, hoće li se doći? Ovako se pita mnogo ojagjeno hrvat: sko srce u ovim osudnim danima, zabri- nuto za dobrobit i budućnost hrvatskoga IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. rr MA ati PA o A i BA ita i ŠASLRJE SS IA AO ENE U DUBROVNIKU, 10. MARTA (817. naroda i nastoji da bar sebi oduška dade,; a spravno je da se dade u naručaj ljepših nada, premda strepi za budućnost, kad gleda na prošlost i na sadanji čas. — 2. Promjene u generalnom stožeru. Dne 2. ov. mj. javljeno je iz Beča, da je Njegovo Veličanstvo stavilo na raspoloženje po- glavicu generalnoga stožera Conrada von Hodt- zendorfa i podijelio mu ujedno red Marije Te- rezije, priđržavši ga sebi na raspoloženje za va- žnu funkciju, a na njegovo mjesto postavilo ge- nerala von Arza, kao poglavicu glavnoga stožera dustro-ugarske vojske, Previšnje ručno pismo barunu Conradu glasi: Dragi barune Conrade! U prvim fazama ovoga rata Vi ste kao savjetnik vrhovnoga voj- noga zapovjednika izjednačili silnu premoć na- ših neprijatelja jasnom spoznajom njihove sla-! fitozofija nije objavljenje već neprestano traženje istine, ona drži sveđ živu žeđu istine; zajedničko im je samo to, što temeljni razumni akt jedne i druge je akt vjerovanja ; jer filozofija, i neka ne nalaže ništa da vjerujemo, ipak je po naravi čovječjeg uma prisiljena na akt vjere, Vrijednost dakle filozofije ne stoji u njezinim uspjesima, koji mogu biti posve krivi, već u tome, što drži sveđ živu žudnju za istinom, pa sd je zato stari Grci svim pravom zvali ovim imenom, koje upravo ne znači znanost, već ljubav, dakle želja znanosti. Još jasnije nalazimo izraženo Pulićevo mni- jenje o zadaći filozofije u njegovoj radnji o zad- njim filozofijskim teorijama u ltaliji_(Cenno storico-critico sulle ultime teorie filosofiche in Italia), objelodanjenoj u programu zadarske gi- mnazije god. 1859., u kojoj veli, da dok se druge znanosti bave međusobnim odnošajima ideja, fi- lozofija ispitiva odnošaje ideja sa činjenicama, i stoga je njezin predmet djelomice hipotetičan, budući da su sve prirodne činjenice vremenite, Zato je filozofija znanost, koja se neprestano čovje- | pod naslovom »La nuova lgodica | jugu i uporište u konačnu pobjedu. Vrhovni | ratni gospodar nije iz vojničkih razloga pobliže RR RR bosti i nikada ne sustajućom inicijativom. Vaš bistri jasni sud našao je sigurno puta iz najte- žih prilika. U daljnjem tečaju rata umjeli ste svoga cilja svjesnom suradnjom sa našim vijer- nim saveznicima na odličnom mjestu na pravo vrijeme uložiti potrebite vojene sile, stvoriti ma svim ratištima temelje pobjedosnih operacija, te izjaloviti osnove nanovo se pojavivših vjerolom- nih protivnika. | Meni bijaste uvijek nesebični požrtvovni savjetnik. Ako Vas sada dižem sa Vašega mjesta kao poglavicu glavnoga stožera moje čitave oboružane sile, da Vašu prokušanu silu upotrebim na drugom važnom mjestu, to osjećam kao osobitu potrebu, podati Vam vidljivi znak Mojega povjerenja i Moga zahvalnoga pri- znanja Vaših neprolaznih zasluga. Podjeljujem Vam velekriž Moga vojničkoga reda Marije Te. rezije. Vi pako razrijevate u toj okolnosti, da | Vam predajem onaj križ, koji sam na molba | Moje vjetne litabre vojene sile 17. siječnja o. g. i sam metnuo oko vrata, te ga od toga dama. nosio, izraz Mojega osobitoga priznanja. — Dano u Badenu, dne 2. ožujka 1917. — Karlo m. p. Bečki listovi bave se promjenom na mjestu šefa glavnoga stožera. Ističu, da je u velikom dijelu životno djelo Conradovo, da je monarhija | ovako slavno mogla izdržati kušnju, na koju je' stavljena ustapom u sadanje svjetske povjesne dogagjaje. Barun od Hotzendorfa sa udivljenja vrijednom slogom u zajednici sa prvacima sa- veznika znao je da uspješno riješi gigantske osnove. Toga radi iskazana mu je čast i sada sa strane vrhovnoga vojnoga gospodara, kao što je jedva kada u tolikom sjaju bila iskazana ma kojem iskušanom vojskovogji. Tople i srdačne riječi zahvale i priznanja u previšnjem ručnom pismu sasvim odgovaraju uajnježnijim osjećajima sviju naroda države, koji u feldmaršalu Hotzen- dorfu gledaju tvorca naših pobjeda na sjeveru i označio, za koje je funkcije odregjen feldmaršal barun pl. Conrad, nu dade se iz izvanređno sr- dačnog tona previšnjeg ručnog pisma zaključi- vati, da je barun pl. Conrad odregjen za jedno više mjesto vojskovogje. — U generalu infante- rije pl. Arzu stupa na čelo našega glavnoga sto- žera ličnost, koja se je prokušala na mjestu voj- | skovogje i koja je okrunjena slavom pobjeda, a ujedno je i praktično okušana i iskusila ratne potrebe i ujedno posjeduje nužne organizacione sposobnosti. Gen. Arz je čedo generalnog stožera, u kome je zapremao mnoga važna mjesta i gdje je osobito kao šef direkcijskog ureda, upoznao vrlo dobro sve ličnosti, njihov karakter i njihove spo- govara svojoj zadaći, kad pzipoznaje u svijetu red činjenica vrhunaravnih, a u duhu red ideja ne- dostiživih čistom umu, već dostiživih jedino umu rasvijetljenomu objavom. S ovog stanovišta sma- tra Rosmini-a i Gioberti-a uz sve njihove nedo- statke, zablude i paradokse zaslužnim za filozo- fiju, budući da su je oni upravili na ono, što je njezina vrhovna zadaća, naime da iznađe svezu između čistog uma i objave, znanosti i religije. | tako dolazi do konačnog rezultata, da je prava zadaća kršćanske filozofije ustati oru- đem uma i slobodnom upotrebom duševnih moći na obranu istine objavljene i pobijati svaku ne- kršćansku filozofiju. Riješenju ove uzvišene za- daće htjede Pulić da i sam prinese svoj prilog te je svom oštrinom svojeg uma i bogatim apa- ratom filozofskog znanja ustao da pobije krive nazore o najvišem i najznatnijem problemu filo- zofije, o Bogu, kojima je bila urodila franceska filozofija devetnaestoga stoljeća. To je učinio najvećom i najznatnijom svojom filozofskom ras- pravom o teodiceji objelodanjenom skupa sa njezinim njemačkim prijevodom od prof, Klo- ckera u programu gimnazije trentske godine 1866. riservata al secolo decimonono' esposta € discussa«, koju je radnju posvetio u znak harnosti uspomeni dubrovačkog kanonika Marina Kiprića, koji ga je, kako u posveti sam kaže, uzgojio Bogu, ćo- vječanstvu, obitelji i domovini. (Svršit će se.) PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPIŠI Uličtiiiki: ŠTVU. — ZAZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO Prhritirki: ZA OGLASE 20 PARA:PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POdobii UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEP IPPRIMA JU S RIMAJU S8 tu Atas i ia sa - RDA. kata O RR RAS nai ŠA ei S RAS Cod. Xi, an i sobnosti. U svjetskome se je ratu general Arz proslavio najprije kao divizijoner, zatim kao zbor- ni zapovjednik pa kao armijski vojskov Qu je vodio svoje čete k pobjedi kod. Livanove! na Sanu, na Vjeprzu i k osvojenju Brest-Lifosk; U istočnoj Galiciji odlično se istaknuo u a cijskom ratu. Pod vrhovnim dništv ondašnjeg prijestolonasljednika, a dana dara, general Arz je u najtežim prilikama. oslo- bodio sjeverni Erdelj od rumunjske najezde. U gen. Arzu dobila je naša vojska dosto nasljednika Conrada od Hotzendoria. Bog će dati, da je dovede do konačne pobjede ! zdništvam njeg vla- Odgovor Rustro-Ugarske Artierici. Ministar je za spoljnje poslove predio a- meričkom poslaniku Panfieidu jeđan »aidć tilić. moire«, u kojem se u glavnom veli: Ovsj akt uzima obzira na utanačenja pomorskoga priva, | ustanovljenih na haaškoj konferenciji i fonđon- skom deklaracijom. Ova su utanačenja stavljeha od Engleške na početku rats izvan snage. BEd- gleška je izmijenila listinu kotitrebatida, jer propuštala ni onih artikula, koje fjudi đanas naj- više trebaju. Poslije toga objavila je Velika Bfis tanija jednu kao blokadu označenu zabranjetiu zonu, da time središnje vlasti odteže dd“ svšlo- ga uvoza. Dvije su godine sređišhje vlasti 6kfi- jevale, dok su se konačno riješile, đa odvrate milo za drago i objavom pooštrenoga podmot- ničkoga rata malo osjetnije prikvače. Am vlada naglašuje sada, da se prema megjunarodnoga prava neprijateljski brodovi, i- zuzevši da kane pobjeći ili se oduprijeti, ne smi- ju uništiti a da se prije ne učini sve, što je po- trebno za spašenje posađe. Ove prinčipe može zaraćena stranka samo tako izvršiti, ako uništenja opomene svaki brođ. Austro-u je vlada posve istoga mišljenja, no naglašuje, da #6 ova opomena može izdati ili po zapovjednik onoga ratnoga broda, koji hoće da potopi kojt brod, ili da se ta opomena izda prije poftiks na put, ili pak jednom općom opomenom svih u pitanje dolazećih brodova. Dužnost je tipozo- renja i opomene dakle u punoj mjeri izvršen jednom općom opomenom. Kad bi se ostalo kod zalitjeva, da nepo- sredno prije potopljenja mora uslijedit upozore- nje, s jedne bi to strane dovodila do treb- nih okrutnosti, s druge bi strane bili povriježjen opravdani interesi ratujućih stranaka. Jasno je, da je i nakon upozorenja vrlo teško spasiti put- nike, pa je zato mnogo bolje srestvo, da uopće spriječi svaki putnički saobraćaj. Vrlo je, nepri- jatna stvar, kad bi koja neutralna država sprije- čavala jednu ratujuću državu, koja se bori može biti za svoj opstanak, da vrši sve mjere za svoju obranu i to jedino iz razloga, što se jednom njenom državljanu prohtjelo, da se vozi ma ne- prijateljskom brodu. Jedno lice, Koje u ralu na kopnu zalazi u ratno područje, nosi samo za se- be svu odgovornost za sve eventualnosti, Ovo je pitanje bilo uvijek neosporno. Ne postoji dakle nikakav razlog, da se isto ovo pravilo ne pro- tegne i na rat na moru. Što se tiče oboružanih trgovačkih brolidva! ističe nota monarhije, da niko ne može tražiti od lagja podmornica, da one izložene vatri ne- prijateljskih topova preduzimaju izvigjaje i pre- tragu trgovačkih brodova, koje sretaju ri& moru. Oboružani se trgovački brodovi motaju dakle smatrati kao obični gusarski brođovi. Na kraju poriče nota tvrdnju, da su nena- oružani engleški brodovi potopljeni od austro- ugarskih podmornica. Ako je austro-ugarska vla. da bila prisiljena, da m mora spriječi plovidbu, učinila je to u nužnoj i samoobrani. Ako ova posljednja faza rala izlaku- je žrtve i od strane prijatelja, ministar poslova naglašuje, da su mu razlozi čovječnosti i postizavanje prava geutralaca isto tako me sr- cu, kao i Amerika. OOO i Meč REL O S s