| MVA REDE
1, Be. 62.
I Kate M

i prošlosti za budućnost.

Iz prikrajka pratim t0Ok naše politike
i često. bolno , uzdahnem: Kakova je zla:
kob sad narodom mojim hrvatskim, da nig- ;
da složan da se nagje, a ponajinanje onda,
kad itiu 'se najvećinia o glavi, o budućnosti
njšgovoj rađi?

Narodni vogie, ti »patres patriae«, znadu
samo. da se. onda maknu, da viču, da me-
gju narod sagju, kad se to njih samih tiče,
kad se radi o njihovim izborima, ali kad
je“ matođu nevolja, kad nastupi kritično doba,
oriđa se povuku poput spuža, oriđa nemaju
ni ' volje .ni snage, da se za išta izlože i
založe. sono

Ove žalosne činjenice izbijaju na javu
i*ktaz vrijeme ovog teškog rata, kako su
se iskazivale i u daugini sličnim prilikama.
Što“ se je učinilo kroz trideset mjeseci ovog,
rata za boljitak puka? Što za narodnu hr-!
vatsku budućnost? Slično pitanje mora da |
se: postavi na svaku stranu, kamo god se'
zagledaš.

1+ Ma srcu nam leži rješenje hrvatskog|
pitanja, ali čekamo da se samo riješi, ili
bolje da ga drugi riješe, i to bez nas, pak
onda. ćemo biti dobri da kritikujemo, da
se jadamo, da krivicu bacamo i na Beč i
na Peštu ina svakoga, samo ne na same sebe.

Navikli smo, da gledamo samo ra do-
brit stra: hrvatske: prošlosti, na hrvatsku
staru slavu, na, hrvatsku vjernost i juna-
štvo, na hrvatski postedje i me dobro :hr-
vetsko  steg; a ne rači nam se, da se za-
gledamo i u hrvatske mane i pogrješke:
neznamo đa se iz prošlosti naučimo za bu-
dućnost, i zato ostajemo uvijek stari do-
brijani.
Drugi mas kud i kamo bolje pozna-
vaju, nego li mi poznamo sami sebe. Znaju
oni; & je dostatne da nam se dobaci jedna
koštica, a da ćemo se mi tim zabaviti i
najposlije megjusobno počupati. Dostatna
sti dva zrna tamjana, e se mi od miline
tastopismo, a pisti dim odmah nam oči
zastre,. da. dalje od: nosa ne vidimo.

 

NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

| GRA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU iLi! $S POŠTOM NA GODINU K 10
OV ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

ta A MASSA E ALA,
DBA A ae

 

* Od dsobe izvan nredništva.

, Pedagoški i filozofski rad

D.; Gjura. Pulića.

Dr. Josip Posedel.
Premda se Pulić:u ovome djelu bijaše dr- |
žaosttogo svojih gore istaknutih načela, to jest
'povjesnih događaja se gledišta vjer- |
skog, ističući načelo providnosti, ipak ovo nje.
govo djelo bi podvrgnuto tri godime kasaije vrlo
oštroj + nepovoljnoj kritici u programu gimnazije
splitske, i to su strane privremenog upravitelja
istoga zavoda, kanonika Ivana Franceschi, koji
je, Puliću .predbacio ništa manje nego da se je
poveo. za idejama protestanta Guizota. Na ovaj
napedaj Pulić pozove najprije dva puta privatnim
pismom Franceschi-a, da mu otvoreno pokaže i
naznači, u čemu bijaše pogriješio, pa kad mu
se nE obe: dii ste odddeva, obrani
VO fo: u programa zadivske gimnazije
"1982, rilsfravom »Teologije — Zdanost —
A njitiova. zađuća« (Teologia — Scienza

— Pilbstfia e loro affizio).

6

 

 

tit SA RESA tutait

Više znamo narodu da laskamo, da ga
hvalio, nego li da mu rane otkrijemo i
da mu ih liječimo. Da na ljutu ranu sta-
vimo i ljutu travu, o tomi niti u snu ne
sanjamo, jer za to srca nemamo.

Hoće li i dalje sve onako na staru
ići: pleti kotac kO i otac? ili će se već
jednom započeti ozbiljnim, solidnim i zdra-
vim radom za narod. Hoće li naše gospo-
darstvo i ribarstvo pokročiti naprijed? Hoće
li naše prirodne sile i ljepote ostati zako-
pane, dok drugi ne dogje, da nam ih ot-
krije i da se obogati, a mi da se čudimo
samo i jadamo.

A gdje je naše školsko, gdje trgova-
čko, gdje pomorsko pitanje ? Za sve se ovo
drugovdje već sada pripravljaju, da iza rata
spravni stupe na novi rad. A kod nas to-
liki odbori i za samu aprovizaciju nijesu
dali znaka života.

I
I u našoj politici ostati će, ako znaci

ne varaju, sve stare rane. Strančarstvo će
nadvladati razbor. Bavit ćemo se i nadalje
krparenjem : kompromisima, fuzijama, po-
puštanjem i desno i lijevo, a da pravog,
solidnog složnog rada, do zdrave hrvatske
politike, hoće li se doći?

Ovako se pita mnogo ojagjeno hrvat:
sko srce u ovim osudnim danima, zabri-
nuto za dobrobit i budućnost hrvatskoga

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

rr MA ati PA o A i BA
ita i ŠASLRJE SS IA AO ENE

U DUBROVNIKU, 10. MARTA (817.

 

 

 

 

 

naroda i nastoji da bar sebi oduška dade,;

a spravno je da se dade u naručaj ljepših
nada, premda strepi za budućnost, kad
gleda na prošlost i na sadanji čas. — 2.

 

Promjene u generalnom stožeru.

Dne 2. ov. mj. javljeno je iz Beča, da je
Njegovo Veličanstvo stavilo na raspoloženje po-
glavicu generalnoga stožera Conrada von Hodt-
zendorfa i podijelio mu ujedno red Marije Te-
rezije, priđržavši ga sebi na raspoloženje za va-
žnu funkciju, a na njegovo mjesto postavilo ge-
nerala von Arza, kao poglavicu glavnoga stožera
dustro-ugarske vojske,

Previšnje ručno pismo barunu Conradu
glasi: Dragi barune Conrade! U prvim fazama
ovoga rata Vi ste kao savjetnik vrhovnoga voj-
noga zapovjednika izjednačili silnu premoć na-

ših neprijatelja jasnom spoznajom njihove sla-!

fitozofija nije objavljenje već neprestano traženje
istine, ona drži sveđ živu žeđu istine; zajedničko
im je samo to, što temeljni razumni akt jedne
i druge je akt vjerovanja ; jer filozofija, i neka
ne nalaže ništa da vjerujemo, ipak je po naravi
čovječjeg uma prisiljena na akt vjere, Vrijednost
dakle filozofije ne stoji u njezinim uspjesima,
koji mogu biti posve krivi, već u tome, što drži
sveđ živu žudnju za istinom, pa sd je zato stari
Grci svim pravom zvali ovim imenom, koje
upravo ne znači znanost, već ljubav, dakle želja
znanosti.

Još jasnije nalazimo izraženo Pulićevo mni-
jenje o zadaći filozofije u njegovoj radnji o zad-
njim  filozofijskim teorijama u ltaliji_(Cenno
storico-critico sulle ultime teorie filosofiche in
Italia), objelodanjenoj u programu zadarske gi-
mnazije god. 1859., u kojoj veli, da dok se druge
znanosti bave međusobnim odnošajima ideja, fi-
lozofija ispitiva odnošaje ideja sa činjenicama,
i stoga je njezin predmet djelomice hipotetičan,
budući da su sve prirodne činjenice vremenite,
Zato je filozofija znanost, koja se neprestano

 

čovje- | pod naslovom »La nuova lgodica

| jugu i uporište u konačnu pobjedu. Vrhovni
| ratni gospodar nije iz vojničkih razloga pobliže

 

RR RR

bosti i nikada ne sustajućom inicijativom. Vaš
bistri jasni sud našao je sigurno puta iz najte-
žih prilika. U daljnjem tečaju rata umjeli ste
svoga cilja svjesnom suradnjom sa našim vijer-
nim saveznicima na odličnom mjestu na pravo
vrijeme uložiti potrebite vojene sile, stvoriti ma
svim ratištima temelje pobjedosnih operacija, te
izjaloviti osnove nanovo se pojavivših vjerolom-
nih protivnika. | Meni bijaste uvijek nesebični
požrtvovni savjetnik. Ako Vas sada dižem sa
Vašega mjesta kao poglavicu glavnoga stožera
moje čitave oboružane sile, da Vašu prokušanu
silu upotrebim na drugom važnom mjestu, to
osjećam kao osobitu potrebu, podati Vam vidljivi
znak Mojega povjerenja i Moga zahvalnoga pri-
znanja Vaših neprolaznih zasluga. Podjeljujem

 

 

Vam velekriž Moga vojničkoga reda Marije Te.
rezije. Vi pako razrijevate u toj okolnosti, da |
Vam predajem onaj križ, koji sam na molba |
Moje vjetne litabre vojene sile 17. siječnja o. g.
i sam metnuo oko vrata, te ga od toga dama.
nosio, izraz Mojega osobitoga priznanja. — Dano
u Badenu, dne 2. ožujka 1917. — Karlo m. p.

Bečki listovi bave se promjenom na mjestu
šefa glavnoga stožera. Ističu, da je u velikom
dijelu životno djelo Conradovo, da je monarhija |
ovako slavno mogla izdržati kušnju, na koju je'
stavljena ustapom u sadanje svjetske povjesne
dogagjaje. Barun od Hotzendorfa sa udivljenja
vrijednom slogom u zajednici sa prvacima sa-
veznika znao je da uspješno riješi gigantske
osnove. Toga radi iskazana mu je čast i sada
sa strane vrhovnoga vojnoga gospodara, kao što
je jedva kada u tolikom sjaju bila iskazana ma
kojem iskušanom vojskovogji. Tople i srdačne
riječi zahvale i priznanja u previšnjem ručnom
pismu sasvim odgovaraju uajnježnijim osjećajima
sviju naroda države, koji u feldmaršalu Hotzen-
dorfu gledaju tvorca naših pobjeda na sjeveru i

označio, za koje je funkcije odregjen feldmaršal
barun pl. Conrad, nu dade se iz izvanređno sr-
dačnog tona previšnjeg ručnog pisma zaključi-
vati, da je barun pl. Conrad odregjen za jedno

 

 

više mjesto vojskovogje. — U generalu infante-
rije pl. Arzu stupa na čelo našega glavnoga sto-
žera ličnost, koja se je prokušala na mjestu voj- |
skovogje i koja je okrunjena slavom pobjeda, a
ujedno je i praktično okušana i iskusila ratne
potrebe i ujedno posjeduje nužne organizacione
sposobnosti.

Gen. Arz je čedo generalnog stožera, u
kome je zapremao mnoga važna mjesta i gdje je
osobito kao šef direkcijskog ureda, upoznao vrlo
dobro sve ličnosti, njihov karakter i njihove spo-

govara svojoj zadaći, kad pzipoznaje u svijetu red
činjenica vrhunaravnih, a u duhu red ideja ne-
dostiživih čistom umu, već dostiživih jedino umu
rasvijetljenomu objavom. S ovog stanovišta sma-
tra Rosmini-a i Gioberti-a uz sve njihove nedo-
statke, zablude i paradokse zaslužnim za filozo-
fiju, budući da su je oni upravili na ono, što
je njezina vrhovna zadaća, naime da iznađe
svezu između čistog uma i objave, znanosti i
religije. | tako dolazi do konačnog rezultata, da
je prava zadaća kršćanske filozofije ustati oru-
đem uma i slobodnom upotrebom duševnih moći
na obranu istine objavljene i pobijati svaku ne-
kršćansku filozofiju. Riješenju ove uzvišene za-
daće htjede Pulić da i sam prinese svoj prilog
te je svom oštrinom svojeg uma i bogatim apa-
ratom filozofskog znanja ustao da pobije krive
nazore o najvišem i najznatnijem problemu filo-
zofije, o Bogu, kojima je bila urodila franceska
filozofija devetnaestoga stoljeća. To je učinio
najvećom i najznatnijom svojom filozofskom ras-
pravom o teodiceji objelodanjenom skupa sa
njezinim njemačkim prijevodom od prof, Klo-
ckera u programu gimnazije trentske godine 1866.
riservata al
secolo decimonono' esposta € discussa«, koju
je radnju posvetio u znak harnosti uspomeni
dubrovačkog kanonika Marina Kiprića, koji ga
je, kako u posveti sam kaže, uzgojio Bogu, ćo-
vječanstvu, obitelji i domovini. (Svršit će se.)

 

 

 

 

 

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPIŠI Uličtiiiki:
ŠTVU. — ZAZAHVALE 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO Prhritirki:
ZA OGLASE 20 PARA:PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POdobii
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEP

IPPRIMA JU S
RIMAJU S8

tu Atas i ia sa -
RDA. kata O

RR RAS

nai ŠA ei S
RAS

Cod. Xi,
an i

sobnosti. U svjetskome se je ratu general Arz
proslavio najprije kao divizijoner, zatim kao zbor-
ni zapovjednik pa kao armijski vojskov Qu
je vodio svoje čete k pobjedi kod. Livanove! na
Sanu, na Vjeprzu i k osvojenju Brest-Lifosk;
U istočnoj Galiciji odlično se istaknuo u a
cijskom ratu. Pod vrhovnim dništv
ondašnjeg prijestolonasljednika, a dana
dara, general Arz je u najtežim prilikama. oslo-
bodio sjeverni Erdelj od rumunjske najezde.

U gen. Arzu dobila je naša vojska dosto
nasljednika Conrada od Hotzendoria. Bog će dati,
da je dovede do konačne pobjede !

zdništvam
njeg vla-

 

Odgovor Rustro-Ugarske Artierici.

Ministar je za spoljnje poslove predio a-
meričkom poslaniku Panfieidu jeđan »aidć tilić.
moire«, u kojem se u glavnom veli: Ovsj akt
uzima obzira na utanačenja pomorskoga priva,

| ustanovljenih na haaškoj konferenciji i fonđon-

skom deklaracijom. Ova su utanačenja stavljeha
od Engleške na početku rats izvan snage. BEd-
gleška je izmijenila listinu kotitrebatida, jer

propuštala ni onih artikula, koje fjudi đanas naj-
više trebaju. Poslije toga objavila je Velika Bfis
tanija jednu kao blokadu označenu zabranjetiu
zonu, da time središnje vlasti odteže dd“ svšlo-
ga uvoza. Dvije su godine sređišhje vlasti 6kfi-
jevale, dok su se konačno riješile, đa odvrate

milo za drago i objavom pooštrenoga podmot-

ničkoga rata malo osjetnije prikvače. Am
vlada naglašuje sada, da se prema
megjunarodnoga prava neprijateljski brodovi, i-
zuzevši da kane pobjeći ili se oduprijeti, ne smi-
ju uništiti a da se prije ne učini sve, što je po-
trebno za spašenje posađe. Ove prinčipe može
zaraćena stranka samo tako izvršiti, ako
uništenja opomene svaki brođ. Austro-u je
vlada posve istoga mišljenja, no naglašuje, da #6
ova opomena može izdati ili po zapovjednik
onoga ratnoga broda, koji hoće da potopi kojt
brod, ili da se ta opomena izda prije poftiks
na put, ili pak jednom općom opomenom svih
u pitanje dolazećih brodova. Dužnost je tipozo-
renja i opomene dakle u punoj mjeri izvršen
jednom općom opomenom.

Kad bi se ostalo kod zalitjeva, da nepo-
sredno prije potopljenja mora uslijedit upozore-
nje, s jedne bi to strane dovodila do treb-
nih okrutnosti, s druge bi strane bili povriježjen
opravdani interesi ratujućih stranaka. Jasno je,
da je i nakon upozorenja vrlo teško spasiti put-
nike, pa je zato mnogo bolje srestvo, da uopće
spriječi svaki putnički saobraćaj. Vrlo je, nepri-
jatna stvar, kad bi koja neutralna država sprije-
čavala jednu ratujuću državu, koja se bori može
biti za svoj opstanak, da vrši sve mjere za svoju
obranu i to jedino iz razloga, što se jednom
njenom državljanu prohtjelo, da se vozi ma ne-
prijateljskom brodu. Jedno lice, Koje u ralu na
kopnu zalazi u ratno područje, nosi samo za se-
be svu odgovornost za sve eventualnosti, Ovo je
pitanje bilo uvijek neosporno. Ne postoji dakle
nikakav razlog, da se isto ovo pravilo ne pro-
tegne i na rat na moru.

Što se tiče oboružanih trgovačkih brolidva!
ističe nota monarhije, da niko ne može tražiti
od lagja podmornica, da one izložene vatri ne-
prijateljskih topova preduzimaju izvigjaje i pre-
tragu trgovačkih brodova, koje sretaju ri& moru.
Oboružani se trgovački brodovi motaju dakle
smatrati kao obični gusarski brođovi.

Na kraju poriče nota tvrdnju, da su nena-
oružani engleški brodovi potopljeni od austro-
ugarskih podmornica. Ako je austro-ugarska vla.
da bila prisiljena, da m mora spriječi
plovidbu, učinila je to u nužnoj i
samoobrani. Ako ova posljednja faza rala izlaku-
je žrtve i od strane prijatelja, ministar
poslova naglašuje, da su mu razlozi čovječnosti
i postizavanje prava geutralaca isto tako me sr-
cu, kao i Amerika.

 

OOO i Meč
REL O S

s