CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10

 

PRAVA

SEVENE HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI.

NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15

KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I.ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — RLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

RDA MA at Pp SRA A

Savez je Rusije sa Engleškom a proti
Njemačkoj i našoj monarhiji ne samo ne-
prirodan, već i od zamašitih štetnih poslje-
dica po rusko carstvo. Jer je za Rusiju
od prijeke potrebe bilo, da uredi unutrašnje
svoje prilike, koje joj u svakoj zgodi jada
zadavaju, a da sa susjedima svojim žive u
miru, kad se i onako njihovi interesi u glav-
nom ne križaju, a upućeni su jedni na dru-
ge. Rusija se naime može najbolje da op-
skrbi sa bogatom industrijom centralnih
vlasti i kod istih da magje najbolji izvoz
svojih produkata, dok ruska ekspansivnost
u Aziji dolazi u koštac sa namjerama po-
hlepne Engleške.

Čudnovato je, kako je Engleška znala
da zavede rusku diplomaciju raznim obe-
ćanjima; sa realizovanjem sna Petra Veli-
koga, sa :Bosporom i Carigradom i da je
uputi, da se pača raznim spletkarenjem u
unutrašnje prilike naše Monarhije, e da is-
tisne ovu posvema sa Balkana.

Bez potrebe ušla je Rusija u rat i ; par-
ni je valjak“ doživio potpuni slom. Razbo-
ritiji su političari odmah uvigjeli pogrešku
svoje diplomacije i stali raditi o zasebnom
miru Rusije sa centralnim vlastima. Ali lu-
kavom Albionu uspjelo je, da osujeti ovaj
spasonosni korak za Rusiju, dovodeći na
ratno pozorište Italiju, Portugal i Rumunj-
sku, a nastojeći da kod ruskog naroda po-
država ratni plamen i obećanjima i rasipa-
vanjem novca.

Nego najnoviji dogagjaji u Rusiji na-
viještaju, da je regbi već jednom odzvo-
nilo i engleškom zaslijepljivanju, i da je ru-
ski narod već sit rata, što ga nije ni tre-
bao, jer je rusko carstvo prostorom ogro-
mno, a želja je za mirom izbila na javu i
jasno i jako.

Što se zapravo u Rusiji dogagja, to
nije moguće još tačno označiti, ali se stal-
no može «ustvrditi, da se zbivaju važni do-
gagjaji od kud i kamo većeg značenja i za-
mašaja, nego lise je do sada i pomisliti dalo.

Radi slabe željezničke mreže, velikog

Pedagoški i filozofski rad

D.re Gjura Pulića.

(Svršetak) Dr. Josip Posedel.

U ovome djelu Pulić ne uzimlje teodiceju u
užem, Leibnitzovu smislu, kao pokušaj da se
protumači, kako se zlo u svijetu slaže sa božjom
savršenošću, već u širem smislu opće nauke o
Bogu iliti naravne teologije. A razlog, s kojega
je poduzeo pobijati baš francesku filozofiju, stoji
U. tome, što je. smatrao ovu. najpoznatijom i naj-
uplivnijom, i s toga najpogibeljnijom za narode
latinske, pa i za one, koji u ono doba stajahu
danekle pod utjecajem latinske kulture, U Fran-
ceskoj naime nakon kratkog gospostva teološko-
spiristualističke filozofije DeBonaldove i DeMai-
,strove bijaše. se pod utjecajem njemačkog, oso-
bito; Hegelovog subjektivizma razvio filozofski
sistem, koji jednako protivan pozitivizmu, kriti-
cizmu i panteizmu pristajaše uz spiritualističnu
nauku. iju psihologiji i u etici, ali joj se protiv-
ljaše u teodiciji, koju on botijaše da radikalnom
kritikom tobože ispravi, te da uspostavi ideju
Boga u svoj čistoći njezina bića. Ovaj sistem
polazi s pojma Boga kao bića savršenog, ali
savršenosti, bilo relativnoj bilo apsolutnoj poriče
realnoat, jer savršenost, po njemu, isključuje sva
ona svojstva, koja se pridavaju realnosti, naime

 

 

 

 

At maa

pu

snijega i opskrbe vojske na irontama, ostali
su svi veći gradovi bez hrane. Glad je iza-
zvao štrajk radnika, nemire, bunu i čitavu
revoluciju. Počinjeni su razni atentati na
željeznice i tvornice municije, a važni su
mostovi preko rijeka u zrak bačeni. Pekarne
su hljeba pozatvorene, a skladišta sa žive-
žom ' opljačkana.

U Moskvi, Odesi i Petrogradu uvedena
je vojnička diktatura, dovedeno je novih
kozačkih brigada, ali regbi da se i vojska
i policija ukazuje nemoćnom prema uzbu-
njenim masama. Dobar dio vojske, do 30
tisuća, pridružio se je revolucijonarcima, te

su u Petrogradu postavili svoju vladu. Svi

su ministri metnuti u zatvor, a svu vlast
ima u rukama posebni odbor od 12 čla-
nova dume,

Sad pak dolazi i najvažnija vijest, da se
je i car Nikolaj odrekao prijeslolja. Viši
nego važni ga dogagjaji morali su sklonuti,
da taj korak učini u sadanjim prilikama.

Po nekim bi pak vijestima izgledalo, da
ga i u ovim nemirima ulazi prst engleškog
poslanika u Petrogradu, jer da Ententa nije
zadovoljna sa politikom ruskog cara i nje-
govih sadanjih ministara ; boje se naime,
da su ovi skloni zasebnom miru sa cen-

.tralnim vlastima.

Ali proti tomu govore povici revoluci-
jonaraca: »Mira i hljeba !« kao i razlupana
stakla i demonstracije pred zgradom en-
gleškog poslaništva, pak i to, da engleško
poslaništvo namjerava seliti iz Petrograda.
Kako od ruskih agencija dolaze sasma pro-
tuslovne vijesti, tako se još ne može imati
čista pojma o pravom stanju stvari.

Rusija zacijelo prebrgjuje sada jednu
od najjačih kriza i skora budućnost će nam
pokazati, da li će početi i nova stranica
ruske povjesnice.

Kako će ovi dogagjaji odjeknuti pak u
Francuskoj, koja je najviše u ovom ratu
pretrpjela, i u Italiji, gdje je dobar dio na-
roda proti daljnjem ratovanju, idemo tako-
gjer da do brzo vidimo.

Svakog pak najvećma zanima, hoće li
ovi dogagjaji dovesti Rusiju do posebnog
mira, a odatle i do općeg mira. Daj Bože!

| neizmjernost, nužnost, apsolutnost i universal-

nost, pane može da postoji nego samo u misli.
I tako je u ovom sistemu pravi Bog jedino ideal
bez ikakve realnosti, dok je realni Bog neizmjerna
realnost, supstancija neuništiva, dovoljna samoj
sebi, koja ne treba uzroka hiperkozmičnog, nad-
sjetilnog — a to je svijet. Ova nauka identifi-
kuje dakle Boga sa čovječjom misli, te po njoj
Bog postoji samo u toliko, u koliko postoji čo-
vjek, kao puka apstrakcija njegova uma. Protiv
ove nauke ustaje Pulić, te oštrom dijalektikom
dokazuje, da ideja savršenosti ne sadrži nikakva
protivurječja, pa nije nipošto od zapreke pravom
bivanju, realnoj egzistenciji, puče da se ne može
ni pomisliti biće savršeno, kojemu ne bi pripa-
dao predikat bivanja, i zato da nema nikakve
protivnosti između neizmjernosti u prostoru i
trajanju i neizmjernosti u bivanju, moći i savr-
šenosti; da je Bog, dakako, identičnost subjekta
i objekta, bivanja i misli, ali u smislu, da se su-
bjekat i objekat, bivanje i misao, iamju pomisliti
u njihovu tipu vrhovnome, apsolutnom, kako su
ga pomislili najveći kršćanski teolozi, a nipošto
kao neizvjesne moći jedne supstancije, iz koje
sve indiferentno izvire; da se zlo u svijetu može
pojmiti jedino ako se uzme, da postoji inteli-
gentan, djelovan uzrok; da kad naš um pojimlje
i tvrdi red u prirodi kao vidljivu posljedicu dje-
lovanja tog uzroka, tvrdi posredno ali izvjesno i

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

Pe tt BA MA at PASSA Ai et DA
kt ti RALJAMA ta JENS TS

 

 

 

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU

e RR SAA ASSAM SAA

17. MARTA 1917.

 

| + Dr. Mile Starčević. |

Prošle je Subote dne 10. o. mj. preminuo
u Zagrebu prvak Starčevićeve stranke prava, Dr.
Mile Starčević, odvjetnik i narodni zastupnik, u
55. god. života. Pokojnik je markantna ličnost u
hrvatskom političkom životu, a napose u povi-
jesti stranke prava. — Rogjen je u Žitniku u
Lici 1862., te je posljednji politički ogranak roda,
iz kojega potječu osnovatelji pravaške ideje i
pravaške stranke, Dr. Ante i Dr. David Starčević.
Gimnazijalne je nauke izučio u Zagrebu; 1883.
stupio je bio u sjemenište, a kasnije se upisao
u pravni fakultet, te je 1892. postao odvjetni-
kom, a iste je godine izabran i narodnim zastup-
nikom u kotaru Sv. Ivan Zelina, te je taj kotar
zastupao neprekidno sve do svoje smrti, za pu-
nih naime 25 godina.

Smrću Dr. Mile gubi ne samo njegova stran-
ka svog vogju i presjednika, već i hrvatski na-
rod vrlog svog sina, koji je po svojim isilama
dosta radio za prava, za slobodu i ujedinjenje
hrvatskih zemalja. Iza raskola u stranci prava
1895. pokojnik je radio skupa sa Dr. Josipom
Frankom, kojemu je izrazivao u svakoj javnoj
prigodi svoje potpuno povjerenje, ali poslije iz-
bora 1908. odijelio se je od svojih starih subo-
rioca, te osnova novu frakciju sa posebnim listom,
a taj raskol još i sada traje.

Pokojnik je bio poznat kao poštenjačina
i u privatnom i u političkom životu. Klub je nje-
gove stranke primio mnoštvo sažalnica od naj-
uglednijih ličnosti. Prošlog utorka bio mu je pri-
regjen sjajan sprovod, a pokopan je u Šestinama
kraj Zagreba.

Sa pokojnikom se je oprostio u ime stranke
Dr. Matko Laginja, u ime zagrebačkog gragjan-
stva zastupnik M. Majnarić, u ime starčevićanske
omladine Dr. Josip Berović, nadalje nar. zast.
Marko Došen, a na koncu nar. zast. Dr. Ante
Pavelić kao presjednik saborskog kluba.

Vječni pokoj i slava Dru. Mili Starčeviću !

 

Proglas na hrvatski narod.

.  Primiče se godina 1925., 1000-godišnjica
krunisanja prvog hrvatskog kralja Tomislava na
duvanjskom polju, u negda velikom, sjajnom _i
slavnom gradu Delminiumu, a sada Duvnu.

Historijska ova zgoda, tada najslavnija, a
sada najutješljivija za sve Hrvate, nije mogla —
i akoprem u ova burna vremena — sakrivena
ostati.

Ponukovani mi, na prvom mjestu stanovnici
grada Duvna i okolice te duvanjskog polja,

misao stvoriteljicu i urediteljicu svijeta ; napokon
da htjeti složiti apsolutnu inteligibilitat svijeta
s negacijom razuma stvoritelja zadatak je nemo-
gući, himeričan, apsurdan.

Pobivši tako redomice sve dokaze te nove
krive teodiceje, sakuplja pri svrsi glavne argu-
mente spiritualistične škole, plodove umova sv.
Augustina, sv. Anselma, Descartesa, Leibnitza,
Rosminija i drugih velikana filozofije, te dava
tako ue baš dokaz, kako on kaže, realne egzi-
stencije božanstva, već povijest psihološkog pro-
cesa, kojim se čovječji um po sebi i slijedeći
svoje vlastite zakone podiže iz konačnoga i ne-
savršenoga do beskonačnoga i savršenoga, poji-
majući Boga različitog od sebe i od svijeta.

Ova krasna radnja, koje sam ovdje istaknuo
samo najglavnije misli, dostojna je kruna Puli-
ćeva rada na polju filozofije; u njoj nam je on
u kratko sakupio i izložio plodove svojih dubo-
kih i dugotrajnih nauka, te pružio najbolji do-
kaz, do kojih rezultata dolazi u ispitivanju naj-
viših problema filozofije um jak i bistar, koji
iskreno, bez strasti i predrasuda teži za čistom,
vječnom istinom. Ova težnja za istinom, za idea-
lom i njegovim oživotvorenjem u mladeži njemu | “
povjerenoj, ispunila je cijeli život Pulićev, nadah-
nula cijeli njegov rad, te ga je podigla na stupanj
znamenita učenjaka i uzorna odgojitelja.

m

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NEVRAĆAJU.L

EPRIMAJU SE

tS A PR A S tt asttutisto
A A

RA e
Ram JE J eta JERE at

Ced. XII.

da se što prije žrtvujemo i porađimo, da ova
rijetka historijska zgoda ne bi neopaženo prošla,
pozivamo sve Hrvate od Triglava do Bojane, te
od Mure, Drave i Dunava do Jadrana, da te go-
dine 1925. ujedinjeni duhom i mišlju što sjajni-
je proslavimo uspomenu po nas Hrvate najsisi -
nijega dogagjaja.

Godine 925. skupio se it sav hrvatski ma-
rod na duvanjskom polju, da pobjedivši veliku
i moćnu državu Franaka i Alemana, suzbivši
divlje Hune i Avare, te slavno nadvladav Peče-
neze i Bugare, uzdignu svoga najmoćnijega kne-
za Tomislava na kraljevsko prijestolje i ovjeuča
ga svojim prvovjenčanim kraljem.

Mi gledamo i danas onaj silni hrvatski na-
rod sa svojim prvacima okupljen na duvanjskom
polju, koji se je sa svih strana hrvatskih zema-
lja sakupio, da sjaj i slavu hrvatskog naroda
podigne i uzveliča i svoga prvovjenčanoga kra-
lja pozdravi.

Još kao da živo gledamo ninskoga biskupa
Grgura, kancelara, prvog hrvatskog kralja, koji
sa biskupima i svećenstvom u svečanom ruhu
stupa uz kralja, da mu kao prvak tratstas na-
roda krunu na glavu stavi.

Gledamo ga i sada, gdje ga u svem sjaju i
kraljevskom veličanstvu prati hrvatski narod sa
svojim velemožama, županima i knezovima iz
Bijele, Crvene i Posavske Hrvatske, te Usore i
Rame na čelu sa Mihajlom Višnjevićem, slavnim
knezom neretvanskim, travunjskim, dukljanskim
i zahuimskim.

Gledamo još i sada našega prvoga kralja,
gdje na četiri strane svijeta mačem zamahuje u
znak, da će sve hrvatske zemlje čuvati i braniti,
pa s koje strane neprijatelj došao.

Ono veselje i oduševljenje, koje je tada.hr-
vatski narod na duvanjskom polju i širom do-
movine osjećao, mislimo, da će osjećati i godine
1925., te ako ne bude prisustvom, to će srcem,
mišlju i osjećajem taj dan na duvanjsko polje
prenešen biti.

Ovaj dogagjaj, da proslavimo i uspomenu u
hrvatskom narodu zadržimo, odlučio je hrvatski
narod u Duvnu, da mjesto ikakova drugog spo-
menika sagradi :

»Spomen-Crkvu sa Hospicijem u Duvnu«,
koja će biti svjedok hrvatske slave.

U tu svrhu sastao se je hrvatski narod Duv-
na i okolice dne 14. siječnja 1917. na sastanak,
kojom prilikom izabran je odbor i kojom je pri-
likom palo 29.000 kruna.

Pokroviteljstva primila se je Njegova Pre
uzvišenost i Presvijetlost, zagrebački nadbiskup
Dr. Ante Bauer, hrvatski rodoljub i mecena;

Ime Dra. Aute Bauera jamči, da će ovaj spo-

Prosvjetni glasnik.

Primili smo sa zahvalnošću :

»Dantes ra iiber Italien“ von Jok. An-
drović, Trst, 1916. K 1 (u nakladi auktorovoj,
via Sanita 24 I) Nino naš prijatelj, vrijedni
osp. sto koji je i prije rata izdao na svi-
jet veliki broj svojih zanimivih: rasprava raznoli-
(og sadešnja, os ito pak političkog, nije.se ni
za vrijeme ovog teškog rata uzlijenio, već mar-
ljivo nastavlja putem, kojim je udario. +

Knjižicom, koju gore spomenusmo, suktor
iznosi skupljene izvatke iz e kome-
dije« neumrloga Dante Alighieri, koji. 1e e ljubio
svoj narod, kao malo ko, koji je iz ia lju-
bavi, a nipošto iz srdžbe, mržnje ili osvete, ocr-
tao žalosne prilike kvaren koja je u ono
doba vladala u ltaliji. Dante iznosi svu sramotu
vi u najboljoj ak, da je sagem od zla
puta. Androvićeva radnja rado se čita, jer pisana
za svakoga. Zasluživala bi, da toigje "i ma hrvat-
skom prijevodu sa citatima iz »Divne glume« od
presvij. biskupa Uccellini.

Milo nam je spemenai,..* načeo; An-
tea uspio sa SRapapvem. vi
n ihrem Varhaltnia su Pre Te če
q. dio, K_ 1:50, — Veno Brciandnng »Ley-
kam«, Graz, Stempierqgasse 3.), le se je .
mačko novinstvo o njoj, izrazilo veoma

voljno
“ isti pisac spravlja još i ove radnje: »Die