PRAVA

CRVENA HRVATSK

 

 

RJ

|. ee. 629.
Orijaške borbe na= zapadu.

Engleško-firancuska ofensiva, što se tako
žestoko rasplamsala na zapadnom ratištu,
pak još sveudilj bijesni, nadmašuje u sve-
mu sve dosadašnje bitke. Na toli dugoj
bojnoj liniji još nikad nije stavljen u ak-
ciju tako brojni ljudski materijal sa toli
ogromnom množinom svakovrsne municije
i svim mogućim bojnim spravama, pak je
razumljivo da moraju biti ogromni i užasni
gubici na mrtvim i ranjenim,

I sve te silne pripreme Engleza i Fran-
cuza, snabdjevene koli iz bogate Amerike,
toli iz svojih kolonija, ostaju bezuspješne
te se razbijaju o željeznim linijama umnog
vojskovogje Hindenburga i hrabre mu voj-
ske. Tu ponovno otskače moralni mome-
nat i duh četa: Nijemci se bore za opsta-
nak svoje domovine, a ona najšarolikija
vojska Entenle mema pred očima prave
svrhe, te nezna, čemu sve to.

Po mnijenju stručnjaka, borba je ne sa-
mo dostigla svoj vrhunac, nego se već u-
vigja, da je neprijateljski plan osujećen :
uza sve toli ogromne žrtve njemačka se
fronta ne dade probiti. Hindenburg se da-
pače tako vješto drži u defensivi, da je svaki

Ponovni svoj neuspjeh već uvigjaju
i sami protivnici, te kao neminovna po-
sljedica toga dolazi do promjene u vrhov-
nom vodstvu i pojavlja se kritika, komu
da se upiše u grijeh krivnja neuspjeha i
traži se glavna pogrješka.

Hoće li novi vojskovogja moći da sve
to popravi i da pridigne klonuli duh voj-
ske, veoma je sumnjivo. Da se pak podrži
ratobornost i iza fronte, te zavede javno

| mnijenje, već se naviješta i nova talijanska

ofensiva kao i to, da će se Rusija ponovno
snabdjeti : municijom, i odatle nadaju se
novom svom spasu. U pomoć Amerike ne
usugjuju se još računati, jer je ta još dosta
daleko i po vremenu i po prostoru.

Iz svega ovoga ispoljava i druga za
Ententu žalosna činjenica, fali joj naime je-
dinstvenost akcije. Koliko su već rad toga

Kinematograf i škola.
Od člana Akademije znanosti prof, G. Delich-a.

Danas se prikazuje kinematograf najopas-
nijim takmacem i najvećim neprijateljem kazališta.
Nizovi se njegovih slika uvlače, kao trššnja, što
jedna drugu vuče, u dječju pamet; a kad smo
jednom onamo ušli, povraćamo se bez prestanka.
U tom nalazi mladež svoje uživanje. A zašto?
E, jer je svaka ugodnost upravo ugodnost, a
kino je jedna takova ugodnost. Svigja se, jer
ima neku prednost i pred kazalištem i pred či-
tanjem ; ljudstvo voli više promatrati nego slu-
lati ili čitati; voli biti pasivno nego aktivno.

 

   
   
   
  
 
 

Zar ne ugagja djeci većma gledati slike ljudsko-
ga tijela, nego li čitati iste romane? Zar nijesu
uopće i raširenije knjige sa slikama, nego li one
bez slika ? Zar nije i 90% predbrojnika ilustro-
venih časopisa zato predbrojeno, da im slike
, a ne da ih čitaju ? Kino je dakle užitak;
kao što se svi užici po vremenu i razvitku

tako će možda i kino jednom postati
zdravim užitkom, to jest »užitkom savršenim«,
će ljudstvo razblaživati i ujedno
nije kino do sada ispunio
svoje sadaće ? Zadaća mu je bila, ili je barem
Imola biti, da širi znanje lakim i ugodnim nači.
Rom. Pogriješio je, što je hotio nadomjestiti

čas pripravan da poduzme protuofensivu?|

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

PatSA KE AAA Aaa tita

 

 

 

 

Pozornicu, te je svojim pon u tajin-
i polutami sve vrsti izmeta,

i
i

 

 

matt pat PR rmSAA MA zak
m Peng Ran JE pa

konferencija držali, koliko zaključaka stvo-j

rili, uvijek se pokazuje ta slaba strana, pak
i sada dok se na zapadu najžešće borbe
biju, dotle se na ostalim ratištima miruje.
Sve ovo, a ponajviše uspjeh pooštrenog
podmorničkog rata, počelo je da jače za-
brinjuje Ententine državnike. | sam Lloyd
Georges, taj engleški diktator, ćutio se pri-
nukanim, da izjavi: »Ja ne vjerujem, da su
Nijemci u početku bili na čisto glede toga,
kako moćno oružje posjeduju u svojim
podmornicama. Za njihovu je pobjedu
podmornički rat isto tako potreban kao što

je potrebno za našu pobjedu, da on ne|

|

uspije. Od kada su Nijemci zaključili po-
topiti svaki brod bez razlike i opomene,
potopili su bez sumnje više brodova, ali
su za to Ujedinjene Države nagnali u rat,
a ja sam s tim izjednačenjem posvema spo-
razuman. Podmorničko je pitanje teški pro-
blem, oko kojega su uposleni najpamelniji
ljudi. Nije uputno, da sada o tom više re-
knem. Hoćemo li biti apsolutno sigurni, to
moramo svoje osnove tako udesiti, kao da
protiv podmornica ne bi mogli ništa o-
poraviti.«

Ova izjava, a još više bojazan, te se
opaža u francuskim i engleškim listovima
radi pitanja opskrbe sa životnim i ratnim
namirnicama, najbolje prikazuju, kako je
zamašan rad podmornica.

Kad se uzme sve ovo u obzir, mnogi
onda dolaze do zaključka, da bi borbe na
zapadu mogle biti zaključne u ovom ratu.
Nadaju se naime, da će i državnici Entente
već jednom uvidjeti, da uza sva njihova!
naprezanja odluka na ratištu neće pasti nji-
ma u prilog, a boje se i mirovnog pokreta,
koji je zahvatio i njihove pučke krugove,
te da će biti primorani, da zapodjenu pre-
govore o miru, a da se već jednom okane'!

daljnjeg prolijevanja krvi. |
|

I
I

 

Pred otvorom austrijškog
parlamenta.

.
Na konferenciji parlamentarne komisije če-
skoga saveza je zaključeno, da vladina izjava od

 

stavivši ga na mjesto svega onoga, što je bilo
lijepo, poučno i plemenito šaljivo, Ogavni nje-
govi prikazi krvoprolića, kragja, lupeštva i ubi-
stva pobugjuju niske i opake utiske; služe po-
dražajem opačina i zločina; olakoćuju dozrije-
vanje pogubnih klica u onima, koji imadu ka-
kovu sklonost na opaćinu; u onima pak, koji
još nijesu pokvareni, stvaraju dražila na to i loša
raspoloženja.

Prigovorit će se možda s onim nazorom, da
čim se nijesi rodio ne ćeš ni postati ; prirogjeni
pak nagon, da ne treba posebnih podražaja, da
se čemu podade. No to je upravo nedotupavo.
Po tom ne bismo trebali nastojati ni da nam
grbavo drvo ravno uzraste; imali bismo na pri-
gnutu stranu dapače staviti uteg, da se još većma
povine, Znati valja, da je kino jedan živi primjer.
Podražaj, štono djeluje na maštu, je velik ; pri-
vlačivost za nasljedovanje je silna i žestoka.

Još će se možda prigovoriti, da nije grje-
hota prikazivati istinu. Ponavljati dogagjaje ili
prizore ne posvema izmišljene ili iz stvarnog
života ili barem vjerojatne, nije drugo nego iskre-
nost. No mislite li vi, koji dovodite svoju djecu,
svoje zaručnice, svoje žene u kino, da je potre-
bno da se vijemo upozna život, baš prisustvo-
vati i svjedocima biti groznih prizora, blezgavih
pustolovina i bljutavština, štono povregjuju ćn-
doregje, stidljivost i ćud ; štono uštrcavaju otrov,
koji ubija plemenite osjećaje, taj ponos čovje-

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

U DUBROVNIKU, 5. MAJA 1917.

 

a RAS

26. o. mj. u nijednom smijeru ne mijenja odno-
šaj Českoga saveza prema ministarstvu grofa
Clama Martinica. Parlamentarna komisija česko-
ga saveza održala je na to zajedničku sjednicu
s hrvatsko-slovenskim klubom, na kojoj je usta-
novljena potpuna jednodušnost u prosugjivanju
političkog položaja. Predsjedništvo i parlamen-
tarna komisija hrvatsko-slovenskog kluba održala
je 26. i 27. o. mj. sjednice, na kojima se raspra-
vljalo o unutarnjem i vanjskom političkom  po-
ložaju. Nastojanja careva, da se postigne mir,
pozdravljena su sa zahvalnošću. Saziv carevin-
skog vijeća je uzet na znanje i na to je izraže-
no osvjedočenje, da zastupnička kuća me može
preuzeti odgovornost za mjere, koje su kroz tri
godine poduzete glede prehrane pučanstva, a bez
sudjelovanja parlamenta. Ustanovljeno je, da do-
sadašnje stanovište vlade u nacionalno političkim
pitanjima ne odgovara državnim interesima. Jedno-
strano riješavanje ovih pitanja i isticanje zahtje-
va pojedinih stranaka, kao državne nužde, ne
protivi se samo nacionalnoj ravnopravnosti, već
i interesima države, te ga treba odlučno odbiti.
Naprotiv će pravi istiniti državni interesi biti
uvijek najtoplije unapregjeni od hrvatsko-sloven-
skog naroda.

»Tagespost« donosi u broju od nedjelje
članak, u kojemu spominje vlađarevo ručno pi-
smo, što ga je upravio na šefa kabineta grofa
Clam Martinica, a u kojem izriče ministru-pred-
sjedniku povjerenje, pa veli, da je istog dana,
kad je objelodanjeno vlađarevo ručno pismo,
češko-jugoslavenski klub stvorio zaključke, koji
su očito neprijateljski kabinetu. Uzroci su, veli
»Tagespost«, poznati kao i oni, koji ih iznose.
Uslijed toga može se predvigjati i kako će iz-
gledati prilike u parlamentu. Nijemci i Poljaci
sačinjavaju većinu, koju će po svoj prilici po-
dupirati i socijaldemokrati. Od parlamenta ovisi
da se uredi unutarnji odnošaj, a još više, zahtjev
grofa Černina za sporazum naroda o dovršenju
rata. Oni, koji su rat pripravili, inscenirali, vo-
dili i produljili, niti imaju volje, niti su dovoljno
jaki, da ga dovrše. Zato se moraju brinuti dru-
gi. Glas narodna mora da se čuje i uvaži. Ne-
prijatelji na zapadu rade danju i noću da mržnju
naroda povećaju. Njihovi agenti nalaze se po-
svuda i nose razne maske. [| u samim južno-
američkim republikama utvrgjena je njihova dje-
latnost. Prije nekoliko sedmica bijesnila je tamo
propaganda megju jugoslavenskim naseljenicima
protiv ugnajetavanja Slavena u Austro-Ugarskoj
monarhiji. »Tagespost«, veli, da su to sve znaci
vremena, koje valja shvatiti i razumjeti. Oni, koji
od rata očekuju sve, a od mira ništa nego uni-
štenje, rade svim silama protiv mirovnog pokreta.

čanstva ? Dobro je rekao neki francuski pjesnik :
kad se umišljavaš ili dragaš nećudorednost i si-
lovitost, dvostrukim udarcem biješ srce.

Reći će se, da umjetnost još nije nikoga
pokvarila, nego da je društvo samo uvijek po-
kvarilo umjetnost. Dobro. No je li kino danas
umjetnost ? Zar se može ubistvo, kragja, preljub
i slično nazvati umjetnošću ? Ili je možda stoga
umjetnost, što ga tako nazvala ona mudrost,
štono se valja po blatu i smradu i zamazanim
krpama, a zove se »javno mnijenje« ?...

Kino bi se imao čuvati za šaljive i duho-
vite prizore, koji zabavljaju, ne ponizujući se do
prostote i uličnjaštva ; prizore takvog smijera,
koji bi poticali na mišljenje, uzbuditi i naveli na
razmišljanje one, koji su inače za to manje spo-
sobni; za junačka djela, kojima bi se pridizao
duh u narodu; za plemenite i veledušne misli,
Kino bi imao biti, da tako rečem, odgojan. Imao
bi zorno prikazivati povjesnitke dogagjaje; da-
nas grčke, sutra rimske, iz Napoleonovih ratova,
a osobito iz domaće narodne povijesti ; imao bi
iznositi u svojim prikazivanjima predjele, običaje
i nošnje narodne, što ih tako slabo poznajemo ;
djela umjetnosti, znanstvena iznašašća, uspjehe
liječništva, itd, Jednom riječi: sve što obuhvataju
razne naučne osnove, a može poslužiti za raši-
renje naobrazbe i napretka. Tako bi se mnogo
toga naučilo na veliku vlastitu korist, a da pri

Matu JAotLate Antti a
=;

 

 

 

tome ipak ne bi trebalo mnogo razbijati glave,

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARAPO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. VINEF JU SE

ja mm Am
God. XIII.

Engleški i njemački državnici o ratu,

Engleški je ministar presjednik Lloyd Ge-
orge u Guildhallu držao govor. Govoreći o pod-
morničkom ratu reče on: »Mi moramo da ishra-
nimo u zemlji žiteljstvo od 45 milijuna duša,
koje ne može izaći na kraj sa svojim proizvo-
dima, moramo se braniti za nužnu sirovu robu
i životne namirnice te da otvoramo more za
prevoz četa. Otkako su Nijemci odlučili, da po-
tapaju svaki brod bez razlike i bez opomene,
oni su sigurno i više brodova potopili, ali su
za to nagnuli Ameriku, da zagazi u rat. Dva su
puta, kako bi se moglo onemogućiti ratovanje
podmornicama, - ali ne bi bilo razborito, da se
sada o tome što više kaže. Glavna je naša te-
škoća ishrana narođa, jer pomremo li od gladi,

onda je ratu kraj. — Po tom je Lioyd George |

nabrajao mjere, što ih je vlada poduzela, da se
podigne poljoprivreda, pa da je tako za tri do
četiri mjeseca grozničavog naprezanja obragjeno
milijun akra nove zemlje. Ovo znači, da će En-
gleška imati više dva milijuna životnih namir-
nica. Bude li znao Nijemac, da može dobiti
rat, izdrži li do kraja 1918. godine, ubijajući
nas glagju, onda će on izdržati, no uvidi li on,
da će za nj biti tim gori mir, što god bude
dulje izdržavao, onda će puno prije doći do mira.
S toga se već sada pripravljamo za žetvu 1918.
godine. Onda Lloyd George reče, da Englešku
ne može niko prisiliti glagju, pa makar Englezi
izvana ne dobivali ni jedne tone hrane. Megju-
tim se svako mora da čuva svakog rasipanja
hrane. Lloyd George veli napokon, da se nje-
mački podmornički rat može suzbiti, buđe li
svako vršio svoju dužnost.

U glavnom odboru državnog sabora nje-
mački državni tajnik Helfferich i opet upozoruje
na to, da tehnički uspjesi podmorni og rata
već u prvom mjesecu natkriljuju očekivanje mor-
narice za 25 postotaka, a u drugom mjesecu
gotovo za 50 postotaka. Po tom je jasno, da
engleška ratna mornarica ne može dugo podno-
siti gubitak u takovom opsegu, kao što su bili
u ova dva mjeseca. Isključeno je, da se gubitci
dovoljno nadoknagjuju novim brodovima. Već
u prvom mjesecu podmorničkog rata je u en-
gleške luke došlo ili iz njih otišlo za rtinu
do trećinu manje tonelaže, Tonelaže je za uvoz
bilo manje oko 25 postotaka, a ovo bezuvjetno
i oštro pogagja i uvoz stvari za rat. Ovi uspjesi
moraju da rastu progresivno. Državni je ta
završio ovako: Mi imamo svega što nam treba,
upravo onoliko, da možemo izdržati, ali sigurno.
Rat gladom se je iskrenuo protiv svojih zače-
tnika. Ni Američani ne će moći da preokrenu
udes, Budemo li složni svi kao jedan čovjek,
onda smo dobili rat.

 

Rekosmo, da je kirio strahoviti suparnik
kazališta, i to je on ne samo s navedenih raz-
loga, nego i radi razmjerno niske cijene te radi
mogućnosti, da se prikazivanju prisustvuje popo-
dne i na večer, Ovo je dvoje posljednje i glavni
razlog, da se djeca njime služe, da dapače na-
punjaju »dvorane« kina. Pak dali je polazak tih
prostorija djeci škodljiv u zdravstvenom ili ću-
dorednom pogledu? Odgovorit ćemo sa psyho-
logijom, pedagogijom i medicinom pri ruci.

Današnja se moderna škola ne smije za.
dovoljiti umnom izobrazbom pojedinca, koja bi
ga usposobila, da se skladnim djelovanjem sviju
moći sam za sebe razvije; oma valja da udari
stalni smjer narodnoj djelatnosti u pojedincu ;
valja da se tako uobliči te postane žarište, iz
kog će vrcati zrake novog marodnog života u
gospodarskom, a nadasve u ćudorednom pogledu.
Jest, domovina baš to treba da se uvijek nagla-
šuje ćudoregje. Škola je žarište, na kom se osvje-
žuje život pojedinca, a po njem život obitelji i
društva, pa se nanovo podiže pun smisla ža sve
što je korisno, čestito i lijepo.

Osobita je zadaća škole za mladenačku dobu,
da razvije i unaprijedi prve ćudoredne pojmove;
umna izobrazba ne smije biti sama sebi ciljem,
nego valja da služi samo kao sredstvo ćudored-
noga uzgoja. Hoćemo li dopustiti da djetinja duša
u dobi, kadno spoznaja uobličuje težnje, kađno
dječak postaje biti čovjekom, to jest kada se

 

3 > s NS