| CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10.
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

Novi politički život. .

Saziv carevinskog vijeća u Beču za 30.
o. mj. na prvo ratno zasjedanje ulio je no-
vog života u sve političke krugove te su
se sve stranke dale na novi politički rad.
Bečki se parlamenat nije sastao od marta
1914., pak nije čuda, da njegov otvor po-
bugjuje sada osobito zanimanje i da je pred-
metom dnevnih novinarsko-političkih dis-
kusija.

Nas osobito zanima to, da je ovaj do-
gogjaj udahnuo novog života i u naš po-
litički ambijenat, koji je inače od početka
rata bio usnuo zimski san, te je već kod
nas bilo zavladalo pogubno načelo, da vri-
jeme rata nije podesno za politiku. | naši
političari nijesu se dali od tog nerada od-
vratiti uza sve poticaje, i uz samo osniva-
nje »Odbora za megjustranački sporazum«.

A danas, kad se gradi budućnost ve-
likih i malenih naroda, kad preživljujemo
historijske časove, od osobitog je zamašaja i
naš politički rad. Političari naime svojim
radom pripravljaju sretniju budućnost i ljep-
še dane narodu svome.

Vesele nas stoga novinarske vijesti, da
se i južno-slavenski zastupnici u austrijskoj
zastupničkoj kući pripremaju za novo važ-
no zasjedanje parlamenta, te da su zapo-
četi pregovori već urodili dobrim plodom.

Postigla se je naime ne samo koncen-
tracija slavenskih stranaka u zastupničkoj
kući, već se je i u južnoslavenskim  stran-
kama počelo razmišljati o tom, da se sve
sile južnih Slavena koncentrišu u parla-
mentarnom radu kao i u stajalištu, koje se
imade da zauzme prema vladi. U tu bi svr-
hu imale sve stranke da napuste svoje pro-
grame i stranačke razlike, e da se mogu
okupiti u što čvršće kolo, pak tako izraditi
zajedničku političku osnovu, na koju bi svo-
jom kooperacijom mogle pristati sve stranke,
a to na uhar političkog interesa svojih naroda.

Izgleda, da ovo pitanje koncentracije
najljepše uspijeva, pak da se radi još i o
posve novoj političkoj orijentaciji gledom
na smijer, koji se imade da dade južno-
slavenskoj budućnoj politici.

Cvijet našeg prijestolja: carica i kraljica
Zita

Govor prof. D.ra Boža Cvjetkovića, 12. maja 1917., u kat.

društvu ,Bešković“, pri slavlja jendana Njezino;
a poto EV ja rogi ljezinog

eličanstva.

Vaša m Milosti, plemenite dame,
veleučena gospodo!

Rajska milina i neopisivo veselje odjekivalo
je 9. maja cijelom našom velikom monarhijom.
Od suučevim zrakama pozlaćenih valova Adrije
i biljumom ljepotom neba okićenog našeg Du-
brovnika, sve do bogatih rudama Sudeta i Visle
pa od prašuma Karpata i galicijskih nizina do
nebotičnih Alapa i slatkih valova Bodenskoga
jezera, sjediniše se toga dana narodi velike naše
domovine, srećni i blagoslova puni za Njezino
Apoštolsko Veličanstvo, našu premilostivu caricu
i kraljicu Zitu, Milijuni slahu toga dana k nebu
molitve zahvalnice, što je vječna Providnost, na-
veđenog datuma, dala ugledati svijetlo princesi
Ziti Bourbon od Parme, koja će kao carica i
kraljica Austro-ugarske monarhije biti naj jačim
oslonom svome najuzornijem Suprugu, Njego-
vom Apoštolskom Veličanstvu caru i kralju Karlu I.
Preko pedeset milijuna vjernih podanika slahu
toge dana tople želje k prijestolju Svevišnjega za
&reću i dugotrajni život našeg premilostivog car-

 

 

POJEDINI BROJ

Sad se mnogo ventiliše i pitanje, da |
jedan zastupnik od južnih Slavena bude.
imenovan ministrom u austrijskom kabinetu,
što bi ne samo pravedno i opravdano već
takogjer potrebito i korisno $ilo, kad ima
da se riješi i južnoslavensko pitanje, taj ži-
votni a zacijelo i najvažniji problem naše
Monarhije. :

Ovaj politički rad naših i bratskih nam
zastupnika veselo pozdravljaju zagrebačke
»Novine«, te zgodno primjećuju :

»Zar ne bi bilo zgodno, da i naši po-
litičari u Hrvatskoj dogju u bliži doticaj,
da se i oni ujedine radi interesa hrvatsko-
ga naroda u ovo odsudno vrijeme. Stranka
prava jednoga i drugoga krila morala bi
potaknuti ovu misao. Možda bi se ipak dalo
štogod učiniti s ljudima dobre volje, koji
imadu ideale naroda ne samo na ustima,
nego i u srcu.«

Iz vrsnog pak pera Dr. Milobara izi-
šao je u zagrebačkoj »Hrvatskoj« lijep čla-
nak o savremenosti i  aktuelnosti  pro-
grama stranke prava. Njegovi se izvodi

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

najbolje" dadu primijetiti na novi naš poli-
tički rad, pak ih u glavnom prenosimo :

»Riješenje nacijonalitetnog problema,
t. j. udovoljenje pojedinih naroda u Rusiji,
postalo je sada najaktuelnije pitanje, pak
će se sigurno i brzo radikalno rješavati, jer
nema faktora u Rusiji, koji bi to bili kadri
sprečavati. A i zato, jer ovo pitanje ima za
sebe potporu cijele Europe i američke Unije.

Ali i kada toga ne bi bilo, nego kada
bi samo onakav pokret narodnosti u Au-
striji postojao, kao što se evo sada javio
— svak bi morao dozvoliti, da je onda i
zahtjev pravaškog programa o ujedinjenju
djelova i zemalja hrvatskog naroda aktuelan.
Jer za istim ili sličnim ciljevima idu danas
u našoj monarhiji Česi, Poljaci, Ukrajinci,
naša braća Slovenci, pa ako hoćemo i sa-
mi Nijemci. ,Ovaj naš zahtjev nije dakle
osamljen, niti smo mi kao zahtjevatelji osa-
mljeni, koji bi tražili nešta, čemu bi se ci-
jeli svijet protivio. Baš protivno, naš stari
zahljev postao je uprav sada moderan u ci-
jelom svijetu, pak i u našoj monarhiji. Pa
zar da ga baš sada u ropotarnicu bacimo?
skog i kraljevskog Para i mladog prijestolona-
sljednika Franja Josipa Ota, ponavljajući uvijek :

»Bože živi, čuvaj Bože,
Cara Karla Zitu, Ota,
Vas Habzburški živi dom !«

Devetog maja mogosmo sa veseljem kon-
statovati, da se naša mnogostrana carevina opet
zajedno našla, da opet narodi habzburške mo-
narhije davaju neoboriva očitovanja, te su duboko
prožeti pravom ljubavi prema prijestolju i domo-
vini. Koliko u proste seoske kolibice toliko u
velike palače naših jakih gradova prodrlo je
pravo uvjerenje, da je nastupom ma prijestolje
našeg mladog vladalačkog Para učinjen prvi va-
žan korak, da se naša država, podignuta u jake
visine u svestranom napretku pod vladom bla:
gopokojnog cara i kralja Franja Josipa 1, još
jače podigne, u što silnijem razvoju i u svojoj
kući i prema vanjskome svijetu. Slavlje rogjen-
dana naše Vladarice nosilo je obilježje pravog
domaćeg slavlja i današnji poklici veselja izlaze
iz čisto osjećajućih srcA. Svi austrijski marodi
osjećaju se danas ko jedna mnogočlana obitelj
i slijevaju se oko drevnog, jakog i uzvišenog
prijestolja Habzburg.

U hićenju do slavnoga i vijekovima lovo-

 

rom posvećenog našeg prijestolja prenesimo se

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

STOJI 20 PARA.

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOV

RELRLJL OL NM aL ANE RSS DSM a ESS Ea a ES

U DUBROVNIKU, 19. MAJA 1917.

Baš protivno imade se očekivati, ako u nas
imade čovoljno političke uvigjavnosti, t. j.
sve hrvatske stranke imale bi ovu točku
staviti na prvo mjesto u svojem programu,
kao što su učinile sve stranke u Čeha i
Poljaka i Ukrajinaca.“ | ovi narodi imadu
svoje liberalce, socijaliste, agrarce, kršćanske
socijale itd., ali sve ove stranke su svoje
dosadanje najkarakterističnije točke progra-
ma stavile u drugi red, a na prvo mjesto
programa postavile zahtjev narodnog ujedi-
njenja i autonomije. Dakle one točke, koje
stoje od vajkada na prvom mjestu našega
programa. Ovime se je omogućilo jedinstve-
ni, narodni blok i jedinstveni narodni istup
ovih naroda naprama vladi i svim drugim
narodima.

Hoćemo li i mi Hrvati štogod odatle
naučiti ?

 

Njegovo Veličanstvo
svojim narodima.

»Wiener Zeitung« objelodanjuje slije-

deće carsko ručno pismo:
Dragi grofe Clam Martinic!

Treću smo ratnu zimu sa svim njenim
teškoćama prošli, pa i ako treba još koji
mjesec, prije nego li nam sjeme u klici do-
nese hrane, ipak smijemo očekivati, da će
proljeće donijeti sa sobom olakšanje u
živovanju.

Dotle treba izdržati, a to će nam, do-
duše sa mnogim oskudijevanjem, bez su-
mnje i uspjeti.

U ovim teškim vremenima nuka me
želja, da kažem svojim ljubljenim narodima,
koliko me duboko dira u srce njihova muka
i da im moram izreći najtopliju hvalu za

požrtvovnost i ustrpljivost, kojom uzimaju

na sebe sve terete rata.

Zahvalno cijenim što je od pučanstva
sa zadivnim napinjanjem svih duševnih i
materijalnih sila učinjeno u ovim teškim
danima: rad poljoprivrednika, industrijalnog
i obrtnog radnika, rudara, gospodarskog
života, koji se pokazaše dostojnima junaka,
štono se bore za opstanak i čast naše
domovine.

I uzornog djelovanja naših patriotskih

i mi, u duhu, do naše velike prijestolnice. Pri-
stupimo do naše carice i kraljice Zite. Poklonimo
se najuzvišenijoj megju vladaricama i zagleđajmo
se u njezine velebne oči, koje su divne na svim
slikama već iz najranije mladosti naše mile Vla-
darice. Te su oči velike i sjajne, pune živoga
ali blagoga sjaja, milja i ljubežljivosti; iz njih
govori predobra majka, velike ljubavi i dobrote.
Njezine se ružičaste usne otvaraju i mi čujemo
samosvijesne riječi, što ih je ikad izgovorila je-
dna vladarica: »Više za Vas nego li za sebe!«
Ovo zlatno geslo naše plemenite carice i kra-
ljice Zite, nas potpuno osvaja. Njezinom spo-
ljašnjom milinom i duševnom vrlinom podignuti
u ekstazu veselja, padamo ničice zahvaljujući
vječnoj Providnosti, što nam dade tako pleme-
nitu majku uz koju je samo život i kršćanska
ljubav. Geslo naše preuzvišene Vladarice kaže
mnogo. Vrijednost je rljegova tim veća, što iz-
bija iz pune, velike duše mlade naše carice.
U iznesenoj krilatici naše, duševnim vrlinama,
već velike Vladarice, skupljeno je sve, što je
oduvijek tinjalo u njezinoj blagoj, uzvišenoj i
plemenitoj duši. Izneseno geslo pokazuje priro-
gjenu dobrotu naše velike majke Zite, koje je tim
dragocjenije, što je spojeno s dubokom spozna-
jom ljepote, plemenitosti i dobrote.
Austro-ugarska monarhija žalila je dugih

 

žena, koje su u najtežim vremenima ustraj-
nošću, gospodarskom valjanošću i djelo-
tvornom ljubavi prama iskrnjemu za vazda
osigurale priznanje domovine, sjećam se
najsrdačnijom hvalom.

Od njih svih očekujem da će, prožeti
veličinom vremena, koje zove imperativno
sve ruke na rad, i dalje učiniti sve što je
u njihovim silama. Za njih sve, gledajući
pun pouzdanja u budućnost, molim od
Boga najobilniji blagoslov.

Pouzdana nada u skore bolje dane
pratila ih u njihovom daljnjem, ukupnom
dobru domovine posvećenom radu.

To Vam nalažem da dadete do znanja
pučanstvu.

Luxenburg, 8. maja 1917.

Klam Martinic v. r. Karl v. r.

 

Odgovor njemačkoga držav-
nog kancelara.

Uz vanredno veliku napetost u sjednici 15.
svibnja državnog sabora državni je kanc. Beht-
man-Hollweg odgovorio na interpelacije kon-
servativaca i socijalnih demokrata o ratnim cilje-
vima. Sjednici su prisustvovali u ložama tako-
gjer austro-ugarski poklisar, turski poklisar, mno-
gi drugi diplomate, nadalje socijalni demokrati

dr. Viktor Adler, Seitz, dr. Rener i dr. Elleribogen.

Državni kancelar Bethman-Hollweg reče ovo :
Ne bi bilo u interesu zemlje, kada bi se u sa-
dašnjem času dala programatična izjava o pita-
nju o našim ratnim ciljevima, s toga kancelar ot-
klanja od sebe odgovor na to. Državni kancelar
odlučno prosvjeduje protiv pokušaja, da se nje:
gov muk o programima ratnih ciljeva pojedinih
stranaka i smjerova tumači kao pristajanje uz te
programe. Kada je on dopustio, da se javrio ras-
pravlja o ratnim ciljevima, on je maročito dao da
se izjavi, da vlada neće i ne može sudjelovati u
sporovima o mišljenjima. Državni se kancelar
ogragjuje ponovno protiv toga, da se po tome,
što vlada šuti, ne povlače nikakovi zaključci o
njezinom držanju.

Što sam ikada mogao da reknem o našim
ratnim ciljevima, to sam javno rekao u državnom
saboru. To bijahu opći temeljni pravci, ali su
bili dovoljno jasni, te se nije moglo reći, da se
vlada identifikuje sdrugim programima, s kojima
se je pokušavalo. Ja sam se ovih temeljnih pra-
vaca držao do dana današnjega, a oni su sve-
čano izraženi u mirovnoj ponudi od 12. prosin-
ca 1916., što smo zajednički učinili s našim sa-

dvadeset ljeta za blagopokojnom caricom i kra-
ljicom Elizabetom i to rijetkom tugom, koja ne
prestaje ni danas, kad nakon toliko godina mo-
žemo da opet pozdravimo na prijestolju svoju
caricu i kraljicu. Caričine odaje, u dvorovima u
Beču i okolici, u Budimu i okolici, koji su bile
sasvim bez života iza strašnoga umorstva carice
Elizabete u Ženevi, ove odaje opet su oživljele,
jer u njima nastava dostojna nasljednica velike
ženevske Mučenice, naša carica i kraljica Zita,

Naša plemenita Vladarica ugledala je svije-
tlo dana u Villi Pianori kraj Viareggia 9. maja
1892. Potječe iz velike vladalačke kuće Bourboa-
Parma. Njezin otac Roberto I. u svojim mlađim
danima, vladao je još u vojvodini Parmi pod
regentistvom svoje majke Louise Boutbon, sestre
grofa Chambord. Njezina kraljevska Visost, maj-
ka naše carice Marija Antonija, rogjena je prin-
cesa od Bragance i infantkinja portugalska ; nje-
zin otac, Don Miguel, bijaše portugalski kralj.
Po dalekoj krvi ide naša carica do kralja sunca
Ljudevita XIV., kojega slavljahu Bossuet, Fene-
lon, Racin i Corneille.

Dvor porodice Parma bijaše uvijek glesni-
kom humanizma i renesansne veličine, Tu se je
otkrivalo, sabiralo, i istraživalo čitavo područje
staroklasične kulture, čime se budi osjećaj veli-
čine ljudskoga duha i samosvijest dostojanstva