| CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10. NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Novi politički život. . Saziv carevinskog vijeća u Beču za 30. o. mj. na prvo ratno zasjedanje ulio je no- vog života u sve političke krugove te su se sve stranke dale na novi politički rad. Bečki se parlamenat nije sastao od marta 1914., pak nije čuda, da njegov otvor po- bugjuje sada osobito zanimanje i da je pred- metom dnevnih novinarsko-političkih dis- kusija. Nas osobito zanima to, da je ovaj do- gogjaj udahnuo novog života i u naš po- litički ambijenat, koji je inače od početka rata bio usnuo zimski san, te je već kod nas bilo zavladalo pogubno načelo, da vri- jeme rata nije podesno za politiku. | naši političari nijesu se dali od tog nerada od- vratiti uza sve poticaje, i uz samo osniva- nje »Odbora za megjustranački sporazum«. A danas, kad se gradi budućnost ve- likih i malenih naroda, kad preživljujemo historijske časove, od osobitog je zamašaja i naš politički rad. Političari naime svojim radom pripravljaju sretniju budućnost i ljep- še dane narodu svome. Vesele nas stoga novinarske vijesti, da se i južno-slavenski zastupnici u austrijskoj zastupničkoj kući pripremaju za novo važ- no zasjedanje parlamenta, te da su zapo- četi pregovori već urodili dobrim plodom. Postigla se je naime ne samo koncen- tracija slavenskih stranaka u zastupničkoj kući, već se je i u južnoslavenskim stran- kama počelo razmišljati o tom, da se sve sile južnih Slavena koncentrišu u parla- mentarnom radu kao i u stajalištu, koje se imade da zauzme prema vladi. U tu bi svr- hu imale sve stranke da napuste svoje pro- grame i stranačke razlike, e da se mogu okupiti u što čvršće kolo, pak tako izraditi zajedničku političku osnovu, na koju bi svo- jom kooperacijom mogle pristati sve stranke, a to na uhar političkog interesa svojih naroda. Izgleda, da ovo pitanje koncentracije najljepše uspijeva, pak da se radi još i o posve novoj političkoj orijentaciji gledom na smijer, koji se imade da dade južno- slavenskoj budućnoj politici. Cvijet našeg prijestolja: carica i kraljica Zita Govor prof. D.ra Boža Cvjetkovića, 12. maja 1917., u kat. društvu ,Bešković“, pri slavlja jendana Njezino; a poto EV ja rogi ljezinog eličanstva. Vaša m Milosti, plemenite dame, veleučena gospodo! Rajska milina i neopisivo veselje odjekivalo je 9. maja cijelom našom velikom monarhijom. Od suučevim zrakama pozlaćenih valova Adrije i biljumom ljepotom neba okićenog našeg Du- brovnika, sve do bogatih rudama Sudeta i Visle pa od prašuma Karpata i galicijskih nizina do nebotičnih Alapa i slatkih valova Bodenskoga jezera, sjediniše se toga dana narodi velike naše domovine, srećni i blagoslova puni za Njezino Apoštolsko Veličanstvo, našu premilostivu caricu i kraljicu Zitu, Milijuni slahu toga dana k nebu molitve zahvalnice, što je vječna Providnost, na- veđenog datuma, dala ugledati svijetlo princesi Ziti Bourbon od Parme, koja će kao carica i kraljica Austro-ugarske monarhije biti naj jačim oslonom svome najuzornijem Suprugu, Njego- vom Apoštolskom Veličanstvu caru i kralju Karlu I. Preko pedeset milijuna vjernih podanika slahu toge dana tople želje k prijestolju Svevišnjega za &reću i dugotrajni život našeg premilostivog car- POJEDINI BROJ Sad se mnogo ventiliše i pitanje, da | jedan zastupnik od južnih Slavena bude. imenovan ministrom u austrijskom kabinetu, što bi ne samo pravedno i opravdano već takogjer potrebito i korisno $ilo, kad ima da se riješi i južnoslavensko pitanje, taj ži- votni a zacijelo i najvažniji problem naše Monarhije. : Ovaj politički rad naših i bratskih nam zastupnika veselo pozdravljaju zagrebačke »Novine«, te zgodno primjećuju : »Zar ne bi bilo zgodno, da i naši po- litičari u Hrvatskoj dogju u bliži doticaj, da se i oni ujedine radi interesa hrvatsko- ga naroda u ovo odsudno vrijeme. Stranka prava jednoga i drugoga krila morala bi potaknuti ovu misao. Možda bi se ipak dalo štogod učiniti s ljudima dobre volje, koji imadu ideale naroda ne samo na ustima, nego i u srcu.« Iz vrsnog pak pera Dr. Milobara izi- šao je u zagrebačkoj »Hrvatskoj« lijep čla- nak o savremenosti i aktuelnosti pro- grama stranke prava. Njegovi se izvodi IZLAZI SVAKE SUBOTE najbolje" dadu primijetiti na novi naš poli- tički rad, pak ih u glavnom prenosimo : »Riješenje nacijonalitetnog problema, t. j. udovoljenje pojedinih naroda u Rusiji, postalo je sada najaktuelnije pitanje, pak će se sigurno i brzo radikalno rješavati, jer nema faktora u Rusiji, koji bi to bili kadri sprečavati. A i zato, jer ovo pitanje ima za sebe potporu cijele Europe i američke Unije. Ali i kada toga ne bi bilo, nego kada bi samo onakav pokret narodnosti u Au- striji postojao, kao što se evo sada javio — svak bi morao dozvoliti, da je onda i zahtjev pravaškog programa o ujedinjenju djelova i zemalja hrvatskog naroda aktuelan. Jer za istim ili sličnim ciljevima idu danas u našoj monarhiji Česi, Poljaci, Ukrajinci, naša braća Slovenci, pa ako hoćemo i sa- mi Nijemci. ,Ovaj naš zahtjev nije dakle osamljen, niti smo mi kao zahtjevatelji osa- mljeni, koji bi tražili nešta, čemu bi se ci- jeli svijet protivio. Baš protivno, naš stari zahljev postao je uprav sada moderan u ci- jelom svijetu, pak i u našoj monarhiji. Pa zar da ga baš sada u ropotarnicu bacimo? skog i kraljevskog Para i mladog prijestolona- sljednika Franja Josipa Ota, ponavljajući uvijek : »Bože živi, čuvaj Bože, Cara Karla Zitu, Ota, Vas Habzburški živi dom !« Devetog maja mogosmo sa veseljem kon- statovati, da se naša mnogostrana carevina opet zajedno našla, da opet narodi habzburške mo- narhije davaju neoboriva očitovanja, te su duboko prožeti pravom ljubavi prema prijestolju i domo- vini. Koliko u proste seoske kolibice toliko u velike palače naših jakih gradova prodrlo je pravo uvjerenje, da je nastupom ma prijestolje našeg mladog vladalačkog Para učinjen prvi va- žan korak, da se naša država, podignuta u jake visine u svestranom napretku pod vladom bla: gopokojnog cara i kralja Franja Josipa 1, još jače podigne, u što silnijem razvoju i u svojoj kući i prema vanjskome svijetu. Slavlje rogjen- dana naše Vladarice nosilo je obilježje pravog domaćeg slavlja i današnji poklici veselja izlaze iz čisto osjećajućih srcA. Svi austrijski marodi osjećaju se danas ko jedna mnogočlana obitelj i slijevaju se oko drevnog, jakog i uzvišenog prijestolja Habzburg. U hićenju do slavnoga i vijekovima lovo- rom posvećenog našeg prijestolja prenesimo se PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOV RELRLJL OL NM aL ANE RSS DSM a ESS Ea a ES U DUBROVNIKU, 19. MAJA 1917. Baš protivno imade se očekivati, ako u nas imade čovoljno političke uvigjavnosti, t. j. sve hrvatske stranke imale bi ovu točku staviti na prvo mjesto u svojem programu, kao što su učinile sve stranke u Čeha i Poljaka i Ukrajinaca.“ | ovi narodi imadu svoje liberalce, socijaliste, agrarce, kršćanske socijale itd., ali sve ove stranke su svoje dosadanje najkarakterističnije točke progra- ma stavile u drugi red, a na prvo mjesto programa postavile zahtjev narodnog ujedi- njenja i autonomije. Dakle one točke, koje stoje od vajkada na prvom mjestu našega programa. Ovime se je omogućilo jedinstve- ni, narodni blok i jedinstveni narodni istup ovih naroda naprama vladi i svim drugim narodima. Hoćemo li i mi Hrvati štogod odatle naučiti ? Njegovo Veličanstvo svojim narodima. »Wiener Zeitung« objelodanjuje slije- deće carsko ručno pismo: Dragi grofe Clam Martinic! Treću smo ratnu zimu sa svim njenim teškoćama prošli, pa i ako treba još koji mjesec, prije nego li nam sjeme u klici do- nese hrane, ipak smijemo očekivati, da će proljeće donijeti sa sobom olakšanje u živovanju. Dotle treba izdržati, a to će nam, do- duše sa mnogim oskudijevanjem, bez su- mnje i uspjeti. U ovim teškim vremenima nuka me želja, da kažem svojim ljubljenim narodima, koliko me duboko dira u srce njihova muka i da im moram izreći najtopliju hvalu za požrtvovnost i ustrpljivost, kojom uzimaju na sebe sve terete rata. Zahvalno cijenim što je od pučanstva sa zadivnim napinjanjem svih duševnih i materijalnih sila učinjeno u ovim teškim danima: rad poljoprivrednika, industrijalnog i obrtnog radnika, rudara, gospodarskog života, koji se pokazaše dostojnima junaka, štono se bore za opstanak i čast naše domovine. I uzornog djelovanja naših patriotskih i mi, u duhu, do naše velike prijestolnice. Pri- stupimo do naše carice i kraljice Zite. Poklonimo se najuzvišenijoj megju vladaricama i zagleđajmo se u njezine velebne oči, koje su divne na svim slikama već iz najranije mladosti naše mile Vla- darice. Te su oči velike i sjajne, pune živoga ali blagoga sjaja, milja i ljubežljivosti; iz njih govori predobra majka, velike ljubavi i dobrote. Njezine se ružičaste usne otvaraju i mi čujemo samosvijesne riječi, što ih je ikad izgovorila je- dna vladarica: »Više za Vas nego li za sebe!« Ovo zlatno geslo naše plemenite carice i kra- ljice Zite, nas potpuno osvaja. Njezinom spo- ljašnjom milinom i duševnom vrlinom podignuti u ekstazu veselja, padamo ničice zahvaljujući vječnoj Providnosti, što nam dade tako pleme- nitu majku uz koju je samo život i kršćanska ljubav. Geslo naše preuzvišene Vladarice kaže mnogo. Vrijednost je rljegova tim veća, što iz- bija iz pune, velike duše mlade naše carice. U iznesenoj krilatici naše, duševnim vrlinama, već velike Vladarice, skupljeno je sve, što je oduvijek tinjalo u njezinoj blagoj, uzvišenoj i plemenitoj duši. Izneseno geslo pokazuje priro- gjenu dobrotu naše velike majke Zite, koje je tim dragocjenije, što je spojeno s dubokom spozna- jom ljepote, plemenitosti i dobrote. Austro-ugarska monarhija žalila je dugih žena, koje su u najtežim vremenima ustraj- nošću, gospodarskom valjanošću i djelo- tvornom ljubavi prama iskrnjemu za vazda osigurale priznanje domovine, sjećam se najsrdačnijom hvalom. Od njih svih očekujem da će, prožeti veličinom vremena, koje zove imperativno sve ruke na rad, i dalje učiniti sve što je u njihovim silama. Za njih sve, gledajući pun pouzdanja u budućnost, molim od Boga najobilniji blagoslov. Pouzdana nada u skore bolje dane pratila ih u njihovom daljnjem, ukupnom dobru domovine posvećenom radu. To Vam nalažem da dadete do znanja pučanstvu. Luxenburg, 8. maja 1917. Klam Martinic v. r. Karl v. r. Odgovor njemačkoga držav- nog kancelara. Uz vanredno veliku napetost u sjednici 15. svibnja državnog sabora državni je kanc. Beht- man-Hollweg odgovorio na interpelacije kon- servativaca i socijalnih demokrata o ratnim cilje- vima. Sjednici su prisustvovali u ložama tako- gjer austro-ugarski poklisar, turski poklisar, mno- gi drugi diplomate, nadalje socijalni demokrati dr. Viktor Adler, Seitz, dr. Rener i dr. Elleribogen. Državni kancelar Bethman-Hollweg reče ovo : Ne bi bilo u interesu zemlje, kada bi se u sa- dašnjem času dala programatična izjava o pita- nju o našim ratnim ciljevima, s toga kancelar ot- klanja od sebe odgovor na to. Državni kancelar odlučno prosvjeduje protiv pokušaja, da se nje: gov muk o programima ratnih ciljeva pojedinih stranaka i smjerova tumači kao pristajanje uz te programe. Kada je on dopustio, da se javrio ras- pravlja o ratnim ciljevima, on je maročito dao da se izjavi, da vlada neće i ne može sudjelovati u sporovima o mišljenjima. Državni se kancelar ogragjuje ponovno protiv toga, da se po tome, što vlada šuti, ne povlače nikakovi zaključci o njezinom držanju. Što sam ikada mogao da reknem o našim ratnim ciljevima, to sam javno rekao u državnom saboru. To bijahu opći temeljni pravci, ali su bili dovoljno jasni, te se nije moglo reći, da se vlada identifikuje sdrugim programima, s kojima se je pokušavalo. Ja sam se ovih temeljnih pra- vaca držao do dana današnjega, a oni su sve- čano izraženi u mirovnoj ponudi od 12. prosin- ca 1916., što smo zajednički učinili s našim sa- dvadeset ljeta za blagopokojnom caricom i kra- ljicom Elizabetom i to rijetkom tugom, koja ne prestaje ni danas, kad nakon toliko godina mo- žemo da opet pozdravimo na prijestolju svoju caricu i kraljicu. Caričine odaje, u dvorovima u Beču i okolici, u Budimu i okolici, koji su bile sasvim bez života iza strašnoga umorstva carice Elizabete u Ženevi, ove odaje opet su oživljele, jer u njima nastava dostojna nasljednica velike ženevske Mučenice, naša carica i kraljica Zita, Naša plemenita Vladarica ugledala je svije- tlo dana u Villi Pianori kraj Viareggia 9. maja 1892. Potječe iz velike vladalačke kuće Bourboa- Parma. Njezin otac Roberto I. u svojim mlađim danima, vladao je još u vojvodini Parmi pod regentistvom svoje majke Louise Boutbon, sestre grofa Chambord. Njezina kraljevska Visost, maj- ka naše carice Marija Antonija, rogjena je prin- cesa od Bragance i infantkinja portugalska ; nje- zin otac, Don Miguel, bijaše portugalski kralj. Po dalekoj krvi ide naša carica do kralja sunca Ljudevita XIV., kojega slavljahu Bossuet, Fene- lon, Racin i Corneille. Dvor porodice Parma bijaše uvijek glesni- kom humanizma i renesansne veličine, Tu se je otkrivalo, sabiralo, i istraživalo čitavo područje staroklasične kulture, čime se budi osjećaj veli- čine ljudskoga duha i samosvijest dostojanstva