Str. 2. veznicima. Mišljenje, koje je nanovo izbilo, kao da tobože ima nekih razlika u shvaćanju o mi- rovnom pitanju imegju nas i maših saveznika, jest puka bajka. (Odobravanje u centrumu i kod središnjih stranaka. Veliko iznenagjenje). Ovo ja evo ustanovljujem izričito, svijestan, da ovim izrazujem i mišljenje vodećih državnika sa- vezničkih nam vlasti. Po tom izjavljuje državni kancelar, da on ra- zumije, što se s desna i s lijeva traži jasnost, ali pri raspravljanju pitanja o ratnim ciljevima može za nj da bude jedino ravnalo: samo sko- ro i ujedno sretno dovršenje rata. Što ide preko toga, ne mogu ništa da učinim ni ništa da rek- nem. Od ovog sustezanja, kako sada iziskuje ukupni položaj, neće me odvratiti ni Scheidman- nova riječ o mogućnosti kakove revolucije, jer za-ovu riječ njemački narod nema nikakova smi- sla, miti me od tog sustezanja odbija pokušaj konservativca Rosickea, koji veli, da sam u vlast socijalnih demokrata. Državni kancelar iz- javljuje da s radošću može ustanoviti, da se on ne nalazi pod vlašću ni jedne stranke, no jedino u vlasti svoga naroda, kome jedino ima da služi, čiji se sinovi bore za opstanak naroda, čvrsto okupljeni oko svoga cara, kome oni vjeruju te koji se u nj pouzdava. Državni se kancelar, nada, da će većina državnoga sabora shvatiti njegovo sustežanje, pa da će ga tako shvatiti i narod vani. Zatim nastavlja: Niti danas, kad naši si- novi sa besprimjernom tvrdokornošću i samoprije- | gorom prkose jurišima Engleza i Francuza, koji se iz dana u dan ponavljaju, niti danas ne vidim još ni kod Engleške ni kod Francuske nikakove spre- me na mir, nikakova odricanja na one njihove razuzdane i privredno uništavajuće ciljeve. Misli li zar kogod od vas, da će moći natjerati na mir upravo programima punim odricanja i pregaranja našeg zapadnog neprijatelja, koji se nalazi u tako- vom duševnom raspoloženju? Moram li zar da reknem tim neprijateljima: »Bilo kako bilo, a ono ćemo se svakako mi svega odreći i nećemo | vama ni vlasi na glavi taknuti, a vi, koji nama o glavi radite, vi možete i dalje bez ikakova ri- zika da kušate sreću ?« Ili moram valjda da nje- .mačko carstvo u svakom pravcu okujem u for- mulu, koja od cjelokupnosti mirovnih uvjeta za-. hvaća samo jedan dio, i da državu sapnem u jednostranu politiku, koja bi ostavila ma cjedilu sve uspjehe, što su naši sinovi i naša braća svo- jom krvlju pobrali, a koja bi sve ostale račune ostavila neriješene? Ne; ja takovu politiku odbi- jam! (Živo odobravanje.) Tv bi bilo sve isto, kao da hoćemo izdati budućnost naše domovine. Ili moram li zar, obrnuto, da iznesem osvajala- čki program? I to odbijam. Nijesmo mi zagazili u ovaj rat, da osvajamo, već jedino da obez- bijedimo naš život i da čvrsto osnujemo buduč- nost našeg naroda. Kao god ni program odri- canja, tako ni program osvajanja ne pomaže ni pobjedi ni koncu rata. Naprotiv, ja bi tim jedino radio po volji neprijateljskim vlastodršcima i njima olakotio posao, da mogu i dalje zavaravati svoje narode, ratom umorene, da nastave rat u nedogledno vrijeme. Što se tiče Rusije, izgleda, da one za sebe odbija nasilne osvajalačke planove. Nema sumnje, da Engleška sa svojim savezni- cima na tome radi, kako bi i dalje upregla Ru- siju pred engleška ratna kola. (Čujte! čujte.) Ali ako Rusija hoće da prištedi svojim sinovima daljnje krvoproliće, ako za sebe odustaje od svakog nasilnog osvajalačkog plana, ako hoće da s nama uspostavi tajne prilike mirnog življe- nja jednog uz drugoga, tad se očito po sebi ra- zumije, da i mi tu želju usvajamo i da nećemo te trajne prilike u bndućnosti uništiti i tako nji- hov razvoj nemogućim učiniti, postavljajući ko- jekakve zahtjeve (Burno odobravanje), koji se čovjeka. Na osnovi staroklasične kulture izvedeni duševni preporod, poznat pod imenom renesanse, u kojoj je bio naj jače istaknut ideal estetički, najbolje opet zasvijetli na dvoru Parma; odne- sene odavle umjetnine od Napoleona Bonaparte 1796. jasno ovo potvrgjuju. Ovakovo ognjište i žarište obrazovanoga društva na dvoru Parma, koje je razastiralo sjajne zrake na sve evropske države, stvori krasan mi- lieu. Ovakav dom bijaše visoka škola za buduću caricu i kraljicu Zitu, kojoj se marod imao sa- stojati od naroda — imao se sastojati od mili- juna vjernih podanika. I zbilja! očinski dom bio je za našu caricu Zitu od silnog zamašaja za duševni razvoj. Oni koji su bili tako sretni, te su bili u blizini naše carice, slušali nje- sin mili glas i pratili od dana na dan njezin tje- lesni i duševni razvoj, pripovijedaju mnogo kras- ma, umiljata i značajna o njoj. Naša carica i kraljica Zita, to je ko bajna, ružičasta kraljevna iz narodnih priča, koju je po- veo mladi, zorni kraljević iz začarana dvora. To je bio nadvojvoda, a sada naš premilostivi car i kralj Karlo 1. Prekrasan cvijet našeg prijestolja bujao je u naponu svoga života, samo što ga naše mijesu vidjele. Već od 11, godine krile su ovu »PRAVA CRVENA HRVATSKA« ne slažu ni sa slobodom ni sa voljom samih naroda i koji bi u ;uskom narodu jedino posi- jali sjeme novome neprijateljstvu : pa ja ni malo ne sumnjam, da ne bismo našli puta uzajamnom sporazumu, koji ne bi za sobom ostavio ni žalca ni rastrojstva«. (Živo odobravanje.) Državni je kancelar svršio svoj govor ovako : »Naš je vojni položaj tako orci kao što ni- kad prije od početka rata. Noprijatelji na zapadu, pored svih grdnih gubitaka, ne mogu da prodru. Naše podmornice rade sa sve to većim uspje- hom. I tako vrijeme za nas prolazi u potpunom pouzdanju. Istom steknemo uvjerenje, da se pri- mičemo dobrome koncu, tad će biti i vrijeme, kad ćemo moći s neprijateljem stupiti u prego- vore o našim ratnim ciljevima, pogledom na koje ja sam potpuno složan sa vrhovnim vodstvom naše vojske«. (Burno odobravanje. Poklici: »Čujte! čujte!« Zatim opet živahno odobravanje.) Sa ratišta. Žestina bojeva sa zapadnog ratišta prešla je zadnjih dana na jugo-zapadno ratište. Talijanci su počeli jedanaestom ofensivom dne 14. o. mj. Nakon topničke pripreme od tri dana, u koju , je neprijatelj uložio svu svoju topničku masu od Tolmina do mora kao i svoja bacala za mine, Talijani su otpočeli svojim napadajima, koje su talijanski saveznici uvijek i opetovno zahtijevali. Napadaj je učinjen na fronti od 40 kim. duljine na mnogobrojnim mjestima piotiv naših polo- \ žaja. Najžešće se borilo u položaju protiv Plave, na Svetoj Gori, na visovima istočno od Gorice, na području Fajtog Hriba i kod Kostanjevice. Na mnogim mjestima borbenog područja se slomiše| duboki redovi talijanskih napadaja u masama već pod našom vatrom iz topova i strojnih pušaka. Tako je bilo na brdu sv. Gabrijela, gdje je ne- prijatelj bacio svoju opremu, puške i šljemove te u posvemašnjem rasulu uzmaknuo natrag. Gdje su pak Talijani pošli naprijed, naša ih je pješadija, koju nije mogao uzdrmati nikakov to- povski oganj, dočekala, te u borbi prsa o prsa bacila natrag. Na taj su način naši jarci na Faj- tom Hribu pet puta mijenjali vlasnike, doh ih napokon pobjednici slavodobitno ne održaše u vlasti. Na pojedinim mjestima su naši progonili neprijatelja do u njegove položaje. Naše su čete 14. svibnja snažnom obranom izvojevale potpuni uspjeh. Neprijatelj je u našim rukama ostavio 1600 ljudi i više strojnih puša- ka. Bitka traje i dalje bez prestanka. Službeno izvješće od 16. ov. mj. javlja: Peti je dan nove bitke na Soči bio isto ta- ko ispunjen žestokim bojevima kao i prijašnji. Neprijatelj je velikom žilavošću vodio nepresta- no nove mase za napadaj. Žrtvovalo se hiljade Talijana. Naše je oružje i opet s potpunim us- pjehom održalo boj. Izmegju Ayča i Kanala pošlo je neprijate- lju za rukom, da je u uskom odsjeku prešao na lijevu obalu Soče; zapriječili smo, da se ne raširi. I opet su Talijani poduzimali više jakih napadaja na visine kod Plave i Zagore. Na Kuk je nepnjatelj prolazno bio dospio, no mi smo ga u ogorčenom boju na šake protjerali. Isto su tako bez ikakva uspjeha bili svi ta- lijansk »okušaji, da bi se dočepali Svete Gore i brda sv. Gabrijela, te da bi uzdrmali našim li- nijama istočno i jugoistočno Gorice. — U po- dručju je Fajtoga Hrila neprijatelj prije podne ponovno uzalud napao. Napadaj se nije pono- vio, jer je naše topništvo, zgodno potpomagano od zrakoplovaca, zadržalo ognjem talijanske na- padajne kolone u jarcima. Noću je boj popustio, a u jutro je postala topovska vatra opet živahnija. Broj zarobljenika, što su ih naše čete uhva- tile, porastao je na 2000. Megju njima se nalazi kojih 50 časnika. Na zapadnom ratištu napadaji Engleza na Scarpi i kod Mondya ostali su bezuspješni. Na više mjesta fronte na Aisni i u Champagni po- jačala se je topnička djelatnost. Na balkanskom ratištu sjeverno od Bitolja i u zavoju Gerne sve to jači topnički bojevi. Po- kušaji Francuza, da zapadno od Vardara napad- nu na vlsove južno od Hume, bješe suzbijeni, Na ruskom ratištu nije bilo nikakvih po- sebnih dogagjaja. vernoj Bavarskoj, gdje je mlada Zita podučavana u'literaturi, historiji, umjetnosti, glazbi, prirod- nim znanostima i matematici. Svoje petogodišnje školovanje u društvu mnogih kneževskih i kra- ljevskih drugarica usavrši naša carica za jedno- godišnjeg boravka u benediktinskoj opatiji Sainte Cecile (Sent S6sil) u Rydu (Raidu) na otoku Wightu (Vaitu). Pod skrbništvom svoje lake, udovice kralja Don Miguela i sada redovnice, posveti se princesa Zita osobito povijesti, filozo- fiji, religiji i staro-klasičnim piscima, Po njima je stekla i upila: duh starih helenskih i rimskih pjesnika, govornika, filozofa i ostale elite klasič- nog duha. Povijest i filozofija dovedoše našu ca- ricu do stalnog i nepokolebivog uvjerenja o sa- vršenosti katoličke vjere i sjegurnosti Božje biti, Pobožnost i vjera u Boga, neprocijenjeni su ale- movi u kruni cvijeta na našem slavnom i čvrstom habzburškom prijestolju. Tako mudru, izobraženu, plemenitu, pobož- nu, u aureoli ljepote Vladaricu, odredi vječna Providnost, da bude našom caricom i kraljicom, U junu 1911 zaruči se onda nadvojvoda Karlo Franjo Josip u Pianovu sa princesom Zi- tom od Parme. 1. oktobra iste godine vjenča sret- oči! ne mladjence, u prisutnosti cara i kralja Franja Jo- sipa 1, uz druge vladare i dostojanstvenike, pa- gježnu ružu zidine salezijanskog konvikta u sje-| pin odaslanik Bisletti u dvorcu Schvarzensn. Naši dopisi. Iz Smokvice na otoku Korčuli. (Blagoslov nove crkve i Mlada Misa.) Ve- oma ganutljiva svečanost obavila se je u ovom mjestu danas dneva 6. Maja. Mjesni župnik, do- zvolom našeg presvij. Biskupa, blagoslovio je uovu crkvu i time ju otvorio bogosiužju. Prvi je u njoj otpjevao svoju Mladu Misu maš mješćanin O. Rafo Tomašić, franj., uz podvorbu braće svećenika, Prigodno slovo izrckao je za- nosno i dirljivo O. Petar Vlašić. Naroda je bilo veliko mnoštvo iz Smokvice i Kčare, a nešto i. iz Blata i Veleluke. Mjesto je bilo urešeno sla- volucima i trobojnicama, a od crkve pa sve do mladomisnikove kuće nizao se lijepi broj male- nih borića sa vijencima i zastavama. Mladomi- snika su ispratili iz kuće do u crkvu svećenstvo sa bratovštinom uz zastave, te sa školskom dje- com, a djevojčice su putem posipale : cvijeće. Poslije sv. Mise pjevalo se »Tebe Boga hvalimo«. Krasna i prostrana crkva, koja još nije posve dovršena, bila je puna pobožnog narcda, kojt je sa ganućem pratio uzvišene obrede blagoslova crkve i Mlade Mise, te je radostan bio, što je eto nakon tolikoga čekanja vidio svoju novu veličanstvenu crkvu u glavnome dovršenu i sad željno čeka svoga natpastira presvij. Biskupa da ju dogje posvetiti. — Prisutnik Iz Cavtata. (Zabava u korist udovica i siročadi palih ratnika.) U nedjelju dne 6 o. m. ovdje se je održala lijepo uspjela zabava u korist udovica i siročadi slavno palih junaka. Već izjutra, osva- nuo je Cavtat krasno urešen zastavama, slavo- lucima i zelenilom. Vrijeme nažalost nije bilo najbolje, što je mnogo omelo još većemu uspjehu ove ugodne i patriotične zabave, ali ipak naroda bilo je mnogo. Zabava je počela popodne sviranjem vojne muzike obalno-obrambeuog odi- jeljenja. Razni paviljoni, svakovrsne šale, šaljiva lutrija i ost. uveličalo je zabavu. Osobitu pozor- nost pobudila je galerija slika naše domaće umjetnice g.gje. Babić, koja je blagohotno došla da izloži slike u korist zabave. Cavtajske gospo- gjice, poznate sa svoje zauzetnosti i duhovitosti, mnogo dopriniješe materijalnom uspjehu zabave, I Cavtačani ne ostadoše za njima. Blagohotnošću vrijednog lučkog poglavara g. kap. Luxarda bio je i parobrod ,,Salona“ na raspoloženje zabave, koji je imao dovesti izletnike iz Dubrovnika i okolice. Izleti su izostali radi nepovoljna vre- mena. Svak je ponio najbolju uspomenu ove krasne i uspjele zabave. Dužnost nam je napomenuti, da je čanički odbor sve učinio da ova zabava uspije. Osobita zasluga za zauzimanje ide gg. majora Schnecka, kapetana E. Ritt. von Martineka, natporučnika Willerta, poručnika Dra. Ajtaja i ost. gg. oficire. Cavtaćani bijahu u svemu pri ruci odboru, oso- bito požrtvovni g. Gjuro Bijelić, kot. predstojnik u m.; g. Miho Malošević, opć. donačelnik, poz- nata rodoljupkinja ggja. ori Bogišić-Pohl, koja je poklonila odboru krasni dar za lutriju i svotu od 200 kruna — te ostala gospoda. Odbor go- spogjica4, radi njegove zauzetnosti moramo ista- knuti, i to g.ce: Bianchi Nikica, Miljan Lele, Patiera Ernestina i Marica, Arčanin Marica, Duberta Nikica, Stanoš Rafica, Mitrović Bože, Karaman Jelka i Slavka, Janičić Ane, Obradović Aue, Mamić Marćela, Gatić Jelka, Sirnig Jele i Marija, Šoletić Olga, Ćumo Jele i Vragolov Mare. Čist prihod zabave bioje 2.154— krune, što najbolje dokažuje — još uzevši u obzir nepo- voljno vrijeme — da je svak nastojao, da se oduži ovoj plemenitoj i humanitarnoj ustanovi. — Učesnik. Domaće vijesti. 23. Svibnja. U srijedu navršuju se pu- ne dvije godine, da je ltalija otkazala svoju za- jednicu sa trojnim savezom i navijestila našoj državi rat. Njezina nevjera nije joj donijela že- ljena uspjeha, a u kolike se je nevolje uvalila, teško je iskazati. Na hiljade je njezinih sinova mo- ralo krvlju da plati to njezino izdajničko djelo, a mogla je bez ijedne kapi krvi puno više po- stići u svakom pogledu. Ostavila je stare svoje saveznike, koji su svojedobno puno doprinijeli njezinom ojačanju, kod novih pak nije stekla nikakva ugleda. Neispunjena očekivanja, krvavi vojnički neuspjesi, privredni slom, beznadno za- »Ovaj je brak veoma srdačan i sretan. Ne- zaboravne su riječi, što ih je blagopokojni car i kralj Franjo Josip izrekao mladome Paru u svo- joj nazdravici: »Nadvojvoda Karlo izabrao je dru- garicom života princesu Zitu od Parme, Ja mu od srca čestitam na tom izboru i pozdravljam nadvojvotkinju Zitu iskrenom radošću kao člana svoje obitelji.« Dobro se kaže: samo blagoslovljena majka može da bude pravom vlađaricom. Ovo se očito vidi na našoj carici. Iz sretnog braka poteklo je više djece, a 20. novembra 1912 rodio se je u vili Wartholz kod Reichenau prvjenac, nasljednik prijestolja Franjo Josip Oto. == Naš cari kralj sa svojom najuzornijom dru- garicom, pohodio je na svome vjenčanome puto- vanju i Dubrovnik, Onaj srdačni vez, što je spa- jao Dubrovnik od davnina sa viteškim habzbur- škim domom, divno je našao posvjedočenje u na- šem caru i kralju Karlu. Naš slavni grad, naša hrvatska Atena, bila je u najužim odnosima sa|. Albrehtom Austrijskim, Karlom V., te sa svim Habzburgovcima španjolske grane, Isto možemo da kažemo te je bilo i sa Ferdinandom I., Mak- similjanom II., Rudolfom Il. i Matijom I, Sa će- sarom Leopoldom |. učini Dubrovnik takav ugo- vor, da se potpuno podavale pod okrilje habz:- burškog prijestolja. Karlo Vi., Marija Terezija | Br. 631 duživanje i neraspoloženje, nestašica posla i glad u zemlji to su eto jedini vidljivi rezultati, koje je donio ltaliji ovaj njezin rat, u koji je ušla tje- rana gadnim t. zv, »svetim egoizmom«. Domovinska je dužnost svakoga, a u prvom redu onih pojedinaca ili zavoda, koji su baš uslijed rata stekli i povećali svoj imetak, da što veću svotu upišu u šesti austrijski ratni zajam, koliko na svoju vlastitu, toliko i na dr- žavnu korist. Što je veći uspjeh u potpisivanju ratnog zajma, sve smo to bliže svršetku rata i po- svemašnjoj našoj konačnoj pobjedi. Vlasnici poduzeća i zavoda treba da svojim namještenicima što većma olakote potpisivanje zajma. . , Svak bez iznimke po svojim silama, zborom i tvorom za šesti ratni zajam + Vice Katalinić, više godina općin- ski prisjednik, u zadnje doba, do raspusta spljet- ske općine, bio je i načelnik, prošlog je petka u Spljetu skoro nenadno preminuo. Bio je vri- jedan i radišan, dobar i zaslužan Hrvat, rado sklon na svako plemenito djelo. Za Spljet je mnogo i mnogo doprinio, bilo kojom zgodom i načinom, te svi Spljećani bez razlike žale nje- gov još rani gubitak. Pokoj mu vječni! Ucvijeljenoj ggji. udovi, | djeci i svojti naša sućut. Izbor nove franjevačke uprave. Na 16. ov. mj. Starješinstvo je hrvatske Redo- države sv. Jeronima održalo u Zadru, u samo- | stanu sv. Frana, svoju glavnu skupštinu, pod pre- | sjedanjem M. P. Vizitatora O. Vendelina Voš- | njak, ma kojoj je bila izabrana -nova uprava, i to: za provincijala M. P. O. A. Kazilari; za ku- | stosa P. O. B. Benjowsky ; za definiture: P.P. O,O. | J. Carvin, M. Gugić, T. Tomašić i R. Capursi. Novoj upravi želimo svaku sreću za razvi- tak i procvat ove starodrevne i vrlo zaslužne Redodržave ! Promocija. G. Vicko Trojanović, iz Trstenoga kod Gruža, sada u vojsci c. i k. sa- nit, poručnik, u ponedjeljak je u Pragu promovi- san na čast doktora medicine, Čestitamo ! Razno domaće vijesti. Od 20. su aprila 1917 pripuštene preporučene privatne lis- tovne pošiljke i poštanske naputnice upućene vojničkim licima u Puka (Arbanija). Tamo se aga otpremati takogjer i poljski poštanski pa- eti. — Izdat će se doskora nove listovne bilje- govke od 15, 20 i 30 helera, proste dvostruke dopisnice od 8 i 8-8 helera, te listovnice od 15 helera sa slikom Njegova c.ik. Apoštolskog Ve- ličanstva Ćesara Kralja Karla I. te hitne biljegov- ke od 2 i 5 helera u promjenutoj formi. Zamje- nute biljegovke dojakošnjeg izdanja vrijedit će do 31 oktobra 1917, a do konca novembra moći će se još izmijeniti kod poštanskih uređa bez troška sa drugim vrednotama. — U c. i k. zaposjednutom području Srbije otvoreni su i predani javnom prometu još i c. k. etapni poštanski uredi drugog razreda Osi- paonica i Kolari. U poštanskom saobraćaju pri- puštene su dopisnice, otvorena pisma, tiskanice (novine) i uzorci robe. — Ovlaštenim prodavaocima puščanog pra- ha (baruta) dopuštena je iznova ograničena na- bava. Treba da se neposredno obrate na ,,Artil- lerie-zeugs depot u Mostaru. — Za narednu šk. godinu otvoren je natje- čaj na besplatna mjesta i na mjesta za plaću u Vojničkoj nižoj i voj realci, u Vojn. akademiji Frana Josipa, i u Vojn. tehničkoj akademiji (artilerijski otsjek) odregjena za ć. k. domobran- stvo. Potanje upute daju kotarska poglavarstva. — Otvoren je natječaj i na mjesta za pi- tomce ć. i k. vojn. akademija, ć. i k. vojn. viših realka i ć. i k. mornarične akademije, Školske se godine 1917-18 neće pokriti zakladna mjesta u vojn. nižim realkama, već će se veoma rado primati pitomci u mornaričnu akademiju, u kojoj zakladna mjesta uživaju osobitih pogodnosti. — almaciji je kroz prošli mjesec April položeno u poštanske štedionice: u štedionički odio K 144.113:86, a povraćeno K 103.248:91, U romet chekima položeno je K 6,796.801:95, a splaćeno K 3,148.375:10, — Pišu nam iz Ercegnovoga, da su za popravak ondješnje crkve sv. Antuna darovali : gg. Božo Rašica, Dubrovnik, K 100;—, tko Josip U, pazili su Dubrovnik kO zemicu svoga oka. Franjo I, imao je najživlje simpatije za Du- brovnik pa je uskliknuo sa Lovrjenca: »Vidi se da je Dubrovnik bio sagragjen od pravih otaca.« Kada je Franjo Josip I. bio u Dubrovniku 1875, iz dubrovačkog kneževskog dvora markirao je okupaciju Bosne i Hercegovine, čime je preveo u zajednicu sve hrvatske zemlje, Dubrovnik je sretan, što ovome nizu simpatija sa strane toli- kog niza austrijskih vladara, može pribrojiti sim- patije cara i kralja Karla kao i carice te kraljice Zite, U kitu milijuna želja, primila naša najuzor- nija Vlađarica i ovaj skrovni sonet Sa Jadrana, alem-mora, I biljurna njeg'va čara, Podigla se rujna zora, Koja b'jeli dan otvara. I vjekovni v'jenac oljeća e M S Dubrovnikom da Do prijestolja, gd Dari srca Hrvat-roda, K PEćI naše Zite: Habzburg domu Bog da poda,