CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15
KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

 

U Srijedu, dne 30. svibnja, kako je
već bilo utanačeno, slijedio je otvor austrij-
skog parlamenta. Uzme li se u obzir, da
za više od tri godine, od marta 1914, je-
dino ovaj parlamenat od svih država, te
su u rat zapletene, nije djelovao, a da su
se kroz ovo ratno doba zbili dogagjaji od
velikog značenja, to samo od sebe otskače
zamašitost ovog sadašnjeg zasjedanja.

Pojmljivo je takogjer, kako ovo za-
sjedanje pobugjuje opći interes i najveću
pažnju ne samo u domaćem, već i u stra-
nom svijetu. Već su i same pripreme, oko
kojih se je zadnja tri mjeseca živo radilo,
svraćale na se svačiju pozornost, pak nije
čuda, da je rad parlamenta uzrok najvećoj
napetosti u našem javnom životu.

Nakon tri godine zastupnici naroda
dolaze opet do riječi na odlučnom mjestu,
a u ovim preozbiljnim i sudbonosnim da-
nima njihova je odgovornost kud i kamo
veća nego li je bila u vrijeme prije rata.

Rat je proizveo mnoge promjene ; plo-
dovi ovog silnog rvanja imaju da se po-
beru. Sad će se krojiti budućnost za poli-
tički, socijalni, gospodarski i državnoprav-
ni položaj pojedinih naroda, osim što će
se riješavati toliki problemi od najvećeg
značenja, pak se s potpunim pravom ovom
zasjedanju dava historična vrijednost.

U detaljnierad parlamenta nemožemo
da se upuštamo, već radi kroničarske duž-
nosti istićemo samo važnije činjenice. Iza
kako se je predstavila zastupnicima nova
vlada, zauzeo je privremeno predsjedničko
mjesto najstariji zastupnik Dr. Fuchs. U
pozdravnom govoru dotaknuo se svih važ-
nijih zgoda kroz ovo tri zadnje godine, a
onda je izabran za predsjednika Dr. Gustav
Gross, pročelnik njemačkog narodnog sa-

Biser Jadrana
Lokrum.

(Povodom preuzimanja posjeda Nj. car. Visosti
nadvojvotkinje Jelisave.)

Izmegju tolikih pitomih ostrva i ostrvića,
koji se nfžu poput zelenog gjerdana uzduž dal-
matinske obale i njezini su najljepši ures i o-
brana, radi svog vrlo zgodnog topografskog i
klimatičkog položaja, ističe se maleno ostrvo
Lokrum, potpunim pravom nazvano »biser Ja-
drana«, Poput cvijetne, goleme lagje diže se iz
morskih grudi na jugo-istočnoj strani Dubrovnika,

 

 

te izgleda da je tu tavljen, kao prirodna o-
M simoo naše Ata, tom malenom pro-
storu 5" y ta južna flora ra-
zasula sve obilje svojih čara, te je maleno
ostrvo rum zbilja neka vrsta dalmatinske Ma-
dere, koja u sebi ima sav čar tropskih krajeva.

vrhunac na ostrvu uzdiže se do 91 m. u

p namješćena tvrgjava, otkuda pak
puče ge ei na oce na bezbroj
sitnih grebena i bijelih ostrvića; na drevni grad,
I iz te visine izgleda nekud pust i osamljen,
se oštri vrhu stn, necčunea:
talnih crkava ističu u plavoj vedrini bistroga juž-
noga neba, poput bijelih spomenika nad pu-
stim grobljem drevne slave

koju o maleno save ima i svoju povijest,
foo kronike spominju, da su na Lokrumu

g3. početkom XI. vijeka stanovali kalu sv.
Pobožna da priča, da se je dana

21, kad katol crkva slavi uspomenu
o Dubrovniku, g vije mičtoaje grada.
se sa da će svecu sagraditi

zbilja, stera priča, vatra se kroz malo
Vremena ugasi. Dubrovčani izvršiše svoj zavjet
i tako se na Lokrumu usele kalugjeri sv, Bene-

 

 

PRAVA

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

RVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

 

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

U DUBROVNIKU, 2. JUNA 1917.

veza. Parlamenat je poslao poklonstvenu
deputaciju mladom caru, a brzojavne po-
zdrave parlamentima naših saveznika. U Če-
tvrtak dne 31. pr. mj. slijedio je svečani
otvor parlamenta u carskom dvoru, gdje je
novi vladar držao svoju prijestolnu besjedu.
Iduća sjednica urečena je za utorak - dne
5. ovoga mjeseca.

Nas pak najvećma zanima drzavopravna
izjava čeških i naših južno-slavenskih za-
stupnika, gdje naglasuju sjedinjenje i au-
tonomiju dotičnih zemalja pod moćnim že-
zlom Habzburgovaca.

Začudno je, da se ovom opravdanom
historičnom pravu pojedinih slavenskih na-
roda još uvijek protive njemački zastup-
nici, koji su toliko nastojali, ali uzalud, da
pomoću $ 14. dogju do premoći te ostanu
u vlasti. Hoće li tim svojim otporom one-
mogućiti rad parlamenta, to se još ne dade
zaključiti. Ali to je stalno, da budu li sla-
venski zastupnici složno istupali, to mogu
sada mnogo postići.

Najveću pak nadu i pouzdanje svak
stavlja u odlučnu volju mladog Cora. On je
najviše doprinio, da je i u ovoj poli Mc-
narhije zavladao ustavni život. On je htio
da čuje želje pojedinih stranaka, jer želi da
udovolji opravdanim zahtjevima svojih na-
roda i da ih nagradi za žrtve, što ih do-
prinose u ovom ratu. On je u Ugarskoj
maknuo svesilnog Tiszu, On će znati da
skrši i sadašnji otpor njemačkih zastupnika.

Značajno je i to, da se je mladi Car
odrekao, i da prisegne na stari ustav sa
neustavnim & 14, jer On želi novu prepo-
rogjenu Austriju, u kojoj bi svaki narod
uživao mir i jednakopravnost, te bi mu bio
omogućen što uspješniji i slobodniji vla-
stiti razvitak.

Ovo su ideali, za koje se najvećma
zalaže naš Vladar već od početka svoje vla-
de, a dao Bog, da ih “što prije sretno kra-
ju i privede!

crkve ostale su samo ruševine, ali se još čuvaju
netaknute bnice dubrovačkog nadbiskupa
Živka i kneza Lampredija. (Od tog je samostana
naprotiv preostao čitav jedan dio, a drugi dio
zajedno sa crkvom su samo ruševine, pod ko-
jima su pomenute grobnice. Op. »Prave Crv.
Hrvatske«.)

Benediktinci, koji su živili na Lokrumu,
imali su mnogo udijela u povijesti razvitka du-
brovačke republike i u teškim časovima umjeli
su, da savjetom utječu na vijeće, tako da su
više puta otklonili od ro grada i veće
opasnosti, koje su mu prijetile. Razni opati lo-
krumskog samostana postadoše kasnije biskupi
i nadbiskupi u Trebinju, Dubrovniku i u drugim
+ sg Samostan je posjedovao i vrlo bogati
arhiv, u kojemu, izmegju ostaloga, bijahu ču-
vani osobitom pažnjom spisi, koji su se odna-
šali na povijest dubrovačke republike, iz kojih
su pak crpili podatke historičari Resti, Cerva,
Tudisi i sam čuveni talijanski povjesničar
Muratori.
Razni kraljevi, knezovi i velmože obdariše
ostrvo Lokrum i samostan sv. Benedikta raznim

klonima i povlasticama. Spomena su vrijedni
nezovi Ljudevit i Deša, banovi Slavogost i Bo-
rić, te kraljevi Radoslav i Bodin., Rimski papa
Celestin Ill. pokloni kalugjerima samostan »Go-
spe od Rožata« u dubrovačkoj Rijeci,

U XIV. stoljeću na ostrvu bje pokopan
Šišman mladi kralj bugarski, koji umre u Du-
brovniku na bi sa svojom majkom Teodo-

rom iz kraljevske ebitelji poje
God. 1373. sastadoše se na Lokrumu kralj
Tvrtko i Bolša gospodar Zete, da ušaju sa-

 

drog d čkog vi nek '
koje bio lamegia nj Oo

Za krstaških vojna na Lokrumu spasi se

od uu: ga je bila zatekla na moru, en-
gleški kard lavljeg srca. Nakon kobne
kod Nikopolja 1396 g. na ostrvo se iskrca

kralj Sigismund.

 

Budućnost kotorskog zaljeva.

»Ost.-ung. Kriegskorrespondenz« donosi čla-
nak pod gornjim naslovom od dra. pl. Mčrla,
iz kojega prenosimo: Nije davno, što je neko-
liko ljubitelja prirodnih krasota otkrilo dražesnu
prirodnu ljepotu kotorskog zaljeva. Taj zaljev
sjedinjuje u sebi ljepotu norveškog fjorda i sup-
tropske vegetacije Španije. Niti Italija, niti Fran-
cuska nemaju ništa, što bi se moglo usporediti
s Bokom Kotorskom, pače se ni Rivijera ne mo-
že s njome takmiti.

Treba da odlučimo potražiti naše domaće
krajeve, a ne da novac bacamo neprijatelju. Kod
toga ne smijemo ostati kod pustih riječi, nego
prijeći na djelo. Bujica stranaca, koji su išli u
Italiju, treba da se svrne u Dalmaciju, a prije
svega u kotorski zaljev, koji bi razmjerno s ma-
lim sredstvima mogao postati središte prometa
stranaca. Divno more, brijegovi, blizina eksotične
Bosne i Hercegovine, Crne Core i Arbanije, divna
vegetacija i izvanredna klima imali bi toliko pri-
vlačive snage, da bi Boka Kotorska uz malo re-
klame i podignuće nekolicine modernih hotela
ozbiljno konkurisala sa francuskom Rivijerom. Ne
može se zahtijevati, da to samo učine domaći
ljudi, jer Dalmacija je siromašna na kapitalu, a
Dalmatinci premalo iskusni u modernom prome-
tu stranaca. Uregjenje luksusnih hotela za luk-
susne posjetioce i kupališne gostove, kao i turi-
stičkih hotela za mnoštvo putnika, koji putuju
na praznike, imala bi biti zadaća društva, koje
bi se imalo osnovati i za koje bi najbolje bilo,
da se tijesno pridruži austrijskim i ugarskim paro-
brodarskim društvima, koja podržavaju promet
izmegju Trsta, Rijeke i Kotora. Zadaća bi pak
bila dalmatinskog pučanstva, da stvori društvo za
poljepšavanje, da se kultiviše okolica mjesta. Naj-
bolja reklama za kotorski zaljev bilo bi prire-
gjivanje športskih svečanosti.

Ako se sveto uzme dobro trgovački u ruke,
naletit će u Dalmaciju prava bujica zlata. Pro-
mislimo samo, da je Italija prije rata na prometu
stranaca dobivala u pola godine preko 300 mili-
juna lira u zlatu !

Uspije li samo trećinu tih stranaca navrnu-
ti u Dalmaciju, to bi Dalmacija dobila godišnje
najmanje 100 milijuna kruna. Teoretski bi pre-
ma tome bile investicije u visini od 2 milijarde
ukamaćene sa 4 i po po sto. Svakako da se taj

Prigodom katastrofalne trešnje, koja je za-
desila Dubrovnik 6. aprila 1667. g., na Lokrumu
se spasiše mnoge obitelji i nagjoše tu svoje ko-
načište,

Kad se je za napoleonskih ratova dubrovač-
ka republika našla u oskudici, proda ostrvo za
60.000 dukata domaćim sinovima : Bersi, Mitro-
viću, Androviću, Tomaševiću, koji ga izmegju
sebe razdijeliše.

Nakon svih tih dogagjaja napokon danom

29. januara 1806. zaleprša austrijski barjak na
tvrgjavi i od toga doba Lokrum pripada našoj
monarhiji.

Prigodom brodoloma ratne lagje »Triton«
(1859) u blizini ostrva, ondašnji nadvojvoda, a
docniji meksički car Maksimilijan, posjeti prvi
put Lokrum, i to mu ubavo ostrvo tako omili,
te odluči da na ne sagradi ljetovalište za
svoj boravak i ona njegove visoke supruge. I
zbilja, nakon malo Lokrum, koji je do onda bio
zanemaren i prepušten samu sebi, pretvori se u
pravi eden. Nadvojvoda Maksimilijan .posvema

reuredi drevni samostan, uzdignuvši nad njim

rasnu »terasu«, koju nazva »belvedere«, da se
s nje naužije ubavog pogleda na sinje more, na
izlaz i zalaz sunca, na sve čarobne igre svijetla
i valova, koje se danomice uvijek različito odi-
gravaju na prostranim grudima Jadrana, na drev-
mi grad i okolicu, na čitavu dakle onu klasičnu
ljepotu, koju poljepšava i ukrasuje južno naše
nebo, Osim toga uredi park, šume, puteve, dade
urediti šetalište, cvijetnjake itd, Presadi tropsku
floru iz Arabije i A tako da Lokrum kroz
kratko vrijeme pretvori u jedan od najubavijih
boravišta na čitavom Jadranu.

Svoje najljepše dane života, kako u jedno
pjesmi, koju je sam car meksički orka
minje, sprovede sa svojom visokom suprugom u

tom divnom kraju — na žalost za kratko
obong očuvane pio sezio jezslka ist IA. je:

u.
na 1 kPa ae da doje pri odlaske € Mile

siko glavni car, sjetio svog omiljenog Lokruma

 

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZPOPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L

ARARA A RJE Ape ASA tE IŠO
God. XII.

dobitak ne će moći odmah postići, te se mora
upozoriti dalmatince na to, da kod prodaje zem-
ljišta za osnivanje hotela ne traže prekomjerne
cijene.

Rat je tisuće i tisuće ljudi, koji prije nije-
su znali za kotorski zaljev, prisilio da onamo
pogju. Svi ovi ne mogu, da se dosta nahvale
Boke Kotorske, te da ne nastoje, da se ondje
podigne promet stranaca. Polje je otkriveno i
poorano, treba ga tek samo posijati. A ko će si-
jati, obilno će i žeti, jer će taj djevičanski kraj
donijeti stostruki plod.

Sa ratišta.

Talijanci su na Soči bili uprli ovih dama
kao nikada do sada. Bojevi su se vodili na davno
poznatim bojištima: u području Plave, na viso-
vima kod Vodice, Svete Gore i na brežuljcima
kod Gorice. Svuda se je neprijatelj zalijetao pra-
ma našim položajima i po više puta, ali su se
svuda njegove jurišajuće kolone razbile o našu
hrabru obranu. Najsilniji je neprijateljski uđarac
bio uperen na kraškoj visoravni, ali bez uspjeha.
Duhovska je nedjelja prošla nešto mirnije, ali je
sutridan nanovo rasplamsala sočanska bitka, a
osobito. protiva vodičkih visova i proti Sv. Gori.
Naša se je fronta održala svuda kao da je od
čelika. Od početka desete bitke na Soči pa do
Duhova zarobljeno je svega 14.000 talijanskih
vojnika, a pred našim položajima polje je posi-
jano talijanskim lješinama. Zadnji i predzadnji
dan mjeseca maja prošao je razmjerno nešto
mirnije.

Talijanci su ponovno kušali kod Vođica,
ne bi li jakim silama postigli uspjeh, ali im je
napadaj skršen u našoj vatri, Tako i kod sv. I-
vana blizu Monfalcone.

Na ruskom ratištu trajala je i dalje živah-
nija topnička djelatnost.

Na zapadu bilo je čas jačih, čas slabijih
topničkih bojeva ma raznim dijelovima fronte,
kao na navalu La Bessč i s obje strane Scarpe,
u odsjeku Wytschaste i kod St. Quentina. En-

 

gleški su napadaji južno od Scarpe bili odbijeni.

Na južnoj obali Aisne Nijemci su poduzeli us-
pješnih ispada.
Na Balkanu nije bilo većih dogogjaja.

i poslao posljednji pozdrav Dubrovniku i ube-
vom ostrvu, kojega nije mogao prežaliti.

I ponovno taj »biser Jadrana« osta obu-
dovljen i zanemaren.

U tom stanju nagje Lokrum ba
kralj Frano Josip I. kad je 30, aprila 1875. pri-
godom posjeta Dalmacije stupio prvi put na ostr-
vo. No i pored zapuštenosti i zanemarenosti,
krum sačuva opet svoj čar i svoju privlačivu sna-
gu, tako da ga blagopokojni kraljević Rudolfo
otkupi za sebe i tu sa svojom visokom supru-
gom Stefanijom proboravi nekoliko časova svoje
mladosti. Tako Lokrum ponovno uskrsne pod mu-
drom upravom svog visokog gospodara. Park se
posvema preobrazi, staze i puteljci budu uregje-
ni, stan ponovljen, čitavo ostrvo dakle bude
preuregjeno.

o i ta idila kratko potraje, Nakon nagle
smrti svog pojeo posjetioca i gospodara,
bude ostrvo 5. maja 1891 povjereno petne
a »P. C. H.«) fratrima sv. Dominika, kao ba.
ština mlade nadvojvotkinje Jelisave, kćeri pok.
kraljevića Rudolfa, Sada, kako se od onuda jav-
lja, nadvojvotkinja Jelisava udata SZO

reuzima od oo, Dominikanaca svoju (negdašnju)
aštinu i sva je prilika, da će i ona uskoro |
tovati na tom krasnom otoku plavoga Jadrana.
ek S roj ukrasa ze koji čuva
olike dragocijenjene uspomene, je sam manastir,
koji je bio boravište svojih prvih visokih
dara, naime Maksimilijana i Rudolfa, i :
koja stoji ko samostana. Osobito je inte.
resantna poveća dvorana, koja je nekada služila
kao bogomolja, U sredini dvorane nalazi se još
fotelj, na kojem je car Maksimilijan sjedio pri-
majući t po sime vise raznoliki por-

činih bistoričkih ličnosti 1 odnik :
m kipovima i

bogato urešen razni

vrata pojedinih odaja, nalaze se
mudre rečenice na njemačkom
»Teško je uvijek biti tužan, opasno u
a uvijek iskreno — sretno“, ,Ko hoće

 

ii
T

ž

i
:

$

R

s

'%