- Ma i sera lk KEANE 5 3 PRAVA CRVENA HRVATS - dinjenje OIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI SPOŠTOM NA GODINU K 10 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DORISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU € POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. € uzPOPUSTRUKOPISI SENEVRAĆAJU.L OVINEI JU SE i OKSANA PETA ate OaDEE IRANA PILA Prvotni tt slastajij tatana NE | sr. 634. U DUBROVNIKU, 9. JUNA 1917. od. Xiši. Klub južnih Slavena. Davna želja svih pravih hrvatskih ro- doljuba, za koju smo i mi kroz ovo ratno doba toliko koplje lomili, napokon se eto ispunja. U 'Beču se je naime utemeljio par- lamentarni klub južnih Slavena, u koji su jednodušno stupili svi slavenski zastupnici Štajerske, Kranjske, Goričke, Trsta, Istre i Dalmacije, te broji 37 mandata, od kojih su 4 sada nepopunjena. Klub se je postavio na osnovu naro- dnog načela i hrvatskog državnog prava a za sjedinjenje svih zemalja u Monarhiji, u kojima živu Slaveni, u jedno samostalno državno tijelo pod žezlom Habzburške di- nastije. Kako da od srca ne pozdravimo ovaj ideal hrvatskog naroda, za koji se je ponajvećma zalagala stranka prava. Predsjednikom kluba izabran je Dr. Korošec, slovenac, koji je 30. svibnja na prvoj plenarnoj sjednici parlamenta iznio državopravnu izjavu kluba, to monumen- talno djelo u našoj političkoj povjesnici, gdje mu je teško premca naći. S pravom je. doista nazvana »magna charta« naše po- litičke budućnosti. Ova izjava, kao i državopravna ograda Čeha, postala je predmetom najačih disku- sija, a naišla je na opće odobravanje ne samo kod svih južno-slavenskih naroda Monarhije, već i na silne simpatije svih Slavena, dočim o istoj ogorčeno pišu i nje- mačke i magjarske novine. Ako ikada, to je doista sada u prvom ređu potrebita sloga i koncentracija svih narodnih sila, pak zastupnici kluba južnih Slavena mogu se svojim složnim i odva- žnim istupom dičiti i ponositi, da su u ovom historičnom času znali vršiti svoju dužnost, jer svojski zastupaju vitalno pi- tanje svojih naroda. U ovom svetom radu za narodne ama- nete ujedinjenja i slobode ništa ne smije da smeta, nitko da im ometa narodne za- stupnike, a ima da ih sokole ne samo odu- ševljeni pozdravi naroda, kojima su iz srca progovorili, već i svečano obećanje carske prijestolne besjede, da se skoro stvore pred- uvjeti, kako bi se udovoljilo i slobodnom narodnom i kulturnom razvitu jednako- pravnih naroda. U zgodan je čas pala ova državoprav- na izjava kluba južnih Slavena baš kada se je sastao i hrvatski sabor u Zagrebu, pak je opravdane nade, da će i zastupnici hrvatskog sabora postaviti sličan energičan zahtjev za ujedinjenje hrvatskih i sloven- skih zemalja. A to ne smije biti glas jedne stranke — pravom primjećuju »Novine« —- ne- go glas čitavoga sabora, počevši od unio- nista do skrajnih pravaških radikalaca. Od velikog je političkog značenja za naše prilike, da su izjavu potpisali i u klub pristupili i dva srpska zastupnika iz Dalma- cije. U novijoj političkoj povijesti što slična uzalud tražimo. Ovaj korak srpskih zastup- nika znači novu fazu u našoj politici, a po- kazuje da Srbi počimlju da zauzimlju pra- vi položaj u hrvatskim zemljama, to jest da se"rame uz rame bore za slobodu i uje- hrvatskog naroda. Glede ovog koraka dvaju srpskih*za- stupnika zagrebačke su »Novine« učinile 4 | mnogi od Vas pohrliše ovamo da kraj odra lju- ovu refleksiju: Kad život i iskustvo rastva- | ra oči, onda pravaš vidi Srbe u Hrvatskoj i osjeća se s njima u jednom te istom na-| rodu, a Srbin hoće ovu zajednicu, ovo je-. dinstvo i bratstvo, paina načelu hrvatskog državnog prava, a pri tom se ni jednome ni drugome ne čini, da gubi, a obojica vje- ruju — da su dobili.« | Dao Bog, da nam novi život i novo iskustvo to potvrde; tad niko veseliji do nas! Prijestolna besjeda Kraljeva. Njegovo Veličanstvo car Karlo pozvao je za prvi put u carski dvor obje kuće carevinskog | Vijeća, da im saopći u prijestolnom govoru svo- ju volju i svoje želje i da im razvije program, na kojem će saragjivati i careviasko Vijeće, Na licu većine narodnih poslanika i članova gospod- ske kuće vidjelo se, da su svijesni značenja toga važnoga momenta, kojega znamenitost leži oso- bito u tome, što treba u ovim ratnim vremenima saragjivati na preobraženju države. Parlamentarci se sakupiše u velikoj cere- monijskom dvorani; u njezinom se pročelju di- že zlatno prijestolje pod crveno-zlatnim balda- hinom. Sjajno-šarovitu sliku pružahu parlamen- tarci. Većina njih bijaše odjevena u zlatno-sjaj- nim činovničkim uniformama ili u šarovitim čas- ničkim uniformama. Ali bilo je takogjer mnogo njih u crnom fraku, pa i u marodnoj nošnji. Iz- megju njih se isticaše ljubičasta boja biskupa i smegja poljskih uniformi. Tačno u 11 sati vrhovni meštar ceremonija udari tri put štapom o ile, javljajući da će dvor ući, Nastade mrtva tišina. Prva unigje carica Zita s nadvojvotkinjom Marijom Josefom, a za njima druge nadvojvotkinje, Svi ih prisutni pozdraviše sa strahopočitanjem. Carica i nadvojvotkinja smje- stiše se na prvoj estradi na desnoj strani prijestolja. Tri ponovna udarca štapom javiše da ula- zi Njegovo Veličanstvo car Karlo. Najprije ugjo- še ministri, za njima nadvojvode, a zatim sam car u uniformi generala, radosno pozdravljen kli- canjem prisutnih. Koracajući posred obiju kuća, car ode prijestolju. Radosni se poklici pretvoriše u burni orkan, kad je podpretsjednik gosposke kuće, knez Filrstenberg sa trokratnim »Živio I« pozdravio cara. Desno i lijevo neprestano pri- jazno zahvaljujući, vladar se uputi prijestolju, pokrije glavu, sjede na prijestolnu stolicu i usred dubokog muka bistrim i nadaleko čujnim glasom, koji bi gdjekad na kojem osobitom važnome mjestu, još više pojačao, poče da čita prijestolnu besjedu. »Poštovana gospodo od obiju kuća care- vinskoga vijeća! — Poslije vladavine, koja je od najranijih mladenačkih godina sve do duboke A starosti neumornom brigom bila posvećena do- brobiti njegovih naroda i obasjana sjajem najple- menitijih vladalačkih krijeposti, Moj je uzvišeni predšasnik car i kralj Frano Josip u 68. godi- ni svoje vladeiz ovoga svijeta preminuo. Božjom voljom sve do zadnjega trenutka blagoslovljen neumornim naponom svoje duševne krijeposti i sretan u djelima svoje visoke službe ostavio je ovaj svijet, U srcima naroda i u neprolaznim uje- lima živit će i dalje uspomena ovjekovječenoga vladara, koji je državi pokazivao iz usko ogra- ničenih prilika prošlosti, putove ustavnoga raz- vitka, procvjetaloga kulturnoga i gospodarstve- noga napretka. Tronut u svom srcu sjećam se ganutljivih znakova djetinje ljubavi za blago u Gospodinu usnuloga cara i kralja. Vjerne i usr- dne odanosti za Me i Moju kuću, u kojima su se natjecali Moji ljubljeni narodi, te koji Mi bi- jahu pravom utjehom za onih dana kušnje. Ni Vas, poštovana; gospodo, nije onda potalilo, a bljenoga vladara još jednom iskažu svoje pošto- vanje. Na tone Vam srdačno hvalim. Volja Svemogućega pozvala me je u sud- bonosna doba k upravi države. Silne ozbiljnosti zadaća, što ih je Providnost naprtila Mojim le- glima, bijah od početka svijestan, Ali ja osje- ćam u sebi volju i snagu, u vjernom ispunja- vanju Mojih vladalačkih dužnosti po primjeru Moga prejasnoga predšasnika božjom pomoću udovoljiti svojoj uzvišenoj službi. Državni interes neka ne ostane dalje bez onoga djelotvornoga unapregjivanja, što mu ga može pružiti revna suradnja uvigjavnoga i savjesnoga narodnoga zastupstva, koje ispravnost shvaća krug svojih prava. Ja sam Vas, poštovana gospodo, pozvao na vršenje ove ustavne djelatnosti, te Vas po- zdravljam srdačnom dobrodošlicom na pragu Va- šega djelovanja. U punoj svjesnosti ustavnih duž- nosti, preuzete od Moga prosvijetljenoga pred- šasnika, te iz najdubljega uvjerenja hoću da Vam izjavim i svečano potvrdim, da je Moja nepro- mijenljiva volja, svršiti Moja vladalačka prava u svako doba i zaista ustanovnom duhu, nepro- vrijedivo sačuvati temeljne državne zakone i slo- boštine, te državljanima očuvati nesmanjen onaj udio kod stvaranja državne volje, koji im daje sada valjani ustav. U vjernoj suradnji naroda i njegovih zastup- nika nazrijevam najpouzdaniju potporu za us- pjeh Moga djelovanja, te mnijem, da dobrobit države, koje opstanak je sačuvan čvrstom slo- gom gragjana u olujama svjetskoga rata, ne može ni u mirno doba imati sigurnijega sidra, nego li su nepovrijegjiva prava bogatoga rodoljubno- ga i slobodnog naroda.« Iza toga uzima kralj riječ o zadaćama svo- je vladavine, koje će izvršiti po intencijama svo- jeg blagopokojnog prečasnika. Te će zadaće, veli kralj, izvršiti na temelju zajamčenih ustanovno pravnih zasada, to će nastojati da se podanicima Austro-Ugarske osjeguraju sve one zakonom za- jamčene slobode, koje zakon odregjuje. U dalj- njem tjeku svoje besjede veli kralj, da bezobzir- na na galičko pitanje, koje je htio već blago- pokojni vladar da rješi, valja u okviru monarhije provesti političke reforme, Zato valja pomišlja- jući na te zadaće stvoriti temelje za jaku monarkiju. Kralj obećaje, da će biti svojim narodima prema tradiciji Habsburške kuće ljubeznim i su- sretljivim vlađarem u duhu one demokracije, koja se je pokazala oprobanom i valjanom za vrijeme bure ovoga velikog svjetskog rata. Kralj naglašuje dalje, da će mu u prvome redu biti na srcu riještti česko pitanje, koje je u prvom redu u interesu bitka i razvitka austro-ugarske monarkije, Potsjetivši prisutne na posljednje do- gagjaje u Rusiji, veli vladar, da se nada, da će Rusija, prerinuvši sadanju krizu, ojačati u svojoj unutrašnjosti, i prema vani. Saveznici centralnih vlasti spremni su zaboraviti svaki razlog razmi- rice, ali su i spremni nastaviti boj za svoju o- branu. Kralj upućuje narode, da valja u ovaj čas svjetskoga rata napeti sve snage, da se uzmogne rat dokrajčiti. Na to prelazi kralj u svojoj prije- SO besjedi na unutarnje političke reforme u ustriji, Duboki muk prisutnih čestokrat je bio pre- kinut uvijek ponovljenim živahnim odobravanjem. Tako npr. kad je car rekao, da je njegova ne- pokolebiva volja uvijek vršiti svoja vladalačka prava na uprav konstitucijonalan način; pak opet kad je spomenuo čvrstu složnost gragjana u o- lujama svjetskoga rata; zatim kad je istaknuo slobodnu nacijonalnu i kulturnu ravnopravnost naroda; kad je napomenuo staru saveznicu nje- mačku državu ; kad je zborio o vjernosti prema državi, o smislu za zajednički život, o vrsnoći stanovništva ; kad se dotaknuo socijalnih i kul- turnih mjera i kad je rekao, da savjesno ispu- njavanje dužnosti prema državi ne smije biti skopčano ni uz kakove uvjete. S osobito viso- kim glasom zborio je car' o radu čitavog naroda na fronti i kod kuće i o junacima, koji na na- šim daleko razgrananim frontama radosno vrše svoju tešku dužnost, i o njihovoj željeznoj po- stojanosti, o koju se uprav u ovaj čas razbija ponovljeni bijesni juriš neprijatelja megju Alpa- ma i Jadranom. Te su careve riječi bile praćene osobito ži- vahnim i dugotrajnim odobravanjem. A kad je car svršio prijestolni govor, ponovno se zaorilo uvijek iznovično odobravanje, pljeskanje i klica- nje »Živiol«, kome, rekao bi, da neće nikad biti kraja. Vladar se sa prijestolja neprestano :zahva- ljivao na ovacijama, klanjajući se, Kad je vlgdar ustao, predsjednik poslaničke kuće, dr. Gross, pozdravio je trokratnim »Živilo I« Njegovo Veli- čanstvo. Taj su poklik svi prisutni prihvatili tako radosno i tako burno, da se prosto nije čula narodna himna, koju je glazba svirala .i sada, kao i kad je car ustao. Vidjelo se, da su na cara učinile veoma duboki i veoma radosni utisak ovacije, što su ih pozvani gosti tako burno. :pri- redili vladaru. U času, kad je car izišao iz dvorane, carica i nadvojvotkinje sigjoše sa. :es- trade. U taj čas prisutni udariše u burne i ra- dosne poklike, koji zaoriše dvoranom poput o- luje. I kao što i kod ovacija, pi h caru, tako su se i ovaj put razlijegali ela1« u svim jezicima austrijske narodne porodice, ..Ca- rica, očito ganuta i obradovana sa toga sponta- noga poklonstva, neprestano je glavom zahva- ljivala. Na sve je učesnike tog historičnog akta svečani otvor carevinskog vi učinilo. nezabo- ravan dojam, koji opet očituje, koliko je. duboko iskrena ljubav i poštovanje, što vlađa par uživa kod svih svojih naroda i kod njihovih po- zvanih zastupnika. Zemaljski Odbor Kraljevine Dalmacije pred Kraljem. Dne 31. maja . Njegovo Veličanstvo Ćesar Karlo primio je poklonstvenu deputaciju Zemalj- skog Odbora Kraljevine Dalmacije, koji mu se, preko svoga izabranog prestavništva, poklo- nio, hrvatski, ovako :; »Vaše ćesaro i kraljsko Apoštolsko Veličan- stvo! Premilostivi Česaru, Kralju i Gospođatu ! Zemaljski Odbor kraljevine Dalmacije stupa pred Vaše Veličanstvo, kao sa nosioca svijetle Habzkurške Krune, najsmjernijom mol- bom, da se Vaše Veličanstvo premilostivo udo- stoji primiti svečanu izjavu njegove nepokolebive ' vjernosti i privrženosti. Kao slobodno izabrano zastupstvo kraljevi- ne Dalmacije, Zemaljski Odbor polaže izraz ovih patriotskih osjećaja na podnožje uzvišenoga) pri- jestolja Vašega Veličanstva i u ime cijele od njega zastupane zemlje, koja je žarkim ushitom pozdravila stupanje Vašega Veličanstva na uz- višeno prijestolje svojih svijetlih pregja. Svjetski dogagjaji, koji su nakon pada tu- gje mletačke vlade i dubrovačke republike, .po- četkom prošastoga vijeka Dalmaciju konačno pri- ključili starodrevnoj Habzbnrškoj monarhiji, stvo- rili su spojenje, na koje je Dalmacija bila upu- ćena po svomu geografskomu položaju i po či- njenici, da su pod okrilje slavnoga Habzburško- ga Doma već odavna bili našli svoje 'ntočište razni narodi, a megju njima, uslijed svoga slo- bodnoga izbora i istokrvni narod ei pogranične kraljevine Hrvatske i Slavosije, uspo- menama iz prošlosti i zajedničkim i nadama s našim spojen. Za to je Dalmačija poz- dravila svoj prelaz pod slavnu Habzburšku Krunu kao veliki nadobudni preokret u svojoj istoriji i posvetila je svoju Ćesaru i Kralju i cijelomu previšnjemu Domu neograničenu odanost, vjer- nost i ljubav. Ova su čuvstva svegjer vodila Dalmaciju, a ispoljavaju se osobitom snagom u sadašnjemu svjetskomu ratu, u kojemu njezini sinovi svoju junačku krv lijevaju na svim bojnim poljanam na obranu svoga Cesara i Kralja, cjelokupnosti monsrhije i cjelokupnosti i pripadnosti Dalma- cije, koju bi neprijatelji htjeli osvojiti i sasko- madati. Proti ovom drzovitom atentatu na prava Vašega Valičanstva i na volju svijesnoga naroda, koji u ovoj monarhiji hoće da živi i da se gaz- viju, Dalmacija zgražanjem prosvjeduje i boriti će se do skrajnosti. Vaše je Veličanstvo inaugurisalo svoju vla- davinu slogom i ponudom mira. i Ova je plemenita i usvišena misao nešla najživljega i najhamijega odjeka u srcu Dolga. cije. Nažalost neprijatelji su mir odbili, ali sve