-

 

Ma i sera lk

KEANE 5 3

PRAVA

CRVENA HRVATS

 

 

 

- dinjenje

OIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI SPOŠTOM NA GODINU K 10
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15

KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

 

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DORISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

  
 

 

 

| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU € POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. € uzPOPUSTRUKOPISI SENEVRAĆAJU.L OVINEI JU SE
i OKSANA PETA ate OaDEE IRANA PILA Prvotni tt slastajij tatana NE
| sr. 634. U DUBROVNIKU, 9. JUNA 1917. od. Xiši.

 

 

Klub južnih Slavena.

Davna želja svih pravih hrvatskih ro-
doljuba, za koju smo i mi kroz ovo ratno
doba toliko koplje lomili, napokon se eto
ispunja. U 'Beču se je naime utemeljio par-
lamentarni klub južnih Slavena, u koji su
jednodušno stupili svi slavenski zastupnici
Štajerske, Kranjske, Goričke, Trsta, Istre i
Dalmacije, te broji 37 mandata, od kojih
su 4 sada nepopunjena.

Klub se je postavio na osnovu naro-
dnog načela i hrvatskog državnog prava
a za sjedinjenje svih zemalja u Monarhiji,
u kojima živu Slaveni, u jedno samostalno
državno tijelo pod žezlom Habzburške di-
nastije. Kako da od srca ne pozdravimo
ovaj ideal hrvatskog naroda, za koji se je
ponajvećma zalagala stranka prava.

Predsjednikom kluba izabran je Dr.
Korošec, slovenac, koji je 30. svibnja na
prvoj plenarnoj sjednici parlamenta iznio
državopravnu izjavu kluba, to monumen-
talno djelo u našoj političkoj povjesnici,
gdje mu je teško premca naći. S pravom
je. doista nazvana »magna charta« naše po-
litičke budućnosti.

Ova izjava, kao i državopravna ograda
Čeha, postala je predmetom najačih disku-
sija, a naišla je na opće odobravanje ne
samo kod svih južno-slavenskih naroda
Monarhije, već i na silne simpatije svih
Slavena, dočim o istoj ogorčeno pišu i nje-
mačke i magjarske novine.

Ako ikada, to je doista sada u prvom
ređu potrebita sloga i koncentracija svih
narodnih sila, pak zastupnici kluba južnih
Slavena mogu se svojim složnim i odva-
žnim istupom dičiti i ponositi, da su u
ovom  historičnom času znali vršiti svoju
dužnost, jer svojski zastupaju vitalno pi-
tanje svojih naroda.

U ovom svetom radu za narodne ama-
nete ujedinjenja i slobode ništa ne smije
da smeta, nitko da im ometa narodne za-
stupnike, a ima da ih sokole ne samo odu-
ševljeni pozdravi naroda, kojima su iz srca
progovorili, već i svečano obećanje carske
prijestolne besjede, da se skoro stvore pred-
uvjeti, kako bi se udovoljilo i slobodnom
narodnom i kulturnom razvitu jednako-
pravnih naroda.

U zgodan je čas pala ova državoprav-
na izjava kluba južnih Slavena baš kada
se je sastao i hrvatski sabor u Zagrebu,
pak je opravdane nade, da će i zastupnici
hrvatskog sabora postaviti sličan energičan
zahtjev za ujedinjenje hrvatskih i sloven-
skih zemalja. A to ne smije biti glas jedne
stranke — pravom primjećuju »Novine« —- ne-
go glas čitavoga sabora, počevši od unio-
nista do skrajnih pravaških radikalaca.

Od velikog je političkog značenja za
naše prilike, da su izjavu potpisali i u klub
pristupili i dva srpska zastupnika iz Dalma-
cije. U novijoj političkoj povijesti što slična
uzalud tražimo. Ovaj korak srpskih zastup-
nika znači novu fazu u našoj politici, a po-
kazuje da Srbi počimlju da zauzimlju pra-
vi položaj u hrvatskim zemljama, to jest
da se"rame uz rame bore za slobodu i uje-
hrvatskog naroda.

Glede ovog koraka dvaju srpskih*za-
stupnika zagrebačke su »Novine« učinile

4

|

mnogi od Vas pohrliše ovamo da kraj odra lju-

 

ovu refleksiju: Kad život i iskustvo rastva- |
ra oči, onda pravaš vidi Srbe u Hrvatskoj
i osjeća se s njima u jednom te istom na-|
rodu, a Srbin hoće ovu zajednicu, ovo je-.
dinstvo i bratstvo, paina načelu hrvatskog
državnog prava, a pri tom se ni jednome ni
drugome ne čini, da gubi, a obojica vje-
ruju — da su dobili.« |

Dao Bog, da nam novi život i novo
iskustvo to potvrde; tad niko veseliji do nas!

 

Prijestolna besjeda Kraljeva.

Njegovo Veličanstvo car Karlo pozvao je
za prvi put u carski dvor obje kuće carevinskog |
Vijeća, da im saopći u prijestolnom govoru svo-
ju volju i svoje želje i da im razvije program,
na kojem će saragjivati i careviasko Vijeće, Na
licu većine narodnih poslanika i članova gospod-
ske kuće vidjelo se, da su svijesni značenja toga
važnoga momenta, kojega znamenitost leži oso-
bito u tome, što treba u ovim ratnim vremenima
saragjivati na preobraženju države.

Parlamentarci se sakupiše u velikoj cere-
monijskom dvorani; u njezinom se pročelju di-
že zlatno prijestolje pod crveno-zlatnim balda-
hinom. Sjajno-šarovitu sliku pružahu parlamen-
tarci. Većina njih bijaše odjevena u zlatno-sjaj-
nim činovničkim uniformama ili u šarovitim čas-
ničkim uniformama. Ali bilo je takogjer mnogo
njih u crnom fraku, pa i u marodnoj nošnji. Iz-
megju njih se isticaše ljubičasta boja biskupa i
smegja poljskih uniformi.

Tačno u 11 sati vrhovni meštar ceremonija
udari tri put štapom o ile, javljajući da će dvor
ući, Nastade mrtva tišina. Prva unigje carica Zita
s nadvojvotkinjom Marijom Josefom, a za njima
druge nadvojvotkinje, Svi ih prisutni pozdraviše
sa strahopočitanjem. Carica i nadvojvotkinja smje-
stiše se na prvoj estradi na desnoj strani prijestolja.

Tri ponovna udarca štapom javiše da ula-
zi Njegovo Veličanstvo car Karlo. Najprije ugjo-
še ministri, za njima nadvojvode, a zatim sam
car u uniformi generala, radosno pozdravljen kli-
canjem prisutnih. Koracajući posred obiju kuća,
car ode prijestolju. Radosni se poklici pretvoriše
u burni orkan, kad je podpretsjednik gosposke
kuće, knez Filrstenberg sa trokratnim »Živio I«
pozdravio cara. Desno i lijevo neprestano pri-
jazno zahvaljujući, vladar se uputi prijestolju,
pokrije glavu, sjede na prijestolnu stolicu i usred
dubokog muka bistrim i nadaleko čujnim glasom,
koji bi gdjekad na kojem osobitom važnome
mjestu, još više pojačao, poče da čita prijestolnu
besjedu.

»Poštovana gospodo od obiju kuća care-
vinskoga vijeća! — Poslije vladavine, koja je od

najranijih mladenačkih godina sve do duboke A

starosti neumornom brigom bila posvećena do-
brobiti njegovih naroda i obasjana sjajem najple-
menitijih vladalačkih krijeposti, Moj je uzvišeni
predšasnik car i kralj Frano Josip u 68. godi-
ni svoje vladeiz ovoga svijeta preminuo. Božjom
voljom sve do zadnjega trenutka blagoslovljen
neumornim naponom svoje duševne krijeposti i
sretan u djelima svoje visoke službe ostavio je
ovaj svijet, U srcima naroda i u neprolaznim uje-
lima živit će i dalje uspomena ovjekovječenoga
vladara, koji je državi pokazivao iz usko ogra-
ničenih prilika prošlosti, putove ustavnoga raz-
vitka, procvjetaloga kulturnoga i gospodarstve-
noga napretka. Tronut u svom srcu sjećam se
ganutljivih znakova djetinje ljubavi za blago u
Gospodinu usnuloga cara i kralja. Vjerne i usr-
dne odanosti za Me i Moju kuću, u kojima su
se natjecali Moji ljubljeni narodi, te koji Mi bi-
jahu pravom utjehom za onih dana kušnje. Ni
Vas, poštovana; gospodo, nije onda potalilo, a

bljenoga vladara još jednom iskažu svoje pošto-
vanje. Na tone Vam srdačno hvalim.

Volja Svemogućega pozvala me je u sud-
bonosna doba k upravi države. Silne ozbiljnosti
zadaća, što ih je Providnost naprtila Mojim le-

 

glima, bijah od početka svijestan, Ali ja osje-

ćam u sebi volju i snagu, u vjernom ispunja-
vanju Mojih vladalačkih dužnosti po primjeru
Moga prejasnoga  predšasnika božjom pomoću
udovoljiti svojoj uzvišenoj službi. Državni interes
neka ne ostane dalje bez onoga djelotvornoga
unapregjivanja, što mu ga može pružiti revna
suradnja uvigjavnoga i savjesnoga narodnoga
zastupstva, koje ispravnost shvaća krug svojih
prava. Ja sam Vas, poštovana gospodo, pozvao
na vršenje ove ustavne djelatnosti, te Vas po-
zdravljam srdačnom dobrodošlicom na pragu Va-
šega djelovanja. U punoj svjesnosti ustavnih duž-
nosti, preuzete od Moga prosvijetljenoga pred-
šasnika, te iz najdubljega uvjerenja hoću da Vam
izjavim i svečano potvrdim, da je Moja nepro-
mijenljiva volja, svršiti Moja vladalačka prava u
svako doba i zaista ustanovnom duhu, nepro-
vrijedivo sačuvati temeljne državne zakone i slo-
boštine, te državljanima očuvati nesmanjen onaj
udio kod stvaranja državne volje, koji im daje
sada valjani ustav.

U vjernoj suradnji naroda i njegovih zastup-
nika nazrijevam najpouzdaniju potporu za us-
pjeh Moga djelovanja, te mnijem, da dobrobit
države, koje opstanak je sačuvan čvrstom slo-
gom gragjana u olujama svjetskoga rata, ne može
ni u mirno doba imati sigurnijega sidra, nego
li su nepovrijegjiva prava bogatoga rodoljubno-
ga i slobodnog naroda.«

Iza toga uzima kralj riječ o zadaćama svo-
je vladavine, koje će izvršiti po intencijama svo-
jeg blagopokojnog prečasnika. Te će zadaće, veli
kralj, izvršiti na temelju zajamčenih ustanovno
pravnih zasada, to će nastojati da se podanicima
Austro-Ugarske osjeguraju sve one zakonom za-
jamčene slobode, koje zakon odregjuje. U dalj-
njem tjeku svoje besjede veli kralj, da bezobzir-
na na galičko pitanje, koje je htio već blago-
pokojni vladar da rješi, valja u okviru monarhije
provesti političke reforme, Zato valja pomišlja-
jući na te zadaće stvoriti temelje za jaku monarkiju.

Kralj obećaje, da će biti svojim narodima
prema tradiciji Habsburške kuće ljubeznim i su-
sretljivim vlađarem u duhu one demokracije,
koja se je pokazala oprobanom i valjanom za
vrijeme bure ovoga velikog svjetskog rata. Kralj
naglašuje dalje, da će mu u prvome redu biti
na srcu riještti česko pitanje, koje je u prvom
redu u interesu bitka i razvitka austro-ugarske
monarkije, Potsjetivši prisutne na posljednje do-
gagjaje u Rusiji, veli vladar, da se nada, da će
Rusija, prerinuvši sadanju krizu, ojačati u svojoj
unutrašnjosti, i prema vani. Saveznici centralnih
vlasti spremni su zaboraviti svaki razlog razmi-
rice, ali su i spremni nastaviti boj za svoju o-
branu. Kralj upućuje narode, da valja u ovaj čas
svjetskoga rata napeti sve snage, da se uzmogne
rat dokrajčiti. Na to prelazi kralj u svojoj prije-
SO besjedi na unutarnje političke reforme u
ustriji,

Duboki muk prisutnih čestokrat je bio pre-
kinut uvijek ponovljenim živahnim odobravanjem.
Tako npr. kad je car rekao, da je njegova ne-
pokolebiva volja uvijek vršiti svoja vladalačka
prava na uprav konstitucijonalan način; pak opet
kad je spomenuo čvrstu složnost gragjana u o-
lujama svjetskoga rata; zatim kad je istaknuo
slobodnu nacijonalnu i kulturnu ravnopravnost
naroda; kad je napomenuo staru saveznicu nje-
mačku državu ; kad je zborio o vjernosti prema
državi, o smislu za zajednički život, o vrsnoći
stanovništva ; kad se dotaknuo socijalnih i kul-
turnih mjera i kad je rekao, da savjesno ispu-
njavanje dužnosti prema državi ne smije biti
skopčano ni uz kakove uvjete. S osobito viso-
kim glasom zborio je car' o radu čitavog naroda
na fronti i kod kuće i o junacima, koji na na-
šim daleko razgrananim frontama radosno vrše
svoju tešku dužnost, i o njihovoj željeznoj po-
stojanosti, o koju se uprav u ovaj čas razbija
ponovljeni bijesni juriš neprijatelja megju Alpa-

ma i Jadranom.

Te su careve riječi bile praćene osobito ži-
vahnim i dugotrajnim odobravanjem. A kad je
car svršio prijestolni govor, ponovno se zaorilo
uvijek iznovično odobravanje, pljeskanje i klica-
nje »Živiol«, kome, rekao bi, da neće nikad biti

 

kraja. Vladar se sa prijestolja neprestano :zahva-
ljivao na ovacijama, klanjajući se, Kad je vlgdar
ustao, predsjednik poslaničke kuće, dr. Gross,
pozdravio je trokratnim »Živilo I« Njegovo Veli-
čanstvo. Taj su poklik svi prisutni prihvatili tako
radosno i tako burno, da se prosto nije čula
narodna himna, koju je glazba svirala .i sada,
kao i kad je car ustao. Vidjelo se, da su na cara
učinile veoma duboki i veoma radosni utisak
ovacije, što su ih pozvani gosti tako burno. :pri-
redili vladaru.

U času, kad je car izišao iz
dvorane, carica i nadvojvotkinje sigjoše sa. :es-
trade. U taj čas prisutni udariše u burne i ra-
dosne poklike, koji zaoriše dvoranom poput o-
luje. I kao što i kod ovacija, pi h caru,
tako su se i ovaj put razlijegali ela1« u
svim jezicima austrijske narodne porodice, ..Ca-
rica, očito ganuta i obradovana sa toga sponta-
noga poklonstva, neprestano je glavom zahva-
ljivala.

Na sve je učesnike tog historičnog akta
svečani otvor carevinskog vi učinilo. nezabo-
ravan dojam, koji opet očituje, koliko je. duboko
iskrena ljubav i poštovanje, što vlađa par
uživa kod svih svojih naroda i kod njihovih po-
zvanih zastupnika.

Zemaljski Odbor Kraljevine
Dalmacije pred Kraljem.

Dne 31. maja . Njegovo Veličanstvo Ćesar
Karlo primio je poklonstvenu deputaciju Zemalj-
skog Odbora Kraljevine Dalmacije, koji mu
se, preko svoga izabranog prestavništva, poklo-
nio, hrvatski, ovako :;

»Vaše ćesaro i kraljsko Apoštolsko Veličan-
stvo! Premilostivi Česaru, Kralju i Gospođatu !

Zemaljski Odbor kraljevine Dalmacije stupa
pred Vaše Veličanstvo, kao sa nosioca
svijetle Habzkurške Krune, najsmjernijom mol-
bom, da se Vaše Veličanstvo premilostivo udo-
stoji primiti svečanu izjavu njegove nepokolebive

 

' vjernosti i privrženosti.

Kao slobodno izabrano zastupstvo kraljevi-
ne Dalmacije, Zemaljski Odbor polaže izraz ovih
patriotskih osjećaja na podnožje uzvišenoga) pri-
jestolja Vašega Veličanstva i u ime cijele od
njega zastupane zemlje, koja je žarkim ushitom
pozdravila stupanje Vašega Veličanstva na uz-
višeno prijestolje svojih svijetlih pregja.

Svjetski dogagjaji, koji su nakon pada tu-
gje mletačke vlade i dubrovačke republike, .po-
četkom prošastoga vijeka Dalmaciju konačno pri-
ključili starodrevnoj Habzbnrškoj monarhiji, stvo-
rili su spojenje, na koje je Dalmacija bila upu-
ćena po svomu geografskomu položaju i po či-
njenici, da su pod okrilje slavnoga Habzburško-
ga Doma već odavna bili našli svoje 'ntočište
razni narodi, a megju njima, uslijed svoga slo-
bodnoga izbora i istokrvni narod ei
pogranične kraljevine Hrvatske i Slavosije, uspo-
menama iz prošlosti i zajedničkim i
nadama s našim spojen. Za to je Dalmačija poz-
dravila svoj prelaz pod slavnu Habzburšku Krunu
kao veliki nadobudni preokret u svojoj istoriji
i posvetila je svoju Ćesaru i Kralju i cijelomu
previšnjemu Domu neograničenu odanost, vjer-
nost i ljubav.

Ova su čuvstva svegjer vodila Dalmaciju,
a ispoljavaju se osobitom snagom u sadašnjemu
svjetskomu ratu, u kojemu njezini sinovi svoju
junačku krv lijevaju na svim bojnim poljanam
na obranu svoga Cesara i Kralja, cjelokupnosti
monsrhije i cjelokupnosti i pripadnosti Dalma-
cije, koju bi neprijatelji htjeli osvojiti i sasko-
madati. Proti ovom drzovitom atentatu na prava
Vašega Valičanstva i na volju svijesnoga naroda,
koji u ovoj monarhiji hoće da živi i da se gaz-
viju, Dalmacija zgražanjem prosvjeduje i boriti
će se do skrajnosti.

Vaše je Veličanstvo inaugurisalo svoju vla-
davinu slogom i ponudom mira. i

Ova je plemenita i usvišena misao nešla
najživljega i najhamijega odjeka u srcu Dolga.
cije. Nažalost neprijatelji su mir odbili, ali sve