CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU [LI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Politička kriza u Hrvatskoj. Dok austrijski parlamenat nastavlja svoj rad i dok novi ugarski ministar sastavlja svoj kabinet, došla je na dnevni red i hr- vatska kriza: brvatski je ban barun Ivan Skerlecz predao svoju ostavku, a hrvatski je sabor odgogjen, dok ne uzslijedi ime- novanje novog bana. Demisija hrvatske vlade, a još više ime- novanje grofa Mavra Esterhazy na mjesto grofa Tisze, politička su iznenagjenja ad osobitog značenja. Novi je ugarski ministar mlada sila, u 36. godini života, a pristaša izborne reforme, te se u svemu tomu na- zrijeva korak novog vladara za novi poli- tički život i u drugoj poli monarhije. Na- čelo nacijonalne ravnopravnosti i tamo ima da zavlada. Nas više zanima hrvatsko pitanje, a i tu ima malih senzacija. Iza pada grofa Tisze odmah je i ban Skerlecz predao svoju ostavku, ali tada nije bila primljena, te se je po tom računalo, da je banov položaj dosta čvrst, a kad tamo imao je da ostupi još prije, nego li je imenovan bio novi ugarski ministar. Pojmljivo je, da su sada osobito po banovinskim novinama nastale razne kom- binacije glede imenovanja novog bana; nagagjanju nema kraja, a u toliko štampa srpsko-hrvatske koalicije udara u hvalospjeve banovanju Dr. Skerlecza, koji je u ovo teško doba spasio njezin položaj. To je ujedno i glavno obilježje cjelokupnog njegovog rada. Pad banov najače će oćutjeti srpsko- hrvatska koalicija, dosadašnja saborska ve- ćina. Neki zastupnici već počimlju da ostav- ljaju njezine redove. Teško pak da će se novi ban, bio tko bio, htjeti toliko založiti za stranku koalicije, kako se je i koliko se je zalagao ban Skerlecz. O riješenju sadašnje političke krize o- visi regbi i riješenje hrvatskog pitanja uopće, pak bi sretna budućnost domovine imala biti na srcu svakom pravom rodoljubu oso- bito u ovim odlučnim danima. Nauka Dr. Starčevića, koju su mnogi držali fantastičnom, ima sad da pristupi svo- me realizovanju, te više nema da bude program jedne stranke, već program svih Iz ,Dubrovačke elegijske kite“ Dra profesora Boža Cvjetkovića. XVI. Na dubrovačkom moru. Kao norveški fjord, pun opojnog mirisa i pijeva mora, stere se Koločepski konao, nakićen liljan-pjenama velebne stihije, koja ga porodi. Tek da je zora zabijelila i ispod ognjenog vela pokazala ružičasto lice na poljubac danu, svome vjereniku. Naša barčica sječe mirno humske Ne- ptunove vode, a ulovljene ribe parangalom i vr- švom još udaraju repovima, žedne života i mora. Već se je i sunce okupalo u ognjenim termama istoka pa eno se ragja nad Žarkovicom poviše Dubrovnika; meće čitave snopove svijetla na Grad, koji u pramaljetnom uzduhu dimi poliven biljurnom maglom. Starodrevni bedemi i urvine dubrovačke metropole, koja nošaše čitavu jednu slobodu i civilizaciju, čitav jedan svijet, sakriveni su našemu oku; stoga se ovo baca na obližnji tvrdokopneni ostrižak naše Helade i one zača- rane hridi, koje, u tropskom vegetalnom raspo- jusu, pripraviše posljednju pomast svemirskome redu, za izmučeni Grad: u Hronosovom zamahu od posljedica seobe narodi kroz »veliku kapiju« uralskoga juga do krvavog Korzikanca, koji razli galske revolucijone valove od iberskih visočina do silnih sarmatskih nizina. Naše oko paše vi- soke crte dubrovačkih planina, tog posljednjeg uzdaha vačkog kamen-mora. One nam i kažu onaj snažan poljubac, što ga ovdje kopno dade moru i koji porodi Dubrovnik. Ona zlatna koprena, kojom Tvorac svijeta zaogrnu bivši te- j I Dubrovnika, još je jaka i kaže se u divnoj slici PRAVA POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE U DUBROVNIKU, 16. JUNA 1917. hrvatskih stranaka, prirodni zahtjev čitavog hrvatskog naroda. Klub južnih Slavena na carevinskom vijeću već se je stavio na osnovu hrvat- skog državnog prava. Novine javljaju, da' su ovih dana i neki političari iz Zagreba | otišli u Beč, da se dogovore sa zastupni- cima kluba. Taj korak može da bude od velike zamašitosti za našu budućnost. | Dok hrvatski junaci na potoke krvi liju za obranu domovine, dotle zastupnici hrvatskog naroda imaju odlučno da vojuju za pravice hrvatskoga naroda, Sada više nego li ikada hrvatski na- rod traži svoje ujedinjenje i samostalnost svoju pod moćnim žezlom novog vladara ćesara i kralja Karla, koji se je ozbiljno i odlučno postavio, da svojim narodima što prije isposluje mir, te im podade ravno- pravnost i slobodu. Iz Carevinskog Vijeća. Na početku sjednice zastupničke kuće dne 12. ov. mj. szopćio je predsjednik, da je zakon o promjeni poslovnog reda dobio Previšnju san- kciju. Nadovezujući na ovo predsjednik izrazuje i želju, da kuća pod novim poslovnim redom udovoljava dužnostima svojim te da posluži na korist države 1 naroda. Zastupnička je kuća onda prešla na prvo čitanje proračunskog provizorija. Tom je prilikom ministar predsjednik grof Clam-Martinic u podu- ljem eksposeju dao izjavu o programu vlade, | On je pozdravio kuću povodom njezinog ponovnog sastanka, tražio je njemu potporu, izjavio je nadu u uspješnu djelatnost i upozorio je na to, da je monarhija poslije 34 mjeseca rata jača no što je ikad bila, da je sjajno izdr- žala najteže pokuse i odaje svoje nepodijeljeno divljenje vojsci, koja je omogućila taj moćni otpor protiv beskrajnog niza neprijatelja i pre- porogjaj monarhije na novi život. On je upozo- rio na to, da je u dugom periodu mira popustio osjećaj državne cjeline i zapovjest, da se ima sve shvaćati s gledišta blagodati državne cijeline. Zasebni nacijonalni interesi izbijali su na povr- šinu stežnjom da se ostvare, To se raspolože- nje pokazalo i u prvoj sjednici obnovljenog sa- stanka Reichsrata. Ali je rat donio pouke, koje se moraju uvažiti. U velike temelje monarhije, koji su osigurali njen opstanak u ovoj svjetskoj oluji, ne smije se dirati. Odlučno odbija mje- šanje nekih poslanika i stranaka u suverenitet saveznih sila ili drugih država. Ministarski predsjednik je dalje rekao: Tež- nje, koje su u prvoj sjednici iznijele pojedine sve tamo do Srgja,! koji je vidio vijekove kra- , ljevskog sjaja. Caru tvrdokopnog rajskog kraja dubrovačkih voda suprostavlja se dijadem bezbroj alemova, koje prosu sunce i more oko Elafilskog arhipelaga.? Dubrovački otoci, kod križarske galije, uzdignutijeh vesala i razapetijeh jedara plove, na | pogled sinje pučine, tamo prema Gružu, Peci i Maksimiljanovu ostrvu; i nehotice dozivlju u pa- met vremena pirenejskog viteza i saraćenskog vesla kao i ona Gottfrieda Bouillonskoga, Vi- sconti-a, Hajredina Barbarosse, De Stefani-a, sv. Frana, Renata, posljednjeg trubadura, Karla V., španjolskih Filip4, Sigmunda, Henrika IV., Gun- dulića, Vetranića i teško kažnjenog Zlatkinog grijeha.? U ovoj veličanstvenoj panorami eto još blagog zefira pramaljetne miline, koji se nježno igra sa valovima mirisa, što ga daju pelin, bor, pinj, lovorika, ruža, akacija, čempres, leandra, rusmarin, lemun i naranča iz dvorova dvaju du- brovačkih gospara,* koji nanizaše i okitiše svoje vilinske sunčanice niže platana trstenjskih voda. Soderini je doista opustio, a Renato i grofovi Tuheljski ne govore više. Ali uza svu smrt onoga velikoga, što mas sluvljaše o bok Cidovim po- tomcima i lijerima Luja XIl., mir i proljetna mla- dost neba, mora i kraja, kO da su oznakom ovog dubrovačkog konala, Pjesma neba i mora, koju ovdje jedino čuju ponositi duhovi, Chopinova je veličanstvena kompozicija, koja prelazi u viteški 1 Brdo Srgi nad Dubrovnikom 412 m. » Elatitski arhipelag zahvaća otoke i školje: Daksu, Koločep, Lopud, Sv. Andriju, Ruđu, Šipan i Jakljan. # Zlatkin grijeh opjevao je Preradović u ,Lopudskoj 4 Grof Vito Gozze | barun Niko Nardelli stranke, protivne su ne samo postojećim opro- banim osnovama, nego se i megjusobno ukršta- vaju, stoje u megjusobnoj suprotnosti. Njihovo ostvarenje stvorilo bi za drugu stranu daleko nesnošljivije prilike, te bi marodi Austrije bili osugjeni na vječnu borbu i beskorisno trošenje njihovih snaga. Mjesto tih programa, koji stoje u suprotnosti s potrebama cjelokupnosti i neo- tugjivim pravima, pa i izmegju sebe, i koje je nemoguće ostvariti, vlada bi htjela da ponudi drugi program, koji se istina u mnogome razli- kuje, jer hoće mjesto kolebljivog da ostvari po- stojano, mjesto dijelova cijelinu, mjesto maglo- vitog, raspljinjivog državnog sklopa oprobanu, jaku državu. Program je vlade, Austrija ! (Dugo- trajno odobravanje i pljeskanje). Nikako i nikad se ne smije lakoumna ruka dotaći oprobanih te- melja. Onako isto kao što se vlada ne može upu- štati u ustavne eksperimente, ona priznaje po- trebu cjeliskodnog i organskog usavršavanja ono- ga što postoji. Vlada sadržava sebi pravo, da u zgodnom vremenu podnese svoje vlastite i po- godne predloge, kako bi se po njenom mišljenju uspostavilo sretno poravnanje izmegju državnih potreba i opravdanih želja naroda. Ali će ona tako isto s gotovošću prihvatiti i predloge, koji budu poticali iz sredine Reichstrata, te s blago- darnošću naročito pozdravlja, što je dom sasta- vom ustavotvornog odbora stvorio stvarni instru- ment za zajedničke radove. Nakon govora ministra-predsjednika nastala je rasprava o njegovoj izjavi. Poslije Čeha Dra. Stransky i Nijemca Hausera uzeo je riječ Dr. Ko- rošec, da razjasni stajalište južnih Slavena. On počima u slovenskom jeziku a onda nastavlja govoreći njemački. Na čelo svojih za- htjeva mora staviti onaj, da se čim prije sklopi mir, Za vladom, kojoj je austrijanstvo i nijemstvo jedno te isto, da se ne može povesti ni on ni njegova siranka. Govornik se tuži radi raznih imenito u početku rata proti pripadnicima nje- govoga naroda izrečenih osuda, internovanja i konfinovanja te radi djelatnosti vojničkih sudišta. Nenjemački narod ne mogu nikako priznati he- gemoniju jednoga naroda, nego samo posve- mašnju ravnopravnost. Narodi, koji su toliko žr- tava doprinijeli za dinastiju i monarhiju, mogu jošte teže nego li prije podnašati zapostavljanje. (Odobravanje kod južnih Slavena i Čeha.) Go- vornik progovara o prilikama na jugu monarhije, koje valja riješiti u interesu države, (Živahno odobravanje). Za Jadran ne valja se tekar onda pobrinuti, kada će sva ostala pitanja da budu| , pročišćena u interesu Nijemaca. Zar se ne mo- ra čovjek zamisliti, što će biti sa Herceg-Bosnom, sa Hrvatskom i Dalmacijom ? Tamo dolje ne će hotjeti čekati, te se ne će, kako se to čini sa ugarske strane, jednostavno zadovoljiti sa izjavom, da Hrvatska ima pravo samoodregjenja. Ona ima samo jedno jedino pravo samo odregjenja u fi- nancijama, naime pravo da odregjuje porez na smisao i povijesnu bol Poljaka kao i u duboke porive i graciju naj jače originalnosti. Poezija dubina i ljepota dna, drhtanje uzduha i plamsa- nje neba natkriljuju ovaj vilinski kraj nekom ne- razumljivom ali slavnom radosti. Sve zajedno kO da posreduje u hvalospjevu, što ga biljurno zelenilo mora diže prema biljurnoj modrini neba i svevišnjemu prijestolju vječne Riječi. Našoj se duši i nehotice izvijaju krasni Mažuranićevi stihovi: »Crkva mu je divno podnebesje, Oltar časni brdo i dolina, Tamjan miris, što se k nebu diže Iz cvijeta i iz biela svieta I iz krvi za krst prolivene«, Sv. Spas u Dubrovniku. (Arhitektonsko-restauratorna crtica). Piše prof. D.r Božo Cvjetković. : Prvi spomenik, koji u početku dubrovačkog straduna, pritegne naše oči, a možda i uzvik čugjenja, to je crkva Sv. Spasa (S. Salvator). Veličanstvena, u svojoj minijaturi, gragjevina cin- quecenta pravim je draguljem u kiti dubrovačkih arhitektonskih spomenika, Potječe iz prve po- lovice XVI. stoljeća (1520-1536) i djelo je za- vjeta Dubrovčana iza jakog potresa god. 1520. Ne zma se, koji arhitekt izvede plan ove zna- menite gragjevine ; svakako su nam poznati oni, koji su nadzirali izvogjenje plana, a to su du» brovačka vlastela naime Danijel Rastić, Damjan Menčetić i Junije Sorkočević. Cijela je gragjevina odnijela svotu od 2500 dukata. Priča se, da je gorljivost za ovu crkvu bila tako snažna te su pa Mata JA nA Ait A ta Mat PRAMA RER ARBA Aa EE SO Ap CRVENA HRVATSKA f PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU $ ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI STOJI 20 PARA. | uzPOPUSTRUKOPISI SE NEVRAĆAJU. ; RASA DO ni God. XIII. pse. (Veselost). Južnim Slavenima zamjerili su njihovu pravnu -ogradu., Tom pravnom ogradom htjedoše južni Slaveni reći, da svi u monarhiji živući Slovenci, Hrvati i Srbi hoće da budu uje- dinjeni pod žezlom Habsburške monarhije. (Ži- vahno odobravanje kod južnih Slavena). Mi ne ćemo seine nacionalnoga tugjeg gospod- stva nad nama, niti u Austriji, niti u Hrvatskoj i_Slavoniji, niti u Herceg-Bosni niti u Dalmaciji. (Živahno odobravanje kod slavenskih stranaka. Poklici). Mi hoćemo slobodu pod žezlom Habs- burgovaca i u okviru monarhije, Ako je ono što zahtijevaju Slovenci veleizdaja, onda su premalo vješala da se povješaju svi veleizdajnici. (Živahno odobravanje i pljesak.) Mi molimo Čehe, Polja- ke i Rusine, da nam pomognu u našem nasto- janju, kao što i mi njima obećajemo, da ćemo ostati vijerni njihovim nastojanjima. (Živahno odo- bravanje kod svih slavenskih stranaka), Nakon što su jošte govorili zastupnici Do- bernig, Romancszuk, Oncziul, Tebolka i Redlich, zaključuje se sjednica. Sa ratišta. Deseta talijanska ofensiva na Soči i kraškoj visočini svršila je sa potpunim neusp hom neprijatelja. Naše protunavale u predj Jamiana pokazale .su neprijatelju, da i posli održanja najveće njegove ofensive još je o u nas snage, da mu glavni dio plijena osvojimo. Sad su Talijanci prinijeli borbe u južni Ti- rol, na visoravan Sette Comuni, kod grada Asi- ago, u dolini Lugane, u daljini od kakovih 15 kilometara. Borbe su usredotočene u glavnome na Monte Zebio i Monte Torno. Naše su hrabre čete do sad sve odbile napadajne pokušaje ne- prijatelja i na sjevernom krilu zadale mu osjet- ljivih gubitaka, Obzirom na čvrstoću naših ta- mošnjih pozicija i na prokušanu hrabrost naših četa, možemo i tu očekivati talijanske neuspjehe. Na Soči je ostala samo na pojedinim mjestima pie borba. a pojedinim dijelovima fronte evi ratišta vodile su se od vremena do vi . vahnije topničke bitke i sa Englezima i sa Fran- cuzima. Na ruskom i na macedonskom ratištu ne- ma nikakovih većih borbenih operacija. Razne vijesti, Nova vlada u Ugarskoj. Konačno je ugarska kriza riješena. Kral designirao za ministra-predsjednika grofa Možića Esterhazya. Za novog ministra-predsjednika vele, da je neprijatelj općeg izbornog prava. ,,_ Isti dan, kad je pala odluka za Esterhazya, bile su u Budimpešti velike manifestacije za opće pravo glasa, kojima je sudjelovalo 150,000 ma- nifestanata. og i same dubrovačke vladike nosile za svojim ra- imenima potrebitu gragju. Prvi upliv renesanse priiai arhitektura. Bru- nellesco (1378-1455) i Alberti (1404-1474) pot- puno prekinuše sa gotikom, ma čije mjesto do- vedoše najstrožu simetriju, geometrijski red sa ravnim fasadama, koje su bile prekinute najvećma njekim pilastrima, Primiše romanski luk i nado- mjestiše gotske šiljke stupovima. Ovim dogjoše u život stari stilovi: dorski, jonski i korintski. Kao ljepota stila vrijedi Alberti-u potpuna har- monija u odnosima svih česti; tu se ne bi mo- glo nešto dignuti ili madostaviti, a da se ne osakati estetika gragjevne izvedbe, Dekorativa ograničena je, na ovakovim gragjevinama, samo na vrata i prozore, Te sravnimo ovaj pogled u povijest rene- sansnih gragjevina sa pročeljem crkve Sv. Spasa, ne će nam izmaknuti oku, da je navedena bo- gomolja izvedena prema svim umjetničkim na- zorima renesansnog stila, Donji dio pročelja urešen je tako jednostavnim, a u stavnosti tako ukusnim vratima, da bi bilo vri- jedno imitovanja u povodima za renesansnom potragom gragjenja. Glava Spasiteljeva u do- njoj česti luka nad vratima krasno je izvedena i začudo podsjeća na autoportret Albrehta D4- rera. Putti, što se nižu lijevo i desno od Spa- sileljeve glave pa oko natpisa poviše vrata ta- kogjer su lijepo izvedeni; iste takove gledao sam u Mlecima, gradu jakih arhitektonskih pod- viga. Gornji dio pročelja izveđen je prema uzoru šibeničke stolne crkve, koju baš dovrli Fjorentinac (Nicolo Fiorentino) natkrilivši ma okruglim vršcima, Razlika je ipak, RI