Ni

 

MRAKA ni M Ai iartkek ARA 00ii

PREOTETI utro

PRAVA

CRVENA HRVATS

 

 

GIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10.

NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15

KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

iu Atiate a Mat

tkeaRJAJA RR
| sr. 636.

U redovima Entente.

Dok se Ententa sa silnim svojim ofen-
sivama ne može ni iz daleka da približi
žugjenom cilju, dotle u njezinim redovima
sve to većma ispoljava, kako savez poje-
dinih njezinih država nije složan ni priro-
dan, te će kad li tad li puknuti ovaj umjetno
stvoreni vez i današnji saveznici postat će
opet ljuti protivnici.

Rusija je svojom revolucijom zapala
u kritičan stadij i već nakon toliko mjese-
ca stvari se nijesu nimalo sredile, već s
dana u dan vlada sve to veći kaos. Megju
samim revolucijonarcima vladaju tolike ra-
zrožnosti, te nije isključeno, da ne dogje
i do krvavih sukoba.

Ruska vojska počimlje da otkazuje po-
sluh iu svakoj prigodi daje časnicima oću-
liti svoj prezir. Pobuna u Kronštadtu puno
o tom govori, tu se sad traži posebna re-
publika. Desertacije su vojnika sa fronte na
dnevnom redu. I novi ministar rata Keren-
sky nema tako jake ruke, da bi uspostavio
red, te se i sami saveznici Rusije uvjera-
vaju, da nije moguće uz takove prilike ni
pomisliti na rusku ofenzivu.

Ali osim ove unutarnje nesregjenosti
Rusija se počimlje malo po malo da odvra-
ća od Entente. Dosta se je sjeliti diplo-
matske igre o objavljenju ratnih ciljeva, o
raznim notama glede toga, da se na javu
iznesu javni ugovori. Vojnici se zahvaljuju
na francuska ratna odlikovanja e da ne bi
tim bili primorani, da se dalje bore za tu-
gje interese.

U novoj Rusiji najvećma padaju en-
gleške akcije, nepovjerenje i ogorčenje proti
engleškim makinacijama sve to većma raste.
Svakomu postaju jasni sebični ratni ciljevi
Engleške, ona želi da oslabe kontinentalne
vlasti osobito Njemačka i Rusija e da onda
uzmogne nesmetano širiti svoj despotizam
po kolonijskim zemljama.

Da se osveli neposlušnoj Rusiji, poči-
mlje Engleška proti njoj dražiti Japan. Neće
li sve to prinukati Rusiju, da ne čeka već
opći mir, već da učini separatni mir sa central-
nim vlastima, pak im tako omogući, da potje-
raju Engleze iz Francuske, gdje su se oni lu-

kavo dobro ugnijezdili i gdje njihova bahatost

Pjesma zarobljenika, .

(iz ratnog dnevnika Francuskinje Marcele Capy po N.W.J.)

Kad su stigli zarobljenici u zemlju, prepu-
nu boli, vikahu žene pune bijesa :

»Ubojice, ubojice ! Dolje s »bošima!* (po-
rugno ime za Nijemce).

Podizahu proli njima pesti prijeteći, a oni
prolažahu mirno, oborenih glava.

Djeca se nabacivahu kamičcima na njih.
Vojnici, koji su ih pratili, jedva su mogli, da za-
liće.

Rulja ih pratijaše bučeći sve do vrata sta-
tog zapuštenog zamostana, od kojega sada bi
napravljena tamnica.

Mješte one divlje mržnje prvih dana nastu-

sada potajno neprijateljstvo. Nije više bilo
buke ni galame.

Ako su djeca bila nemirna, majke im o-
ičivahu pritoii samostan, i djeca se odmah umi-
»Boši« bijahu strašilo djece i užas velikih.
Proklinjalo se zarobljenike,

...
Kad i kad dolažahu s ratišta (užne vijesti,
, neštalo ga, ranjen . , . , Svaka je kuća
svoju

:

i

i
i;

P

 

 

 

prekoračuje granice, te se i u Francuskoj
počimlje o tom ozbiljnije misliti.

I žalija je ne maleni kamen smutnje
u redovima Entente. Njezina vojnička po-
moć uvijek teško i kasno dogje, a njezine
aspiracije dolaze u koštac sa obećanjima,
što su dana Srbiji i Crnojgori, a kose se
i sa glavnim nacijonalnim principima, rad
kojih Ententa toliko ističe da se bori.

I najnovije djelo talijanske diplomaci-
je: proglašenje nezavisnosti Arbanije pod
talijanskim protektoratom kao i zauzeće Ja-
nine u Grčkoj učinjena su na svoju ruku
bez dogovora sa saveznicima, te ne nalaze
odobravanja ni u francuskoj ni u engleškoj
štampi, a i u samoj Italiji dala su povoda
ministarskoj krizi.

Da se rad toga bar donekle umire
duhovi i da ne dogje do očitog spora,
sad se naglasuje, da je proklamacija pro-
tektorata nad Arbanijom samo privremena
mjera Italiji nužna rad njezinog strateškog
položaja, i da je uopće bez vrijednosti, jer
da to nije nikakovo definitivno riješenje
arbanaškog pitanja, koje se ima riješiti istom
na mirovnom kongresu.

Posezanje pak Italije u Epiru, kojim hoće
da umanji dojam neuspjeha desete ofensive,
uskorilo je žalosne dogagjaje u Grčkoj. Kralj
Konstantin, koji je toliko odoljevao intrigama
Entente, morao je da se odreče prijestolja.
To je posljednji čin drame, — kažu no-
vine — koji se svršava gubitkom slobode
grčkog naroda. Sad će se u toj kruto isku-
šanoj zemlji nastaviti sa strane Entente po-
litiku još jačih nasilja. Ententa, ta zaštitnica
malenih naroda, uzela je sad ovu zemlju
pod svoju vlast, e da njezine vojnike bilo
milom bilo silom uvrsti u svoju vojsku.
Grčkoj nije bilo dano, da uščuva svoju
neutralnost.

Mogu li ovakova nasilja, da učvrste
rasklimane redove u državama Entente ?!

 

Monarkija i Hrvatska.

Sadašnji dani u monarkiji Habsburga, biti
će, ako svi znaci ne varaju, od velikog zamašaja
po njezinu budućnost i po razvitak njezinih na-
roda. Hoće li to biti u povoljnom pravcu, to
stoji do savremenih političara i državnika. Što
više bude susretljivosti prema opravdanim zahtje-
vima naroda, to će monarkija biti čvršća, to će

Dolažahu i pisma njihovih iz Njemačke,
cijelo mjestance obazna to odmah. Skupljali su
se i čitali, Nije bilo više sumnje, Njihovi fran-
cuski zemljaci bijahu kao zarobljenici u nekom
tugjem selu. Njihovi bijahu zarobljenici isto kao
i ovi »boši« u samostanu. Možda se i njih vri-
jegjalo i napadelo, a da se nijesu mogli obra-
niti... I tađa se žene počeše sramiti svoga
bijesa. Počele su ufati, da će pučanstvo daleke,
tugje zemlje biti milostivo prema zarobljenim
Francuzima.

Pitale su pučke ustaše, koji su stražili na
vratima samostanskim s bajonetama, a ovi su im
pripovijedali, da i zarobljenim Nijemcima stižu
kadkada pisma, i kad ih čitaju, da plaču, | oni
da su ostavili kod kuće roditelje, žene i djecu,
i da i ovi pate od rata. Ovdje zarobljenici, tamo
zarobljenici. Na obje strane jadni mladići, koji
su vidjeli smrt iz bliza, Stoga zašto im se ima
činiti sla? >

Počele su imati sućuti prema zarobljenicima.

Jedne nedjelje, bilo je vruće, a kuće se ku-
pahu u sunčanoj sparini. Kad najednom začu se
pjevanje iz samostana. Pjevanje je bilo svečano
i slatko, ozbiljno i tužno, Žene dogjoše do pra-
ga samostanskih vrata,

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

Or A IS SSA A AA

RDA RST DEA nj
U DUBROVNIKU, 23. JUNA 1917.

 

 

 

 

 

 

 

Što to pjevaju zarobije-|

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU

ju više ljubiti njezini narodi. Ko bi omalovaža-
vao pravo naroda i zasluge, što su ih ovi stekli
za prijestolje i za ukupnu monarkiju, zlo bi či-
nio, jer bi dokazao, da ni u ovim sudbonosnim
vremenima nije ništa naučio, već da želi obno-
viti stare nevolje, pooštriti one neskladne razmi-
rice, s kojima su se političari neprijateljskih dr-
žava toliko bavili.

Mlagjahni vladar, koji je u svim fazama ve-
likoga rata mnogo, vrlo mnogo doživio, koji je
posred ovih strahota nakupio silnih dojmova i
stekao svestranog iskustva, zasjeo je prijestolje
svojih pregja. I prvi akt njegovog vladanja bi-
jaše naglašenje jednakopravnosti naroda monar-
kije i težnja za časnim mirom. Ono, što je ispu-
njalo dušu naroda monarkije, odjeknulo je iu
srcu vlađarevu. Neprijatelji su bili iznenagjeni
ovim novim duhom, koji je izbio takvom sna-
gom i s takvim uvjerenjem s visine prijestolja.

Rat doduše nije dovršen, ali promjena na
prijestolju i s prijestolja dana izjava, pokrenula
je duhove i urodila pojačanim političkim živo-
tom. U smjeru previšnjeg proglasa moralo se
pristupiti i pripravama, da se sadržaj proglasa
i postepeno provede uz odgovarajući obzir
na poznate ostjetljivosti. To ne bi bilo teško,
kad bi stanoviti elementi u monarkiji bili ma-
nje sebični i tjesnogrudni, a više uvigjavni i
pravdoljubivi, Valja se odreći one neobuzdane
težnje, da se nad drugim narodom gospodari,
da se kojemu narodu daje ćutjeti vlast drugog
naroda načinom, koji mora izazvati nezadovoli-
stvo i prosvjed te uspiriti otpor onoga, koji je
potlačen i u svojem narodnom i gospodarskom
razvoju sprječavan.

Nekoje izjave dane u prvoj sjednici ca-
revinskog vijeća, kojima je istaknuto česko i
hrvatsko slovensko stanovište, naišle su odmah
na bezobzirni otpor stanovitih njemačkih strana-
ka. Ali, kako smo razabrali i iz izjave rhinistra
presjednika, grofa Clam Martinica, odbijene su
izjave českih i hrvatsko-slovenskih zastupnika
načinom, koji izazivlje na razmišljanje.

Hrvatski narod bolno ćuti svoje zapostavlja-
nje i svoju rascjepkanost u monarkiji, pa stoga
ne može odustati od svoga životnoga zahtjeva,
da bude sjedinjen i u svojoj narodnoj i političkoj
slobodi zaštićen od presizanja. Borba za oprav-
dane i svete težnje narodnoga jedinstva ne može
u hrvatskom narodu ni na čas prestati i za to
sve misli hrvatskih otačbenika smjeraju na to,
kako bi se ovaj životni zahtjev ispunio.

Daleko se neugodnije dirnulo hrvatskih ljudi
ono, što je povodom izjave austrijskoga ministra
predsjednika pisao »Pester Lloyd.« Ovaj organ
ugarske većine izrazio je svoje nezadovoljstvo
s izjavom grofa Clam-Martinica za to, što da je
»odveć blago reagisao na česku i hrvatsko-slo-
vensku izjavu.« Po sudu ugarskoga lista trebalo
je daleko energičnije istupiti protiv izjava, za-

nici? Niko nije razumio riječi, ali je pijev du-
blje nego riječi prodirao u srca seljaka.

Pijev je govorio o vjeri i o ljubavi, o vre.
menu koje prolazi i o težnji povratka u domo-
vinu, išao je za nadom, i oproštaj je u njemu
odjekivao. E

Žene su sklapale ruke, kao da su u crkvi,
a djeca se nijesu više igrala na ulici.

Starci, naslonjeni na štap, bijahu zadubeni
u teške misli,

Glazba je donosila mir u priproste duše.
Bila je lijepa, pjesma zarobljenika, Puna molitve
slijegala se je na ožalošćene stanove.

Bila je svečana i slatka, ozbiljna i tužna...
Kad je nestalo kao jednim dahom, svak je opet
otišao kući. Večer je prošla u neobičnoj tišini.
Nešto se svečana zbilo.

»Ljepše je nego koral«, šaptahn mlade dje-
vojke. | više nego jedna ostala je na prozoru
da snijeva ...

Zarobljenike se vigjalo po ulicama, gdje
tuku kamenje, Bijahu mladi i jaki, a radijahu u
taktu. Nije ih se više izbjegavalo. Ne bijahu više
ljudožderi, kojim su majke strašile svoju djecu.
Nije ih se više zvalo aboši«, već prosto »za-
robljenici«.

 

 

 

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L

VINCE

sa . A
RIA aim JR RR

A PSA Mt at SAS
AJA pt Rem JA SAA pl

groziti se i u klici ugušiti ovakove težnje.
Tajna, koja će tobože spasiti Austriju od zahtje-
va slovenskih naroda jest izgradnja jedinstvene
narodne države, kako to Magjari rade. Pošto smo
već u toliko prigoda upozorili na ovu krilaticu
magjarskih političara i državnika, nećemo se
s njom dulje baviti. Hrvatski narod otklanja ju
od sve duše u onom smislu, u kojemu se ona
bavila u posljednjih pedeset godina. Jedan ni-
čim opravdani imperijalizam, ugrožavao je op-
stanak hrvatstva i proti hrvatskom narodu raspi-
rivao na sve protivštine, da tim lakše zagospo-
duje u hrvatskim zemljama. Tomu mora biti kraj.

A ne bi ni tako teško bilo učiniti kraj onim
neplodnim eksperimentima, koji su do velikog
svjetskog rata stvarali nezadovoljstvo u svim hr-
vatskim krajevima. Hrvatskomu narodu dati je-
dinstvo, osigurati njegov položaj na Jadranu i
time stvoriti za monarkiju jako uporište ta Jugu,
to je prijeka potreba, uvjetovana i probitcima
dinastije. Prvi koraci su poduzeti. Vidimo meki
novi život na strane; do mas je, đa se okoti-
stimo prilikama, tim većma, što ne tražimo 'niišta
tugjega, već samo svoje. Bilo bi žalosno, kad se
nakon tolikih žrtava, nakon tolikih pruženih doka-
za pouzdanosti hrvatstva; ne bi hrvatskom tiatodu
dalo živjeti samostalnijim životom. t»Hrvatska«.)

Sa ratišta.

Na talijanskom ratištu nije ove sedmice
bilo osobitih dogogjaja. Jedino je zadnjih dana
došlo do žestokih topovskih bojeva na visoravni
Sette Communi i u dolini Sugane izmegju A-
siaga i Brente. Nakon višesatne topničke pri-
prave započeli su Tajijanci pješadijskim napa-
dajem, osobito na sjevernom krilu, ali su. naše
pobjedonosne čete učinile uzaludnim sve nji-
hove juriše, — Na Soči nije bilo ništa. o-
sobita.

Na ruskom ratištu na ugarskoj istočnoj
granici došlo je do čarkanja izmegju patrola.
U odsječku Valoputne bio je odbijen ruski ma-
padaj. Inače položaj nepromijenjen.

Na Balkanu kod Bitolja, i u. Rumunjskoj
kod Mahmuđije i Tulcee sađ jača sad slabija
topnička djelatuost.

I na zapadnom bojištu na raznim dijelovi-
ma fronte bila je živahnija borbena djelatnost.
Tako sjeverno od Armentieresa i jugoistočno od
Yperna te na Aisni. Engleški napadaji ko Leasa
bili su odbijeni, Inače ništa osobita.

 

 

Razne vijesti,
Demisija austrijskog kabineta.

Budući da je poljski klub izjavio, da neće
glasovati za proračunski provizorij te tim vlada
ne mogla imati većinu u parlamentu, nije. pre.

Nadogje ljeto, i svake večeri pjevaše kor
zarobljenika u samostanskim prostorijama. Cijelo
se selo sakupljaše a mrak se spuštaše na polja.
Lagan povjetarac progje lišćem, a mlado | staro
poda se čaru harmonije. Ova im otkrije tijesnu
svezu izmegju njih, sinova veselog Languedoc i
ovih drugih, sinova daleke Njemačke.

Ljubav, vjerovanje, uhvanje, pouzdanje, to
im sve kazivaše pjesma zarobljenika. A seljaci je
razumijevahu. Oni su ćutjeli, da su svi oni, pri-
jatelji i neprijatelji, ljudi i da isto vječno čuv-
stvo rasvjetljuje ujihov put, . . .

Kojeg svijetlog jutra ili mlakog zapada
prolažahu zarobljenici. Igjahu ma radnju ili se
vraćahu u samostan. Ne držahu više
svoje glave. Govorilo im se lijepih riječi, nudilo
im se voća. A djevojke, lijepe djevojke smegjih
oči i lijepog tijela, bacahu ma njih nasmijane
poglede.

Priroda je zakročila svojim pravom.

Ljubilo se je zarobljenike. .......

e .

A žene pitahu se megju sobom zamišljene :

»Pa čemu ovaj rat ?*

<