Ni MRAKA ni M Ai iartkek ARA 00ii PREOTETI utro PRAVA CRVENA HRVATS GIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10. NA POLI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 15 KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU iu Atiate a Mat tkeaRJAJA RR | sr. 636. U redovima Entente. Dok se Ententa sa silnim svojim ofen- sivama ne može ni iz daleka da približi žugjenom cilju, dotle u njezinim redovima sve to većma ispoljava, kako savez poje- dinih njezinih država nije složan ni priro- dan, te će kad li tad li puknuti ovaj umjetno stvoreni vez i današnji saveznici postat će opet ljuti protivnici. Rusija je svojom revolucijom zapala u kritičan stadij i već nakon toliko mjese- ca stvari se nijesu nimalo sredile, već s dana u dan vlada sve to veći kaos. Megju samim revolucijonarcima vladaju tolike ra- zrožnosti, te nije isključeno, da ne dogje i do krvavih sukoba. Ruska vojska počimlje da otkazuje po- sluh iu svakoj prigodi daje časnicima oću- liti svoj prezir. Pobuna u Kronštadtu puno o tom govori, tu se sad traži posebna re- publika. Desertacije su vojnika sa fronte na dnevnom redu. I novi ministar rata Keren- sky nema tako jake ruke, da bi uspostavio red, te se i sami saveznici Rusije uvjera- vaju, da nije moguće uz takove prilike ni pomisliti na rusku ofenzivu. Ali osim ove unutarnje nesregjenosti Rusija se počimlje malo po malo da odvra- ća od Entente. Dosta se je sjeliti diplo- matske igre o objavljenju ratnih ciljeva, o raznim notama glede toga, da se na javu iznesu javni ugovori. Vojnici se zahvaljuju na francuska ratna odlikovanja e da ne bi tim bili primorani, da se dalje bore za tu- gje interese. U novoj Rusiji najvećma padaju en- gleške akcije, nepovjerenje i ogorčenje proti engleškim makinacijama sve to većma raste. Svakomu postaju jasni sebični ratni ciljevi Engleške, ona želi da oslabe kontinentalne vlasti osobito Njemačka i Rusija e da onda uzmogne nesmetano širiti svoj despotizam po kolonijskim zemljama. Da se osveli neposlušnoj Rusiji, poči- mlje Engleška proti njoj dražiti Japan. Neće li sve to prinukati Rusiju, da ne čeka već opći mir, već da učini separatni mir sa central- nim vlastima, pak im tako omogući, da potje- raju Engleze iz Francuske, gdje su se oni lu- kavo dobro ugnijezdili i gdje njihova bahatost Pjesma zarobljenika, . (iz ratnog dnevnika Francuskinje Marcele Capy po N.W.J.) Kad su stigli zarobljenici u zemlju, prepu- nu boli, vikahu žene pune bijesa : »Ubojice, ubojice ! Dolje s »bošima!* (po- rugno ime za Nijemce). Podizahu proli njima pesti prijeteći, a oni prolažahu mirno, oborenih glava. Djeca se nabacivahu kamičcima na njih. Vojnici, koji su ih pratili, jedva su mogli, da za- liće. Rulja ih pratijaše bučeći sve do vrata sta- tog zapuštenog zamostana, od kojega sada bi napravljena tamnica. Mješte one divlje mržnje prvih dana nastu- sada potajno neprijateljstvo. Nije više bilo buke ni galame. Ako su djeca bila nemirna, majke im o- ičivahu pritoii samostan, i djeca se odmah umi- »Boši« bijahu strašilo djece i užas velikih. Proklinjalo se zarobljenike, ... Kad i kad dolažahu s ratišta (užne vijesti, , neštalo ga, ranjen . , . , Svaka je kuća svoju : i i i; P prekoračuje granice, te se i u Francuskoj počimlje o tom ozbiljnije misliti. I žalija je ne maleni kamen smutnje u redovima Entente. Njezina vojnička po- moć uvijek teško i kasno dogje, a njezine aspiracije dolaze u koštac sa obećanjima, što su dana Srbiji i Crnojgori, a kose se i sa glavnim nacijonalnim principima, rad kojih Ententa toliko ističe da se bori. I najnovije djelo talijanske diplomaci- je: proglašenje nezavisnosti Arbanije pod talijanskim protektoratom kao i zauzeće Ja- nine u Grčkoj učinjena su na svoju ruku bez dogovora sa saveznicima, te ne nalaze odobravanja ni u francuskoj ni u engleškoj štampi, a i u samoj Italiji dala su povoda ministarskoj krizi. Da se rad toga bar donekle umire duhovi i da ne dogje do očitog spora, sad se naglasuje, da je proklamacija pro- tektorata nad Arbanijom samo privremena mjera Italiji nužna rad njezinog strateškog položaja, i da je uopće bez vrijednosti, jer da to nije nikakovo definitivno riješenje arbanaškog pitanja, koje se ima riješiti istom na mirovnom kongresu. Posezanje pak Italije u Epiru, kojim hoće da umanji dojam neuspjeha desete ofensive, uskorilo je žalosne dogagjaje u Grčkoj. Kralj Konstantin, koji je toliko odoljevao intrigama Entente, morao je da se odreče prijestolja. To je posljednji čin drame, — kažu no- vine — koji se svršava gubitkom slobode grčkog naroda. Sad će se u toj kruto isku- šanoj zemlji nastaviti sa strane Entente po- litiku još jačih nasilja. Ententa, ta zaštitnica malenih naroda, uzela je sad ovu zemlju pod svoju vlast, e da njezine vojnike bilo milom bilo silom uvrsti u svoju vojsku. Grčkoj nije bilo dano, da uščuva svoju neutralnost. Mogu li ovakova nasilja, da učvrste rasklimane redove u državama Entente ?! Monarkija i Hrvatska. Sadašnji dani u monarkiji Habsburga, biti će, ako svi znaci ne varaju, od velikog zamašaja po njezinu budućnost i po razvitak njezinih na- roda. Hoće li to biti u povoljnom pravcu, to stoji do savremenih političara i državnika. Što više bude susretljivosti prema opravdanim zahtje- vima naroda, to će monarkija biti čvršća, to će Dolažahu i pisma njihovih iz Njemačke, cijelo mjestance obazna to odmah. Skupljali su se i čitali, Nije bilo više sumnje, Njihovi fran- cuski zemljaci bijahu kao zarobljenici u nekom tugjem selu. Njihovi bijahu zarobljenici isto kao i ovi »boši« u samostanu. Možda se i njih vri- jegjalo i napadelo, a da se nijesu mogli obra- niti... I tađa se žene počeše sramiti svoga bijesa. Počele su ufati, da će pučanstvo daleke, tugje zemlje biti milostivo prema zarobljenim Francuzima. Pitale su pučke ustaše, koji su stražili na vratima samostanskim s bajonetama, a ovi su im pripovijedali, da i zarobljenim Nijemcima stižu kadkada pisma, i kad ih čitaju, da plaču, | oni da su ostavili kod kuće roditelje, žene i djecu, i da i ovi pate od rata. Ovdje zarobljenici, tamo zarobljenici. Na obje strane jadni mladići, koji su vidjeli smrt iz bliza, Stoga zašto im se ima činiti sla? > Počele su imati sućuti prema zarobljenicima. Jedne nedjelje, bilo je vruće, a kuće se ku- pahu u sunčanoj sparini. Kad najednom začu se pjevanje iz samostana. Pjevanje je bilo svečano i slatko, ozbiljno i tužno, Žene dogjoše do pra- ga samostanskih vrata, IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. Or A IS SSA A AA RDA RST DEA nj U DUBROVNIKU, 23. JUNA 1917. Što to pjevaju zarobije-| PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ju više ljubiti njezini narodi. Ko bi omalovaža- vao pravo naroda i zasluge, što su ih ovi stekli za prijestolje i za ukupnu monarkiju, zlo bi či- nio, jer bi dokazao, da ni u ovim sudbonosnim vremenima nije ništa naučio, već da želi obno- viti stare nevolje, pooštriti one neskladne razmi- rice, s kojima su se političari neprijateljskih dr- žava toliko bavili. Mlagjahni vladar, koji je u svim fazama ve- likoga rata mnogo, vrlo mnogo doživio, koji je posred ovih strahota nakupio silnih dojmova i stekao svestranog iskustva, zasjeo je prijestolje svojih pregja. I prvi akt njegovog vladanja bi- jaše naglašenje jednakopravnosti naroda monar- kije i težnja za časnim mirom. Ono, što je ispu- njalo dušu naroda monarkije, odjeknulo je iu srcu vlađarevu. Neprijatelji su bili iznenagjeni ovim novim duhom, koji je izbio takvom sna- gom i s takvim uvjerenjem s visine prijestolja. Rat doduše nije dovršen, ali promjena na prijestolju i s prijestolja dana izjava, pokrenula je duhove i urodila pojačanim političkim živo- tom. U smjeru previšnjeg proglasa moralo se pristupiti i pripravama, da se sadržaj proglasa i postepeno provede uz odgovarajući obzir na poznate ostjetljivosti. To ne bi bilo teško, kad bi stanoviti elementi u monarkiji bili ma- nje sebični i tjesnogrudni, a više uvigjavni i pravdoljubivi, Valja se odreći one neobuzdane težnje, da se nad drugim narodom gospodari, da se kojemu narodu daje ćutjeti vlast drugog naroda načinom, koji mora izazvati nezadovoli- stvo i prosvjed te uspiriti otpor onoga, koji je potlačen i u svojem narodnom i gospodarskom razvoju sprječavan. Nekoje izjave dane u prvoj sjednici ca- revinskog vijeća, kojima je istaknuto česko i hrvatsko slovensko stanovište, naišle su odmah na bezobzirni otpor stanovitih njemačkih strana- ka. Ali, kako smo razabrali i iz izjave rhinistra presjednika, grofa Clam Martinica, odbijene su izjave českih i hrvatsko-slovenskih zastupnika načinom, koji izazivlje na razmišljanje. Hrvatski narod bolno ćuti svoje zapostavlja- nje i svoju rascjepkanost u monarkiji, pa stoga ne može odustati od svoga životnoga zahtjeva, da bude sjedinjen i u svojoj narodnoj i političkoj slobodi zaštićen od presizanja. Borba za oprav- dane i svete težnje narodnoga jedinstva ne može u hrvatskom narodu ni na čas prestati i za to sve misli hrvatskih otačbenika smjeraju na to, kako bi se ovaj životni zahtjev ispunio. Daleko se neugodnije dirnulo hrvatskih ljudi ono, što je povodom izjave austrijskoga ministra predsjednika pisao »Pester Lloyd.« Ovaj organ ugarske većine izrazio je svoje nezadovoljstvo s izjavom grofa Clam-Martinica za to, što da je »odveć blago reagisao na česku i hrvatsko-slo- vensku izjavu.« Po sudu ugarskoga lista trebalo je daleko energičnije istupiti protiv izjava, za- nici? Niko nije razumio riječi, ali je pijev du- blje nego riječi prodirao u srca seljaka. Pijev je govorio o vjeri i o ljubavi, o vre. menu koje prolazi i o težnji povratka u domo- vinu, išao je za nadom, i oproštaj je u njemu odjekivao. E Žene su sklapale ruke, kao da su u crkvi, a djeca se nijesu više igrala na ulici. Starci, naslonjeni na štap, bijahu zadubeni u teške misli, Glazba je donosila mir u priproste duše. Bila je lijepa, pjesma zarobljenika, Puna molitve slijegala se je na ožalošćene stanove. Bila je svečana i slatka, ozbiljna i tužna... Kad je nestalo kao jednim dahom, svak je opet otišao kući. Večer je prošla u neobičnoj tišini. Nešto se svečana zbilo. »Ljepše je nego koral«, šaptahn mlade dje- vojke. | više nego jedna ostala je na prozoru da snijeva ... Zarobljenike se vigjalo po ulicama, gdje tuku kamenje, Bijahu mladi i jaki, a radijahu u taktu. Nije ih se više izbjegavalo. Ne bijahu više ljudožderi, kojim su majke strašile svoju djecu. Nije ih se više zvalo aboši«, već prosto »za- robljenici«. ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L VINCE sa . A RIA aim JR RR A PSA Mt at SAS AJA pt Rem JA SAA pl groziti se i u klici ugušiti ovakove težnje. Tajna, koja će tobože spasiti Austriju od zahtje- va slovenskih naroda jest izgradnja jedinstvene narodne države, kako to Magjari rade. Pošto smo već u toliko prigoda upozorili na ovu krilaticu magjarskih političara i državnika, nećemo se s njom dulje baviti. Hrvatski narod otklanja ju od sve duše u onom smislu, u kojemu se ona bavila u posljednjih pedeset godina. Jedan ni- čim opravdani imperijalizam, ugrožavao je op- stanak hrvatstva i proti hrvatskom narodu raspi- rivao na sve protivštine, da tim lakše zagospo- duje u hrvatskim zemljama. Tomu mora biti kraj. A ne bi ni tako teško bilo učiniti kraj onim neplodnim eksperimentima, koji su do velikog svjetskog rata stvarali nezadovoljstvo u svim hr- vatskim krajevima. Hrvatskomu narodu dati je- dinstvo, osigurati njegov položaj na Jadranu i time stvoriti za monarkiju jako uporište ta Jugu, to je prijeka potreba, uvjetovana i probitcima dinastije. Prvi koraci su poduzeti. Vidimo meki novi život na strane; do mas je, đa se okoti- stimo prilikama, tim većma, što ne tražimo 'niišta tugjega, već samo svoje. Bilo bi žalosno, kad se nakon tolikih žrtava, nakon tolikih pruženih doka- za pouzdanosti hrvatstva; ne bi hrvatskom tiatodu dalo živjeti samostalnijim životom. t»Hrvatska«.) Sa ratišta. Na talijanskom ratištu nije ove sedmice bilo osobitih dogogjaja. Jedino je zadnjih dana došlo do žestokih topovskih bojeva na visoravni Sette Communi i u dolini Sugane izmegju A- siaga i Brente. Nakon višesatne topničke pri- prave započeli su Tajijanci pješadijskim napa- dajem, osobito na sjevernom krilu, ali su. naše pobjedonosne čete učinile uzaludnim sve nji- hove juriše, — Na Soči nije bilo ništa. o- sobita. Na ruskom ratištu na ugarskoj istočnoj granici došlo je do čarkanja izmegju patrola. U odsječku Valoputne bio je odbijen ruski ma- padaj. Inače položaj nepromijenjen. Na Balkanu kod Bitolja, i u. Rumunjskoj kod Mahmuđije i Tulcee sađ jača sad slabija topnička djelatuost. I na zapadnom bojištu na raznim dijelovi- ma fronte bila je živahnija borbena djelatnost. Tako sjeverno od Armentieresa i jugoistočno od Yperna te na Aisni. Engleški napadaji ko Leasa bili su odbijeni, Inače ništa osobita. Razne vijesti, Demisija austrijskog kabineta. Budući da je poljski klub izjavio, da neće glasovati za proračunski provizorij te tim vlada ne mogla imati većinu u parlamentu, nije. pre. Nadogje ljeto, i svake večeri pjevaše kor zarobljenika u samostanskim prostorijama. Cijelo se selo sakupljaše a mrak se spuštaše na polja. Lagan povjetarac progje lišćem, a mlado | staro poda se čaru harmonije. Ova im otkrije tijesnu svezu izmegju njih, sinova veselog Languedoc i ovih drugih, sinova daleke Njemačke. Ljubav, vjerovanje, uhvanje, pouzdanje, to im sve kazivaše pjesma zarobljenika. A seljaci je razumijevahu. Oni su ćutjeli, da su svi oni, pri- jatelji i neprijatelji, ljudi i da isto vječno čuv- stvo rasvjetljuje ujihov put, . . . Kojeg svijetlog jutra ili mlakog zapada prolažahu zarobljenici. Igjahu ma radnju ili se vraćahu u samostan. Ne držahu više svoje glave. Govorilo im se lijepih riječi, nudilo im se voća. A djevojke, lijepe djevojke smegjih oči i lijepog tijela, bacahu ma njih nasmijane poglede. Priroda je zakročila svojim pravom. Ljubilo se je zarobljenike. ....... e . A žene pitahu se megju sobom zamišljene : »Pa čemu ovaj rat ?* <