CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 PRAVA CRVENA HRVATSKA NA PO ILIČETVRT GODINE JERNO: ZA KONE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU Br. 649. Za narodno ujedinjenje. Ljubljanski »Slovenec« i »Slovenski Narod« donijeli su na čelu lista izjavu, koju su potpisali knez-biskup Jeglić, slo- venska pučka stranka, narodno napredna stranka i kat. radnička organizacija, u kojoj se izjavljuju, da se pridružuju deklaraciji jugoslavenskog kluba u Beču od 30 maja i mirovnoj želji sv. O. Pape, a ujedno po- zdravljaju iskreno nastojanje Vladarevo, da se što prije učini kraj sadanjem strašnom klanju. U izjavi se veli: ,Po našem živom uvjerenju, budućnost je Habsburške mo- narhije moguća samo na načelu prave slo- bode naroda, a budućnost našega naroda samo na načelu združenja Slovenaca, Hr- vata i Srba, koji prebivaju u našoj monar- hiji. Oboje, slobodu i jedinstvo, može na- šem narodu osigurati i obraniti samo sa- mostalna, na načelu samoodluke naroda izgragjena jugoslavenska država pod žezlom Habsburške dinastije. Zato zahtijevamo, da se čim prije izvede to jugoslavensko jedin- stvo, te u tom pogledu pouzdano očeku- jemo očinsku naklonost nositelja habsbur- ške krune, koji je u kratko vrijeme svojega vladanja toliko puta posvjedočio svoju pra- vednost prama svojim narodima.“ U istom smislu donio je ovih dana sarajevski ,Hrv. Dnevnik“ izjavu vigjenijih gragjana u Sarajevu, te nekolicine Hrvata po Bosni i Hercegovini, u kojoj se kaže, da su sporazumni sa deklaracijom Jugo- slavenskog kluba u Beču od 30. maja o. g. za sjedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba. Ovom prilikom primjećuje ,Hrv. Dnev- nik“ : Našlo se ljudi, koji su za bečku de- klaraciju rekli, da je naumice nejasna, te da vrijedi i za slučaj da Ententa pobijedi, jer da nije rečeno, da se traži hrvatska država u okviru monarhije, — pa nastavlja : Pabirci iz novina u ratno doba. I Rat | mir. (12 dnevnika Hermana Bahr). 23. augusta. Tyrolt priča o posjetu kod Roseggera, koji ima samo jednu želju : »Ubija- nje nek više prestane, to pusto ubijanjel« A u »Daily News« piše Wells : »Nema zemlje na svi- jelu, gdje velika većina pametnih ljudi ne bi iz sve đuše tražila trajni mir, a ipak rat još traje!... Ne smije biti osvajanja ni podjarmljivanja na- roda ni kazne iz osvete, nego se ima stvoriti velika liga naroda, e da se osigura mir u budućnosti, Ovako misli cijeli svijet, Pa zašlo traje tad dalj- nje ubijanje ? Očito s toga, jer neka neznatna manjina, koja ipak ima veliku moć i upliv, spri- ječava skupštinu, koja iđe za mirom 1« Ubijanje traje i nadalje, jer nekoji zaslužuju pri tom li- jepih par&; te ne uvigjaju razlog, zašto bi sve to imalo najednom prestati. Njihov divlji bijes proti Svetom Ocu napokon je razumljiv, dočim su njima neshvatljivi narodi, koji skupa sa Sve- tim Ocem žele mir, mole za mir, nadaju se miru, ali ipak ne prestaju, da poslušno i dalje ubijaju. (»Neues Wiener Journal«). i u. ' Jedan primjer iz narodne prehrane (6 : 0). Na jučerašnjem (26. augusta 1916.) natje- budipeštanske i bečke nogometne mom- mogli da šest puta zatjeraju loptu na vrata Austrijanaca, morali su ovi, da se povuku da im nije uspjelo postići ovog put. Na tom uspjehu mi ne mo- VO GODIŠNJE K. 15 IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. , U DUBROVNIKU, 22. SEPTEMBRA 1917. »To baš i jest ono, jer mi ne ćemo da budemo samo Reichslande u okviru mo- narhije, nego mi spadamo u tijelo monar- hije, mi smo njezin sastavni dio, mi smo dio onoga, što čini okvir monarhije, a ne da je netko drugi okvir, a mir u tom ok- viru. Osim toga se često krivo shvaća riječ »monarhija«, kada se pod tim misli današ- nji sustav, dualizam, a mi ne ćemo da se vežemo za dualizam, naprotiv ne vidimo, da se naše težnje mogu oživotvoriti u dua- lizmu, jer se hrvatska država neovisna od tugje nacionalne vlade ne može ispuniti u dualizmu. Mi smo lojalniji spram našega Prejasnoga vladarskoga doma, kada kaže- mo, da hoćemo ostati pod njegovim žezlom nego li da tražimo samo monarhiju, a ne spominjući dinastije. Da mi tražimo hrvatsku državu, jasno je kada ju tražimo na femelju hrvatskoga državnoga prava, dok Slovenci traže pri- pojenje k Hrvatskoj na temelju načela o samoodregjenju naroda. Slovenci rado stu- paju u hrvatsku državu, a pri tom se ne odriču svoga narodnosnoga imena, a to isto očekujemo i od Srba, s kojima ćemo se valjda glede imena nagoditi, a ne ćemo sada ometati naše slobode prepirući se o imenu t& nove države, koje još nemamo. Prva točka nadalje nipošto ne kaže, dapače is- ključuje prema tekstu deklaracije Srbijance, t. j. Srbe iz kraljevine; Mi ne tražimo te- ritorija kraljevine Srbije i Crnegore, nego najviše da u tom pravcu prihvaćamo riječi dr. Laginje iz poruke dr. Bašagiću : »Ti is- ključuješ Srbiju i Crnugoru iz našega je- dinstva. — | ja, dok mi nijesmo u istinu; ujedinjeni i svoji! Kada to bude i kad budu Srbija i Crnagora vidjele, da je po našim zemljama napretka, blagostanja i potpune slobode, tad možda dogje vrijeme, da nam se priključe od svoje drage volje.« žemo zaviditi braći preko Litave, jer, — borilo se je nejednakim oružjem. Dosta je bilo baciti jedan pogled prije početka natjecanja na bečku i magjarsku momčad, da se svak uvjeri, kako ova posljednja bolje izgleda. Dočim su Magjari podavali slika dobro ugojene, mlade, žilave mom- čadi, u crtama Bečana otsijevali su tragovi naših prehrambenih prilika. Možda jesu Magiari valja- niji nogometaši — to nam nije poznato — ali to je sigurno, da su ovaj put stajali bolje hra- njeni nogometaši suproć slabićima. Čuje se sva- kijeh lijepijeh stvari o sjajnoj opskrbi naših su- gragjana drugoga dijela monarhije, koje stvari magjarski političari i njihove novine umiju da majstorski oprovrgnu, kada izlazimo sa svojim tužbama, da primamo sasvim malo od onoga, što je Bog podijelio braći preko Litave, Magjari su majstori u tomu, da svaku takovu želju od- biju prirogjenim nekim smiješkom. Malo je čudno, da pri športskim svečano- stima mogu takove misli zaokupiti austrijskog posmatrača, ali zaludu, kada je razlika telesnih forma jedne i druge momčadi bila tako ogromna. Kada se »Magyar Testgyakorlok Kore« po- vrati u Budimpeštu i tu primi čestitanja svojih prijatelja, neka zahvali svojim valjanim političa- tima i državnicima, koji su svoje sile uložili, da Austrijanci niti nešto malo ne budu tako dobro hranjeni kao Magjari. Odnošaj prehrane ugarskih šporiaša prema austrijskim odnosi se zbilja, kao šest prema — ništici. (»Der Morgen«.) uu. Uregjenje kupovanja duhana. Zalihe su duhanske — kako režija to ne- prestano naglasuje — malene, a pomanjkanje materijala sve to veće, Zašto? Jer zbog naše Poljska država. Kad je Poljska od savezničkih vojska bila okupirana i od savezničkih vladara proglašena nezavisnom državom, već je onda jedan dio dr- žavne vlasti prešao u poljske ruke. Ovih dama ta je vlast još proširena ručnim pismom našeg cesara i kralja Karla i cara njemačkoga od 12. o. mj. U previšnjem su ručnom pismu određbe o ustavu Poljske, o vladalačkom Vijeću, o držav- nom vijeću, o sudstvu i upravi. Previšnje ručno pismo glasi : »Dragi grofe Szeptycki ! U potpunoj složnosti sa Mojim svijetlim sa- veznikom, Nj. Valičanstvom njemačkim carem, voljan sam da čvrsto nastavim obrazovanje polj- ske države prema manifestu od 5. novembra 1916., kako bi ta zemlja, oslobogjena od teškog jarma, već sada, u koliko u opće bude to do- puštao ratni položaj, mogla s blagoslovom ra- zviti svoje obilne, državotvorne, kulturne i pri- vredne snage. Radi teškog ratnog vremena još nije moguće, da poljski kralj, nosilac starodrev- ne i slavom ovjenčane krume Pijasta i Jagelona, opet ugje u glavni grad zemlje i da u Varšavi vijeća, na dobrobit zemlje, narodno zastupstvo, osnovano na demokratskiim načelima. Ali već sa- da hoću, prema narodnim željama, da na mjesto dosadašnjih ustanova budu smješteni organi polj- ske kraljevine, a zakonodavnom i izvršujućom vlasti, tako da će odsada državna moć u glav- nome biti u ruke narodne vlade. Okupacijone sile, u bitnoj složnosti sa prijedlozima zemaljskih povjerenika, pridržaće šamo onu vlast, koju za- htijeva ratno stanje. Dao Bog, da ovaj novi zna- meniti korak k dovršenju obrazovanja Poljske bude praćen blagoslovom Svemogućega i da_do- prinese k tome, da budućnost slobodne Poljske, u samoizabranom priključku k središnjim silama, koje su oslobodile zemlju od ruskog jarma, bude srećna i dostojna velike prošlosti poljskoga naroda. Prema tome Ja Vas ovlašćujem, da skupa s carskim njemačkim generalnim guvernerom u Varšavi izdate priloženu patentu, koja se odnosi na državnu moć u kraljevini Poljskoj. Karlo s. r.« Jednako je ručno pismo uputio i njemački car Vilim carskome gemeralnome guverneru u Varšavi. Patenta, spomenuta utim ručnim pismima, valute ništa se ne uvozi, a dijelom i s toga, jer, i kad bi se hoćelo uvagjati sirovine, ne bi se moglo to izvršiti kao prije. Amerika ne uvaža nam više ništa. Holaudijsko smo tržište izgubili, jer su cijene holandijskog duhana našoj duhan- skoj upravi bile previsoke. Ostala bi još Bugarska i Turska, ali iz tih država rekbi da naša vlada ne će ništa da do- bavlja bilo iz valutarnih bilo iz načelnih razloga. O žetvi duhana u zaposjednutim rumunjskim kra- jevima ne čuje se u nas ni riječi, Glede Srbije kažu, da se podiže tvornica u Nišu za opskrbu domaćeg pučanstva. Suviše poznato nam je, da mi »moramo« opskrbljivati Poljake, Crnogorce i Arbanase iz naših duhanskih zaliha, a još k to- mu — nevjerojatno ali istinito — usprkos da mi sami nemamo materijala, naša duhanska re- žija izvaža duhanski sirovi materijal u Nje- mačku, gdje se u Minchenu preragjuje u nekoj tvornici, koja pripada austrijskom duhanskom eraru, i — da bude kruna svemu — tamo izra- gjeni cigari, cigareti i ostali duhanski proizvodi prodavaju se u Njemačkoj uz tako niske cijene, kakove nijesu bile u nas u Austriji niti nazad ponovnog poviška cijena. Anarhija u prodavanju duhana ne smije se više trpjeti, a jedini način, da se sve to iskori- jeni, sastojao bi u rajoniranju pušača i uvede- nju karata na duhan, Poteškoća za provedbu bilo bi dosta, ali nijesu nesavladive, Prigovori sa strane režije, mogli bi biti ovi: Ko je pravi potrošač duhana? Od koje dobi života može se dozvoliti puše- nje? Može li se nepušača prisiliti, da se za uvi- | jek ili samo za vrijeme trajanja rata odreče pušenja? Kako se ima dokazati, da je neko do | UZPOPUST RUKOPISI SE NEVRAĆAJU.LI VIN ( & PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- ) ŠTVU. — ZA ZAHVALE. 1 PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA POIPETITRETKU | ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI ( 4 LAJU SE AA dA MADNESS A NJ a koja je u isto doba bila proglašena u služ- benim listovima u Lubliriu i Varšavi, sadržaje šest članaka. Naredba ovako svršava : »Savezne sile se nadaju, da će ovim zapo- četo dalnje obrazovanje poljske države, u pro- vedenju akta od 5/VI. 1916., naći djelotvornog učešća kod najširih slojeva poljskoga naroda. One se takogjer nadaju, da će pregovori, koji će se još voditi onim potankostima organizacije, brzo ići i da će dalnje povoljne prilike zazvoja do toga dovesti, da se vladina moć u sve to ve- ćoj mjeri predade poljskim rukama«. Rusija — republika. Provizorna vlada proglasila je Rusiju re- publikom. Iz razne zbrke silnih vijesti, što posljednjih dana stižu o metežu u Rusiji, to se može stalno razabrati. Ostale tolike vijesti manje su ili više nepouzdane, jer dolaze putem švedskih novina po pričanju putnika ili su iz engleškog izvora. U borhi izmegju Kerenskog i Kornilova, 0« vaj je zadnji izgubio pa ili podlegao ili se pre- dao ili bio ostavljen od vojske, sa svim tim, što su uza nj bili pristali svi poznatiji ruski vojsko- vogje od Brusilova do Klembovskog. Po svoj prilici demoralizacija u ruskoj vojsci ima biti veća nego se je do sad uopće mislilo. U toliko Kerenski slavi triumf, Ali tim se nije ništa promijenilo u kaostičnim prilikama Rusije. Kad je Kerenski opet ostao sam gospo- dar, htio je oduzeti i posljednju nadu pristašama carizma i kuće Romanova, pa je htio, da se po- stojeće stanje svečano proglasi, da je naime po- litička forma vlade u Rusiji republikanska. A da se uspostavi uzdrmana državna vlast, i red i obnovi bojna sposobnost, Kerenski je natjerao provizoru vladu, da pridade svu svoju vlast petorici ministara sa Kerenskim na čelu. Ti novi ministri: Terešćenko, Nikitin, ge- nerai Veršovskij i admiral Verderevskij sve su ajegove kreature. Sa svim tim odnošaji se u Rusiji sve to gore zapliću, i ne vidi se kako će sveto svršiti, U toliko lukavi Japanci upotrebili su tu pri- godu i ispunili svoju davnu želju i zaposjeli su svojom ilotom Vladivostok, najvažniju ratnu luku na istoku. Ruski »Djen« hoće da to opravda, jer sada bio pušač ili da je obustavio pušenje za neko vrijeme samo zbog pojedinih razloga kao n. pr. zbog zdravlja ? Imadu li se ili smiju li se žene isključiti od kupovanja duhana ? Da se na ova pitanja odgovori, treba pri- je svega odrediti tačno, što je to »pušač«. Pt- šač u pravom smislu nije svaki onaj, koji me- tne u usta cigar, cigaretu ili lulu, nego samo onaj, koji dim duhana — barem kad i kad — »inhalira«, t. j. poteže u pluća ; samo takovi nu- laze u pušenju pravi užitak i takovom je teško, dapače i nemoguće, odreći se ovoga užitka. Svi ostali nijesu. nikakovi pušači, i lako im je, da se ove mane opet odreknu, koju nijesu prihve- tili iz potrebe, već iz dosade, oponašanja ili hvastavosti (osobito kod mlagjih osoba), ili iz drugih razloga. Pravoga pušača može liječnik da sasvim lako upozna, jer skoro svaki ima ka- tar u grlu, zube pocrnjele iznutra, nešto hrapav jezik ili koje drugo obilježenje. Dakle pravo na naslov »pušač« i na kartu na duhan sticalo bi se nakon liječnikova pregledanja a eventualno i nakon pokusnog pušenja pred liječnikom. Gra- nica, odkad bi nekomu država mogla dozvoliti, da puši, mogla bi biti od onda, odkad je do- tični podložan vojničkom pregledanju. Nepušači, koji do sada nijesu osjećali pravoga uživanja u pušenju, imali bi se isključiti od pušenja, barem dok bude sklopljen mir. Pušači, koji su privre- meno obustavili pušenje zbog koga god razloga, a hoće da opet stupe u red pušača, mogli bi ovo opet postići putem liječničkog pregledanja. Što se napokon tiče žena, one bi ;se imale izje- dnačiti posvema moškim osobama u svemu. (»Die Rundschau«).