PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 1s KO NE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE,SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Svijetle tačke. U strašnoj ovoj ratnoj oluji, koja nas već tako dugo tišti, a kojoj još nije mo- guće vidjeti kraja ni konca, sjevne od časa do časa poput varnice po koja svijetla tač- ka, te probudi u nami tračak nade, neće li to valjda biti vijesnica zore, koja će na- javiti dan mira Kroz ovo ratno doba ukazalo nam se je više takovih svijetlih tačaka. Megju naj- jače spada Papina mirovna akcija, a megju najnovije govor ministra vanjskih posala grofa Černina, što no ga je izrekao na so- betu kod ugarskog minista predsjednika Dr. Wekerla u Budimpešti. Taj je govor pobudio najveću pažnju koli u domovini toli i u stranom svijetu, i kod saveznika i kod neutralaca i kod za- raćenih protivnika, pak ga s pravom oz- načuju dogogjajem od osobitog značenja i - političkog zamašaja. Ponajprije upadna je razlika izmegju govora državnika centralnih vlasti i enten- tinih političara. Državnici centralnih vlasti daju izjave općenitog megjunarodnog zna- čenja, namijenjene više vanjskom svijetu, dok engleški, francuski i talijanski politi- čari govore svojoj okolini, e da u narodu že još budan zanos za ratom. Kod ententinih saveznika opaža se na- ime već neka klonulost — posljedica toli- kih ratnih neuspjeha. Želja za mirom izbija kod njih nasilnim putem : demostracijama, nemirima i pobunama. | u Italiji i u Fran- cuskoj rado bi se regbi došlo do mirovnih pregovora, ali je Engleška još uvijek ne- popustljiva i nopomirljiva. Engleški su državnici, i ako nešto ma- nje nego li prvih godina rata, ipak još i sa- da ratoborni. Razni porazi i gubitci, što su ih kroz ovo vrijeme rata morali pretrpjeti, kao da podžižu u njima još jaču želju za osvetom. Teško da se oni sklone na mir, a da ne izbiju sebi kakove koristi i da ne prošire i još jače ne učvrste svoga gospod- stva nad drugim narodima. Odatle kod njih ona gromovitost. POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB STOJI 20 PARA. av U DUBROVNIKU, 13. OKTOBRA 1917. Grof Černin govori naprotiv mirno i stanje stvari sa višeg, idealnijeg stanovišta. On želi mir, i to mir sporazu- ma izmegju zaraćenih vlasti, on govori o razoružanju radi gospodarske katastrofe, koja prijeti cijeloj Evropi, on traži interna- cijonalno sudište, koje će riješavati sva spor- na pitanja megju narodima. Govor ministra Černina slaže se pot- puno sa nazorima, te ih je sv. Otac istak- nuo u noti zaraćenim vlastima, a u tom go- voru kriju se namjere preuzvišenog našeg Vladara, koji od početka svog vladanja sve sile ulaže, da se čim prije svijetu mir povrati. U ime čovječnosti, kulture i slobode dižu se katolici u Ugarskoj i drže velike skupštine za mir, a prošle Nedjelje prire- dio je i carski Beč sjajnu mirovnu mani- festaciju kao zahvalu Papi i svom Vladaru, koji najviše rade da se opet uspostavi mir. Dao Bog da ove sjajne tačke, ove go- ruće iskre zapale vatru u srcima svih od- lučujućih faktora za što skorijim mirom ! Dr. Korošec o jugoslavenskom pitanju. Urednik »Budapesti Hirlapa« razgovarao se je ovo dana u Beču sa predsjednikom »Jugosla- venskog kluba« drom. Korošcom, koji mu je obzirom na riješenje jugoslavenskog pitanja dao slijedeće razjašnjenje. Mi hoćemo jednu samostalnu državu, u kojoj bi bili ujedinjeni pod žezlom Habsburgovaca svi Slovenci, Hrvati i Srbi. Perhoresciramo riječ »tri- jalizam«, jer se pojam trijalizma ne pokriva sa našim stanovištem. Mi ne ćemo, da pobudimo sumnju, kao da mi osporavamo nastojanja dru- gih naroda Austrije i Ugarske oko svog ujedi- njenja i samostalnosti. Mi želimo, da odlučujući faktori Austro-Ugarske monarkije izvedu realizi- ranje naših nastojanja prijateljskom naklonošću i ustavnim putem, jer samo na taj način može se stvoriti zadovoljavajuće prilike na Balkanu i utrti stazu trajnom miru. Iznašanje dalmatinskog pitanja, kako ga je iznio Wekerle, samo će po- žuriti realizaciju naše ideje o osnutku jugoslaven- ske države. Wekerle je imao pravo, kad je zahti- jevao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Sla- vonijom, ali ujedinjenje trojedne kraljevine, naime Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ima se provesti ne pod Stjepanovoim krunom, već u zajednici sa ostalim jugoslavenskim zemljama pod habs- burškim žezlom. Ja se nadam, da će naskoro i hrvatsko-srpska koalicija, koja hoće da podržava uniju sa Ugarskom, biti prisiljena promijeniti svoje stanovište, jer svakim danom sve više rastu težnje za ujedinjenjem i samostalnošću. Što se tiče naših dojinova iz Zagreba i Sa- rajeve, mogu izjaviti, da smo zadovoljni. Ja sam išao tamo, da se upoznam sa mišljenjem, koje je izbilo nakon jugoslavenske deklaracije. Zadovo- ljan sam, jer sam se uvjerio, da se duševna e- volucija od dana u dan razvija u smislu naših težnja i da preobrazuje duhove. Jugoslavenski zastupnici ne mogu podupi rati današnju austrijsku vladu, jer se je čvrsto postavila na centralističko stanovište, koje hoće da ublaži s nekakvom narodnom autonomijom. Izmegju vladinog i našeg stanovišta, izražena u dekiaraciji od 30. svibnja, otvoren je dubok jaz i radi toga jugoslavenski klub neće glasovati po- vjerenje u pitanju proračunskog provizorija. Neću da se puštam u proročanstva o situaciji u Au- striji u najskorijoj budućnosti, ako vlada ne do- bije većinu za provizorij, ali sam uvjeren, da bi ona vlada imala većinu u kući, koja bi uzela u svoj program provedbu: jugoslavenskog, češko- slovačkog, poljskog i rusinskog pitanja. Dopisnik »Budapesti Hirlapa« primjetio je na to, da je takva vlada skoro nemoguća u Au- striji, jer bi radi triju slovačkih županija morala Ugarskoj navijestiti rat. Korošec mu je odgovo- rio, da cijeni suvišnim navještaj rata, jer da će se Madžari dobrovoljno toga odreći, i prijatelj- skim načinom udovoljiti postavljenim zahtjevima, pošto ne imadu nikakva drugog izlaska. To je snaga evolucije, Spomenuo je, da se pred pola godine nije smjelo ni sumnjati o tome, da bi austrijski Nijemci bili skloni zajamčiti narodima autonomiju, A sada ko govori o autonomiji?... Potražite me do pola godine, onda ćemo već govoriti. Manifestacije za mir u Beču. U velikoj svečanoj dvorani nove gradske vijećnice bila je 7 o. mj. popodne izjava kršćan- sko-socijalne stranke za mir. Dvorana i galerije bile su dupkom pune svijeta, kog je bilo mnogo hiljada. Na urešenoj estradi bila su postavljena poprsja Njegova Veličanstva cara i kralja Karla i sv. Oca Pape Benedikta XV. Skupštinu je otvo- rio pozdravnim govorom zemaljski maršal princ Liechtenstein. U govoru je istakao, da su se sa- stali, da papi i caru izraze zahvalnost za nasto- UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI N NEPRIMA JL SR God. XIII. janja oko mira i manifestiraju svoju spremnos za sporazumni mir, kakav je i grof Czernin oz- načio, Mi pružamo ruku za pošteni sporazum, ako nam ju odbiju, tada prihvaćamo mač, Iza toga je govorio zast. Kunschak te ista- kao, da se u svim marodima opaža čežnja za mirom, pa ma kako ju se nastojalo zatajiti. Qv- dje smo se sastali, da kako katolici zahvalimo sv. Ocu, a kao Austrijanci caru na njihovoj brizi oko mira. No iz toga bi bilo posve krivo izvoditi, da smo oslabili, jer smo spremni podnositi i ustra- jati do konca. Mir hoćemo, ali ne pod svaku ci- jenu. Tražimo mir u ime čovječanstva i kulture «i Evrope, jer je sumnjivo, da se Amerika baš brine za demokratizaciju Evrope, kad znamo, da se nigdje ne eksploatišu narodne mase kao u Ame- rici. Euo je Rusija »demokratizirana«, ali nije u njoj postalo bolje. Govornik je konačno spomenuo Engleze i njihovu obijest i napomenuo, da će jedva oni milijuni iz Indije vrativši se kući htjeti i dalje služiti Engleškoj. _ Bečki je načelnik zahvalio govorniku te ista- - . kao, da krivica za daljnji rat pada na neprijatelje. Iza toga je otpremljen brzojav papinskom nunciju i caru, u kojima se zahvaljuju njima na mirovnim nastojanjima. Skupština je dobila silu pozdravnih pisama i brzojava. Iz Carevinskog Vijeća. Zastupnička kuća nije se sastajala ovo dana (do 11/10), da razni njezini odbori mogu držati svoja vijećanja. Ustavni je Odbor primio predlog, kojim se izjavljuje, da raspust ureda za ratni nadzor ne može smetati zastupničku kuću, da ne osudi protuustavnu strukturu i iz nje proizašli prene- sretni rad toga ureda. Što se tiče ministerijalne komisije, što je došla na mjesto ureda za ratni nadzor, koja se isto tako ne priznaje ustavnom, zahtijeva zastupnička kuća, da joj se kao tako- voj ne daje ni karakter ni izvršna vlast, đa se mjezin rad ograniči na to, da omogući potrebni sporazum megju centralnim mjestima, dokle prama vani moraju da ureduju samo zakonito organi- zovane oblasti. Nadalje je odbor primio predlog, da se ukine označivanje nekoga politički sumnjivim. Zast, Onciul je zahtijevao, da se nastavi rasprava o ustavnoj reformi. Pročelnik je odvratio, da nastavak ustavne rasprave ovisi poglavito o političkim konstela- cijama Cavtat. Želja, da vidim mjesto, gdje je Vlaho Bu- kovac svijetlo ugledso, dovela me u lijepi, ro- mantični Cavtat. Cavtat! Divno i slavno mjestance! Da, di- van je Cavtat, td to je jedna od ponajljepših na- ših varoši, te se redaju duž i poprijeko naše prekrasne, ali zapuštene Rivijere, Nikao je Cavtat, sred paoma, naranača i limuna, na malenome poluostrvu »Rat«, ispred kojeg pukla je nedo- gledna duboka morska pučina, a iznad ukočio se gorostas »Babino brdo«, koje, u podnožju svome, okupilo oko sebe na desetke kitnjastih brežuljaka i brežuljčića, u formi kruna, oko bi- jela Cavtata. I vanjština samog mjesta divna je. Cavtat je smješten na napomenuto poluostrvo amlfiteatralno, a rese ga poput bijelih labudova kuće, razne moderne »vile«, dvije elegantne crkve i prelijepa »riva«. U varoši i na lijepoj »rivi« sve je u redu i i urednost, kod Cavtaćana da se u prvom redu zahvali mje- patriotima, u koje trebalo bi, da ljudi izgledaju — jer su ti pa. dobre volje — ustra stojanju za svoj lijepi Cavtat. jni u redu i na- Doista tim ljudima Cavtat mnogo duguje. Njima treba zahvaliti, ako se u Cavtatu, za ova dva zadnja decenija, mnogo izvelo i uradilo, a najveća ih hvala ide, da sve što su radili, da su radili i izveli tačno po planu: kuće, šetališta, putevi, pošumljenje i drugo, to sve harmonično, u nekom megjusobnom skladu, uregjeno je i izvedeno je! Za to ovi ljudi — a s njima i ostali Cavta- ćani — ponosni su i puni su patriotske ambicije za svoj Cavtat. A imađu i zašto; ta Cavtat jeste danas jedno od najvigjenijih naših varoši, ure- dna, da joj je malo para. Najskoli paka svaki Cavtaćanin ponosan je i za to, što je njegov mili i lijepi Cavtat savio gnijezda, odklen je mnogi genij u svijet poletio, da prodiči svoju rogjenu gruđu i narod svoj. I punim pravom. TA dosta je za Cavtat, da je rođio jednog Val- tasara Bogišića i Vlaha Bukovca. Ovi i ova- kovi, umnici, sinovi su Cavtata. Njih dvoji- ca — bez napominjat druge zavrijediše svome Cavtatu, da mu se ime češće u svijetu spominje. Ali ova dva velikana ne mnamriješe samo svome Cavtatu slavu svojega imena, već zavje- tovaše i legata. Slavni Bukovac zapisao je do danas svome milome Cavtatu nekoliko djela ge- nijslnog svojeg pinela: »Četiri natje. »Pokopanje«, »Gospa od Cavtata«, »Zastor«, to su sve darovi gospara Viaha svome slavnome Cavtatu. A umni Bogišić? On, uz mrtvo svoje tijelo (hotio je, da mili Cavtat bude rogjeni grob kitio) ostavio je svojoj rogjenoj grudi — Cavtatu — vas produkat svoje duše, uma svojega, o- sjećaja i zasluga svojih, što se sve odrazuje u njegovoj, Bogišićevoj Biblioteci i Muzeju u Cavtatu. A kakova je »Bogišićeva Biblioteka«, to samo ime kaže, Umnik Bogišić, da obogati svoju biblioteku, nije žalio ni truda ni novca, a uz uče- njačku spremu, imućstvo i auktoritet, te je u svi- jetu uživao, lako mu je bilo, da, u pogledu svoje biblioteke, i svrhu, kakovu je on želio, postigne. »Bogišićeva Biblioteka« po izbor je biblioteka, tu su sve znanosti — osobito pra- vna — zastupane, broji na hiljade volumina, sve po izbor auktora starih i modernih. A njegov muzej | Bogišićev muzej u Cav- tatu, to je nešto uistinu malena, ali klasična. Bogišićev muzej uregjen+i vogjen od presvij. gospodina Gjura Bijelića, smješten je u samoj rogljenoj kući pokonjeg Bogišića. U muzeju za- stupana je u prvom redu Arheologija : iskopine iz rimskog doba i iz poznijih vremena iskopane u Cavlatu, Stara sredovječna Rezbarija : jedna interesantna figura »Majke Božje« i drugo. ve starinske Iumbarde, kremenjače, pištolje, koplja i mačevi, ovo bogato narodnim | inim ornamen- tom ukrašeno. Numismatika : krasna kolekcija starinskog novca iz raznih monarhija i republika, koje su već bitisale i koje još i danas bitišu. Narodna nošnja : kolekcija stare narodne nošnje osobito za svečane prigode, zaruka, pirovanja itd. Muzej posjeduje još kolekciju i petrificirane ribe, conchiglia, drveća i raznih lijepih komada ka- menja, na kojem se majka priroda igrala svojim umjećem. Osim ovoga muzej posjeduje starih slika ; Gospe i Svetaca i modernih, kako portrete Bogišićeve od Bukovca i Murata itd., a k tomu još posjeduje kolekciju raznih predmeta iz Sv. Ze- mlje, darovanih muzeju od presvij. g. Bijelića, što je on 1911 u Sv. Zemlji sakupio, sredio i muzeju darovao, a i oružje, te muzej posjeduje, većinom je dar istog gospodina. Sve što se ovdi lapidarno spomenulo o Cavtatu i Cavlaćanima, sve je tek u blijedoj slici prikazano. Ko hoće, da se osobno uvjeri o swe- mu, neka se trkne do Cavtata, ovđi će mać vo- dića, biva ljudi punih razumijevanja, kakovi su gospoda Bijelić i Bratić, prvi kustos »Biblioteke« i »Muzeja«, koji je svakomu drage volje pri ruct, a drugi duša Cavtata i pravi »vademecum« za Cavtat. Na svrsi ovog pisma treba da još spome. nem — na diku Cavtata — da se ovo ubavo i slavno mjesto odlikuje još i tim, što u njegovoj sredini živi i djeluje jedan pravi Mecena, srcem i dušom plemenita gospogja Marija udova Pohl, sesira pokonjega Bogišića, kojoj Cavtat mnogo duguje, koja djeluje mirno i tiho, ali uprav od mecenata. Slava joj! O. E,