karai PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 JERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 1, KONE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN \ ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU NA POILI ČETVRT poe ttutst Praia tuta Pi RARA SRJ RSS A LEE SES SURA ala JESSE SDS! PA Imendan Njegova Veličanstva. S pravom se natječu narodi prostrane | naše Monarhije, kako će što ljepše i veli- čanstvenije da proslave sutrašnji dan — imendan Njegova Veličanstva, premilostivog Ćesara i Kralja Našega Karla. Imamo dovoljna razloga, da ovaj dan veselo proslavimo: slavimo ga za prvi put, otkako je On stupio na slavno habzburško prijestolje; slavimo ga u znaku pobjeda nad vjerolomnim saveznikom; slavimo ga i stog razloga, što kroz ovo jedanaest mjeseca, otkako je preuzeo žezlo vladanja u svoje mlade, ali jake i iskusne ruke, znao je da : steče štovanje, ljubav i privrženost ne samo svih svojih podanika, već uopće svih ple- menitih srdaca. Njegovo neumorno nastojanje, da se uspostavi mir, nije na žalost našlo razumi- jevanja kod naših neprijatelja, ali je ipak jasno pokazalo plemenitost Njegova viteš- kog srca i činilo da u očima svijeh odskoči sjajna Njegova ličnost. On je, još mlad godinama, prošao kroz veliku školu iskustva, te je znao da shvati potpuno duh svoga vremena, pak što i koliko do Njega stoji, čini sve za dobro svojih naroda. On, kao pravi otac svoje djece, želi da vidi svoje narode sretne i čestite, da obezbjedi i ostvari njihova prava, da nagradi njihovu vjernost, da naplati nji- hove žrtve, te ih dopriniješe bilo u novcu bilo u krvi osobito tijekom ovog rata. Svagdano pak čitamo o novim doka- zima Njegove skrbi i brige, te upravo ži- vog pregnuća, kako da doskoči bijedi i nevolji, što mas u ovim danima tare. Možemo biti sretni i ponosni i za- hvalni Božjoj Providaosti, što nam je u ovim teškim, ali velikim vremenima dala tako umnog, plemenitog i pobožnog Vla- dara ! Sutrašnji dan bit će doista dan općeg narodnog slavlja. A Providnosti se je svi- djelo, te nam priušti, da ovaj veliki dan slobodnije proslavimo i da sada lakše di- semo. Počimlje da popušta ona mora, te ZA PRVI IMENDAN NJEGOVA VELIČANSTVA CESARA | KRALJA KARLA PRVOGA SONET. »2dravo, mlađi Kralju mas Hrvata !« Glas je Tvojeg i našeg Jadrana, Koga mnogi dušmanin svojata, Nam i Tebi od Boga podana. »Zdravo Kralju Jugoslavskog jata l< Posred slavlja Tvojeg Imendana Kličemo Ti kroz svu buku rata, Pišemo Ti sa krvlju megdana. M da prodru naši glasi isto, Rumen pismo da se čita čisto Do slavnoga Tvojega Priestolja, Red nam s Tobom podieliti ravno, nas je mučila i prijetila nam sa strane po- hlepnog susjeda. Uz ostale narode Hrvati imaju najvećeg prava da se svemu tomu vesele, Naše gore list, lav Karpata, stražar Soče, Boroević i sad je tu desna ruka svom vrhovnom voj- skovogji. Hrvatski sinovi Bosne i Dalmacije jači su bili od samih klisura vrletnih Alapa, hrvatska regimenta ima čast, da prva iz- vjesi barjak u oslobogjenoj Gorici. Iz dna ganutog srca svoga vjerni će hrvatski narod sutra da izlijeva vruće molbe za svog hrvatskog kralja i oduševljeno kliče: »Živio premilostivi Ćesar i Kralj Naš Karlo! Živio !!! Naše pobjede. Zadnjih je dana svačija pozornost o- krenuta na talijansko ratište: s osobitom se napetošću očekuju vijesti o tamošnjim do- gogiajima. Imala je da započne dvanaesta talijan- ska ofensiva. General Cadorna bio je na- kupio opet i novih četa i svu silu ratnog pribora, te je računao, da će ovog puta sigurno u Trst, e da tako ispuni toli go- ruću želju zanesenih svojih zemljaka. Ali se je u računu prevario, jer je već kucnuo i naš čas, da obračunamo sa vjerolomnim saveznikom. Naša hrabra vojska sa četama naših saveznika čini prava čudesa od junaštva na talijanskom ratištu. U četiri cigla dana oslobagja cijeli onaj leren, što ga je ne- prijatelj platio sa 5400 ljudi po četvornom kilometru i za koji se je neumorno borio dvije i po godine dana, te poduzeo jeda- naest strašnih ofensiva, pak je već do da- nas osvojeno više talijanskog zemljišta, ne- go li je on mogao, da ga nami uz tako goleme žrtve ugrabi. Savezničke vojske već su prodrle do gornjeg tijela rijeke Taglia- mento i u venecijansku ravnicu. Ovo je pobjeda prvog reda, te nad- mašuje sve dosadašnje i glede broja zarob- ljenika i glede nepreglednog) plijena i ne- doglednog značenja. O. Joakin Stulli, hrvatski leksikograf prigodom stogodišnjice njegove smrti (1817.-1917.) Napisao : o. Frano Jurić — Cavtat. Megju plejadom slavnih dubrovčana dolič- no mjesto zauzimlje hrvatski leksikograf o. Joakin Stulli, franjevac. Taman ove godine, 1917., stota je godina, da hladni grob u sakristiji samostana Male Braće u Dubrovniku, a pred oltarom Moć- nika pod br. 3., krije njegove smrtne ostanke. Uočivši njegov kolosalni rad, hrvatska javnost morala bi osobitim zanimanjem popratiti stogo- dišnjicu smrti ovako zaslužnog muža. Ali obična apatija naša i ovdje igra svoju ulogu. I kod ve- ćih naroda njegov život i njegov rad bio bi pred- metom intensivnijih studija, dok kod nas tek su sitne crtice iznešene o me maru i radu, a to iz sasma loših izvora, Ljubav i pietet pre- ma velikomu redovniku našeg samostana Male Braće, koji svegjer bijaše divnom oazom kulture, nutka me, da u lapidarnim crtama iznesem nje- gov život i rad prema rukopisnom Nekrologiju tajnog arhiva istog samoslana. O, Joskin je poznate obitelji Stulli u Dubrovniku. Rodi se god. 1734. od oca Marka Stulli i majke Marije. Kao mladić od 17 godina zanaša se za prostom svitom Asiškog siromaha IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. U DUBROVNIKU, 3. NOVEMBRA 1917. Koza JE pa A PRSNI REV Oslobogjena su mjesta slave i ponosa našega, mjesta natopljena i posvećena krv- lju naših junaka, kojima će še prenosit slavno ime, dok bude vijeka i svijeta: Podgora, Plava, Doberdob, Krn i tolika druga ime- na, koja smo svaki dan susretali u ratnim izvještajima i koja su naši junaci veoma teško napuštali. Oslobogjena je i Gorica, čast i dika naših junaka, koja je toliko jada za dugo zadavala neprijatelju stojeći hrabro na bra- niku i neprijatelj je mogao naprijed jedino preko njezinih ruševina. Sad će opet da uskrsne poput feniks-ptice pomlagjena, ljep- ša i nami milija, jer kad smo je izgubili, bolno dirnuti upoznasmo svu njezinu vri- jednost. Porazne su ovo vijesti za neprijatelja i od nedoglednih posljedica, a daj Bože, da budu korak bliže miru. A sva ova slavna djela junaka naših dogagjaju se pod vrhovnim zapovjedniš- tvom Našeg Vladara, dogagjaju se uoči Njegova imendana: vojnici kao da hoće da mu na dar dadu baš zlatnu jabuku. Dosta su bili ustrpljivi naši junaci na Soči odbijajući neprestano navale cijele go- tovo talijanske vojske, koju su još k tomu pomagali i četama i ratnim materijalom Englezi, Francuzi i Amerika. | svemu tomu znali su ne samo da odole, već sada da oni akciju preuzmu. I na ovom, kao ina drugim ratištima, osobito se istakoše Hrvati junaci, tu po- braše neumrle lovor-vijence. O napredo- vanju naših četa potanje govorimo na dru- gom mjestu. Sa ratišta. Talijansko ratište svratilo je na se ovih dana svačiju pozornost, Naše i savezničke voj- ske postižu ovdje vanredne uspjehe; svagdašnje pobjede uprav iznenagjaju. Uza sav vanredni otpor s talijanske strane, gdje je sve bilo naj- bolje pripravljeno za dvanajestu ofensivu, i gdje se nagomilalo i francuske i engleške vojske sa silnim mnoštvom artiljerije, naše vojske pod vr- hovnom komandom Nj. Vel. Gesara i Kralja i ponosom stupa u franjevački samostan u Du- brovniku. Strogost ozbiljnih redovnika, zapt sa- mostanske stege na veselog mladića učiniše ne- običan dojam. Za kratko vrijeme započe godinu kušnje na poetičnom otočiću Daksi, kamo su za- lazile i plemićke pokajane duše, da kroz veliku sedmicu čine duhovne vježbe. Lazurno more, što se sad za tišine milo ljeska okolo otočića a sad se opet uzburkanim valovima razbija o litice njegove, godilo je srcu Joakina. Ali ipak sva ta poetičnost mjesta kao i mar njegovog učitelja ne obuzda koleričnu narav Stullija, s kojom je i rogjena kuća imala posla. Bilo jedne noći, te ti on, u društvu književnika 0. Vlaha Letunića, isprebija svojeg učitelja o. Josipa Gaudencija, koji je spokojno spavao u svojoj ćeliji. Ovaj čin jakih mišica i eaergične volje — koju nije mogao obuz- dati redovnički zapt kroz jednu godinu dana — okaje u samostanskom zatvoru. Pa i kašnje u kojoj zgodi znala bi asovito planuti njegova srditost, Prigodom izbora oca Agića za provin- cijala i za vrijeme njegovog boravka u Beču megju njemačkim redovnicima pokaže se nje- gova kolerična narav. No ipak krivo bi sudio svaki onaj, koji ki umišljao oca Stullija lošim redovnikom. Časoviti val uzrujanosti nije kom- petentnim svjedokom dobrote jednog čovjeka. To se u potpunoj mjeri vigja i kod oca Stullija. UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L f 4 = PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI 4% ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB f 4 RR God. XII. Karla napreduju svom žestinom. Broj zaroblje- nika i ratnog plijena raste svaki čas. Državna talijanska granica prekoračena je kroz prva tri dana kod Flitscha, Rombona, Kobarida i Soče izmegju Tolmina i Canale. Na visoravni Banj- šćića, na Sv. Duhu i Sv. Gabrijelu skršen je ne- prijateljski otpor. Na 28/10 prodrle su njemačke čete u prvi grad u ravnici, u gorući Cividale, i potisle neprijatelja na cijeloj liniji. Isti su dan naše divizije zauzele Goricu, o koju je neprija- telj u Sočanskim bitkama toliko zube lomio. Talijanci su bačeni preko Soče na cijeloj fronti. U dva dana zauz.ta su sva brda, koja su ne- prijatelja stojala u jedanaest ofensiva užasnih žr- tava: Matajur, Sv. Gora, Podgora, a za Goricom Tržić (Monfalcone) i Gradiška. Dne 29/10 naše su divizije zauzele Cormons i približile se u primorju državnoj granici, a njemačke čete sti- gle su pred Udine, gdje je bio glavni tal. vojni stan i gdje je glavno stjecište svih željezničkih pruga. Broj zarobljenika nadmašio je do tog da- na 100.000, a broj otetih topova 700. Već dne 30/10 prodiranje savezničkih četa bilo je okru- njeno zauzećem Udine (Vidim), dok je potučeni neprijatelj bježao u nesregjenim skupinama pre- ma donjem tijeku Tagliamenta. I čete, koje su krenule iz Koruške, na cijeloj su fronti stale na mletačko tlo i prodiru gornjem tijeku Tagliamen- ta. Najnovije vijesti javljaju, da su Talijanci na Tagliamentu izvrsnom strategijom savezničkih vojskovogja zapali u kliješta, bili opkoljeni, i da Ih je tom prigodom upalo u naše ruke 60.000, da je broj svih zarobljenika u ovo devet da“: dosegao 180.000 a topova preko 1500. Dru_ ratni plijen još nije moguće procijeniti. : Na zapadnom ratištu došlo je zadnjih da- na do jačih borba u Flandriji i na kanalu Oise- Oisne. Na ostalim je ratištima položaj nepromijenjen. Razne vijesti. — Njegovo Veličanstvo Ćesar i Kralj bo- ravio je 27/10 kod svoje mornarice, Vladar je htio da joj pokaže, koli on visoko cijeni i po- znaje tiho i veliko junaštvo svih časnika i mom- čadi.. — Dne 29/10 Vladar je ušao u oslobogjeni grad Goricu. Neprijatelj je većim dijelom| grad razorio, oplijenio i stanovništvo odvukao sobom. Otole Ni. Velič. pošlo u Trst. — Prigodom pobjedonosne ofensive, koju izvagjaju savezničke čete na Soči, pod vodstvom Njegova Velićanstva, izjavio je car i kralj mini- stru izvanjskih poslova svoje Previšnje priznanje Ta o njemu piše poznati hrvatski književnik, otac Ambrozije Marković, koji prvi priredi za ti- sak Gundulićev »Osman«, da je bio uzornim redovnikom. Svetu je misu osobitom pobožnošću svaki dan govorio. Dapače, svakdano je još slu- šao i jednu misu drugog redovnika. Izvan sa- mostanskih zidina vladao se sasma korektno, kao čovjek urešen lijepim vrlinama pravog redovnika. Gimnazijalne i filozofske nauke svrši y sa- mostanu u Dubrovniku, a bogoslovlje u Rimu u samostanu Araceoli, Za mladih ljeta njegovog života u Dubrov- niku, gradu malenog prostora a velikih ideja, cvao je pokret za što intensivnije proučavanje hrvatskog jezika. »Akademija dangubnijeh« ku- pila je oko sebe mnoge talentirane umove, koji se bijahu već ogledali na književnom po- lju, a mladim nađarenim silama davala po- bude, zanosa. | naš o, Joakin žario se pri tom ognjištu. Čvrsto odlučuje stvoriti jedan ri- ječnik, koji će biti vodićem u labirintu onda tek neznatnog književnog hrvatskog jezika. Ta mi- sao, regbi, začeta u časovitom mladenačkom za- nosu, s vremenom će na stotine poteškoća naići, ali ipak ona će triumtirati. Da oživotvori svoj naum, putuje u Rim i Mletke a godine 1783 dogje u Beč. Tu se ga-