karai

 

 

PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
JERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 1,
KONE VRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
\ ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

NA POILI ČETVRT

poe ttutst Praia tuta Pi
RARA SRJ RSS A LEE SES SURA ala JESSE SDS! PA

Imendan Njegova Veličanstva.

 

S pravom se natječu narodi prostrane |

naše Monarhije, kako će što ljepše i veli-
čanstvenije da proslave sutrašnji dan —
imendan Njegova Veličanstva, premilostivog
Ćesara i Kralja Našega Karla.

Imamo dovoljna razloga, da ovaj dan
veselo proslavimo: slavimo ga za prvi put,
otkako je On stupio na slavno habzburško
prijestolje; slavimo ga u znaku pobjeda nad
vjerolomnim saveznikom; slavimo ga i stog
razloga, što kroz ovo jedanaest mjeseca,
otkako je preuzeo žezlo vladanja u svoje
mlade, ali jake i iskusne ruke, znao je da

: steče štovanje, ljubav i privrženost ne samo

svih svojih podanika, već uopće svih ple-
menitih srdaca.

Njegovo neumorno nastojanje, da se
uspostavi mir, nije na žalost našlo razumi-
jevanja kod naših neprijatelja, ali je ipak
jasno pokazalo plemenitost Njegova viteš-
kog srca i činilo da u očima svijeh odskoči
sjajna Njegova ličnost.

On je, još mlad godinama, prošao kroz
veliku školu iskustva, te je znao da shvati
potpuno duh svoga vremena, pak što i
koliko do Njega stoji, čini sve za dobro
svojih naroda. On, kao pravi otac svoje
djece, želi da vidi svoje narode sretne i
čestite, da obezbjedi i ostvari njihova prava,
da nagradi njihovu vjernost, da naplati nji-
hove žrtve, te ih dopriniješe bilo u novcu
bilo u krvi osobito tijekom ovog rata.

Svagdano pak čitamo o novim doka-
zima Njegove skrbi i brige, te upravo ži-
vog pregnuća, kako da doskoči bijedi i
nevolji, što mas u ovim danima tare.

Možemo biti sretni i ponosni i za-
hvalni Božjoj Providaosti, što nam je u
ovim teškim, ali velikim vremenima dala
tako umnog, plemenitog i pobožnog Vla-
dara !

Sutrašnji dan bit će doista dan općeg
narodnog slavlja. A Providnosti se je svi-
djelo, te nam  priušti, da ovaj veliki dan
slobodnije proslavimo i da sada lakše di-
semo. Počimlje da popušta ona mora, te

ZA
PRVI IMENDAN
NJEGOVA VELIČANSTVA CESARA | KRALJA

KARLA PRVOGA

 

SONET.

»2dravo, mlađi Kralju mas Hrvata !«
Glas je Tvojeg i našeg Jadrana,
Koga mnogi dušmanin svojata,
Nam i Tebi od Boga podana.

»Zdravo Kralju Jugoslavskog jata l<
Posred slavlja Tvojeg Imendana
Kličemo Ti kroz svu buku rata,
Pišemo Ti sa krvlju megdana.

M da prodru naši glasi isto,
Rumen pismo da se čita čisto
Do slavnoga Tvojega Priestolja,

Red nam s Tobom podieliti ravno,

 

 

nas je mučila i prijetila nam sa strane po-
hlepnog susjeda.

Uz ostale narode Hrvati imaju najvećeg
prava da se svemu tomu vesele, Naše gore
list, lav Karpata, stražar Soče, Boroević i
sad je tu desna ruka svom vrhovnom voj-
skovogji. Hrvatski sinovi Bosne i Dalmacije
jači su bili od samih klisura vrletnih Alapa,
hrvatska regimenta ima čast, da prva iz-
vjesi barjak u oslobogjenoj Gorici.

Iz dna ganutog srca svoga vjerni će
hrvatski narod sutra da izlijeva vruće molbe
za svog hrvatskog kralja i oduševljeno kliče:
»Živio premilostivi Ćesar i Kralj Naš Karlo!
Živio !!!

Naše pobjede.

Zadnjih je dana svačija pozornost o-
krenuta na talijansko ratište: s osobitom se
napetošću očekuju vijesti o tamošnjim do-
gogiajima.

Imala je da započne dvanaesta talijan-
ska ofensiva. General Cadorna bio je na-
kupio opet i novih četa i svu silu ratnog
pribora, te je računao, da će ovog puta
sigurno u Trst, e da tako ispuni toli go-
ruću želju zanesenih svojih zemljaka. Ali
se je u računu prevario, jer je već kucnuo
i naš čas, da obračunamo sa vjerolomnim
saveznikom.

Naša hrabra vojska sa četama naših
saveznika čini prava čudesa od junaštva
na talijanskom ratištu. U četiri cigla dana
oslobagja cijeli onaj leren, što ga je ne-
prijatelj platio sa 5400 ljudi po četvornom
kilometru i za koji se je neumorno borio
dvije i po godine dana, te poduzeo jeda-
naest strašnih ofensiva, pak je već do da-
nas osvojeno više talijanskog zemljišta, ne-
go li je on mogao, da ga nami uz tako
goleme žrtve ugrabi. Savezničke vojske već
su prodrle do gornjeg tijela rijeke Taglia-
mento i u venecijansku ravnicu.

Ovo je pobjeda prvog reda, te nad-
mašuje sve dosadašnje i glede broja zarob-
ljenika i glede nepreglednog) plijena i ne-
doglednog značenja.

 

O. Joakin Stulli, hrvatski leksikograf

prigodom stogodišnjice njegove smrti (1817.-1917.)
Napisao : o. Frano Jurić — Cavtat.

Megju plejadom slavnih dubrovčana dolič-
no mjesto zauzimlje hrvatski leksikograf o. Joakin
Stulli, franjevac. Taman ove godine, 1917., stota
je godina, da hladni grob u sakristiji samostana
Male Braće u Dubrovniku, a pred oltarom Moć-
nika pod br. 3., krije njegove smrtne ostanke.
Uočivši njegov kolosalni rad, hrvatska javnost
morala bi osobitim zanimanjem popratiti stogo-
dišnjicu smrti ovako zaslužnog muža. Ali obična
apatija naša i ovdje igra svoju ulogu. I kod ve-
ćih naroda njegov život i njegov rad bio bi pred-
metom intensivnijih studija, dok kod nas tek su
sitne crtice iznešene o me maru i radu,
a to iz sasma loših izvora, Ljubav i pietet pre-
ma velikomu redovniku našeg samostana Male
Braće, koji svegjer bijaše divnom oazom kulture,
nutka me, da u lapidarnim crtama iznesem nje-
gov život i rad prema rukopisnom Nekrologiju
tajnog arhiva istog samoslana.

O, Joskin je poznate obitelji Stulli
u Dubrovniku. Rodi se god. 1734. od oca Marka
Stulli i majke Marije. Kao mladić od 17 godina
zanaša se za prostom svitom Asiškog siromaha

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

U DUBROVNIKU, 3. NOVEMBRA 1917.

 

 

Koza JE pa

A PRSNI
REV

Oslobogjena su mjesta slave i ponosa
našega, mjesta natopljena i posvećena krv-
lju naših junaka, kojima će še prenosit slavno
ime, dok bude vijeka i svijeta: Podgora,
Plava, Doberdob, Krn i tolika druga ime-
na, koja smo svaki dan susretali u ratnim
izvještajima i koja su naši junaci veoma
teško napuštali.

Oslobogjena je i Gorica, čast i dika
naših junaka, koja je toliko jada za dugo
zadavala neprijatelju stojeći hrabro na bra-
niku i neprijatelj je mogao naprijed jedino
preko njezinih ruševina. Sad će opet da
uskrsne poput feniks-ptice pomlagjena, ljep-
ša i nami milija, jer kad smo je izgubili,
bolno dirnuti upoznasmo svu njezinu vri-
jednost.

Porazne su ovo vijesti za neprijatelja
i od nedoglednih posljedica, a daj Bože,
da budu korak bliže miru.

A sva ova slavna djela junaka naših
dogagjaju se pod vrhovnim zapovjedniš-
tvom Našeg Vladara, dogagjaju se uoči
Njegova imendana: vojnici kao da hoće
da mu na dar dadu baš zlatnu jabuku.

Dosta su bili ustrpljivi naši junaci na
Soči odbijajući neprestano navale cijele go-
tovo talijanske vojske, koju su još k tomu
pomagali i četama i ratnim materijalom
Englezi, Francuzi i Amerika. | svemu tomu
znali su ne samo da odole, već sada da
oni akciju preuzmu.

I na ovom, kao ina drugim ratištima,
osobito se istakoše Hrvati junaci, tu  po-
braše neumrle lovor-vijence. O napredo-
vanju naših četa potanje govorimo na dru-
gom mjestu.

 

Sa ratišta.

Talijansko ratište svratilo je na se ovih
dana svačiju pozornost, Naše i savezničke voj-
ske postižu ovdje vanredne uspjehe; svagdašnje
pobjede uprav iznenagjaju. Uza sav vanredni
otpor s talijanske strane, gdje je sve bilo naj-
bolje pripravljeno za dvanajestu ofensivu, i gdje
se nagomilalo i francuske i engleške vojske sa
silnim mnoštvom artiljerije, naše vojske pod vr-
hovnom komandom Nj. Vel. Gesara i Kralja

i ponosom stupa u franjevački samostan u Du-
brovniku. Strogost ozbiljnih redovnika, zapt sa-
mostanske stege na veselog mladića učiniše ne-
običan dojam. Za kratko vrijeme započe godinu
kušnje na poetičnom otočiću Daksi, kamo su za-
lazile i plemićke pokajane duše, da kroz veliku
sedmicu čine duhovne vježbe. Lazurno more, što
se sad za tišine milo ljeska okolo otočića a sad
se opet uzburkanim valovima razbija o litice
njegove, godilo je srcu Joakina. Ali ipak sva ta
poetičnost mjesta kao i mar njegovog učitelja
ne obuzda koleričnu narav Stullija, s kojom je
i rogjena kuća imala posla. Bilo jedne noći, te
ti on, u društvu književnika 0. Vlaha Letunića,
isprebija svojeg učitelja o. Josipa Gaudencija, koji
je spokojno spavao u svojoj ćeliji. Ovaj čin jakih
mišica i eaergične volje — koju nije mogao obuz-
dati redovnički zapt kroz jednu godinu dana —
okaje u samostanskom zatvoru. Pa i kašnje u
kojoj zgodi znala bi asovito planuti njegova
srditost, Prigodom izbora oca Agića za provin-
cijala i za vrijeme njegovog boravka u Beču
megju njemačkim redovnicima pokaže se nje-
gova kolerična narav. No ipak krivo bi sudio
svaki onaj, koji ki umišljao oca Stullija lošim
redovnikom. Časoviti val uzrujanosti nije kom-
petentnim svjedokom dobrote jednog čovjeka.
To se u potpunoj mjeri vigja i kod oca Stullija.

UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L

 

f

4 = PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI
4%  ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB
f

4

RR
God. XII.

Karla napreduju svom žestinom. Broj zaroblje-
nika i ratnog plijena raste svaki čas. Državna
talijanska granica prekoračena je kroz prva tri
dana kod Flitscha, Rombona, Kobarida i Soče
izmegju Tolmina i Canale. Na visoravni Banj-
šćića, na Sv. Duhu i Sv. Gabrijelu skršen je ne-
prijateljski otpor. Na 28/10 prodrle su njemačke
čete u prvi grad u ravnici, u gorući Cividale, i
potisle neprijatelja na cijeloj liniji. Isti su dan
naše divizije zauzele Goricu, o koju je neprija-
telj u Sočanskim bitkama toliko zube lomio.
Talijanci su bačeni preko Soče na cijeloj fronti.
U dva dana zauz.ta su sva brda, koja su ne-
prijatelja stojala u jedanaest ofensiva užasnih žr-
tava: Matajur, Sv. Gora, Podgora, a za Goricom
Tržić (Monfalcone) i Gradiška. Dne 29/10 naše
su divizije zauzele Cormons i približile se u
primorju državnoj granici, a njemačke čete sti-
gle su pred Udine, gdje je bio glavni tal. vojni
stan i gdje je glavno stjecište svih željezničkih
pruga. Broj zarobljenika nadmašio je do tog da-
na 100.000, a broj otetih topova 700. Već dne
30/10 prodiranje savezničkih četa bilo je okru-
njeno zauzećem Udine (Vidim), dok je potučeni
neprijatelj bježao u nesregjenim skupinama pre-
ma donjem tijeku Tagliamenta. I čete, koje su
krenule iz Koruške, na cijeloj su fronti stale na
mletačko tlo i prodiru gornjem tijeku Tagliamen-
ta. Najnovije vijesti javljaju, da su Talijanci na
Tagliamentu izvrsnom strategijom savezničkih
vojskovogja zapali u kliješta, bili opkoljeni, i da
Ih je tom prigodom upalo u naše ruke 60.000,
da je broj svih zarobljenika u ovo devet da“:
dosegao 180.000 a topova preko 1500. Dru_
ratni plijen još nije moguće procijeniti. :

Na zapadnom ratištu došlo je zadnjih da-
na do jačih borba u Flandriji i na kanalu Oise-
Oisne.

Na ostalim je ratištima položaj nepromijenjen.

 

Razne vijesti.

— Njegovo Veličanstvo Ćesar i Kralj bo-
ravio je 27/10 kod svoje mornarice, Vladar je
htio da joj pokaže, koli on visoko cijeni i po-
znaje tiho i veliko junaštvo svih časnika i mom-
čadi..

— Dne 29/10 Vladar je ušao u oslobogjeni
grad Goricu. Neprijatelj je većim dijelom| grad
razorio, oplijenio i stanovništvo odvukao sobom.
Otole Ni. Velič. pošlo u Trst.

— Prigodom pobjedonosne ofensive, koju
izvagjaju savezničke čete na Soči, pod vodstvom
Njegova Velićanstva, izjavio je car i kralj mini-
stru izvanjskih poslova svoje Previšnje priznanje

Ta o njemu piše poznati hrvatski književnik,
otac Ambrozije Marković, koji prvi priredi za ti-
sak Gundulićev »Osman«, da je bio uzornim
redovnikom. Svetu je misu osobitom pobožnošću
svaki dan govorio. Dapače, svakdano je još slu-
šao i jednu misu drugog redovnika. Izvan sa-
mostanskih zidina vladao se sasma korektno,
kao čovjek urešen lijepim vrlinama pravog
redovnika.

Gimnazijalne i filozofske nauke svrši y sa-
mostanu u Dubrovniku, a bogoslovlje u Rimu
u samostanu Araceoli,

Za mladih ljeta njegovog života u Dubrov-
niku, gradu malenog prostora a velikih ideja,
cvao je pokret za što intensivnije proučavanje
hrvatskog jezika. »Akademija dangubnijeh« ku-
pila je oko sebe mnoge talentirane umove,
koji se bijahu već ogledali na književnom po-
lju, a mladim  nađarenim silama davala po-
bude, zanosa. | naš o, Joakin žario se pri
tom ognjištu. Čvrsto odlučuje stvoriti jedan ri-
ječnik, koji će biti vodićem u labirintu onda tek
neznatnog književnog hrvatskog jezika. Ta mi-
sao, regbi, začeta u časovitom mladenačkom za-
nosu, s vremenom će na stotine poteškoća naići,
ali ipak ona će triumtirati.

Da oživotvori svoj naum, putuje u Rim
i Mletke a godine 1783 dogje u Beč. Tu se ga-