CRVENA HRVATSKA PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJISE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODB CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10 NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. !* PRAVA KO NEVRATILIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU Sudbina Italije. Prodor u Italiju s naše strane dogodio se munjevitom brzinom, a nastavlja se u sve većem opsegu. I Tirolsku frontu, koju su Talijani bili učvrstili što su bolje mogli i znali, sad moraju da.mapuste i da traže novo uporište. Na Tagliamentu nijesu se mogli učvrstiti, već se povlače na rijeku Piave. Pitanje je, da li će i tu oni moći zaustaviti naše pobjedonosne čete. Čitav svijet svraća sada svoju pozor- nost na talijansko ratište; ne slijede se sa- mo vojni dogogjaji, već se pita, kakovih će posljedica sve ovo donijeti u Italiji, i kako će to uplivati na tijek ovog svjetskog rata. Osobito se raspravlja, hoće li ovi dogo- gjaji utjecati na konac ili na produljenje rata. Bilo što bilo, jedno je svakako ne- dvojbeno, naime da je ltaliji zadan teški udarac u vojničkom pogledu, od kojega će dugo bolovati, mnogo teže nego li Rusija iza poraza kod Gorlica. Gubitak od 250 hiljada vojnika, osim onih hekatomba, što su se prinosile za jedanaest talijanski ofen- : ziva, veoma je težak. To je trećina talijan- ske vojske. A Italija ne raspolaže sa ljud- skim materijalom kao Rusija. I sam general Cadorna uvigja, da bez pomoći saveznika neće moći zaustaviti ne- prijateljske čete, te se tješi sa pomoću Engleške i Francuske, a svoj poraz oprav- dava time, da je neprijatelj navalio odanle, odakle se nije očekivalo. Kakove će biti političke posljedice, to se ne može još predvigjeti. Iz Italije nema još nikakovih vijesti, jer je strogo zatvo- rena granica prema Švajcarskoj. Bosellijevo je ministarstvo demisijoniralo, a zamijenio ga. je Orlando, koji tješi Cadornu. Francuska i Engleška štampa udara u talambase, da je ovaj udarac za ltaliju spa- sonosan, jer sada, kad iz osvajalačkog rata mora da prijegje na obrambeni rat, da će u Italiji prestati unutrnji sporovi, a da će se. megju strankama pojaviti sloga i jedin- stvo, jer je spas domovine vrhovni zakon. Italija će, umuju dalje, postati čednija Izlet na Osojnik. Ozrinović. Dogovorih se s prijateljem Anastazijom, da jednoga lijepoga dana odemo na Osojnik. Ljubim šport. Drego mi je zaći u prirodu pa bila ona pitoma i ljudskom rukom uregjena bila divlja i teško čovjeku pristupačna. Jer u svakom njezi- nom razvoju čovjek nalazi nešto što ga zanima, nešto čemu se divi, nešto što ga diže iznad o- bične zemaljske sveze. je. Tmasti oblaci kruže nebes- kim svodom. Jug; naš obični gost, osim ljeta, daleko od nas, i sposobnija, da shvati duh današnjega vremena, te će se odreći svojih pretensija, koje se protive načelima samoodregjenja naroda, i postati će u svemu pokornija En- tenti, u čijem je rukama već i cijela apro- vizacija Italije. Fakat je doista, da u ltaliji nije još došlo do revolucije, kako se je to od mno- gih očekivalo, ali je opet pitanje, da li je ovo teoretsko umovanje ententinih držav- nika osnovano na zbilji, ili samo visi u zraku. Jer ako do onda, kad je Italija ne- prestano slavila svoje »pobjede«, nije bilo sloge i zadovoljstva u zemlji, te je često dolazilo do pobuna i nemira, teško je vje- rovati, da se nezadovoljnici neće htjeti oko- ristiti današnjim prilikama. Talijanska je diplomacija sputana do- ista u rukama Entente, ali hoće li i puk pustiti, da služi tugjim interesima, ili će reagirati proti plaćenicima engleškim, to je opet otvoreno pitanje. Teško da Talijanski narod neće imati veće energije nego li ru- ski, kad se uzme u obzir i južnjački tem- peramenat romanske rase prema hladnoj sjevernoj i tihoj slavenskoj ćudi. Poraz Italije ima i svoj moralni mome- nat. Pravedna stvar pobjegjuje a na Italiji ostaje proklestvo i žig izdajstva te općeniti odium. Italija se je znala hvastiti, da je svo- jedobno spasila potučenu Rusiju, i da je olakotila izmorenu Francusku. Njezina je megalomanija sasma uništena. Jednom ju je spasio Brusilov, a sad je upućena na jedinu francusku pomoć. Lukava Engleška već je ostavlja izja- vom, da joj ne može poslati direktne po- moći, ali da će je indirektno pomoći time, jer će držati živu frontu u Flandriji. | kao da joj to nije dosta, proglasuje talijansku frontu sporednom, ratištem drugog reda, dok flandrijsko područje ostaje glavnim ra- tištem prvog reda. Još i gori jadi stižu Italiju. Primorana je sada, da povuče svoju vojsku iz Arba- nije i Epira i da malo po malo napusti one gradove, što ih je Grčkoj bila otela. Sam se Venizelos tome veseli, a sav grčki na- rod čeka rek bi čas, da se oslobodi jarma rem danas. Mogli smo jutros otići, ali ko je znao. Nije za vjerovati vremenu u ovo doba, jer kaže se »ne vjeruj zimskoj vedrini ni ljetnoj oblačini«. Premda nijesmo još u zimi, ali smo joj na vratima Ja za danas prekrstih naš izlet, dok ga opet ne urečemo. Objedovah, prošetam se malo po dvorištu i sjednem za pisući stol, da nastavim sa prije- vodom jedne lijepe knjige. Oko dva sata bane Anastazije sav zapjehan; sa :kabanicom, kišo- branom, štapom, te viče s vrata: »homo na Osojnik I« Ja mišljah da se on šali, ali kada ga vigjoh tako oboružana pomislih: on je sigurno došao da idemo, pa ću onda: »Dakle de idemo«. a ne bojiš se kiše ?« — Kakva kiša, nema danas kiše, lijepo će vrijeme, hajdemo ! — Znaš koja je, ja ću mu tada, ribari po- : težu mrežu, pogji ti na more pa kupi ribe, a ja ću se u toliko urediti, te ćemo noge ua opanke. — Tim ćemo počastiti našega prijana Don | zapadne gotov, a on bane sa ribom. Mata, jer on gori u brdu uialo kada se obribi, ja. rekoh IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. Entenle, koja ga muči nevoljom i gladom. Dolaze pak glasovi, da i u Tripolisu vojska talijanska zlo prolazi, jer se urogjenici još uvijek bune i bore proti talijanskoj invaziji. Ugroženo je još k tome i snabdlje- vanje talijanske vojske, jer u svomu su po- vlačenju Talijani na jednom uništili 80 ti- suća vreća brašna, 200 tisuća kilograma drugih životnih namirnica, a znatne koli- čine" pale su u ruke pobjedonosnim četama. Nije isključena mogućnost, da i s te stra- ne talijanska vojska dogje u kritični polo- žaj. Mislili su, da nema sile, koja bi ih potisnula sa Soče i Tirola, pak su se na- ravno tamo bili dobro opskrbili. Sa talijanskim porazom odlanulo nam je svima, a u prvom redu braći Sloven- cima, sad se već poduzimlju potrebiti ko- raci, da se Slovenci, koji su do sada bili podtalijanskom vladom, pripoje našoj državi. Bez prave potrebe, iz pukog gramze- nja za našoj obalom ušla je Italija u rat. Da je bar ostala neutralna, koliko bi u sva- kom pogledu bila dobila, a ovako sama srće u propast. Broti Papinu posredovanju za mir naj- većma je rogoborila Italija, htjela se je pri- je dočepati Trsta, a sad je u brizi i za Mlet- ke, svoj biser-grad, te je primorana pro- glasiti ga slobodnim, e da ga očuva od ratnih strahota. Otac sadašnjeg generala Cadorne pro- bio je 20. septembra 1870. vrata Rima .porta Pia“ i oteo Papi Rim, da ga učini sijelom framasonskih loža, a sad Cadorne sin nije uspio sa svom ujedinjenom Italijom, da probije naše fronte, već mora da bježi glavom bez obzira. Nije li pri svemu tomu i prst pravde Božje? ! Previšnja zapovjed vojsci. Javlja se iz stana ratne štampe : Njegovo Veličanstvo blagoizvoljelo je premilostivo izdati ovu naredbu za vojsku : Naredba vojsci : Prije dvije pol godine poslali su Talijani za legja Monarhije milijone svojih vojnika. Oni su imali da izvrše posljednji udarac. Ali Moji junački borci na Soči izdržali su pobjednički sve Bijasmo spravni i krenusmo: Mome Anasta- ziju bijaše ovo prvi put, da će vidjeti Osojnik. Odabrasmo put preko Petrovasela, jer je tuda najbliže i najbolje. — Oh kako je ovuda -ružno ići! on će. — Polagano, nije nam o glavu, stići ćemo do noći. Put iz Mokošice do Petrovasela nije! dalek, ali je uzbrdit, traje jedno dvadeset časaka. Po- lagano se uspinjući otvara se krasni pogled na Rijeku Dubrovačku, Srgi, istočna brda, otoke. Uzduž Rijeke s jedne i druge strane nižu se sela i vile dubrovačke vlastele. Divan je pogled prama izvoru. Ozgar stršu brda razne visočine, kroz koje se tamo dalje put istoka kao zmija provlači put od željeznice u obliku zavoja, dok se sa Brgata proteže ravno puštajuć se Srgjem do Gruške luke. Ispod brda istječe rijeka, a tamo i amo naokolo rasiplju se miloviđna sela. Na des- noj strani obale na brežuljku ponosno se koči župna crkva sa lijepim zvonikom. Malo niže ispod brežuljka na zapadnoj strani nalazi se starodrevni franjevački samostan. Ispod nas kao na tanjuru prostire se Mokošica sa župnom velebnim zvonikom s druge je strane milovidni Sustjepan sa vilom grofa Caboge. Put strane otvara se pogled na ulaz Oruške luke, ušće rijeke, Lapad i dubrovačke otoke, Sve ukupno daje ti oku čarobni, romantični vidik. U UZ POPUST RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEF NEPRIMAJU SE juriše u jedanaest teških krvavih bitaka : u toku tri ljeta mogli su se izvojevati na istoku silni bo- jevi sa puno snage, bez briga za jugozapad : sa puno snage morao se pripremiti onaj odlučni udarac, koji je doveo do dvanaeste bitke, a na osnovu pogodaba, koje su otvorile Moje sočan- ske vojske svojim nesravnjenim otporom. Naj- toplije se sjećam u ove dane oslobogienja Moga Primorja, svih sjajnih djela, koja su izveli zapovjednici i čete protiv Italije od Du- hova 1915. Najvjerniju uspomenu za uvijek posvećujem onim nebrojenim junacima, koji su bili primorani, da pobjedu otkupe cijenom svoga života. Hvala neka bude Svemogućem ! Nije uzalud tekla krv ovih hrabrih ljudi, Borbene snage Moje i Mojih vjernih saveznika nalaze se daleko na neprijateljskom zemljištu. Ponosne uspomene na Moju Furlaniju obranbe- enu moć oživjele su u pored stražarske vatre, To su uspomene na davuo (minula slavna vre- mena, od kojih se nikada ne može odvojiti voj- nička mladost Moga nezaboravljnnoga ujaka, cara i kralja Frana Josipa, i imena Mojih p Karla i Albrechta, kao i uspomene Rađetzkoga. Duh ovih velikana, koji i dalje živi u Mojoj o- branbenoj moći za sva vremena, neka Nas i da- lje vodi na putu uspjeha, na kome jedino mogu Moji narodi zadobiti 'mir, što ga cijeli svijet sa - čežnjom izčekuje. Neka bude Bog s Nama! Baden, kod Beča, 2. novembra 1917 Karlo, s. r. Uoči novih dogogjaja. »Hrv. Dnevniku« javljaju iz Beča, da se onamo pronosi glas iz najpouzdanijega izvora, da stojimo pred novim dogogjajem. Taj se dogo- gjaj odnosi na budućnost poljskoga naroda. Radi se o slijedećoj stvari : Na godišnjicu proglašenja »slobodne« Polj- ske izaći će novi manifest, koji proglašuje uje- dinjenje ruskih i austrijskih Poljaka pod žezlom Habsburgovaca. Unija će biti šamo presonalna. Na to je pristala i Njemačka uz uvjet, da ostane dalje u njezinom okviru Poznanjska. Govori se još o nekakovim uvjetima, kojih nije zgodno sada spominjati. Bila ta vijest istinita ili ne, opaža »Hr. Dnevnik«, mi svakako znademo, da Poljaci otvo- reno govore o jedinstvu čitave Poljske, i to u obje kuće. Dr. Globinski je dosta jasno, pače posve jasno maslikao ovaj ideal svih Polja- ka u svom govoru od 19. pr. mj. On nije za- dovoljan s kakovom bilo Poljskom, već zahtijeva uspostavu jagelonske kraljevine, kakova bijaše g. 1772. Završujući politički dio svoga govora reče, da je poljsko pitanje megjunarodno pitanje duši ti se stvara panorama, koja te podsjeća na mnoge zgode iz dubrovačke prošlosti. Eno ti onamo Čubranovićeva otoka, pane ti na pamet »Lopudska Sirotica«. Čini ti se, da vidiš Vojno- vićevu »Ksantu«, gdje se kupa na lapadskom žalu. Tu ti sine i Vojnovićeva »Tužna Jele« i i čini ti se, kao da vidiš pripravu one strašne ekvinocijske noći. I Šimunovićev »Tugjinac« nagje tu svoj izražaj. I kad se malo više popneš, oko ti nehotice zapne o kitnjastu Petku, Goricu sv. Vlaha i činiti se kao da čuješ tužni jecaj zvona na Sv. Mihajlu, gdje zove jednoga! po jednoga od dubrovačke vlastele na vječni počinak, Tada ti ožive u pameti onaj Vojnovićev sonet o pro- šlosti Dubrovnika. Tada rekoli svome drugu: Divan ti je do- ista Dubrovnik sa svojom okolicom, ko ga mo- tri sada, ali postaje još divnijim onomu, koji ga motri duševnim okom u njegovoj prošlosti. Mi še uspinjemo lagano, a sunce se spu- staše k svom počinku. Njegovi zadnji traci umi- rući prodirahu kroz pepeljaste oblake na jesensku prirodu. Najednom se ovo spusti nekoliko metara nad razinom morskom u obliku crvene masične kruglje. I kao što čovjek na moru izgubi onaj svoj žar, onu svoju živahnost, tako je sade i sunce izgubilo svoj sjaj i žar, dok se sasvim ne ugasi tamo u Jadranu. (Svršit će 86.)