PRAVA

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 10
NA POILIČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. |

KO NEVRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DAJE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU

Nera DA pm?

ALLO SL LA SES NL LA SNI

 

IZLAZI SVAKE SUROTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

VATSKA

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETITRETKU
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBS
UZPOPUSTRUKOPISI SE NE VRAĆAJU. L JU S&

 

uta JA ntrtA Ma td
NaRJERJS S Ape

stati

RER SRA AJ GS RA A pt

 

Br. 658.

Neprilike Entente.

Kaos političkih dogogjaja u. Rusiji, te
sve to slabiji strategički položaj Italije uz-
drmao je i stolice engleških i francuskih
državnika. Zabrinutost ententnih diplomata
već izbija i na javu. Sazivlju konference,
a iz tona njihovih govora proizlazi, da im
je nekako mučno naći lijeka sadanjem kri-
tičnom stanju i da se njihovo unutrnje je-
dinstvo sve to više klima, te ni sami ne-
znađu načina, kako bi mogli ovaj rat sretno
dovršiti.

Više nego li sve te njihove izjave go-
vore' same činjenice. U Francuskoj nastupila
kabinetsks kriza, koju je najvećma prouz-
ročio slom . talijanske fronte, Ministarstvo
Painleva. dalo je ostavku, a Clemenceau,
zakleti neprijatelj predsjednika republike Po-
incarea, sastavio je novi kabinet. Pitanje
je, koliko će i kako će moći da radi i ta
nova vlada.

I engleškom premieru Lloyd Georgu,
kako se glasa, prijeti pad, a to uslijed ne-
sporazuma i raskola, koji je nastao izme-
gju vojskovogja i_ državnika. Lloyd Ge-
orge je naime priznao u svom govoru u
Parizu, da je svim porazima jedino krivo
pomanjkanje pravog jedinstva u vojnom
vodstvu.

Ovim se je priznanjem teško zamje-
rio vojničkim krugovima, pak mu prijete,
da neće trpjeti, da on bude i vojni dikta-
tor, kao što: je politički. A čudna je baš
stvar, kako se već od početka rata u En-

tenti neprestano naglasuje potreba jedin- ,

stva, a uza sva nastojanja do njega se ne
dolazi; navlještaju se pobjede, a doživljuju
se novi porazi. |

Od neko doba i engleške novine po-
staju timjerenije, 2elja za mirom zahvaća
sve to šire slojeve pučanstva, dapače i kod
samih engleških četa počeo je da se širi

Sniježna oluja u K. Alpama.
(Doživijaj vojnika Dubrovčanina.)

Iz pisma, što nam ga je stavio na raspo-
loženje jedan odlični sumješćanin, a koje je pri-
mio od svog sina s ratnog polja, donosimo sli-
jedeći. isvadak, zanimiv sadržajem a živo pisan:

Dragi oče,

ila .većrazastria. svoja .crna krila nad
g. Snijeg je pred dva dana bio prekrio
raspoznavali rubovi naših po-

pi.

;

 

.| bijen, izbatiaan,

 

stanova. Okolna brda izgle-
su pusta, bijela i strašna, kao mrivac po-
mstvačkom plahtom.

Bilo je oko ponoći (11. oktobra o. g.), kada
smo se ja i moj drug vraćali iz stana svog za.
put našega stana. Prije odlaska za-
ustavlamo se, da gledamo to tmurno nebo, koje
nečsluti na dobro. Rekoh drugu : »Poslaće nam

bjeline, gori je suvišna; onamo su svi bi-
«. Nijesmo prevalili puta ni pet
;zttvati vijevici (sniježna oluja).

:

ze

i

.i

jeli | ah
časala; kud

 

mirovni pokret. | tako se želja za mirom
očituje sve to jače na raznim stranama.

I Engleška i Fraacuska uvigjaju, da
je težak položaj Italije, i zato joj obećavaju
jaku pomoć. Ali u Italiji vlada sve to veća
bojazan, da će i t4 pomoć prekasno stići.
Talijanska vojska, uza sav dovoz novih po-
jačanja, a na jakoj prirodnoj obrani izme-
gju rijeka Piave i Brente, nije u stanju da
zaustavi pobjedonosno napredovanje sa-
vezničkih četa.

Do sada je u Italiji zaplijenjeno 2500
topova sa ogromnom količinom streljiva i
velikim količinama životnih namirnica, a
to je za Italiju veoma osjetljiv gubitak.

Cadorna, kojim se je Italija dičila da
je jedini vojskovogja u Eatenti, koji se ne
mnijenja, morao je da se povuče. Vodstvo
je preuzeo general Diaz. Pitanje je, hoće li
i on moći da učini više nego li Cadorna,
koji je od tuge obolio.

U Rusiji je pravo bezvlagje i bezgla-
vlje. Borbe izmegju boljševika i menjše-
vika još uvijek traju. Kozaci se pak sa Kor-
njilovom i Kaledinom posebice drže, tako
da se je neki dan javljalo, da u Rusiji ima
sada pet vlada.

Sarrailova vojska morala je napustiti
neke položaje na macedonskoj fronti, jer
da njihova obrana iziskuje velikih žrtava.
I položaj Talijana u Epiru i u Arbaniji po-
stoji sve to ozbiljnim, Jedino u južnoj Pa-
lestini mogu da se Englezi podiče većim
uspjesima, ali kako će im ići, kad uslijed
nereda u Rusiji oslabi kavkaška fronta, te
im Turci uzmognau suprotstaviti jače sile, i
to je pitanje, koje visi.

Predsjednik Wilson opet je dao jednu
izjavu, u kojoj svu krivnju baca na Nje-

| mačku, jer da ona smeta svjetskom miru.

U toliko sam Wilson šalje u Evropu je-
dnog od najvećih prijatelja mira, ali ne da
pregovara o miru, već da gleda, kako bi
se rat mogao dobiti.

nju vjetra, koji grozotom nagovještuje: »Ugji u
kraljestvo pustoši i pustopašnosti snijegova i
vjetrova«.

Najednom začujem krik svoga druga: »Di-
sati ne mogu«. Prestravljen trgnem ga za so-
bom, pa ga u protivnom pravcu (nego smo išli)
trkom dovedem do jedne ograde, koja je pone-
što zaklonjena bila od vjetra. Uz nju se prislo-
uim, ja i moj drug, a osjećao sam se kao ispre-
ne znam za njih. Za čas prisluškujem — sad
vjetat oponaša

tugaljivih glasova. ...
“Bože, strašne li noći. Hoćemo li mi noćas

ugledati svoje izbe, svojeg stana. Moramo ići
ćemo se inače smrznuti, ili će nas

naprijed, jer

zatrpati snijeg, koji neprestano pada. Uputismo

se, a jedva da smo napravili pedeset koraka,

kad se dosjetim, da idemo krivim putem, stram-
putice. Zavičem drugu: »Zabasaćemo, vratimo
se natrag do ograđe«. Od ograde
vim pravcem. Ne koracamo, nego zgrčeno pomi-
čemo se naprijed, teturajući sad desno sad li-
se neprestano, štropotam se u
se i zaškripim zubima. Idem
dubok snijeg, pa izvlači sad

jevo.
snijeg. Podignem
dalje, naigjem ne

 

lija PEPSI a
NASO MJE
24. NOVEMBRA 1917.

a ruke mi ukorjepljene i gotovo

zavijanje vukov&, sad opet hrop-
tanje mrtvaca. Koncerat užasa u disharmoniji

udarismo lije-

| Uzme li se uza sve ovo još i djelo-
| vanje podmornica, - koje prouzrokuju En-
| tenti golemih gubitaka, onda se razumijeva
| i zabrinutost ententinih diplomata, koji po-
\čimlju uvigjati, da im se u četvrtoj godini
rata primiču ne male neprilike, dok se čete
centralnih vlasti  slavodobitno približuju
Mlecima.

 

| Opasnost za sporazum.

»Svenska Dagbladed« objelodanjuje senza-
| cijonalai članak iz pera nekog ententinog diplo-
| mata, koji se bavi općenitim položajem svjetske
| politike osobito pogledom na interese sporazuma.
| U nastavku se nalaze izražene ove misli: Unu-
tar sporazumnoga tabora su precjenjivali rusku
vojsku iza revolucije. To precjenjivanje bijaše od
pogubnih posljedica za sporazumni mir, kom
je put već bio utrt. Nu sve to znači jošte vrlo
malo, prispodobi li se sa strahovitom opasnošću,
koja leži u tome, što upravljači ententine poli-
tike omalovažavaju. sadašnji prirast moći central-
nih vlasti, a precjenjuju silu englesko-američke
pomoći. Čitava Europa izručena je sad pukoj
hazardnoj igri, kakove svijet ne pozna. Za novu
rusku vladu imađe samo jedan izlaz: čim brže
svršiti rat. Usprotive li se tome zapadne vlasti,
po svoj prilici će doći do preloma megju zapa-
dom i istokom, pak se niko ne treba čuditi, ako
se izgube gospodarstvene garancije, koju su za-
padne vlasti dobile u Rusiji. Mir je, barem ob-
zirom na sačuvanje interesa na istoku, jedini iz-
laz za sporazum. Ne treba više ni isticati, da je
ententi sad, gdje otpada ruski faktor, nemoguće
postići svoje ciljeve. Mahnito je, mađati se ili
misliti, da bi Amerika sa svojim primitivnim ča-
sničkim materijalom i sa dugačkim dovoznim i sa-
veznim linijama mogla pružiti pomoć da zapri-
ječi prodor na bojištu sada, gdje centralnim vla-
stima treba jošte samo tako malo vremena, da
bace malne čitavu svoju silu na zapadnu frontu,
te ju ondje koncentruju. Uspije li pako prodor,
to čete sporazuma ne mogu sa' centralnim vla-
stima uspješno ni zakvačiti. Konačni rezultat
mora biti, da se čitav evropski kontinenat izru-
čuje centralnim vlastima. Ententin diplomat za-
ključuje: Recimo istinu: S najvećom tjeskobom
gledamo u budućnost, ako se sva ta pitanja ne
riješe brzo i ispravno u korist mira.

 

| čeno, a strava je prepolovljena. | sa stravom
prepolovljenom gazimo naprijeda, a glavu okre-
ćemo kao vitoglav, da izbjegnemo udarcu vjetra,
šibanju snijega, ali mala fajda — vijavica vija i
zavija, prodire ti u kosti, ,duši te u grlu ...
Napokon nekako sretno doteturamo do crnog
krova i prepoznasmo, da je to krov magazina,
koji je udaljen jedno dva časa od našega stana.
Onda smo bili uvjereni, da nam više nema po-
gibli, da smo vrlo blizu zimske »domaje«.

Od stana našega zapovjednika, otkle smo
se bili uputili, do našega treba četvrt sata, a mi
smo, kako smo kasnije ustanovili, trebali pet
puta toliko.

Ala smo ga se nagazili, provjetrili i boji
izmijenuli. Kad sam uljegao sa svojim drugom
u naš stan, visjeli su mi ledeni dulji komadići
sa obrva, nozdrva i brkova; nos mi je bio cr“
ven kao rakova skuhana štipalica. Po onom sni-
ježnom — križnom — putu trljao sam nos ne-
koliko puta snijegom. Oh moj nose 1 koliko
si mi sad draži i dragocjeniji !

Moj revni momak svuče s mene kabanicu,
koja je bila sva bijela od snijega. (Da nijesmo
u ratno doba, kazao bih, da sam izgledao kao
riba omdčena za priganje). Momak mi dodade
vrućeg čaja. Kad sam se okrijepio i otpočinuo,
stao sam se onda junačiti: »Pa neka se usude
oni prljavi civili kazat mi, da nijesam junak —
ja ću im razlupat glavu I« Ali, ali — možda da
bi ih poštedio, kad bi me ponudili s kupusom

vatijem, kojim »strukom od kavolina« i sa
»dva pjata salačkijeh prokula obuljenih uljem

 

jem.«
Da nastavimo; Onda sam se uspeo usa

 

 

Preokret u politici bosanskih Hrvata.

Sarajevski »Hrv. Dnevnik« od 20. ov. mj.
donosi slijedeću izjavu :

I. Zahtjevamo riješenje državopravnoga pi-
tanja na jugu monarhije u hrvatskom smislu,
ma temelju hrvatskoga državnoga prava te uz
neokmjeno očuvanje hrvatske narodne i državne
individualnosti.

]I. Zahtjevamo sjedinjenje onih zemalja, na
koje se hrvatsko dvžavno pravo proteže, naime
Hrvatske, Slavonije. Dalmacije, Bosne i Herce-
govine te hrvatske Istre u jedno politički i finan-
cijalno autonomno, sa habsburškom monarhijom
kao i cjelinom nerazdruživo spojeno državno
tijelo..

Ili. Držimo svojom dužnošću u prvom redu
obraniti svoju vlastitu, sa sviju strana teško u-
groženu narodnu i državnu individualnost. Rado
ćemo ipak pomoći braći Slovencima u njihovoj
borbi za samoodržanje i u njihovom nastojanja
i radu oko toga, da se s nama

IV. Vidimo u jakoj habsburškoj monsrkiji
najbolji štit proti historičkim neprijateljima, koji
lakomo pružaju ruke za hrvatskim teritorijem.
Ostati ćemo kod svoje tradicijonalne vjernosti
vladaru i državi, ali zahtjevamo, da se državo-
pravno pitanje na jugu monarkije riješi u smislu
točaka I. i Il. i da država napusti kobau politiku,
koja je štetna hrvatskom narodu i državi samoj,
jer mora voditi do kriza i katastrofa, kao godi-
na 1908, 1912 i 1914.

Izjavu je potpisao bosanski metropolita
Dr. Josip Štadler u ime svoje i u ime S1 odlić-
nog gragjanina iz Sarajeva i provincije, koji iz
shvatljivih razloga svojih potpisa sada ebjelo-
daniti ne mogu. Istodobno je slijedila i promje-
na uredništva »Hrv. Dnevnika«, koji je do tada
najvećma koplje lomio za bečku deklaraciju ju-
goslovenskog kluba od 30. maja o. g., & od sa-
pa uzimlje novi politički pravac.

Izjavi je pridodano i opširno obrazloženje,
zašto Hrvati imaju tražiti, »hrvatsku« a ne »jugo»
slavensku« državu, te razjašnjen odnošaj prema
Slovencima i Srbima. Pojmnjivo je, da će ove
izjava pobuditi ne malu senzaciju i u našim po-
litičkim krugovima, te da će naići na najrasliči-
tije komente. Zgoljni pristaše bečke deklaracije
ustati će proti istoj, dok će oni, te ne bijahu sa
istom zadovoljni, odahnuti.

stepenice na svoju postelju i dugo nijesam mo-
gao usnuti. Razmišljao sam, snatrio sam. Ali is
snatrenja u brzo me trgne cika miševa, koli
preko mene skočiše na pod, gdje povedoše vra-
žje kolo.

Morao sam uživati u tom njihovom plese-
nju i slušati njihovu ciku. Kad god bih užgao
žigicu, stala bi ih gora cika, pa svi u svoja rupu.

' Sutradan pokaže mi momak kruh, što su

ga one noći miševi izglodali. Sav je bio u si-
tnim komadićima. Čekajte lopovi ! odsad će biti
drukčije, Dao sam mu letava i dašćica, da Ik
svuda pribije i začepi rupe. Iza one noći nijesu
više došli.
Iz sniježnih vasiona
tvoj $S.

 mmm—mmm—

Lihva i povićak dnevnice,
(Priča iz ratnog doba)

U nekom slabo čuvanom kokošinjaku
redi gazda, da se peradi dade više hrane.
začuje stara i mlada lisica, koje su se Češće
blizu šuljale, Pogledaše se megjusobno i stanu
da raspravljaju o onom, što su malo prije čule.

Mlada lisica: Dakle sve nam je saluđu |
Eto i kokoši bolje živu od nas. Pogledaj &smo
koliko one sada primaju hrane.

Stara lisica : Vidi se, da si još dijete, li
ne znaš, da tu hranu ne primajn kokoši, nego mi.

e

=93

;